REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: 1 P-1237/2019-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, po sucu ovog suda Željki Bajzek u parničnom predmetu tužitelja D.B. iz S., zastupan po O.K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. &A. j.t.d iz Z., protiv tuženika Z.b.d.d., Z., OIB: …, zastupano po S.P., odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. & P., iz Z., radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene dana 3. veljače 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 23. veljače 2022.
r i j e š i o j e
Dozvoljava se preinaka tužbenog zahtjeva.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u Ugovoru o namjenskom kreditu broj …/05 od 27.6.2005. godine sklopljenog između tužitelja D.S., S. OIB … i tuženika Z.b. d.d., Z., OIB …, solemniziranog dana 29.6.2005. godine po javnom bilježniku I.G. iz S., pod brojem OU-946/2005, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu koja je promjenjiva preko prvotno ugovorene kamatne stope od 4,50 % te se utvrđuje da predmetne odredbe ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne strane.
II Nalaže se tuženiku Z.b. d.d., Z., OIB …, da tužitelju D.B., S., OIB …, isplati iznos od 33.897,27 kn zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na iznose kako slijedi:
- na iznos od 251,32 kn od 2.11.2007. godine do isplate,
- na iznos od 252,79 kn od 2.12.2007. godine do isplate,
- na iznos od 254,87 kn od 2.1.2008. godine do isplate,
- na iznos od 258,21 kn od 2.2.2008. godine do isplate,
- na iznos od 480,65 kn od 2.3.2008. godine do isplate,
- na iznos od 468,22 kn od 2.4.2008. godine do isplate,
- na iznos od 465,50 kn od 2.5.2008. godine do isplate,
- na iznos od 459,39 kn od 2.6.2008. godine do isplate,
- na iznos od 456,96 kn od 2.7.2008. godine do isplate,
- na iznos od 455,28 kn od 2.8.2008. godine do isplate,
- na iznos od 471,11 kn od 2.9.2008. godine do isplate,
- na iznos od 507,63 kn od 2.10.2008. godine do isplate,
- na iznos od 475,27 kn od 2.11.2008. godine do isplate,
- na iznos od 461,81 kn od 2.12.2008. godine do isplate,
- na iznos od 500,12 kn od 2.1.2009. godine do isplate,
- na iznos od 498,74 kn od 2.2.2009. godine do isplate,
- na iznos od 483,56 kn od 2.3.2009. godine do isplate,
- na iznos od 484,82 kn od 2.4.2009. godine do isplate,
- na iznos od 483,63 kn od 2.5.2009. godine do isplate,
- na iznos od 476,52 kn od 2.6.2009. godine do isplate,
- na iznos od 475,59 kn od 2.7.2009. godine do isplate,
- na iznos od 633,60 kn od 2.8.2009. godine do isplate,
- na iznos od 638,57 kn od 2.9.2009. godine do isplate,
- na iznos od 633,17 kn od 2.10.2009. godine do isplate,
- na iznos od 630,71 kn od 2.11.2009. godine do isplate,
- na iznos od 627,27 kn od 2.12.2009. godine do isplate,
- na iznos od 647,84 kn od 2.1.2010. godine do isplate,
- na iznos od 642,43 kn od 2.2.2010. godine do isplate,
- na iznos od 640,51 kn od 2.3.2010. godine do isplate,
- na iznos od 648,09 kn od 2.4.2010. godine do isplate,
- na iznos od 659,94 kn od 2.5.2010. godine do isplate,
- na iznos od 576,15 kn od 2.6.2010. godine do isplate,
- na iznos od 589,90 kn od 2.7.2010. godine do isplate,
- na iznos od 595,10 kn od 2.8.2010. godine do isplate,
- na iznos od 621,70 kn od 2.9.2010. godine do isplate,
- na iznos od 595,18 kn od 2.10.2010. godine do isplate,
- na iznos od 596,83 kn od 2.11.2010. godine do isplate,
- na iznos od 704,27 kn od 2.12.2010. godine do isplate,
- na iznos od 702,92 kn od 2.1.2011. godine do isplate,
- na iznos od 691,00 kn od 2.2.2011. godine do isplate,
- na iznos od 692,60 kn od 2.3.2011. godine do isplate,
- na iznos od 689,39 kn od 2.4.2011. godine do isplate,
- na iznos od 701,22 kn od 2.5.2011. godine do isplate,
- na iznos od 730,15 kn od 2.6.2011. godine do isplate,
- na iznos od 456,59 kn od 2.7.2011. godine do isplate,
- na iznos od 377,81 kn od 2.8.2011. godine do isplate,
- na iznos od 345,84 kn od 2.9.2011. godine do isplate,
