Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 64 Gž-585/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Tomislava Aralice, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari I. tužitelja Z. B., OIB: …, i II. tužiteljice R. B., OIB: …, oboje iz O., koje zastupaju punomoćnici D. P. i I. Č., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & Partneri, u Z., protiv I. tuženika H. c. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica u Z., i II. tuženika Lovačka udruga „G.“ iz O., OIB: …, koju zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u O., radi naknade štete, odlučujući o žalbi I. tužitelja i II. tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2692/14-114 od 22. studenoga 2019., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba I. tužitelja Z. B. i II. tužiteljice R. B. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2692/14- 114 od 22. studenoga 2019.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev I. tuženika H. c. d.o.o. za nadoknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženicima solidarno platiti I. tužitelju iznos od 765.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podizanja tužbe, pa do isplate, te mu na ime tuđe pomoć i njege plaćati stalnu mjesečnu rentu u iznosu od 1.200,00 kn, počevši od 1. kolovoza 2014., pa ubuduće, s time da je dužan dospjele obroke platiti odjednom, a buduće najkasnije do svakog 5-og u mjesecu, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka, pa do isplate; te II. tužiteljici iznos od 220.000,00 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podizanja tužbe, pa do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljima i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke). Naloženo je I. tužitelju Z. B., OIB: …, i II. tužiteljici R. B., OIB: …, oboje iz O., nadoknaditi troškove parničnog postupka I. tuženiku H. c. d.o.o., Z., OIB: …, u iznosu 98.282,50 kn i II. tuženiku Lovačkoj udruzi „G.“ iz O., OIB: …, u iznosu 97.130,00 kn, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Presudu suda prvog stupnja pobijaju žalbom I. tužitelj Z. B. i II. tužiteljica R. B. zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP). Predlažu drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti te zahtjev I. tužitelja i II. tužiteljice usvojiti u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka, uključujući trošak žalbe u visini od 1.321,25 bodova (OT) uz 25% PDV-a te u cijelosti odbiti zahtjev I. i II. tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. I. tuženik H. c. u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode I. tužitelja i II. tužiteljice te predlaže drugostupanjskom sudu odbiti žalbu kao neosnovanu u cijelosti te zahtijeva troškove odgovora na žalbu u iznosu od 13.212.50 kn.
4. U odgovoru na žalbu II, tuženik Lovačka udruga „G.“, u cijelosti osporava žalbene navode I. tužitelja i II. tužiteljice smatrajući ih potpuno neosnovnim i suprotnim rezultatima dokaznog postupka.
5. Žalba je neosnovana.
6. Predmet spora je zahtjev I. tužitelja Z. B. i II. tužiteljice R. B. za naknadu štete uzrokovane prometnom nesrećom koja se dogodila 13. kolovoza 2011.
7. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:
- da je presudom Prekršajnog suda u Gospiću, Stalna služba Otočac od 27. ožujka 2014. PpP-1492/12 tužitelj oslobođen optužbe da je 13. kolovoza 2011. u 21,00 sati na DC-52 upravljajući vozilom … prouzrokovao prometnu nesreću na način da je, dolazeći iz smjera V. u smjeru O., dolaskom do 2 km stupa i 400 m izlaskom iz desnog zavoja uslijed neprilagođene brzine kretanja izgubio nadzor nad upravljačem te u zanošenju sletio vozilom izvan kolnika ulijevo;
