REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Split

Poslovni broj: SS 25 Pr-2993/2020-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Jerki Kovačić Garac, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista Sanje Bikić, u pravnoj stvari tužitelja M. M., O.: …, H., zastupanog po punomoćniku I. J.,

odvjetniku u O. društvu J. & partneri d.o.o. u S., , protiv tuženika Z a v o d , O.: …, Z., zastupanog po generalnoj punomoćnici D. G.,

radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18.veljače 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja D. B., odvjetničke vježbenice u O. društvu J.& partneri d.o.o., i generalne punomoćnice tuženika D. G., te održanog ročišta za objavu presude 23.veljače 2022.,

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku Zavod (O.:

…) isplatiti tužitelju M. M. (O.: …), u roku od

15 dana, na ime razlike plaće te razlike naknade plaće ukupan iznos od 11.753,97 kuna (slovima:jedanaest tisuća sedam stotina pedeset tri kune devedeset sedam lipa), odnosno pojedinačno po mjesecima iznose kako slijede:

− za prosinac 2015. g. iznos od 757,85 kn,

− za siječanj 2016. g. iznos od 757,85 kn,

− za veljaču 2016. g. iznos od 757,85 kn,

− za ožujak 2016. g. iznos od 757,85 kn, −

za travanj 2016. g. iznos od 757,85 kn, −

za svibanj 2016. g. iznos od 757,85 kn, −

za lipanj 2016. g. iznos od 757,85 kn, − za

srpanj 2016. g. iznos od 910,48 kn, − za

kolovoz 2016. g. iznos od 910,48 kn, − za

rujan 2016. g. iznos od 914,33 kn,

− za listopad 2016. g. iznos od 914,33 kn,

− za studeni 2016. g. iznos od 914,33 kn,

− za prosinac 2016. g. iznos od 1.069,36 kn,

− za siječanj 2017. g. iznos od 815,73 kn,

sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se od dana dospijeća svakog mjesečnog potraživanja -petnaesti dan slijedećeg mjeseca za protekli mjesec pa do isplate obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Nalaže se tuženiku, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kn (slovima:četiri tisuće tri stotine sedamdeset pet kuna) uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 23.veljače 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj 8.siječnja 2021. navodi da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu višeg stručnog suradnika specijalista, te je isti bio zaposlen na tom radnom mjestu kod tuženika i u periodu od prosinca 2015. do siječnja 2017., a što sve među strankama ne bi trebalo biti sporno. Tuženik, sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01., 39/09.), predstavlja javnu službu. Vlada Republike Hrvatske, s jedne strane, i sindikati u javnim službama, s druge strane, sklopili su, 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za šest posto (6%) godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. Među istim strankama zaključen je 13. svibnja 2009. Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Dodatak). Dodatkom je, uslijed ekonomske krize iz 2008., osnovica za plaće u javnim službama privremeno zadržana na iznosu iz 2008. - 5.108,84 kn - dok je povećanje osnovice za preostalih 6% za 2009. , dakle povećanje na iznos od 5.415,37 kn sporazumno odgođeno sukladno odredbi čl. III Dodatka za trenutak kada „službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)“. Stranke su potom 26. listopada 2011. sklopile Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene dodatka), a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. Sukladno odredbi čl. XI st. 4. Izmjena dodatka, ugovoreno trajanje Dodatka i Izmjena dodatka je 5 godina, te su navedeni ugovori, uslijed pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. stavka 1. Zakona o radu, bili u primjeni do 26. siječnja 2017. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi usvojili su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena dodatka kojim je pojašnjena primjena čl. IV. St. 5. u vezi s čl. VI st. 1. Izmjena dodatka. Odredbom čl. III. Izmjena dodatka ugovoreno je slijedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“. Državni zavod za statistiku (dalje u tekstu: DZS) objavio je 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno kako je BDP realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno kako je BDP realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelj je potvrđen i procjenom DZS-a od 4. prosinca 2015. Napominje se da je BDP i dalje nastavio rasti te je 4. ožujka 2016. DZS objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je utvrđeno da je BDP realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Dana 20. listopada 2016. DZS objavio je priopćenje za javnost povodom objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. prema BDP-u za 2014., te iz istog jasno proizlazi kako su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III. Izmjena dodatka ispunjeni dana 4. prosinca 2015. Naime, iz revidiranih podatka proizlazi kako je kvartalna stopa rasta BDP-a za drugi kvartal 2015. iznosila 1,24561%, a da je za treći kvartal 2015. iznosila 2,78247%. Kako je već istaknuto, odredbom čl. II.I Izmjena dodatka utvrđeno