Broj: Ppž-4596/2022

-1-

 

 

                               

 

 

                                 U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. T., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: 15 PpP-867/2020-8 od 23. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2024.

 

                                                       p r e s u d i o   j e

 

 

I                  U povodu žalbe okr. M. T., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje u izreci te presude označava djelom prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju citiranog propisa okr. M. T. izriče se novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura), u koju kaznu se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem kao dva dana zatvora, odnosno kao 79,64 EUR (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), pa je na ime kazne preostalo za platiti 1.240,36 EUR (tisućudvjestočetrdest eura i tridesetšest centi), koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu,   smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

 

II     Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. M. T. kao osnovane, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca ukida.

 

III     U ostalom dijelu, žalba okr. M. T. odbija se kao neosnovna te se,  u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

IV              Na temelju odredbe članka 139. stavka 3.  u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

 

                                                                        Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Makarskoj okr. M. T. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna.

 

1.1.    U izrečenu novčanu kaznu uračunato je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem od 30. ožujka 2021. u 18,10 sati do 31. ožujka 2021. u 00,05 sati, kao dva dana zatvora, odnosno kao 600,00 kuna novčane kazne.

 

1.2.   Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

1.3.              Okrivljenik je istom presudom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 280,00 kuna.

 

2.              Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja N. P., odvjetnika u V., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

 

2.1.  Žalitelj u bitnome ističe da nije pravilno utvrđena koncentracija alkohola u organizmu jer da nije prošlo dostatno vrijeme od konzumacije zadnjeg alkoholnog pića. Smatrao je da s obzirom na količinu te prilike konzumiranog alkohola ne može biti utvrđena veća koncentracija alkohola od zakonom dopuštene prisutnosti alkohola, a uz to da mu nije predočen rezultat alkotestiranja. Nadalje upire na nepravilnost izrečene kazne i zaštitne mjere jer da je trajno nastanjen u BiH.

 

2.2.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba je djelomično osnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

4.1.              Međutim, nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis  koji je najblaži za počinitelja. Stoga je ovaj sud izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer dovodi do povoljnije kazne za počinitelja.

 

5.  Ispitujući odluku u pogledu žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnji žalitelja, vijeće ovog suda smatra da je pravilno prvostupanjski sud, nakon provedene glavne rasprave i svih potrebnih dokaza, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjanje i dostatne razloge, te ih argumentirano obrazložio, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

 

5.1.   Naime, žalitelj ne dovodi u sumnju svojstvo vozača kritične prilike i konzumaciju alkohola. Suprotno tvrdnje žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio stupanj koncentracije alkohola prihvaćanjem iskaza policijskog službenika M. Đ., jer je u suglasju s materijalnom dokumentacijom predmeta, sadržajem zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika od 30. ožujka 2021., iz kojeg proizlazi da je okrivljenik zaustavljen u svojstvu vozača u prometu na cesti u Gornjoj Podgori, da je prihvatio ispitivanje alkoholiziranosti upotrebom alkometra Drager Arza 1843, da je zadnja konzumacija alkohola bila u 17,00 sati, a da je postupanje prema ispitaniku započelo u 17,35 sati i ispitivanje obavljeno u 17,42 sata, pri čemu je očitana koncentracija alkohola, umanjenja za granicu dopuštene pogreške, iznosila 1,76 g/kg. Bez uspjeha žalitelj ističe da nije upoznat s rezultatom mjerenja na licu mjesta, budući da je isto u suprotnosti s rezultatima provedenog postupka i njegovom obranom pred sudom, da zbog sumraka nije vidio rezultat, u kojem slučaju je takvu činjenicu bio dužan isticati na licu mjesta. Iz zapisnika je razvidno da nije poricao rezultate mjerenja, a ukoliko je imao sumnje u očitanu koncentraciju alkohola, imao je mogućnost na licu mjesta zahtijevati stručni pregled - uzimanja krvi i urina radi analize, što nije učinio. Suprotno tvrdnje žalitelja, iz stanja predmeta nesporno proizlazi da je od zaustavljanja u prometu do provođenja ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika proteklo vrijeme od 15 minuta koje je propisano uputama proizvođača alkometra u svrhu pravilne upotrebe i utvrđenja prisutnosti alkohola u organizmu, s time da je u pogledu svih kontradiktornosti obrane okrivljenika i iskaza svjedoka prvostupanjski sud proveo i njihovo suočenje, a žalitelj nije imao primjedbe i daljnja pitanja prilikom njihovog suočenja. Neosnovano žalitelj ističe da njegov suvozač te prilike može potvrditi o nepravilnosti postupka alkotestiranja, budući da je isti već ispitan u postupku pred sudom, s time da je jasno naveo da je M. T. alkotestiran u službenom vozilu, a da je on ostao sjediti u njegovom vozilu, da nema saznanja je li ovome predočen rezultat testiranja i o razgovoru između okrivljenika i policijskog službenika. Prema tome, budući da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, a na temelju provedenih dokaza  pravilno je smatrao stanje stvari dovoljno razjašnjenim, to je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

5.2.   Slijedom navedenog, a obzirom navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona niti žalitelj argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

6.              Razmatrajući odluku o kazni ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini prekršaja, opasnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski sud je pravilno vrednujući sve okolnosti na strani okrivljenika izrekao kaznu u najnižoj mjeri posebnim zakonom propisane blaže vrste kazne za predmetno djelo, budući da u vrijeme počinjenja djela bila propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili do 60 dana zatvora, a takvu mjeru kazne je po službenoj dužnosti, primjenom novog zakona izrekao i ovaj sud, smatrajući je u svemu pogodnom za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na ponašanje počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje. U predmetnom slučaju nema uvjeta za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, jer nisu utvrđene nikakve naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, niti žalitelj takve okolnosti navodi i dokumentira u žalbi. 

 

6.1.    U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme koje je žalitelju te prilike bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajem kao dva dana zatvora, s time da se prilikom uračunavanja izjednačuje svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne s jednim danom zatvora, što u predmetnom slučaju znači 79,64 eura.

 

6.2.               Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.                         

 

7.    Osnovano žalitelj upire da je pogrešno izrečena zaštitna mjera, jer je te prilike upravljao osobnim automobilom na temelju vozačke dozvole Bosne i Hercegovine xxxx, kako to proizlazi i iz materijalne dokumentacije predmeta, a koja u smislu odredbe članka 2. stavka 1. točke 90. Zakona o sigurnosti prometa na cestama predstavlja inozemnu vozačku dozvolu. Sukladno odredbe članka 298. citiranog Zakona osobi koja počini prometni prekršaj koristeći inozemnu vozačku dozvolu umjesto zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom može se primijeniti  zaštitna mjera zabrane  korištenja vozačke dozvole na podruju Republike Hrvatske. Stoga je u odnosu na zaštitnu mjeru valjalo prihvatiti žalbu okrivljenika te preinačiti pobijanu presudu i ukinuti zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije, budući da je ista pogrešno izrečena, a u povodu podnesene žalbe samo u korist okrivljenika ne može se izreći zakonom propisana mjera, jer bi isto bilo na njegovu štetu.  

 

 

8.     Bez uspjeha žalitelj upire na nepravilnost izrečene kazne s obzirom na činjenicu da je trajno nastanjen u BiH i da neće dolaziti u Republiku Hrvatsku, budući da iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta proizlazi da je državljanin RH, a njegovo prebivalište ili boravište nije okolnost od utjecaja na pravilnost i zakonitost izrečene kazne, već je pitanje izvršenja pravomoćne sudske odluke.                  

 

9.               Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.  

 

10.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona,  odlučeno je kao u izreci ove presude.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                

                                               U Zagrebu  7. ožujka 2024.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 5 (pet) otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.