- da iz iskaza svjedoka P. K. u navedenom predmetu proizlazi da je u večernjim satima 13. kolovoza 2011. začuo „skičanje“ slično glasanju svinje iz smjera ostatka crkve Sv. M. te lomljavu, da je otišao vidjeti o čemu se radi i ugledao auto na krovu te tužitelja kako leži potrbuške na travi, da je policajcu koji je izašao na lice mjesta rekao da se na tom mjestu nalazi prijelaz divljih svinja te da je osobno vidio trag tog prijelaza u travi, dok iz iskaza svjedoka M. Š. proizlazi da je kritične zgode upravljao vozilom iz smjera V. prema O., da je ugledao tužitelja kako se uključuje u promet, da je par stotina metara dalje pod dugim svjetlima vidio s desne strane divlje svinje te da je idući dan saznao da je tužitelj imao prometnu nezgodu, slijedom čega je moguće da je uzrok iste izlazak divljih svinja na cestu;
- da iz iskaza svjedoka J. K. u navedenom prekršajnom predmetu proizlazi da je bio zadužen za očevid predmetne prometne nezgode i vidio je prevrnuto vozilo izvan ceste i tužitelja koji je ispao iz istog, da je zaključio kako se radilo o neprilagođenoj brzini kretanja tužitelja zbog koje isti nije savladao zavoj jer su tragovi zanošenja bili preko lijeve strane kolnika na samom ulasku u zavoj te da je od nekog od prisutnih dobio informaciju o divljim svinjama i zbog toga je ispitao tu mogućnost, ali da tragova nije našao;
- da se u zapisniku o očevidu navodi da je započet 13. kolovoza 2011. u 21,20 sati, da mjesto nezgode nije osvijetljeno, da se radi o rijetko naseljenom mjestu, da je zavoj nepregledan te da je ograničenje brzine 60 km/h;
- da se u zapisniku o vještačenju, podacima o liječničkom pregledu i mišljenju vještaka, kao sastavnom dijelu prekršajnog predmeta, navodi da je uzorak krvi i mokraće I. tužitelja za analizu uzet 14. kolovoza 2011. u 2,25 odnosno 2,30 sati, da je I. tužitelj primio 1000 ml transfuzije i narkozu te da je u trenutku prometne nezgode bio trijezan;
- da je P. K. 9. rujna 2014. dao izjavu u pravcu da se našao s tužiteljem nakon što je izašao iz bolnice i na njegovu zamolbu, imajući u vidu tužiteljevu zdravstvenu i financijsku situaciju, u prekršajnom postupku iskazao da je čuo skičanje svinje, iako to ne odgovara istini, a isto se tako susreo i s tužiteljevim odvjetnikom koji mu je sugerirao što će reći, a da je on u trenutku nesreće bio u kafiću s šurjakom Č., pili su i nakon dolaska do mjesta nesreće je vidio tužitelja da leži u travi;
- da je M. Š. u rujnu 2014. dao izjavu u pravcu kako je na zamolbu tužitelja i njegovog odvjetnika, jer je tužitelj bio u teškoj psihofizičkoj i financijskoj situaciji, u prekršajnom postupku iskazao da je do nezgode došlo iz razloga što je pored ceste pod dugim svjetlima vidio divlje svinje, a da je prava istina da je te večeri samo prošao automobilom po toj dionici oko 20,45 sati;
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću od 11. siječnja 2016. broj: K-337/15, P. K. oglašen krivim što je u navedenom prekršajnom predmetu dao lažni iskaz, tj., neistinito izjavio da je 13. kolovoza 2011. začuo skičanje iz smjera ostatka crkve Sv. M., a nakon toga lomljavu te da je taj zvuk skičanja bio sličan glasanju svinje, a nakon tog zvuka je uslijedio zvuk lomljave;
- da iz iskaza svjedoka J. K. u ovom postupku, koji je sud prvog stupnja prihvatio, kao relevantno proizlazi da je došao na lice mjesta, na kojem nema javne rasvjete, kao voditelj očevida, a s njim je radila i kolegica M., da je zatekao prevrnuto vozilo izvan kolnika i I. tužitelja kako leži pored istog, da je po I. tužitelja došla hitna pomoć i zbog toga ga nije alkotestirao niti ucrtao njegov točan položaj, da je na licu mjesta zatekao P. K. i T. Č. te čuo priču da su na cestu izašle svinje, pa je detaljno pregledavao vozilo I. tužitelja i nije našao trag kontakta sa životinjom, a isto tako nije zatekao tragove životinja niti oko samog mjesta nezgode, mjesta gdje je zatečeno vozilo i iz smjera od kuda su svinje navodno izletjele te da je po dovršetku očevida zaključio da je uzrok nezgode neprilagođena brzina jer je kod samog ulaska u desni zavoj vidio tragove preko lijeve prometne trake;