je da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji DZS-a ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto. Iz naprijed navedenih službenih pokazatelja DZS-a, razvidno je da se uvjet iz čl.III Izmjena dodatka ispunio u studenom 2015. obzirom da je aritmetička sredina realnog rasta BDP-a u drugom i trećem tromjesečju 2015. iznosila upravo 2% ([1,2% + 2,8%] / 2 = 2) stoga se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn imala tužitelju isplaćivati počevši s plaćom za prosinac 2015., a sve sukladno odredbi čl. VII c Izmjena dodatka. Tuženik je međutim tužitelju plaću tijekom utuženog razdoblja, prosinac 2015. do siječanja 2017., i nadalje isplaćivao primjenom osnovice iz 2008. u iznosu od 5.108,84 kn čime je tužitelja oštetio za znatan iznos (Odlukom Vlade RH od 29.prosinca 2016. g. osnovica je povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. g., a koje povećanje je tužitelj uzeo u obzir prilikom izračuna). Daljnja povećanja osnovice plaće u javnim službama uz ispunjenje određenih uvjeta predviđena su odredbama čl.IV Izmjena dodatka. Preciznije, odredbom čl. IV. St. 1. Izmjena dodatka utvrđeno je sljedeće: „Točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između: - pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i - istog pariteta iz prethodne alineje u 2008., a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.“ Prema statističkim podacima DZS-a, koji su sukladno čl. VII b Izmjena dodatka ugovornim stranama Izmjena dodatka redovito dostavljani, proizlazi kako mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno kako paritet za 2015. iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn). Kako je čl. VII b stavcima 3. i 8. Izmjena dodatka utvrđeno kako paritet za 2008. iznosi 87,9:100, to se primjenom odredbe čl. IV stavka 1. Izmjena dodatka dolazi do sljedećeg odnosa pariteta: 85,9/100 / 87,9/100 = 97,72%, a iz čega nadalje proizlazi da je paritet iz 2015. za 2,28% manji od pariteta iz 2008. Čl. IV st. 2. Izmjena dodatka određeno je: „ U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.“ Sindikati javnih službi dana 2. lipnja 2016. pozvali su Vladu RH da sukladno čl. IV Izmjena dodatka utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st. 1. Izmjena dodatka, međutim Vlada RH se oglušila na poziv sindikata i time povrijedila svoju preuzetu ugovornu obvezu iz navedenog članka. Primjenom odredbe čl. 297. st.4. Zakona o obveznim odnosima (prema kojoj se uzima da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen) kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1., zbog naprijed navedenog razloga, ima se smatrati utvrđenim i to 4. lipnja 2016. (jer je DZS objavio podatke 4. studenog 2015. pa je rok određen čl. IV. st. 1. Izmjena dodatka točno 4. lipnja 2016.), te je time ispunjen uvjet primjene citiranog čl. IV st. 2. Izmjena dodatka (u smislu odredbe čl. 272. Zakona o obveznim odnosima kvocijent pariteta je odrediv prema objektivnim statističkim podacima DZS-a). Dakle, počevši od plaće za srpanj 2016. osnovica se trebala uvećati za daljnjih 1,14 % (2,28% : 2 = 1,14 %). Čl. IV st.3. Izmjena dodatka određeno je: „Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.“ Sukladno naprijed citiranom, osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala se uvećati za još daljnjih 1,14%. Sumirano, osnovica plaće tužitelja kroz utuženi period trebala je iznositi za period od prosinca 2015.do lipnja 2016. =5.415,37 kn, za period od srpnja 2016. do studenog 2016. = 5.477,11 kn, a za period od prosinca 2016. do siječnja 2017. = 5.539,55 kn. Sukladno navedenom, tužitelj je napravio obračun razlike plaće koja mu je trebala biti isplaćena u utuženom periodu, te ista iznosi 11.753,97 kuna. Slijedom navedenoga tužitelj predlaže da po provedenom postupku sud prihvati tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje isplatu razlike plaće koja mu je trebala biti isplaćena u utuženom periodu, u iznosu od 11.753,97 kn prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu, uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do isplate, kao i da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, kako osnovu, tako i visinu, a posebice i pasivnu legitimaciju. Naime, tužitelj u tužbi navodi kako je dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske (dalje: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama (dalje: Sporazum o osnovici) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008 i 2009. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (dalje: Dodatak sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razinu iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn sporazumno odgođeno sukladno uvjetima iz čl. 3. dodatka sporazumu. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune dodatka sporazumu), koje predstavljaju i osnovu tužbe tužitelja, a koje su usvojene u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Konačno, Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna dodatka sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV.st.5. u vezi čl.

