REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: P-1205/2019-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja A. D. iz S. OIB: …, zastupan po punomoćniku M. G., odvjetniku, protiv tuženika Z. b. d.d. iz Z., OIB: … zastupana po punomoćniku S. P., odvjetniku u odvjetničkom društvu P. & P., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. siječnja 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zz punomoćnika tuženika, 23. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I
Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. točki 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3204564028 od dana 06. svibnja 2005. godine, a koji glasi: “u skladu sa promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“,
II Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 7. točki 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: … od dana 06. svibnja 2005. godine, a koji glasi: ”Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.”.
III Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. isplatiti tužitelju A. D. iznos od 19.669,79 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja od 30. studenog 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine teče po stopi određenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to: na iznos od 27,63 kuna od 11.11.2007 g. pa do isplate
na iznos od 27,55 kuna od 11.12.2007 g. pa do isplate
na iznos od 27,93 kuna od 11.1.2008 g. pa do isplate
na iznos od 28,29 kuna od 11.2.2008 g. pa do isplate
na iznos od 205,62 kuna od 11.3.2008 g. pa do isplate
na iznos od 202,93 kuna od 11.4.2008 g. pa do isplate
na iznos od 199,93 kuna od 11.5.2008 g. pa do isplate
na iznos od 199,90 kuna od 11.6.2008 g. pa do isplate
na iznos od 198,33 kuna od 11.7.2008 g. pa do isplate
na iznos od 197,11 kuna od 11.8.2008 g. pa do isplate
na iznos od 197,99 kuna od 11.9.2008 g. pa do isplate
na iznos od 204,41 kuna od 11.10.2008 g. pa do isplate
na iznos od 211,27 kuna od 11.11.2008 g. pa do isplate
na iznos od 204,81 kuna od 11.12.2008 g. pa do isplate
na iznos od 217,08 kuna od 11.1.2009 g. pa do isplate
na iznos od 218,90 kuna od 11.2.2009 g. pa do isplate
na iznos od 224,91 kuna od 11.3.2009 g. pa do isplate
na iznos od 216,18 kuna od 11.4.2009 g. pa do isplate
na iznos od 216,03 kuna od 11.5.2009 g. pa do isplate
na iznos od 214,48 kuna od 11.6.2009 g. pa do isplate
na iznos od 215,36 kuna od 11.7.2009 g. pa do isplate
na iznos od 329,88 kuna od 11.8.2009 g. pa do isplate
na iznos od 332,28 kuna od 11.9.2009 g. pa do isplate
na iznos od 328,46 kuna od 11.10.2009 g. pa do isplate
na iznos od 330,77 kuna od 11.11.2009 g. pa do isplate
na iznos od 330,59 kuna od 11.12.2009 g. pa do isplate
na iznos od 338,34 kuna od 11.1.2010 g. pa do isplate
na iznos od 343,11 kuna od 11.2.2010 g. pa do isplate
na iznos od 341,29 kuna od 11.3.2010 g. pa do isplate
na iznos od 348,40 kuna od 11.4.2010 g. pa do isplate
na iznos od 351,84 kuna od 11.5.2010 g. pa do isplate
na iznos od 362,19 kuna od 11.6.2010 g. pa do isplate
na iznos od 369,51 kuna od 11.7.2010 g. pa do isplate
na iznos od 360,03 kuna od 11.8.2010 g. pa do isplate
na iznos od 387,67 kuna od 11.9.2010 g. pa do isplate
na iznos od 375,68 kuna od 11.10.2010 g. pa do isplate
na iznos od 377,61 kuna od 11.11.2010 g. pa do isplate
na iznos od 388,71 kuna od 11.12.2010 g. pa do isplate
na iznos od 406,44 kuna od 11.1.2011 g. pa do isplate
na iznos od 387,20 kuna od 11.2.2011 g. pa do isplate
na iznos od 392,95 kuna od 11.3.2011 g. pa do isplate
na iznos od 385,61 kuna od 12.4.2011 g. pa do isplate
na iznos od 401,58 kuna od 11.5.2011 g. pa do isplate
na iznos od 416,45 kuna od 11.6.2011 g. pa do isplate
na iznos od 420,36 kuna od 11.7.2011 g. pa do isplate
na iznos od 407,06 kuna od 11.8.2011 g. pa do isplate
na iznos od 356,51 kuna od 11.9.2011 g. pa do isplate
na iznos od 350,25 kuna od 11.10.2011 g. pa do isplate
na iznos od 349,76 kuna od 15.11.2011 g. pa do isplate
na iznos od 349,55 kuna od 9.12.2011 g. pa do isplate
na iznos od 45,92 kuna od 10.12.2012 g. pa do isplate
na iznos od 213,75 kuna od 11.1.2012 g. pa do isplate
na iznos od 216,19 kuna od 11.2.2012 g. pa do isplate
na iznos od 216,50 kuna od 11.3.2012 g. pa do isplate
na iznos od 214,85 kuna od 11.4.2012 g. pa do isplate
na iznos od 215,69 kuna od 11.5.2012 g. pa do isplate
na iznos od 217,50 kuna od 11.6.2012 g. pa do isplate
na iznos od 215,40 kuna od 11.7.2012 g. pa do isplate
na iznos od 215,57 kuna od 11.8.2012 g. pa do isplate
na iznos od 211,96 kuna od 11.9.2012 g. pa do isplate
na iznos od 213,15 kuna od 11.10.2012 g. pa do isplate
na iznos od 215,73 kuna od 11.11.2012 g. pa do isplate
na iznos od 214,94 kuna od 11.12.2012 g. pa do isplate
na iznos od 216,22 kuna od 11.1.2013 g. pa do isplate
na iznos od 212,88 kuna od 11.2.2013 g. pa do isplate
na iznos od 211,93 kuna od 12.3.2013 g. pa do isplate
na iznos od 215,37 kuna od 11.4.2013 g. pa do isplate
na iznos od 212,60 kuna od 11.5.2013 g. pa do isplate
na iznos od 211,24 kuna od 11.6.2013 g. pa do isplate
na iznos od 207,79 kuna od 11.7.2013 g. pa do isplate
na iznos od 210,21 kuna od 11.8.2013 g. pa do isplate
na iznos od 211,78 kuna od 11.09.2013 g. pa do isplate
na iznos od 213,82 kuna od 11.10.2013 g. pa do isplate
na iznos od 213,99 kuna od 11.11.2013 g. pa do isplate
