REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1546/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. S.F., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog podnesenoj putem braniteljice I.K., odvjetnice u Đ., protiv presude Općinskog suda u Đakovu, broj: 9. Pp-91/2022 od 25. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. S.F. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. S.F. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 (sto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. S.F. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku, temeljem istog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, u koju kaznu je uračunato vrijeme oduzimanja slobode po policiji kao 300,00 kuna pa okrivljenik ima za platiti 1.700,00 kuna novčane kazne, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa u roku od 30 dana u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini, a okr. S.F. je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 280,00 kuna.

1.1. Istom presudom je okrivljeniku na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja majci LJ.F. u trajanju od jednog mjeseca na udaljenost od 5 metara na bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske.

2. Protiv te presude okr. S.F. je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku, a podredno, preinačiti pobijanu presudu i okrivljenika osloboditi od optužbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, odnosno, nerazumljivost i proturječnost izreke sebi i razlozima presude te proturječnost razloga o odlučnim činjenicama, ukazuje se žalitelju da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naime, iz izreke pobijane presude jasno proizlazi zakonsko obilježje prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim te je prvostupanjski sud, postupajući sukladno odredbi čl. 183. st. 1. t. 1. PZ-a, jasno opisao samu radnju izvršenja okrivljenika i odlučne činjenice kojima je utvrđen identitet prekršaja, konkretno, da je okrivljenik „počinio psihičko nasilje u obitelji prema svojoj majci LJ.F. na način što je …. a takvo ponašanje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost“, čime je ostvareno i opisano zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa je sud pravilno primijenio i materijalno prekršajno pravo, a suprotno žalbenim navodima.

6. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio. Konkretno, prvostupanjski je sud opravdano prihvatio obranu okrivljenika u kojoj priznaje sve odlučne činjenice koje čine biće prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za što je iskazao svijest i kajanje. Nadalje, prvostupanjski je sud uvidom u zakonite dokaze - zapisnik o ispitivanju osumnjičenika te zapisnik o ispitivanju svjedokinje u kojoj je žrtva jasno teretila okrivljenika za nasilničko ponašanje, isto tako utvrdio postojanje krivnje na strani okrivljenika. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

6.1. Stoga bezuspješno okrivljenik u žalbi iznosi drugačiju, vlastitu konstrukciju događaja, pokušavajući relativizirati i umanjiti svoju odgovornost, čime po stavu ovog suda ne dovodi u sumnju nedvojbeno utvrđeno činjenično stanje te niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj.

6.2. U odnosu na prijedlog žalbe da se u postupku kao svjedoci ispitaju okrivljenikova supruga i majka, ističe se da je isti neosnovan iz razloga što to očito nije dokaz koji ne bi postojao i u vrijeme prvostupanjskog postupka, odnosno, za koji okrivljenik ne bi znao u to vrijeme pa ga ne može s uspjehom isticati niti u žalbi, a u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu navedene odredbe, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, a povodom žalbenih navoda da je okrivljenik otac sedmero djece, a osmo čeka te da je supruga nezaposlena pa je izrečena novčana kazna prestroga i ne može ju platiti, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je prvenstveno izrečena u novčanom iznosu za prekršaj iz čl. 22. st.

1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a potom i u minimalnom iznosu novčane kazne propisane za taj prekršaj, za koji je kao teža kazna, propisana i kazna zatvora u trajanju do 90 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud u izrečenu novčanu kaznu okrivljeniku uračunao vrijeme provedeno u uhićenju te ukazao žalitelju na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa preostale novčane kazne u roku od 30 dana u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini.

8. Nadalje, razmotrivši odluku o zaštitnoj mjeri zabrane približavanja i uznemiravanja žrtve nasilja u trajanju od mjesec dana na udaljenost manjoj od pet metara, a povodom žalbenog navoda, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilno izrečena da bi se otklonili uvjeti koji bi mogli poticajno djelovati na okrivljenika da čini nove prekršaje te radi postojanja opasnosti od ponavljanja djela, kao i zbog zaštite zdravlja i sigurnosti žrtve nasilja, a u skladu je i s načelom razmjernosti u smislu čl. 51.a PZ-a.

9. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenika na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 280,00 kuna, a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenika od plaćanja navedenih troškova.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka s obzirom na složenost i trajanje postupka.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. veljače 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja.