REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3360/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S., J., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. Z., N. Č., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-746/2017-2 od 27. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj P-394/2016-21 od 17. svibnja 2017., u sjednici održanoj 23. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, poslovni broj Gž-746/2017-2 od 27. ožujka 2018. i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj P-394/2016-21 od 17. svibnja 2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja kojom je, kao neosnovan, odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 37.372,91 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznim kamatama i naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 18.750,00 kn.

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP). Predložio je ovom revizijskom sudu da ukine nižestupanjske presude.

3. Tuženik na reviziju nije odgovorio.

4. Revizija je osnovana.

5. Predmet postupka tužiteljev je zahtjev za isplatu 37.372,91 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznim kamatama. Tužitelj ga temelji na tvrdnjama:

- da je s tuženikom 11. kolovoza 2011. sklopio „Ugovor o prijenosu osnivačkog udjela“ kojim se tuženiku obvezao prenijeti poslovni udjel u društvu P. S. Gmbh, kojem je sjedište registrirano u Republici Austriji, a tuženik da se obvezao platiti mu cijenu udjela u iznosu na koji se odnosi tužbeni zahtjev,

- da je prijenos udjela proveden u trgovačkom registru suda u Klagenfurtu, Republika Austrija.

- da mu tuženik nije platio ugovorenu cijenu.

6. Nižestupanjski su sudovi tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan obrazloživši takvu odluku time da je ugovor na koji se tužitelj poziva ništetan, jer nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik, koji oblik je potreban i za preuzimanje obveze da će se prenijeti poslovni udjel, a to zato što je tako propisano odredbom čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15, dalje: ZTD).

7. Drugostupanjsku odluku tužitelj izričito pobija zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, pri čemu navodi da predmetni ugovor nije morao biti sastavljen u skladu s odredbama ZTD-a, a opisno i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer sadržajem revizije upućuje na nedostatke u obrazloženju nižestupanjskih presuda, u kojima nisu dani razlozi zašto nije uzeto u obzir da je prijenos poslovnog udjela proveden u austrijskom sudu, na temelju drugog ugovora sklopljenog između stranaka, jer nije sporno da su parnične stranke sklopile još jedan ugovor kojim je uređen samo prijenos udjela za potrebe austrijskog sudskog registra, dok je predmetnim ugovorom uređena samo isplata cijene prodanoga udjela.

8. Oba su revizijska razloga osnovana.

9. Nižestupanjski su sudovi utvrdili da je u registru suda u Republici Austriji proveden upis prijenosa poslovnog udjela društva P. S. Gmbh, koje ima sjedište u toj državi, s tužitelja na tuženika. To im je trebalo ukazati na to da se ne trebaju upuštati u valjanost samog prijenosa poslovnog udjela – ako je on već bio pravovaljan austrijskom sudu. Zašto pak nižestupanjski sudovi smatraju da se valjanost prijenosa poslovnog udjela u austrijskom trgovačkom društvu ili udjela (članstva) u bilo kojoj austrijskoj pravnoj osobi, odnosno takvog udjela u bilo kojoj državi osim Republike Hrvatske, ocjenjuje prema pravilima propisanima ZTD-om – ostaje iz obrazloženja nižestupanjskih presuda nejasno.

10. Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (t. I. izreke).

11. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu nakon što ocjeni stvara li ugovor na kojem ga tužitelj temelji pravovaljane obveze između parničnih stranaka i pritom dati razloge za to koje je materijalno pravo primijenio zaključujući je li on pravovaljan.

12. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (t. II. izreke).

Zagreb, 23. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.