na iznos od 215,20 kuna od 11.12.2013 g. pa do isplate
na iznos od 212,89 kuna od 11.1.2014 g. pa do isplate,
u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
IV Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom preko dosuđenih 19.669,79 kn do zatraženih 28.329,63 kn, odnosno za iznos od 8.659,84 kn sa zakonskim zateznim kamatama
na iznos od 26,97 kuna od 11.11.2007 g. pa do isplate
na iznos od 26,84 kuna od 11.12.2007 g. pa do isplate
na iznos od 27,16 kuna od 11.1.2008 g. pa do isplate
na iznos od 27,47 kuna od 11.2.2008 g. pa do isplate
na iznos od 116,12 kuna od 11.3.2008 g. pa do isplate
na iznos od 114,24 kuna od 11.4.2008 g. pa do isplate
na iznos od 112,19 kuna od 11.5.2008 g. pa do isplate
na iznos od 111,81 kuna od 11.6.2008 g. pa do isplate
na iznos od 110,58 kuna od 11.7.2008 g. pa do isplate
na iznos od 109,50 kuna od 11.8.2008 g. pa do isplate
na iznos od 109,62 kuna od 11.9.2008 g. pa do isplate
na iznos od 112.82 kuna od 11.10.2008 g. pa do isplate
na iznos od 116,18 kuna od 11.11.2008 g. pa do isplate
na iznos od 112,20 kuna od 11.12.2008 g. pa do isplate
na iznos od 118,48 kuna od 11.1.2009 g. pa do isplate
na iznos od 119,04 kuna od 11.2.2009 g. pa do isplate
na iznos od 121,80 kuna od 11.3.2009 g. pa do isplate
na iznos od 116,63 kuna od 11.4.2009 g. pa do isplate
na iznos od 116,06 kuna od 11.5.2009 g. pa do isplate
na iznos od 114,75 kuna od 11.6.2009 g. pa do isplate
na iznos od 114,79 kuna od 11.7.2009 g. pa do isplate
na iznos od 170,70 kuna od 11.8.2009 g. pa do isplate
na iznos od 171,26 kuna od 11.9.2009 g. pa do isplate
na iznos od 168,53 kuna od 11.10.2009 g. pa do isplate
na iznos od 169,05 kuna od 11.11.2009 g. pa do isplate
na iznos od 168,22 kuna od 11.12.2009 g. pa do isplate
na iznos od 171,38 kuna od 11.1.2010 g. pa do isplate
na iznos od 173,00 kuna od 11.2.2010 g. pa do isplate
na iznos od 171,35 kuna od 11.3.2010 g. pa do isplate
na iznos od 174,05 kuna od 11.4.2010 g. pa do isplate
na iznos od 174,94 kuna od 11.5.2010 g. pa do isplate
na iznos od 179,20 kuna od 11.6.2010 g. pa do isplate
na iznos od 181,91 kuna od 11.7.2010 g. pa do isplate
na iznos od 176,34 kuna od 11.8.2010 g. pa do isplate
na iznos od 188,87 kuna od 11.9.2010 g. pa do isplate
na iznos od 182,05 kuna od 11.10.2010 g. pa do isplate
na iznos od 182,00 kuna od 11.11.2010 g. pa do isplate
na iznos od 186,33 kuna od 11.12.2010 g. pa do isplate
na iznos od 193,76 kuna od 11.1.2011 g. pa do isplate
na iznos od 183,52 kuna od 11.2.2011 g. pa do isplate
na iznos od 185,10 kuna od 11.3.2011 g. pa do isplate
na iznos od 180,58 kuna od 12.4.2011 g. pa do isplate
na iznos od 186,89 kuna od 11.5.2011 g. pa do isplate
na iznos od 192,66 kuna od 11.6.2011 g. pa do isplate
na iznos od 193,18 kuna od 11.7.2011 g. pa do isplate
na iznos od 180,08 kuna od 11.8.2011 g. pa do isplate
na iznos od 156,60 kuna od 11.9.2011 g. pa do isplate
na iznos od 152,69 kuna od 11.10.2011 g. pa do isplate
na iznos od 151,39 kuna od 15.11.2011 g. pa do isplate
na iznos od 150,16 kuna od 9.12.2011 g. pa do isplate
na iznos od 69,27 kuna od 11.1.2012 g. pa do isplate
na iznos od 69,38 kuna od 11.2.2012 g. pa do isplate
na iznos od 68,78 kuna od 11.3.2012 g. pa do isplate
na iznos od 67,51 kuna od 11.4.2012 g. pa do isplate
na iznos od 67,09 kuna od 11.5.2012 g. pa do isplate
na iznos od 66,95 kuna od 11.6.2012 g. pa do isplate
na iznos od 65,56 kuna od 11.7.2012 g. pa do isplate
na iznos od 64,87 kuna od 11.8.2012 g. pa do isplate
na iznos od 63,04 kuna od 11.9.2012 g. pa do isplate
na iznos od 62.66 kuna od 11.10.2012 g. pa do isplate
na iznos od 62,66 kuna od 11.11.2012 g. pa do isplate
na iznos od 61,68 kuna od 11.12.2012 g. pa do isplate
na iznos od 61,24 kuna od 11.1.2013 g. pa do isplate
na iznos od 59,50 kuna od 11.2.2013 g. pa do isplate
na iznos od 58,43 kuna od 12.3.2013 g. pa do isplate
na iznos od 58,57 kuna od 11.4.2013 g. pa do isplate
na iznos od 57,02 kuna od 11.5.2013 g. pa do isplate
na iznos od 55,85 kuna od 11.6.2013 g. pa do isplate
na iznos od 54,10 kuna od 11.7.2013 g. pa do isplate
na iznos od 53,88 kuna od 11.8.2013 g. pa do isplate
na iznos od 53,48 kuna od 11.09.2013 g. pa do isplate
na iznos od 53,12 kuna od 11.10.2013 g. pa do isplate
na iznos od 52,25 kuna od 11.11.2013 g. pa do isplate
na iznos od 51,67 kuna od 11.12.2013 g. pa do isplate
na iznos od 50,25 kuna od 11.1.2014 g. pa do isplate, kao neosnovan.
V Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.945,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 23. veljače 2022. do isplate, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom kao kreditorom 6. svibnja 2005. Ugovor o namjenskom kreditu broj: …, a kojim ugovorom kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 100.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju H. n. b. na dan isplate kredita, dok se tužitelj obvezao isti iznos kredita vratiti, uz valutnu klauzulu sa pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Navodi da je odredbom članka 2. točka 1. označenog Ugovora o kreditu ugovoreno da je tužitelj dužan tuženiku plaćati u anuitetima iznos kredita od 100.000,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama odluke o kamatnim stopama tuženika, s time da ista na dan sklapanja ugovora iznosi 5,50 % godišnje, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju H. n. b. na dan plaćanja. Navodi i da je odredbom članka 7. točke 2. Ugovora ugovoreno da je za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora (tuženika), korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Odredbe navedenih članaka Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koji je promjenjiva sukladno odluci tuženika (banke) o kamatnim stopama su ništetne. Navodi da je odredbom članka 269. stavak 2. Zakona u odnosima (dalje ZOO) propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je odredbom članka 270. ZOO propisano i kako je Ugovor ništetan ukoliko činidba nije moguća, dopuštena i određena ili odrediva. U konkretnom slučaju tužitelj smatra da činidba u pogledu kamatne stope koju je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku nije određena niti odrediva. Kamatna stopa po navedenom Ugovoru o kreditu mijenjala se isključivo jednostranom odlukom tuženika, te se o takvoj promjeni nije pojedinačno pregovaralo. Ističe da je tuženik svojom jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu, te o navedenome obavještavao tužitelja samo pisanom obavijesti bez da je za takvu promjenu tražio suglasnost tužitelja, pa je tako tuženik u nekoliko navrata u periodu od 2008. do 2012. mijenjao kamatnu stopu, a kojim promjenama je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima koje je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku i do promjene u otplati glavnice i plaćene kamate, odnosno do promjene u prvotno ugovorenom otplatnom planu. Ističe da predmetne ugovorne odredbe omogućuju tuženiku da promjenu ugovorne kamatne stope čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a da pri tome nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se vežu promjene, te je time uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, koju promjenu isti nije mogao predvidjeti, a pravilnost promjene nije mogao provjeriti jer nije imao nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga tužitelj smatra da se u predmetnom slučaju radi o znatnoj neravnoteži po pitanju prava i obveza između stranaka na štetu tužitelja, u ovom slučaju potrošača, jer su predmet ugovora i novčane obveze bitni sastojci ugovora o kojima mora postojati jasan konsenzus između stranaka, pa je tuženik putem predmetnih ugovornih odredbi u potpunosti izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja. Također ističe da je navedeno u suprotnosti s odredbom članka 247. ZOO koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Također smatra da su odredbe članaka 2.1. i 7.2. predmetnog ugovora u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja koji je jedno od osnovnih načela obveznog prava i sadržano u odredbi članka 4. ZOO-a, kojom je propisano da su prilikom zasnivanja obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se tog načela. Prema predmetnim ugovornim odredbama dug tužitelja je postao promjenjivi element na koji isti nije mogao utjecati iz razloga što je kamatu tuženik određivao jednostrano i samovoljno bez prethodnog pregovaranja s tužiteljem, te je na taj način tuženik prouzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, sve protivno načelu savjesnosti i poštenja. Ističe da su navedeni članci predmetnog ugovora kojim se određuje promjenjivost kamatne stope u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti potrošača koji se primjenjuje kao lex specialis, a kojim je regulirana materija o nepoštenim odredbama u trgovačkim ugovorima. Navodi da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem od 4. srpnja 2014., poslovni broj Pž- 7129/13-4 na temelju kolektivne tužbe korisnika kredita s istim ugovornim odredbama uključujući i kredit tužitelja zauzeo stav da su predmetne odredbe ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nepoštene, pa prema tome ništetne što je obrazloženo na strani 53. do 67. navedene presude i rješenja, a tužitelj smatra da se u ovom predmetu radi o takvom identičnom slučaju. Kako sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti tužitelj ističe da su članak 2.1. i članak 7.2. predmetnog ugovora ništetne odredbe iz razloga navedenih u obrazloženju presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 od 4. Srpnja 2014. Navodi da je isti stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci povodom revizije na navedenu odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Rev-249/14-2 od 9. travnja 2015. Ističe da je tuženik umjesto prvotno ugovorene kamatne stope od 5,50 % jednostranom odlukom protivno načelu savjesnosti i poštenja istu mijenjao čime je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi otplatni plan kredita i to 4. svibnja 2005. povećanjem na 5,50 %, 1. lipnja 2005. povećanjem na 4,90 %, 1. listopada 2007. povećanjem na 5,55 %, 1. veljače 2008. povećanjem na 6,30 %, 1. srpnja 2009. povećanjem na 6,80 %, 1. srpnja 2011. povećanjem na 6,55 %, 1. travnja 2014. povećanje na 3,23 %. Ističe da se navedenim promjenama kamatne stope tijekom otplate kredita mijenjao obračun, mijenjao mjesečni anuitet, tako da je tužitelj preplatio mjesečne anuitete u iznosu koji će utvrditi vještak, a navedeni iznos je dobiven usporedbom početnog ugovoren početno ugovorene kamatne stope od 5,50 % i svake promjene kamatne stope. Sukladno označenim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske svaki iznos anuiteta više od iznosa određenog u prvotnom otplatnom planu smatra se nepoštenom promijenjen na štetu tužitelja, pa je tuženik u obvezi vratiti tužitelju sve što je tužitelj platio iznad prvotno ugovorenog mjesečnog anuiteta. Stoga isti predlaže da sud utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. točki 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: … od 6. svibnja 2005., a koji glasi: “u skladu sa promjenama Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d.