- na iznos od 333,79 kn od 2.10.2011. godine do isplate,
- na iznos od 332,45 kn od 2.11.2011. godine do isplate,
- na iznos od 331,75 kn od 2.12.2011. godine do isplate,
- na iznos od 338,11 kn od 2.1.2012. godine do isplate,
- na iznos od 338,51 kn od 2.2.2012. godine do isplate,
- na iznos od 333,52 kn od 2.3.2012. godine do isplate,
- na iznos od 330,93 kn od 2.4.2012. godine do isplate,
- na iznos od 330,12 kn od 2.5.2012. godine do isplate,
- na iznos od 330,28 kn od 2.6.2012. godine do isplate,
- na iznos od 325,10 kn od 2.7.2012. godine do isplate,
- na iznos od 322,00 kn od 2.8.2012. godine do isplate,
- na iznos od 312,71 kn od 2.9.2012. godine do isplate,
- na iznos od 316,49 kn od 2.10.2012. godine do isplate,
- na iznos od 316,99 kn od 2.11.2012. godine do isplate,
- na iznos od 312,83 kn od 2.12.2012. godine do isplate,
- na iznos od 308,28 kn od 2.1.2013. godine do isplate,
- na iznos od 305,19 kn od 2.2.2013. godine do isplate,
- na iznos od 302,02 kn od 2.3. 2013. godine do isplate,
- na iznos od 300,69 kn od 2.4.2013. godine do isplate,
- na iznos od 294,80 kn od 2.5.2013. godine do isplate,
- na iznos od 291,16 kn od 2.6.2013. godine do isplate,
- na iznos od 289,48 kn od 2.7.2013. godine do isplate,
- na iznos od 289,04 kn od 2.8.2013. godine do isplate,
- na iznos od 286,59 kn od 2.9.2013. godine do isplate,
- na iznos od 285,84 kn od 2.10.2013. godine do isplate,
- na iznos od 284,17 kn od 2.11.2013. godine do isplate,
- na iznos od 284,65 kn od 2.12.2013. godine do isplate,
- na iznos od 279,01 kn od 2.1.2014. godine do isplate,
po stopi koja se do 31.12.2007. godine određuje po čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.7.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,a od 1.8.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Z.b. d.d. Z., OIB: …, da tužitelju D.B., S., OIB …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.228,00 kn zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj tvrdi da je dana 27.6.2005. godine sa tuženikom sklopio ugovor o namjenskom kreditu broj … za iznos od 102.700,00 CHF u protuvrijednosti kuna, a koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika I.V. pod brojem
2. Prema članku 2 Ugovora na iznos kredita obračunavaju se redovne kamate po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu sa promjenama odluke o kamatnim stopama Z.b. d.d. a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,50% godišnje. U razdoblju od sklapanja ugovora tuženik je samostalno i bez pristanka tužitelja mijenjao kamatnu stopu uslijed čega je došlo do promjene iznosa mjesečnih anuiteta. Stoga je zbog takve jednostrane promjene kamatnih stopa tužitelj tuženiku platio više od prvotno ugovorenih anuiteta te je tuženik bez osnove stekao razliku između anuiteta inicijalno predviđenih u ugovoru s kamatom od 4,50% i onih naknadno utvrđenih jednostranom odlukom tuženika. Tuženik je mijenjao kamatu bez da je o tome pregovarao sa tuženikom. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 te predlaže da se donese presuda kojom će se utvrditi ništetnom odredba ugovora o kreditu u odnosu na kamatnu stopu te se tužitelju vratiti preplaćeni iznosi anuiteta kredita do kojih je došlo uslijed jednostrane odluke tuženika da mijenja kamatnu stopu.
3. Tuženik u svom odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te ističući prigovor zastare. Nadalje tvrdi da je tijekom ugovornog odnosa tužitelju redovno dostavljao sve relevantne isprave i podatke, a tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka na koji se poziva u vezi presude Visokog trgovačkog suda RH, a svaka promjena kamatne stope je izvršena u skladu sa zakonom i ugovorom.
4. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu, zk.ul. 7747 k.o. S., promet po kreditu, visinu kamatnih stopa, obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope, Opće uvjete poslovanja, proveo financijsko vještačenje po vještaku D.P., ispis iz Registra udruga.
