REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1890/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica K. A., odvjetnica u Z., protiv tuženika R. H., OIB: …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Čakovcu broj Gž - 91/2020-2 od 24. prosinca 2020., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 1331/2019-65 od 29. studenog 2019., u sjednici održanoj 23. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

II. Dopušta se tuženiku revizija protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Čakovcu broj Gž - 91/2020-2 od 24. prosinca 2020. zbog pravnog pitanja: „...opravdava li sama činjenica što je tužitelj kao osoba lišena slobode, smješten u zatvorsku ćeliju površine manje od zakonom propisanog standarda iz odredbe čl. 74. st. 3. Zakona o izvršenju kazne zatvora, dosuđenje pravične novčane naknade s osnove prava osobnosti zbog povrede odredbe čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, unatoč činjenici da su mu nesporno pružena i omogućena sva druga prava i pogodnosti predviđene Zakonom o izvršenju kazne zatvora, Pravilnikom i Ustavom Republike Hrvatske koja osiguravaju ukupnu kvalitetu života inherentnu (svojstvenu) lišenju slobode zbog zakonito izrečene kazne zatvora?“

Obrazloženje

1. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Čakovcu broj Gž - 91/2020-2 od 24. prosinca 2020., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 1331/2019-65 od 29. studenog 2019.

2. Na prijedlog tužitelja, kao i prijedlog tuženika nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Naime, u prijedlogu naznačena postupovnopravna pitanja iscrpljuje se u isticanju postupovnopravnih povreda, dok osporena drugostupanjska odluka nije donesena na temelju nekog zauzetog shvaćanja u primjeni postupovnih odredbi na koje se u prijedlogu poziva tužitelj (koje eventualno nije podudarno s nekim drugim pravnim shvaćanjem). S druge strane, pobijana presuda temelji se na činjeničnom utvrđenju da: „- ...tužitelj nije dokazao da bi mu bilo povrijeđeno pravo osobnosti time što ćelije ne bi imale dovoljno svjetla i ventilaciju, time što ne bi bio osiguran adekvatni sanitarni čvor, time što bi bio smješten s pušačima i bolesnicima, te time što mu nisu bile omogućene adekvatne posjete...., - ....da tužitelj nije dokazao postojanje štete zbog neadekvatnog pružanja medicinske skrbi..., te - ...da je tužitelj za vrijeme boravka u Zatvoru u Z. imao na raspolaganju više od 3. m2 površine...“, pa su materijalnopravna pitanja kako ih u prijedlogu postavlja tužitelj suprotna činjeničnim utvrđenjima na kojima je pobijana odluka donijeta i odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kada je riječ o visini pravične novčane naknade nižestupanjski sud je odlučio vodeći računa o težini povrede i svim okolnostima konkretnog slučaja, a kako to nalaže odredba čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), tako da i odgovor na pitanja kako ih je u reviziji postavio tužitelj ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Takva pitanja ne mogu se prihvatiti kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na prijedlog tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci pod t. I.

5. U odnosu na prijedlog tuženika revizijski sud je postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. i 6. ZPP-a ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 2. ZPP-a zbog pravnog pitanja navedenog u izreci pod II. ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojima praksa viših sudova nije jedinstvena (presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž – 1892/2016-2 od 19. listopada 2017., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž – 4266/2015-2 od 28. veljače 2017., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž – 1533/2017-5 od 6. veljače 2018.).

6. Stoga je u odnosu na prijedlog tuženika valjalo temeljem odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP-a riješiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 23. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Željko Šarić, v.r.