“, te utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 7. točki 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: … od 6. svibnja 2005., a koji glasi: ”Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.”, te naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos 28.329,63 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja svakog pojedinačnog preplaćenog anuiteta odnosno kako je pobliže opisano u izreci ove presude pod točkom III, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava i osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanje dospjelo prije 10. lipnja 2014. Ističe da je tuženik tužitelju tijekom trajanja ugovornog odnosa redovno dostavljao sve relevantne isprave i podatke. Navodi da činjenični historijat tužbe ne podupire visinu kondemnatornog zahtjeva jer nije jasno kako je tužitelj došao do traženih novčanih iznosa. Također vezano uz prigovor zastare navodi da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala, a poziva se na zastarni rok od pet godina od dana svake pojedine uplate. Smatra da kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretno tužitelja unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presudi broj Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. Navodi da je prema čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, te po čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača sud u pojedinačnom postupku vezan za pravno shvaćanje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Ističe da tužitelj nije bio stranka u kolektivnom postupku pa sve do podnošenja predmetne tužbe ne postoji nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih kolektivnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Smatra da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače, onda bi to propisao. Naime, samo je predviđeno da pojedinačni potrošač može koristiti u svom postupku jedino utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa. Poziva se na prijedlog Direktive Europske komisije od 18. travnja 2018. Stoga smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta tumačenju propisa o prekidu zastare drugačije od načina na koji je to uređeno u samom Zakonu, pa je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti zastario. Tuženik navodi da se kamata od 1. siječnja 2013. sastoji od fiksnog dijela i objektivnog parametra, te se mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra s obzirom na zakonom predviđene zahtjeve. Navodi da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK/12) dodana odredba čl. 11.a koja u stavku 1. propisuje da ako su ugovorene promjenjive kamatne stope vjerovnik je dužan definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima i kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje, te koja su referentna razdoblja) dok u stavku 2. propisuje da parametri iz stavka 1. navedenog članka mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane. Navodi da je uprava tuženika na svojoj 688. sjednici održanoj 11. prosinca 2012. donijela Opće uvjete promjene kamatnih stopa Z. b. d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. koji su u primjeni od 1. siječnja 2013. (dalje OUP/2013) kojim je implementirana naprijed navedenu zakonsku obvezu. Ističe da u odredbama poglavlja 3. OUP/2013 naslovljenog "Krediti-načini određivanja visine promjenjive kamatne stope" pod a) promjenjivi elementi kamatne stope i fiksni dio kamatne stope navedeno je "Kamatne stope na kredite sastavljene su od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni (promjenjivi) dio kamatne stope na kredite je ugovoreni parametar, ili više njih, čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, koji je jasan i poznat klijentima. Fiksni (nepromjenjivi) dio kamatne stope je određeni ugovoreni broj postotnih poena, koji se ne mijenja tijekom korištenja odnosno otplate kredita.". U odnosu na CHF kredite navedeno je "U usklađenju zatečenih kamatnih stopa ugovorenih ugovorima o stambenim kreditima, ugovorima o kreditu s namjerom različitom od stambene namjene, te o kreditu bez određene namjene, ugovorenima s valutnom klauzulom izraženom u kunskoj protuvrijednosti izraženoj u CHF primijenit će se šestomjesečni LIBOR za CHF.". Ističe da je tužena banka korisnika kredita o tome obavijestila obaviješću od 8. siječnja 2013. Stoga počevši od 1. siječnja 2013. kamatna stopa mijenja se u skladu s promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju 6M LIBOR za CHF), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana i fiksnog dijela kamatne stope u konkretnom slučaju 6,485 postotnih poena. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te se protivi preinaci tužbenog zahtjeva vezanog za isplatu, te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog postupka.
