Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-Us-6/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog L. G. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-I-Us-1/2022. (K-Us-41/19.) od 4. siječnja 2022. o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog A. G. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-I-Us-1/2022. (K-Us-41/19.) od 4. siječnja 2022., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-US-97/2016. od 11. prosinca 2017., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broja Kov-Us- 93/2017. od 17. prosinca 2019., protiv optuženog L. G. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 98. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljena je mjera opreza optuženom A. G., i to obveza redovitog javljanja I policijskoj postaji Zagreb, svakog drugog ponedjeljaka u vremenu od 9,00 do 15,00 sati te je isti upozoren da u slučaju nepridržavanja te mjere opreza će se ista zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi A. G. po branitelju odvjetniku I. S., bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da ukine mjeru opreza, a podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu optuženi A. G. kada u žalbi navodi da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da o odlučnim činjenicama postoji proturječje između onog što se navodi u razlozima o sadržaju isprava i dokaza izvedenih u postupku i samih tih isprava i dokaza, kao i da su navedeni razlozi nedostatni čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
5.1. Naime, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da nije ostvarena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio postojanje opće i posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a potom i njegovu zamjenu blažom mjerom iz članka 98. stavak 2. točka 3. ZKP/08. te potrebu daljnje primjene te mjere opreza. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao neproturječne, valjane i dostatne razloge, koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud.
6. Nisu osnovani niti žalbeni navodi optuženika kojima, s obzirom na protek vremena, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela odnosno daljnju potrebu i opravdanost mjera opreza.
6.1. Prvostupanjski sud svoj zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela opravdano temelji na okolnostima kaznenih djela za koja se, na razini osnovane sumnje, optuženika tereti u ovome postupku, a koje se ogledaju u visokom stupnju organiziranosti i međusobne povezanosti s drugim optuženicima zbog činjenja kaznenih djela u svrhu ostvarenja imovinske koristi velike vrijednosti (631.021.162,03 kune), od čega je preko 200.000.000,00 kuna na štetu državnog proračuna R. H. i proračuna G. Z., činjenici da se optuženika tereti da je kaznena djela činio od 2014. do 2016. na području R. H. i I., što upućuje na izrazitu upornost u počinjenju kaznenih djela velike društvene opasnosti i na naglašenu kriminalnu volju optuženika. Navedene okolnosti, i po ocjeni drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje neposredne i konkretne opasnost da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.
6.2. Međutim, cijeneći činjenicu da je optuženi A. G. određeno vrijeme proveo u istražnom zatvoru, koji boravak u istražnom zatvoru je zasigurno utjecao na njega da osvijesti neprihvatljivost protupravnog postupanja kao i da primijenjena mjera opreza u konkretnoj situaciji ostvaruje svoju svrhu, imajući pritom na umu odredbu članka 95. stavak 1. ZKP/08. da se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti optuženika i drugim mjerama opreza mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera, ako se ista svrha može postići blažom mjerom, prvostupanjski sud je opravdano produljio predmetnu mjeru opreza.
6.3. Optuženik u žalbi osporava potrebu daljnje primjene mjere opreza iz razloga što tu mjeru do sada nije prekršio, no ta okolnost samo potvrđuje da mjera opreza uspješno ostvaruje svoju svrhu pa isto nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Bez utjecaja su i žalbeni navodi o osobnim i imovinskim prilikama optuženika, dosadašnja neosuđivanost kao i činjenica da rasprava u predmetu još nije zakazana te da je u drugim postupcima okrivljenicima kroz dvije do tri godine trajanja ukidano jamstvo i mjere opreza, budući da se u svakom konkretnom slučaju, prema konkretnim okolnostima, donosi odluka o daljnjoj potrebi primjene mjera opreza.
7. Odredbama članka 4. stavka 1. i 2. ZKP/08. propisano je da svaka radnja ili mjera ograničenja slobode i prava utemeljena na tom Zakonu mora biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, a sud i druga državna tijela pri odlučivanju o radnjama i mjerama ograničenja slobode ili prava po službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se svrha može postići blažom mjerom. Pritom njihovo trajanje mora biti ograničeno na najkraće nužno vrijeme.
8. U skladu s odredbama 16. stavka 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98.-pročišćeni tekst, 113/2000., 124/2000.-pročišćeni tekst, 28/2001., 41/2001.-pročišćeni tekst, 55/2001.-ispravak, 76/2001., 85/2010.- pročišćeni tekst –dalje: Ustav) sloboda i prava građana mogu se ograničiti da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, time da svako takvo ograničenje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
9. Optuženik u žalbi upućuje na dugotrajnost primjene mjere opreza no člankom 98. stavkom 6. ZKP/08. trajanje mjere opreza nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora pa kako je mjera opreza u konkretnom slučaju određena zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. može trajati najdulje do izvršnosti presude.
9.1. Imajući na umu sadržaj odredbi članka 4. ZKP/08. i članka 16. Ustava kao i okolnosti i težinu kaznenih djela za koja se optuženika tereti, svrhu određivanja mjere opreza te potrebu daljnje primjene mjere opreza, ocjena je drugostupanjskog suda da načelo razmjernosti u konkretnom slučaju nije povrijeđeno te da su ograničenja prava koja je optuženik prema pobijanom rješenju dužan podnijeti u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.
10. No, prvostupanjski sud je dužan u daljnjem tijeku postupka voditi računa o tome da odredbe članka 29. stavka 1. Ustava te članka 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine-Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.- pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10. dalje: Konvencija) propisuju da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, odnosno da javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.
11. Slijedom svega navedenog, kako žalbenim navodima optuženika nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost pobijane odluke, te ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 23. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