VII. st.1. Izmjena i dopuna dodatka sporazumu. Kako se tužitelj u ovoj pravnoj stvari poziva na dvostrano obvezni sporazum obveznog prava, tuženik (Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje - HZMO) ne može biti treća ugovorna strana, bez obzira na to o kojem sindikatu ili sindikatima je riječ. S jedne strane sporazuma je Vlada RH odnosno Republika Hrvatska, a s druge strane sindikati. HZMO ne može provoditi odredbe takvog sporazuma izravno, prije nego što Vlada ili neko drugo nadležno tijelo ne utvrdi novu, povećanu osnovicu za isplatu plaće. Tuženik nastavno ističe kako Sporazum o osnovici, Dodatak sporazumu i Izmjene i dopune dodatka sporazumu nisu kolektivni ugovori jer sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se, izravno i neposredno, mogla primijeniti. Osim navedenog, tuženik ističe i da isti nisu bili na zakonit način sklopljen kolektivni ugovor, prvenstveno jer sklapanju kolektivnog ugovora (svih dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu odredbi Zakona o radu, s obzirom na to da poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih i pojedinačnih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa te da ti predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom GSV-a, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi čl. 186. Zakona o radu odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu, što govori da se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor (sporazum obveznog prva), a ne kolektivni ugovor radnog prava. Nadalje, Temeljni kolektivni ugovori za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. u člancima 51.st.4. navode kako „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ Navedeno se razlikuje u odnosu na odredbu čl. 49. st.4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2007. prema kojem „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javnih službi i Vlade RH 23. studenoga 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora.“ Slijedom navedenog, činjenica da se u pogledu navedenih pravnih izvora ne bi radilo o kolektivnim ugovorima po svojoj pravnoj naravi, dovodila bi i do toga da ne postoje pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa koja bi se neposredno i obvezno primjenjivala na sve zaposlene, tako i na tužitelja, pa se niti tužitelj, kao radnik zaposlen kod tuženika kao javne ustanove koja obavlja djelatnost javne službe, ne bi mogao pojaviti u sudskom postupku i kao aktivno legitimirani potraživati prava iz Sporazuma o osnovici, Dodatka sporazumu i Izmjena i dopuna dodatka sporazumu. Također, tuženik osporava pravnu valjanost odnosno ističe prigovor ništavosti Izmjena i dopuna dodatka sporazumu, a time i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III Izmjena i dopuna dodatka sporazumu, s obzirom na to da je na strani jednog pregovarača, odnosno na strani sindikata bilo nedostataka u pogledu potpisnika istih odnosno nedostatka potpisa od svih sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. Naime, Sporazum o osnovici i Dodatak sporazumu sklopili su i potpisani su od strane osam sindikata javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi). Izmjene i dopune Dodatka sporazumu utvrđene Arbitražnom odlukom (koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III. Izmjena i dopuna dodatka sporazumu) sklopili su i potpisani su od strane sedam sindikata javnih službi odnosno predmetne izmjene, koje predstavljaju pravnu osnovu tužbe tužitelja, nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Iz navedenog je razvidno da nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali u Izmjenama i dopunama dodatka sporazumu te sklopili Izmjene i dopune dodatka sporazumu. Tuženik ovdje ističe notornu činjenicu da se, kako bi izmjene i dopune bile pravno valjane, trebaju sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa, što je temeljno načelo obveznog prava. Iz gore navedenog jasno proizlazi da na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, što predmetne izmjene i dopune dodataka sporazumu čini pravo nevaljanim. Konačno, tuženik ističe da, jednako tako i Vjerodostojnom tumačenju izmjena i dopuna dodatka sporazumu od 28. prosinca 2012. nedostaje suglasnost volje, odnosno pristanak i potpis Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, slijedom čega je i ono kao i Izmjene i dopune dodataka sporazumu i Arbitražna odluka, pravno nevaljano odnosno ništetno i nepostojeće. Nadalje, neovisno o gore navedenom, a suprotno tumačenju tužitelja, tuženik ističe da je iz priležeće dokumentacije vidljivo kako nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe čl. III Izmjena i dopuna dodatka sporazumu, jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu odnosno „uskladbu“ propisani čl. VII. Izmjena i dopuna dodatka sporazumu koji propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-V Izmjena i dopuna dodatka sporazuma. Kako je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna dodatka sporazumu, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP RH promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine zabilježio dvanaest posljedičnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014., to iz gore navedenog, imajući u vidu podatke o tzv. negativnom rastu nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V. Izmjena i dopuna dodatka sporazumu treba odgoditi. S druge strane, do iste odgode je i došlo u praksi odnosno nastupile su nove okolnosti jer su sindikati naknadno i opetovano više puta pristali na daljnju odgodu isplate zbog promijenjenih okolnosti, i to bez obzira na prethodne kolektivne ugovore odnosno sporazume. To bi također svakako značilo da okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to tumači tužitelj, nisu nastupile. Konačno, Izmjene i dopune dodatka sporazumu, kako to proizlazi iz točke XI. istoga, imaju vremensko važenje od 5 godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016., čime je otpala pravna osnova za usklađivanje plaća. Tuženik nadalje ističe i kako se plaće u javnim službama, prije svega, uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09), pri čemu je odredbama čl. 4. i 5. Zakona o plaćama u javnim službama propisano što čini plaću službenika i namještenika i koje je polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće, a odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je kako se utvrđuje osnovica plaće u javnim službama. Nastavno, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu. Slijedom navedenog, sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016., s primjenom od dana 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017., u primjeni je bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn bruto, prema Dodatku sporazumu od 13. svibnja 2009. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj istu ne dokazuje niti jednim relevantnim dokazom, već tek proizvoljnim izračunom. Opreza radi tuženik ističe i prigovor zastare. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti.