3. Tuženik tijekom postupka tužitelju osporava i svojstvo potrošača, odnosno da se radi o potrošačkom kreditu.
4. U odnosu na prigovor preinaci tužbenog zahtjeva tužitelja tuženika valja reći da je tužitelj podneskom od 6. listopada 2021. povećala iznos kojeg potražuje (prvotno tražena isplata iznosa od 28.304,40 kuna, preinačenim zahtjevom traži se isplata 28.329,63 kuna), te tuženik ispravno ukazuje da se radi o preinaci tužbe u smislu članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP). Međutim, člankom 191. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužitelj je tužbu preinačio (povećao postojeći zahtjev) nakon što je provedeno financijsko vještačenje upravo na okolnost utvrđivanja preplaćenog iznosa, te sud smatra da se radi o preinaci u smislu članka 190. stavak 2. ZPP-a kojoj preinaci se tuženik ne može protiviti, jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka zbog čega je preinaka dopuštena (zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenoga 2021.).
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 6 . svibnja 2005., a koji je solemniziran kod javnog bilježnika I. V. pod posl. brojem … od 9. svibnja 2005. (list 11-16), izvadak iz zemljišne knjige za k.č.br. … k.o. S., upisana u zk. ul. … (list 17-19), posebnu punomoć (list 19), plan otplate (list 20-27), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu tužitelja (list 28), izračun razlika kamata anuiteta po kreditu (list 29-32), promet po kreditu tužitelja (list 33-41), Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama od 11. prosinca 2012. (list 55-60), obavijest tuženika tužitelju o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope od 8. siječnja 2013. (list 61), Opće uvjete poslovanja tuženika 6. srpnja 1999. (list 67-71), Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama od 1. siječnja 2011. (list 72-73), te je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. D. P. iz D.d.o.o. te izvršio uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 96-111), očitovanje stalnog sudskog vještaku dipl. oec. D. P. iz D. d.o.o. (list 124-131).
6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.
7. Nesporno je među strankama da je tuženik kao davatelj kredita-banka s tužiteljem kao korisnikom kredita dana 6. svibnja 2005. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj …, a koji je solemniziran kod javnog bilježnika I. V. pod posl. brojem … od 9. svibnja 2005. (list 11-16), a u koji je sud izvršio uvid. Uvidom u presliku predmetnog Ugovora utvrđeno je da se radi o kreditu za kupnju stana u S. kako to proizlazi iz čl. 6. Ugovora, a ugovoreno je stavljanje na raspolaganje kredita u kunskoj protuvrijednosti koji odgovara protuvrijednosti od 100.000,00 CHF po srednjem tečaju H. n. b. (čl. 1. Ugovora), a uz rok otplate od 20 godina (čl. 3. Ugovora), te kamatnu stopu koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,50 % godišnje, a koja je promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d.(čl. 2. Ugovora), a u slučaju izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete (čl. 7. Ugovora).
8. Među strankama je sporno da li su dijelovi odredbi čl. 2. i 7. Ugovora vezani za promjenjivu kamatnu stopu ništetni, te u svezi s time da li tužitelj može osnovano od tuženika zahtijevati isplatu na ime neosnovano preplaćenih iznosa po osnovi promjene kamatne stope. Sporno je da li je predmetni Ugovor potrošački, odnosno da li je potraživanje tužitelja u zastari.
9. Tuženik prigovara tužitelju svojstvo potrošača i ujedno da se ovdje ne radi o potrošačkom ugovoru. Međutim, tuženik posebno ne upire na određene okolnosti koje bi upućivale da se ovdje ne radi o tužitelju kao potrošaču, odnosno potrošačkom ugovoru. Suprotno tuženikovim tvrdnjama, nije teret dokazivanja na tužitelju, već je upravo na tuženiku teret dokazivanja temeljem čl. 221. a ZPP-a ukoliko tuženik osporava tužitelju svojstvo potrošača i to na ovako paušalan i neobrazložen način. Naime, iz predmetnog Ugovora (list 11-16) ne proizlazi da je tužitelj isti sklopio i da djeluje unutar svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, već naprotiv proizlazi da je isti tužitelj sklopio kao fizička osoba, dakle za vlastite potrebe, tj. namjena kredita je kupnja stana u S. (čl. 6. Ugovora). Ovdje valja reći da je sadašnja adresa prebivališta tužitelja upravo u S. iz čega proizlazi da tužitelj u stanu koji je kupio predmetnim kreditom i živi. Stoga je tužitelj uzeo predmetni kredit kao fizička osoba za svoje osobne potrebe, a ukoliko tuženik ima nekih drugih saznanja, onda je isto tuženik dužan i dokazati.
