REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 198/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u predstečajnom postupku nad dužnikom TEHNIKA d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB 73037001250, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje vjerovnika INSTALOMONT TERMOCENTAR d.o.o. Čakovec, Kralja Tomislava 7, OIB 44586331767, kojeg zastupa punomoćnik Jurica Sevšek, odvjetnik u Varaždinu, protiv rješenja Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 3778/2021-3 od 12. kolovoza 2021., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2481/2018-519 od 13. srpnja 2021., u sjednici održanoj 23. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije vjerovnika INSTALOMONT TERMOCENTAR d.o.o., odbacuje se.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja i odbijena je žalba vjerovnika INSTALOMONT TERMOCENTAR d.o.o. Čakovec.

2. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog INSTALOMONT TERMOCENTAR d.o.o., za donošenjem rješenja kojim bi se naložilo Financijskoj agenciji da zaplijenjena sredstva u iznosu 218.092,60 kuna prenese na račun predstečajnog vjerovnika, a sve temeljem Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja Povrv-889/2018 od 21. svibnja 2018.

3. Protiv rješenja suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi vjerovnik INSTALOMONT TERMOCENTAR d.o.o. radi sljedećih postavljenih pitanja:

I. Može li predstečajni postupak utjecati na pravo odvojenog namirenja razlučnih vjerovnika?

II. Može li sud u stečajnom i/ili predstečajnom postupku izmijeniti pravni status tražbine razlučnog vjerovnika?

III. S obzirom na različitu praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, može li vjerovnik svoje pravo da traži da se naloži Financijskoj agenciji isplata novčanog iznosa koji je na temelju rješenja o određivanju prethodne mjere, temeljem kojeg je stekao založno pravo i status razlučnog vjerovnika, ostvarivati u stečajnom i/ili predstečajnom postupku koji se vodi nad dužnikom?

IV. Ako je odgovor na pitanje III negativan, može li predstečajni i/ili stečajni vjerovnik ostvarivati pravo navedeno pod III u parničnom postupku temeljem čl. 339.a Ovršnog zakona, iako je njegova tražbina priznata u stečajnom/predstečajnom postupku te bi parnični postupak ex lege treba biti obustavljen?

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

5. Postupajući po odredbi čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) ocijenjeno je da se ne radi o pitanjima koja ispunjavaju zahtjeve iz članka 385.a ZPP, a da bi se zbog njih dopustilo podnošenje revizije. Naime, glede pitanja pod I. odgovor daje odredba čl. 66. st. 1. Stečajnog zakona, a glede pitanja pod II. odgovor daje odredba čl. 38. st. 4. Stečajnog zakona, koje odredbe su jasne i nedvosmislene i ne ostavljaju prostor za različite interpretacije.

5.1. Osim toga, vjerovnik nije u odnosu na navedena pitanja određeno izložio razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5.2. Nadalje, ocijenjeno je da pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije pod III. i IV. nisu važna za odluku u ovom sporu, kao ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.2.1. To stoga što na ta pitanja, kojima vjerovnik sadržajno postavlja pitanje koji je pravni put koji stoji vjerovniku na raspolaganju za ostvarenje svoje osigurane tražbine određene prethodnom mjerom, u situaciji kada je u postupku utvrđeno da je predmetna tražbina vjerovnika priznata u cijelosti u predstečajnom postupku u kojem je postignut predstečajni sporazum, a koji predstečajni sporazum je ovršna isprava vezano za priznatu tražbinu vjerovnika, odgovor daju zakonske odredbe Ovršnog zakona (osobito odredba čl. 339.a OZ-a), odredbe Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima u vezi sa čl. 343. st. 1. Stečajnog zakona, koje odredbe su jasne i nedvosmislene, te ne ostavljaju prostor za različite interpretacije.

5.3. U odnosu na navedeno pitanje vjerovnik se pozvao kao razlog važnosti na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-1863/2019-2 od 4. travnja 2019.

5.4. Međutim, u odnosu na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-1863/2019-2 od 4. travnja 2019., valja reći da je navedenom odlukom ukinuto bez potrebe vraćanja na ponovni postupak rješenje kojim je nastavljen postupak u odnosu na rješenje o određivanju prethodne mjere i kojim je isti postupak obustavljen. Iz navedene odluke proizlazi da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 169. st. 3. Stečajnog zakona, s obzirom da se ta odredba ne može primijeniti na postupak osiguranja koji nije bio u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka (da iz podataka u tom spisu proizlazi da su pravomoćno završena oba ta postupka i postupak osiguranja i parnični postupak unutar kojeg je taj postupak proveden).

5.4.1.U navedenoj odluci drugostupanjski sud je zaključio da je pogrešno prvostupanjski sud podnesak tužitelja (kojim je tražio da sud naloži Financijskoj agenciji da mu isplati iznos 494.474,68 kn) smatrao prijedlogom za nastavak postupka osiguranja jer to ne proizlazi iz njegovoj sadržaja, a da osim toga postupak nije ni bio prekinut da bi se moglo odlučivati o njegovom nastavku. U toj odluci drugostupanjski sud je također izrazio pravno shvaćanje da tužitelj pravo iz svog prijedloga (da se naloži Financijskoj agenciji da mu isplati novčani iznos koji je na temelju rješenja o određivanju prethodne mjere izdvojen na račun i na kojem je tužitelj stekao razlučno pravo) može ostvariti samo u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom, kao razlučni vjerovnik.

5.5. Nasuprot tome, u predmetnom slučaju parnični postupak u kojem je proveden postupak osiguranja (i donesena prethodna mjera) nije bio pravomoćno završen, već je isti bio prekinut nakon donošenja prethodne mjere, nakon čega je u predstečajnom postupku vjerovniku priznata tražbina u cijelosti predstečajnim sporazumom, koji ima svojstvo ovršne isprave.

5.6. Stoga, s obzirom da odluka na koju se vjerovnik pozvao nije donesena u činjenično i pravno usporedivoj situaciji, ista ne predstavlja razlog važnosti postavljenog pitanja.

6. Slijedom navedenog, s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 23. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud

Broj zapisa: eb307-57e28

Kontrolni broj: 0015f-cd1e5-03d0c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.