3.Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, time da je tuženik na pripremnom ročištu održanom 18.veljače 2022., na kojemu je ujedno zaključen prethodni postupak te je otvoreno i zaključeno ročište za glavnu raspravu, izjavio da ne spori pravilnost tužiteljeva matematičkog izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju, odnosno visinu tužbenog zahtjeva.

4.Sud je izveo dokaze pregledom Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. i Arbitražne odluke od 7.12.2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka Sporazumu od 13.5.2009., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28.12.2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28.8.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4.9.2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27.11.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4.12.2015., preslike ugovora o radu, platnih listi za utuženo razdoblje i izračuna duga za tužitelja, kao i pregledom ostale dokumentacije dostavljene u spis, odnosno priloženih sudskih odluka.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine.

7.Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu. Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

8.Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a. Dakle, sporna je osnova tužbenog zahtjeva, uključujući i pravo na isplatu pariteta sukladno članku IV. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011.

9.Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

10. U odnosu na prigovor zastare, koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu, potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, tužba je podnesena putem e-komunikacije 21.prosinca 2020. (zaprimljena na sudu 8.siječnja 2021.), time da je najstariji utuženi pojedinačni iznos dospio na naplatu 16.siječnja 2016., pa je očito da nije prošao 5 godišnji zastrani rok iz čl. 139. ZR-a niti u odnosu na jedan pojedinačno navedeni bruto iznos razlike plaće koji tužitelj utužuje s dospijećem nakon 8.siječnja 2016.

10.1.Neosnovano tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je kao poslodavac tužitelja pasivno legitimiran u ovom sporu pri čemu nije od značaja je li tuženik potpisnik Sporazuma na koji se poziva tužitelj s obzirom da se radi o Sporazumu o osnovici u javnim službama kakvu službu obavlja i tuženik. Isto tako je neosnovan prigovor aktivne legitimacije na strani tužitelja, obzirom je isti zaposlenik tuženika, koji joj isplaćuje plaću, a što je nespornim u odgovoru na tužbu izjavio i sam tuženik.

11. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

11.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

11.2. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

11.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

11.4. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

11.5. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

12. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

12.1. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje IDD Sporazuma). Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

12.2.Slijedom navedenog, a prema stavu ovog suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

12.3. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Istovjetan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

12.4. Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

13. Nadalje, ovaj sud smatra da je i tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na obračun pariteta, priložen uz tužbu -osnovan.

13.1. Naime, odredbom članka IV. st. 1. IDDS propisano je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena dodatka, ugovorne strane utvrditi odnos (koeficijent) pariteta između:

-pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i

-istog pariteta iz prethodne alineje u 2008., a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.

13.2. Prema statističkim podacima Državnog zavoda za statistiku, mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj za isti razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno da paritet za 2015. iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn).

13.3. Kako je člankom VII. b. st. 3. i st. 8. IDDS utvrđeno da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, to primjenom citirane odredbe članka IV. st. 1. IDDS dolazi do odnosa pariteta 85,9:100 / 87,9:100 = 97,72 kn, odnosno paritet iz 2015. je manji od pariteta iz 2008. za 2,28 %.

13.4. Nadalje, odredbom članka IV. st. 2. IDDS određeno je da, u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008., osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.

13.5. Sindikati javnih službi su dana 2. lipnja 2016. pozvali Vladu RH da, sukladno članku IV. IDDS utvrde tzv. koeficijent iz članka IV. st. 1. IDDS, na koji poziv se Vlada oglušila.

13.6. Prema odredbi članka 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen, dok je prema odredbi članka 272. st. 1. ZOO-a, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

14. Slijedom navedenoga, kvocijent pariteta iz članka IV. st. 1. IDDS, ima se smatrati utvrđenim, i to dana 4. lipnja 2016., jer je Državni zavod za statistiku objavio podatke 4. studenoga 2015., pa je rok određen člankom IV. st. 1. IDDS, 4. lipnja 2016., čime je ispunjen uvjet primjene citiranog članka IV. st. 2. IDDS, a obzirom da je paritet odrediv prema objektivnim statističkim podacima Državnog zavoda za statistiku.

14.1. Iz navedenoga proizlazi da se, počevši od plaće za srpanj 2016., osnovica trebala uvećati za daljnjih 1,14 % (2,82% : 2 = 1,14 %).

14.2. Odredbom članka IV. st. 3. IDDS određeno je da će, nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovnica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.

14.3. S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužitelju plaću po osnovici od 5.108,84 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, to je u obvezi naknaditi tužitelju potraživanje s osnova razlike bruto plaće i naknade plaće.

14.4. I dodatno, osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala se uvećati za još daljnjih 1,14 % u skladu s navedenim u obrazloženju pod točkama 14. - 14.2 ove odluke.

14.5. Sukladno navedenom, prihvaćen je u cijelosti kao osnovan obračun razlike plaće tužitelja koji bi mu trebao biti isplaćen u utuženom periodu, u ukupnom iznosu od 11.753,97 kn bruto, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

15. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je sukladno odredbi čl. 328. st.2. ZPP-a.

16. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos,slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

17. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, a što je tužitelj i specificirao u tužbenom zahtjevu.

18. Dokaze koji se ne obrazlažu posebno u ovoj odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

19. Tužitelj je u ovom postupku u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom, pa mu sukladno odredbi članka 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, nadalje:Tarifa) i vrijednosti predmeta spora. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav jednog obrazloženog podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu od 8.veljače 2022. u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na jednom ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari održanom 18.veljače 2022. u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 9. toč. 1.Tarife, i za zastupanje na ročištu za objavu odluke iznos od 500,00 kn (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno sveukupno 3.500,00 kn, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a od 25% daje ukupan iznos od 4.375,00 kn. Svi troškovi koji su dosuđeni tužitelju su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP- a, te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17). Stoga je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

Split, 23.veljače 2022.

Sutkinja:

Jerka Kovačić Garac v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalbu putem ovog suda nadležnom županijskom sudu i to u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o istome, a od primitka iste za neuredno obaviještenu stranku o ročištu za objavu. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1.-15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dna:

- tužitelju putem punomoćnika,

- tuženiku,

-u spis.