10. U postupku pokrenutom povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ovlaštenog tužitelja Potrošač – udruga protiv osam poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj, uključujući i tuženika Trgovački sud u Zagrebu je 4. srpnja 2012. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, a povodom žalbi tuženika donesene su presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., presuda i rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presuda i rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i tim odlukama je pravomoćno utvrđena povreda interesa i prava potrošača i ništetnost pojedinih nepoštenih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu, konkretno ništetnost odredbe o ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
11. U odnosu na tuženika citiranim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je u određeno navedenom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tužena postupila suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, 46/07, 79/ 07 – dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 – dalje: ZZP/07).
12. Ta je odluka u skladu s čl. 502.c ZPP-a, koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja ovog spora, obvezujuća i za ovaj sud. S obzirom na tu odredbu kao i na odredbu čl. 118 ZZP-a sud nije u ovom sporu ocjenjivao navode tuženika o opravdanosti ugovaranja promjenjivosti kamatne stope i o tome je li postupanje tuženika bilo savjesno i pošteno jer je to već detaljno ocjenjeno u kolektivnom sporu. Naime, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a, kojima je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, pa s obzirom na iznesena utvrđenja iz odluka donesenih u tom kolektivnom sporu u ovom sporu nije bilo potrebno provoditi postupak dokazivanja u tom pravcu.
13. U čl. 502.c ZPP-a i u čl. 118 ZZP-a je navedeno da se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude donesene u kolektivnom sporu u posebnim parnicama radi naknade štete. Kad netko drugome neosnovano isplati neki iznos time je osobi koja je izvršila isplatu svakako nastala financijska šteta. Svako drukčije tumačenje prethodno navedenih odredbi bilo bi nerazumno, a zakonske odredbe nisu same sebi svrha, nego se one donose u svrhu uređenja određenog pravno područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju i u primjeni donesenih propisa se one trebaju smisleno tumačiti, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. U tom smislu je čl. 107 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19) dopunjen čl. 502.c ZPP-a tako da obuhvaća i parnice za naknadu štete i isplatu. U odnosu na odredbe o promjenjivoj kamati u postupku pokrenutom kolektivnom tužbom utvrđeno je da u ugovorima u kojima koriste predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženici, pa i ovaj tuženik, nisu odredili referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja ugovora koji sadrže tu odredbu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banke su kao savjesni gospodarstvenici, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni navedenog suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, ne uvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
14. Slijedom navedenog, predmetnim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, odnosno korisnika kredita, u smislu da je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive kamatne stope kredita.
15. Odredbe Ugovora o kreditu ništetne su u dijelu odredbe kojima se propisuje promjenjiva kamatna stopa, što je sadržano u odredbi čl. 2. točki 1. i čl. 7. točki 2. Ugovora. Tužitelj se u ovom postupku pozvao na ništetnost, a na nju pazi i sud po službenoj dužnosti, kako propisuje čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO), pa je odlučeno kao pod točkama I i II izreke presude.
16. Budući da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, u skladu s odlukom tuženika ništetne, one se među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju tih ugovornih odredbi, što znači da je prema čl. 323. i čl. 1111. ZOO-a, s obzirom da sud nije vezan za pravnu osnovu zahtjeva ( čl. 186. st. 3. ZPP-a), dužan vratiti tužitelju sve što je primio po toj osnovi koja je utvrđena ništetnom.
17. Tuženik je istaknuo prigovor zastare. Međutim, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske donio je pravno shvaćanje 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Imajući na umu navedeno, kako je tek ovom odlukom, ustanovljena djelomična ništetnosti Ugovora između stranaka, to onda zastara nije niti počela teći, pa tako niti na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Stoga je prigovor zastare tuženika u cijelosti neosnovan.
18. Da bi utvrdio visinu tužiteljeve tražbine sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije dipl. oec. D. P. iz D. d.o.o. te izvršio uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 96-111).
19. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlaze utvrđenja suda vezano za sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu, te iznos kredita, rok otplate, valutu i kamate. Pa tako vještak navodi da tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključili su dana 6. svibnja 2005. Ugovor o namjenskom kreditu broj …(list 11–15 spisa), na iznos od 100.000,00 CHF. Ugovoren je rok otplate od 20 godina, te kamatna stopa od 5,50% godišnje (promjenjivo). Prema točki 7. ugovora o kreditu, kredit se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 680,35 CHF obračunatoj po srednjem tečaju za CHF tečajne liste H. n. b. važeće na dan plaćanja. Anuiteti dospijevaju na naplatu prvog dana u mjesecu. Vještak u svome nalazu pojašnjava da načelno zbroj promjene kamate i promjene anuiteta zbog primjene valutne klauzule daje veću razliku nego je razlika u plaćanju korisnika kredita prema obračunu banke u odnosu tzv. početni otplatni plan. Razlog tome je što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice (posuđena sredstva kredita), kada je ugovorena primjena valutne klauzule zaduženja korisnika kredita je u valuti, a trenutkom dospijeća obveze ili plaćanjem vrši se preračun iznosa anuiteta iz valute (npr. CHF, EUR) u kune odnosno izračunava se kunska protuvrijednost obveze korisnika kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Vještak navodi da jedna promjena i to promjena kamatne stope mijenja tri varijable. Dakle, povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. Stoga pojašnjava da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje novi povećani iznos kamate, ali plaća manju otplatu glavnice od otplate glavnice prema tzv. početnom otplatnom planu, pa se ne može zaključiti da je platio više samo zbog promjene kamate. Korisnik kredita plaća povećani anuitet koji je rezultat povećane kamate i umanjene otplate glavnice. Iz toga slijedi da ono što korisnik kredita plaća prilikom povećanja kamatne stope je povećani anuitete, a koji se sastoji od dvije varijable. Stoga izdvajanje promjene po kamati ne odražava stvarnu razliku više plaćenog jer se izostavlja druga varijabla, otplata glavnice, koja se podmiruje u manjem iznosu, nego po tzv. početnom otplatnom planu. Stoga plaćanjem korisnik kredita plaća povećanu kamatu, ali ne bi podmirio otplatu glavnice prema tzv. početnom otplatnom planu, posljedično preostala bi veća nenaplaćena glavnica, nego što je prema tzv. početnom o platnom planu. Stoga vještak zaključuje da stvarno plaćanje korisnika kredita ne bi podmirilo otplatu glavnice prema tzv. početnom otplatnom planu. Ističe da navedene promjene nisu trajnog predznaka tijekom otplate kredita, već tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema tzv. početnom otplatnom planu, i to da bi se dostigla usporenja iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblja manje i veće otplate glavnice se u potiru (netiraju) u CHF što znači da korisnik kredita vraća točno ugovorenu glavnicu kredita prema oba obračuna u CHF, ali ne i u kunama radi primjene različitih tečajeva CHF/kn na dan otplate anuiteta. Stoga vještak ističe da svaki pojedini anuitet koji plaća korisnik kredita na određeni dan plaćanja je rezultat s tri varijable, iznosa kamate u CHF i iznosa otplate glavnice u CHF koji se kao zbroj (iznos anuiteta u CHF) množi s tečajem koji vrijedi na dan dospijeća ili dan plaćanja. Stoga vještak smatra da je razliku više plaćenog zbog promjene kamatne stope potrebno izračunati na način utvrđenja koliko je više plaćenog iznosa anuiteta uslijed promjene kamatne stope. Navodi da je razlika između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope u visini od 5,50 % godišnje za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 1. srpnja 2005. do 1. lipnja 2015., a uzimajući u obzir prijevremenu konačnu otplatu kredita 11. lipnja 2015. iznosi 2.855,82 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosa iznosi 17.088,42 kn, a što je prikazano u tablici pod točkom 4. Nalaza i mišljenja vještaka (list 103-104). Zaključno vještak navodi da je ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovne ugovorene kamatne stope za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 3.589,83 CHF, odnosno kunsku protuvrijednost od 19.669,79 kn, a što je prikazano tablici pod točkom 1. zaključka vještaka (list 108- 109). Vještak je sačinio i obračun razlike u plaćanju za više plaćene anuitete s osnove valutne klauzule, međutim kako to nije bio zadatak vještaka, a i tužbenim zahtjevom se ne traži isplata sa navedene osnove, to je sud zanemario navedeni dio nalaza i mišljenja vještaka kao nepotreban.
20. Na ovakav nalaz i mišljenje vještaka stranke su imale prigovore, pa je sud pozvao vještaka da se pismeno očituje o istima.
21. U očitovanju stalni sudski vještak dipl. oec. D. P. iz D. d.o.o. (list 124- 131) vezano za podnesak tužitelja od 9. lipnja 2021. navodi da je u Nalazu i mišljenju od 14. siječnja 2021. prikazao razliku između anuiteta s osnove promjena kamatne stope (toč. 4. Nalaza) i razliku između anuiteta s osnove promjena kamatne stope za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos (toč. 1. Zaključka) prema zadatku postavljenom od strane suda da izradi pisani nalaz i mišljenje na okolnost izračuna kunske protuvrijednosti anuiteta po početnoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan korištenja kredita, naspram iznosa anuiteta koje je tužitelj u kunskoj protuvrijednosti stvarno plaćao tijekom otplate kredita, s time da vještak razgraniči izračun samo u odnosu vezanu uz kamatu. Vještak navodi da izostavlja dio Nalaza koji se odnosi na razliku u iznosima uslijed ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, ali napominje da to ne mijenja iznose izračuna razlike anuiteta s osnova promjena kamatne stope. Navodi i da u točci 4. Nalaza ukupna razlika između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope u visini od 5,50% godišnje za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 1. srpnja 2005. do 1. lipnja 2015., a uzimajući u obzir prijevremenu konačnu otplatu kredita 11. lipnja 2015., iznosi 2.855,82 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 17.088,42 kn. Ističe da je u točci 1. Zaključka naveo da je ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 3.589,83 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 19.669,79 kn. Navodi i da je točkom 3. Zaključka, prvi dio, naveo da razlika u iznosu prijevremene otplate na dan 11. lipnja 2015. zbog promjene kamatne stope prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na prijevremenu otplatu prema početnom otplatnom planu iznosi 624.47 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 4.493,57 kn. Stoga na traženje tužitelja vještak daje dopunu nalaza i mišljenja u razlici kamata u anuitetu i izračunava razliku u iznosu kamata u anuitetu zbog promjena kamatne stope. Navodi da ukupna razlika između iznosa kamata prema obračunu tuženika primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose kamata prema početnom otplatnom planu iznosi 2.855,82 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 15.686,44 kn, a kako je prikazano u tabeli pod točkom 1. (list 126-127). Vezano za podnesak tuženika od 9. lipnja 2021. Vještak navodi da izostavlja dio Nalaza koji se odnosi na razliku u iznosima uslijed ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a prema zadatku suda: „razgraničiti izračun samo u odnosu na razliku vezanu uz kamatu, a ne valutna klauzula.“ Vještak zaključno ostaje pri izračunu razlike anuiteta s osnova promjena kamatne stope, ali na traženje tužitelja vještak daje dopunu nalaza i mišljenja u razlici kamata u anuitetu. Stoga navodi da razlika u iznosu kamata u anuitetu za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos, i to ukupna razlika između iznosa kamata prema obračunu tuženika primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose kamata prema početnom otplatnom planu za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 5.207,11 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 28.329,63 kn. Razlika u iznosu kamata u anuitetu za koje je Nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, i to ukupna razlika između iznosa kamata prema obračunu tuženika primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose kamata prema početnom otplatnom planu za koje je Nalazom utvrđen manje plaćeni iznos iznosi -2.351,29 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi -12.643,19 kn.
22. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a. Prigovor tuženika da u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, što tuženik izričito osporava i čemu se protivi, pri odluci o visini tužbenog zahtjeva u obzir moraju uzeti i tzv. „negativne razlike“, odnosno oni slučajevi u kojima je tužitelj manje platio u odnosu na početni otplatni plan jer ugovor o kreditu treba gledati kao cjelinu te obzirom da članak 323. stavak 1. ZOO-a propisuje da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Međutim, predmet spora je zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa za mjesece kada kamata bila viša od početno ugovorene kamate u trenutku isplate kredita što znači da se manje plaćeni iznosi (za mjesece kada je kamata bila niža) ne oduzima od preplaćenog iznosa. Stoga takvi prigovori tuženika ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja budući je vještak nalaz i mišljenje izradio u skladu sa zadatkom suda, a ostalo su prigovori pravne naravi o kojima ocjenu daje sud. 23. Sud je u cijelosti financijskim vještačenjem, i to osnovnim Nalazom i mišljenjem, utvrdio osnovanost i visinu tražbine tužitelja u dijelu koji se odnosi na razliku s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope. Naime, sud smatra da tužitelj u ovome postupku ne može dobiti više nego li je izgubio zbog promjene početne kamatne stope jer izdvajanje promjene samo po kamati ne odražava stvarnu razliku više plaćenog jer se izostavlja druga varijabla, otplata glavnice, koja se podmiruje u manjem iznosu, nego po tzv. početnom otplatnom planu, kako je to naveo vještak u svome osnovnom Nalazu i mišljenju. Stoga sud u smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom glavnice u iznosu od 19.669,79 kune, te je temeljem ranije navedenog u skladu s čl. 1111 ZOO-a, naložio tuženiku da tužitelju isplati navedeni iznos. Kako je tuženik ove iznose stekao na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, on je nepošten stjecatelj pa je prema čl. čl. 1115 ZOO- a tuženiku naloženo da tužitelju plati zakonske zatezne kamate koje na svaki pojedini iznos, koji mu je tužitelj isplatio na temelju ništetnih odredbi, teku od dana kad je tužitelj taj iznos platio tj. od dana kad ga je tuženik stekao, a po stopi koja je određena čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.
24. Sud smatra neosnovanim dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji predstavlja razliku između razlike koja je nastala između iznosa kamata prema obračunu tuženika primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose kamata prema početnom otplatnom planu 28.329,63 kuna, te razlike s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope u iznosu od 19.669,79 kune, odnosno za iznos od 8.659,84 kune, a iz razloga kako je već navedeno pod točkom 23. obrazloženja.
25. Imajući na umu sve navedeno odlučeno je kao pod točkama III i IV izreke presude.
26. Temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi i troškove ovog postupka u iznosu od 9.945,00 kuna. S time da je sud najprije ocijenio postotak uspjeha stranaka u parnici i to prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, te budući da je tuženik u konkretnom slučaju tijekom cijelog postupka osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Uspjeh tužitelja je 69 % u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, od kojeg iznosa je onda oduzeo postotak tuženika koji je uspio u manjoj mjeri od 31 %, pa se dobije postotak od 38 %, Međutim što se tiče osnove tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio 100 %, pa onda konačni uspjeh tužitelja gledajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva iznosi 69%.
27. Trošak se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe, te četiri obrazložena podnesaka, te pristup na ročišta od 16. prosinca 2019., 21. rujna 2020. i 31. siječnja 2022. po 100 bodova temeljem Tbr. 7. t.
1., Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 800 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 10,00 kn temeljem Tbr. 50 Tarife iznosi 8.000,00 kuna. Tužitelju je priznat i trošak neophodnog financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 630,00 kuna i na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) priznata u iznosu od 315,00 kuna, odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19), jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude. Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata, temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).
U Sesvetama 23. veljače 2022.
S U D A C
Andrea Herendić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 primjerka.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