5. Iz dokumentacije koja prileži spisu utvrđeno je da su stranke zaključile ugovor o namjenskom kreditu na iznos od 102.700,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke a člankom 2 Ugovora određena je redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenom odluke o kamatnim stopama Z.b. d.d., a na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,50% godišnje. Člankom 3 ugovoreno je da tražbina kreditora dospijeva najkasnije 1.1.2022. godine. Kredit je zaključen radi kupnje stana.
6. Tuženik prigovora tužitelju svojstvo potrošača te da se ne radi o potrošačkom ugovoru. Međutim tuženik posebno ne upire na određene okolnosti koje bi upućivale da se ovdje ne radi o tužitelju kao potrošaču, odnosno potrošačkom ugovoru. Suprotno tuženikovim tvrdnjama nije teret dokazivanja na tužitelju, već je upravo na tuženiku teret dokazivanja temeljem članka 221a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/21, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 dalje ZPP), ukoliko tuženik osporava tužitelju svojstvo potrošača i to na ovako paušalan i neobrazložen način. Naime iz predmetnog ugovora ne proizlazi da je tužitelj isti sklopio i da djeluje unutar svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, već naprotiv proizlazi da je isti sklopio i to kao fizička osoba, dakle za vlastite potrebe, a namjena kredita je kupnja stana. Stoga je tužitelj uzeo predmetni kredit kao fizička osoba za svoje osobne potrebe, a ukoliko tuženik ima nekih drugih saznanja, onda je tuženik dužan isto i dokazati.
7. Što se tiče postupka na koji se poziva tužitelj povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ovlaštenog tužitelja Potrošač- Hrvatski savez Udruga za zaštitu potrošača protiv 8 poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj uključujući i tuženika, Trgovački sud u Zagrebu je 4.7.2012. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, a povodom žalbi tuženika doneseni su presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13.6.2014., presuda i rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt- 249/2014 od 9.4.2015., presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 od 14.6.2018. i presuda i rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i tim odlukama je pravomoćno utvrđena povreda interesa i prava potrošača i ništetnost pojedinih nepoštenih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu, konkretno ništetnost odredbe kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica.
8. U odnosu na tuženika citiranim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je u određenom navedenom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak kao i promjenjiva kamatna stopa prema jednostranim odlukama i internim aktima kreditora u ugovorima o kreditu kakve je tuženik sklapao sa potrošačima uključujući i tužitelja. S obzirom na tu odredbu kao i na odredbu člana 118 ZPP-a, a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106 ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106 stav 1 ZZP- a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika o čemu se radi u ovom slučaju (Odluka Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev 3142/18) sud nije u ovom sporu ocjenjivao je li postupanje tuženika bilo savjesno i pošteno niti je utvrđivao jesu li sporne ugovorne odredbe jasne, uočljive i razumljive jer je to već detaljno ocijenjeno u kolektivnom sporu. Naime, citirane odredbe ZPP i ZZP-a kojima je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati za utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz člana 502a stav 1 ZPP-a pa s obzirom na iznesena utvrđenja iz odluka donesenih u tom kolektivnom sporu u ovom sporu nije bilo potrebno provoditi postupak dokazivanja u tom pravcu.
9. U čl. 502.c ZPP-a i u čl. 118 ZZP-a je navedeno da se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude donesene u kolektivnom sporu u posebnim parnicama radi naknade štete, a ova je tužba podnesena radi povrata stečenog bez osnove, međutim, ovaj sud smatra da se ove zakonske odredbe ne trebaju primjenjivati samo na postupke radi naknade štete, nego se moraju tumačiti tako da se primjenjuju i na parnice u kojima je istaknut restitucijski zahtjev kao što je to u ovom sporu. Uostalom, kad netko drugome neosnovano isplati neki iznos time je osobi koja je izvršila isplatu svakako nastala financijska šteta pa se restitucijski zahtjev može smatrati svojevrsnim zahtjevom za naknadu štete. Svako drukčije tumačenje prethodno navedenih odredbi bilo bi nerazumno, a zakonske odredbe nisu same sebi svrha, nego se one donose u svrhu uređenja određenog pravno područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju i u primjeni donesenih propisa se one trebaju smisleno tumačiti, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. U tom smislu je odredbom čl. 107 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19) dopunjen čl. 502.c ZPP-a tako da obuhvaća i parnice za isplatu.