- da iz nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing. R. S. proizlazi da se na licu mjesta nalazi nepregledan zavoj oko 50 m, da se automobil I. tužitelja u trenutku za koji se navodi da je divljač stupila na kolnik nalazio udaljen oko 28,7 m, a nakon zanašanja je došlo do slijetanja ulijevo izvan kolnika i prevrnuća na krov, da tehničkim putem nije moguće odrediti brzinu kretanja neposredno prije zanošenja, s tim da je brzina na početku prvih tragova zanošenja iznosila oko 68,8 km/h, a ukupan zaustavni put intenzivnim kočenjem iznosi 37,7 m, dok bi zaustavljanje iznosilo oko 3,25 s, da je I. tužitelj na licu mjesta pokazao gdje je poduzeo naglo skretanje i radi se o udaljenosti od oko 27,8 m ispred mjesta za koje navodi da je uočio divljač pri brzini od oko 68,8 km/h, da je navedena brzina kretanja na početku traga zanošenja od oko 68,8 km/h bila manja od granične brzine prolaska predmetnim zavojem (104 km/h) i da je I. tužitelj mogao proći sigurno kroz zavoj bez zanošenja i izlijetanja, da je reakcija I. tužitelja bježeći u lijevo tipična kod većine prosječnih vozača kada im opasnost dolazi s desne strane pa se može govoriti o tipičnoj reakciji izmicanja, s tim da do izlijetanja ne bi došlo da se I. tužitelj kretao brzinom manjom od 57 km/h, da je divljač mogla boraviti na kolniku oko 2,7 s i u trenutku stupanja na kolnik je automobil I. tužitelja bio udaljen oko 28,7 m, da je I. tužitelj reagirao u trenutku kada je uočio divlje svinje, odnosno u dometu kratkih svjetala te da je na licu mjesta u trenutku nastanka nezgode postojao znak divljač na cesti;
- da je vještak očitujući se na primjedbe u bitnom iskazao da je brzina kretanja I. tužiteljeva automobila određena na temelju početka prvog traga zanašanja, prema pravilima prometne struke, da tehničkim putem nije moguće isključiti da se I. tužitelj neposredno prije početka prvih tragova zanašnja kretao i većom brzinom, ali je isto tako moguće da se kretao brzinom koju je imao na početku prvih tragova zanašanja, da se vozilo I. tužitelja, prema materijalnim tragovima, jednom prevrnulo, a potom klizilo, s tim da na kolniku nije bilo tragova kočenja već samo zanašanja, da je bila noć i neosvjetljeni kolnik, pa da je I. tužitelj mogao uočiti krdo divljih svinja na kolniku u dometu kratkih svjetala na vozilu na udaljenosti od oko 25-30 m ili u dometu dugih svjetala na udaljenosti od oko 75 m, da zaustavni put pri brzini kretanja od 60 km/h iznosi oko 30 m, da je tužitelj reagirao na udaljenosti od oko 27,8 m ispred mjesta uočavanja divljači, što je uobičajena reakcija prosječnog vozača kada mu opasnost dolazi s desne strane, dakle, prosječan vozač reagira na upravljač radnjom izbjegavanja, a kod takve udaljenosti od 27,8 m su u pitanju kratka svjetla, da je prema propisima u naseljenom mjestu u kojem nema rasvjete dozvoljena brzina kretanja 50 km/h ako to nije prometnim znakom drugačije određeno, s tim da se u naseljenom mjestu moraju koristiti kratka svjetla, a izvan toga duga, s tim da je na licu mjesta, prema zapisniku o očevidu, ograničenje brzine iznosilo 60 km/h, da u spisu predmeta nema materijalnog dokaza koji upućuje na zaključak da su na cesti bile divlje svinje i on je nalaz i mišljenje izradio pod pretpostavkom da je to točno te da bi situacija bila nešto drugačija da se radi o osobi koja je profesionalan vozač jer mogućnost reagiranja takve osobe na upravljač iznosi oko 0,4 s dok kod prosječnog vozača takva reakcija iznosi 0,6 s;
- da iz dopune nalaza i mišljenja vještaka kao bitno proizlazi da preglednost kolnika na licu mjesta, s obzirom na nepregledni zavoj, iznosi oko 50 m, da bi, u situaciji da je tužitelj profesionalni vozač, ukupan zaustavni put iznosio oko 33,9 m, a zaustavljanje bi trajalo oko 2,85 s, a da je tužitelj imao upaljena duga svjetla tada bi uspio zaustaviti vozilo prije mjesta izlijetanja da se kretao svim brzinama do 81,5 km/h.