10.U odnosu na odredbe kojim je valuta glavnice vezana za švicarski franak u postupku pokrenutom kolektivnom tužbom utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka, pa i ovog tuženika, bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi za klijente kao potrošače, dok su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika za korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima i da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, a o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije se pojedinačno pregovaralo. Također je utvrđeno da su ugovorne odredbe u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koje je tuženik sklapao s korisnicima kredita - potrošačima, uključujući i tužitelja, bile lako uočljive (jer su bile vidno istaknute u ugovoru) i jasne (jer je u njima jasno naznačeno da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi), ali je utvrđeno da one nisu bile razumljive potrošačima jer je terminologija koja je korištena visoko stručna što je dovelo do ništetnosti tih odredbi.
11.Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a te su odredbe sadržane u čl. 2 Ugovora o kreditu ništetne, stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi ništetnost tih odredbi u točkama I i II izreke presude.
12. Budući da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa odlukom tuženika ništetne, one se među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju tih ugovornih odredbi što znači da je prema čl. 323 i čl. 1111 ZOO-a dužan vratiti tužitelju sve što je primio po toj osnovi koja je utvrđena ništetnom, u ovom konkretnom slučaju radi se o ništetnoj odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.
13.Tuženik je istaknuo prigovor zastare. Takav prigovor je neosnovan jer prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH zauzetog u revizijskoj odluci poslovni broj Rev-2245/2017 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba je u kolektivnom sporu Trgovačkom sudu u Zagrebu podnesena 4. travnja 2012. i tada je prekinut tijek zastare, a nakon što je presuda postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, zastara ponovno počinje teći od 14. lipnja 2014. za iznose koje tužitelj potražuje s obzirom na promjenjivu kamatnu stopu. Prvi iznos koji tužitelj potražuje svojim tužbenim zahtjevom dospio je i to s osnova promjenjivosti kamatne stope 2.11.2007. i do podnošenja kolektivne tužbe 4.4.2012. nije bio protekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225 ZOO-a, koji se primjenjuje u ovom sporu jer se radi o stjecanju bez osnove, ni u odnosu na taj najstariji utuženi iznos, a kako je ova tužba podnesena 11.6.2019., manje od pet godina nakon što je zastara ponovno počela teći u odnosu na sve utužene iznose zbog promjenjivosti kamatne stope.
14.Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je financijskim vještačenjem koje je sačinio vještak P.D., a čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio u cijelosti jer je isti dat u skladu sa pravilima struke, a ni same stranke nisu imale primjedaba na isti niti su predlagale da se isti sasluša.
15.Što se tiče prigovora tuženika o nedostatku aktivne legitimacije u svezi onih uplata iz kojih nije vidljivo tko ih je uplatio, radi se o uplatama u poslovnici, isti je neosnovan iz razloga što je tužitelj ugovorna strana i korisnik kredita, dakle nije od utjecaja tko je uplaćivao rate kredita. U slučaju da je netko drugi uplatio ratu kredita, radi se o odnosu između tužitelja i te osobe.
16.Sud nije uzimao u obzir razdoblje od 1.2.2014. do 15.10.2014. budući taj dio nije bio niti zahvaćen tužbenim zahtjevom, odnosno nije umanjivao zahtjev tužitelja za razdoblje kada je kamata bila manja od ugovorene, a niti je tuženik u svezi toga postavljao kakav zahtjev prema tužitelju.
17.Sud je dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva s obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva i to iz razloga što je tužitelju visina zahtjeva bila poznata tek nakon provedenog financijskog vještačenja.
18. Zbog svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.
19.Odluka o trošku temelji se na čl. 154. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje u tekstu: ZPP). Sud je tužitelju priznao trošak sudske pristojbe na tužbu 664,00 kn, na presudu 689,00 kn, trošak financijskog vještačenja 2.000,00 kn te trošak zastupanja po punomoćniku što zajedno sa 25% PDV-a iznosi 6.875,00 kn (sastav tužbe 100 bodova, sastav podneska 9.1.2020. i 3.11.2021. po 100 bodova, zastupanje na ročištu 5.12.2019. 50 bodova, zastupanje na ročištu 28.10.2020. i 3.2.2022. po 100 bodova), odnosno ukupno 10.228,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a visina je određena u skladu s tbr. 7., 8. i 9. važeće odvjetničke tarife.
U Sesvetama, 23. veljače 2022.
S U D A C:
Željka Bajzek, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja može se uložiti žalba u roku od 15 dana računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje ovom sudu pismenim podneskom u dovoljnom broju primjeraka za sud, suprotnu stranku i drugostupanjski sud, a o istoj odlučuje županijski sud.
DN-a:
1. Odvj. društvo K.&A. j.t.d. –uz rj. o pristojbi na presudu
2. Odvj. društvo P. & P.