8. Na temelju navedenih utvrđenja, kao i ocjene svih izvedenih dokaza, sud prvog stupnja je utvrdio kako nije moguće s nedvojbenom sigurnošću zaključiti da bi I. tužitelj izgubio kontrolu nad vozilom zbog poduzimanja naglog manevra usmjerenog na izbjegavanje izravnog naleta na krdo divljih svinja koje je istrčalo na kolnik, već jedino da brzinu kretanja svog vozila nije prilagodio uvjetima, vidljivosti i preglednosti na licu mjesta, što je pak rezultiralo izlijetanjem vozila s kolnika. Sud prvog stupnja je obrazložio kako iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da je I. tužitelj po profesiji, između ostalog, vozač, da je ograničenje brzine na licu mjesta iznosilo 60 km/h i postojao je znak upozorenja za divljač na cesti, da se cesta iz smjera kretanja I. tužitelja nalazi u nepreglednom zavoju odnosno da se štetni događaj odvio noću u rijetko naseljenom mjestu i to na dijelu ceste koja nije osvijetljena, slijedom čega je I. tužitelj za osvjetljavanje ceste morao koristiti duga svjetla prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, da je brzina kretanja automobila I. tužitelja na početku prvih tragova zanošenja iznosila oko 68,8 km/h, time da nije moguće tehničkim putem utvrditi njegovu brzinu prije toga, da zaustavni put pri brzini kretanja od 60 km/h iznosi oko 30 m, da se prepreka na cesti u konkretnom slučaju u dometu kratkih svjetala na vozilu mogla uočiti na udaljenosti od oko 25-30 m, a u dometu dugih svjetala na udaljenosti od oko 75 m, da je I. tužitelj reagirao na udaljenosti od oko 27,8 m ispred mjesta za koje tvrdi da je uočio prepreku (divlje svinje), iz čega proizlazi da je imao upaljena kratka svjetla, da bi, s obzirom na činjenicu da I. tužitelj nije prosječan vozač, ukupan zaustavni put intenzivnim kočenjem iznosio 33,9 m i zaustavljanje bi trajalo 2,85 s te da bi, da je imao upaljena duga svjetla, I. tužitelj uspio zaustaviti vozilo prije mjesta izlijetanja da se kretao svim brzinama do 81,5 km/h. Pritom je posebno napomenuo kako što je vještak reakciju I. tužitelja u vidu skretanja vozilom u lijevo - izmicanja ocijenio tipičnom reakcijom većine prosječnih vozača kada im opasnost dolazi s desne strane, sama po sebi ne upućuje na nedvojbeni zaključak da je radnja skretanja u lijevo poduzeta radi izbjegavanja divljih svinja na cesti (koje bi naišle s desne strane), posebice kada se uzmu u obzir prethodno izloženi iskazi te dio nalaza i mišljenja vještaka o mogućnosti zaustavljanja vozila prije mjesta izlijetanja kod određenih brzina i upaljenih svjetala.
9. Slijedom navedenih razloga, a kako iz rezultata cjelokupnog postupka ne proizlazi da bi I. tužitelj izgubio kontrolu nad vozilom zbog poduzimanja naglog manevra usmjerenog na izbjegavanje izravnog naleta na krdo divljih svinja koje je istrčalo na kolnik, dakle, da bi uzrok predmetne prometne nezgode bilo izlijetanje istih na kolnik, sud prvog stupnja je zaključio kako nema mjesta niti odgovornosti I. i II. tuženika, a samim time niti osnova za dosuđenje traženih iznosa, slijedom čega je tužbene zahtjeve odbio i kroz primjenu čl. 1045., čl. 1049., čl. 1095. i čl. 1063. - 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08 i 78/15- dalje: ZOO) te čl. 83 i čl. 86. Zakona o lovstvu (Narodne novine, br. 140/05 i 75/09).
10. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuju žalitelji u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava ili zapisnika te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Također nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje sud drugog stupnja, na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.
11. Jednako tako, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1., u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju povredu sadržajno upiru I. tužitelj i II. tužiteljica u žalbi. Naime, sud može iskaze stranaka i svjedoka, ocijeniti manje ili više uvjerljivim ili logičnim, gledajući pojedinačno, i u cjelini s ostalim dokazima te ima ovlast ocjenjivati izvedene dokaze, ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlozima obrazloži svoje, a za odluku u predmetu, bitno činjenično i pravno shvaćanje, a na koji je način sud prvog stupnja u ovom slučaju i postupio. Naime, suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio iskaze svjedoka K., K., Š., Č. i J. M. te iskaz I. tužitelja, nalaz i mišljenje vještaka i njegovu dopunu i usmeno očitovanje, kao i priložene isprave, i to kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, i na temelju valjane ocjene dokaza, izveo pravilan zaključak. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja pravilno je ocijenio iskaz J. K., voditelja očevida predmetne prometne nesreće, koji, kako je to valjano i iscrpno obrazložio sud prvog stupnja, nema razloga kazivati pristrano u korist jedne od stranaka u postupku, a iz čijeg iskaza je utvrđeno da je došao na lice mjesta, na kojem nema javne rasvjete, da je zatekao prevrnuto vozilo izvan kolnika i I. tužitelja kako leži pored istog, da je po I. tužitelja došla hitna pomoć i zbog toga ga nije alkotestirao niti ucrtao njegov točan položaj, da je na licu mjesta zatekao P. K. i T. Č. te čuo priču da su na cestu izašle svinje, pa da je detaljno pregledavao vozilo I. tužitelja i nije našao trag kontakta sa životinjom, a isto tako nije zatekao tragove životinja niti oko samog mjesta nezgode, mjesta gdje je zatečeno vozilo i iz smjera od kuda su svinje navodno izletjele te da je po dovršetku očevida zaključio da je uzrok nezgode neprilagođena brzina jer je kod samog ulaska u desni zavoj vidio tragove preko lijeve prometne trake. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio iskaz svjedoka J. M. i prihvatio ga u dijelu iz kojeg u bitnom proizlazi da se zbog proteka vremena površno sjeća dinamike očevida, da je vidjela vozilo na krovu, došla je hitna pomoć i odvela I. tužitelja u bolnicu, a da je jedna od osoba na licu mjesta izjavila da je došlo do udarca u divljač, međutim, da nakon pregleda vozila I. tužitelja nije uočen trag kontakta s životinjom, da je sporna dionica njoj poznata i ima saznanja da se na njoj nalazi prijelaz za divljač te da je na terenu vidjela tragove divljači na lijevoj strani (označeno na skici l.21. prekršajnog predmeta), ali da ne zna jesu li bili svježi, a da je isto tako puno ljudi šetalo po licu mjesta po travi, slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno zaključio, a suprotno žalbenim navodima, a imajući u vidu iskaz svjedoka J. K. te dio iskaza svjedoka J. M. u pravcu da je područje označeno na istoj skici s brojem 1 pregledavao kolega K. (područje zanošenja vozila), kako okolnost što je svjedok J. M. na terenu vidjela tragove divljači i to na lijevoj strani sama po sebi ne upućuje na zaključak da se radi upravo o tragovima divljih svinja za koje I. tužitelj tvrdi da su bile uzrok nastanka prometne nezgode, a koje da bi naišle sa suprotne, tj. desne strane. Slijedom navedenog, žalbeni navodi koje žalitelji u tom pravcu ističu, upirući da je očevid proveden neprofesionalno, u cijelosti su neosnovani, odnosno njihove tvrdnje u postupku, nisu ničim dokazane.
12. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
13. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je, ocjenom svih izvedenih dokaza, posebno imajući u vidu iskaze svjedoka P. K., koji je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću od 11. siječnja 2016. broj: K-337/15 oglašen krivim što je prekršajnom predmetu dao lažni iskaz, tj., neistinito izjavio da je 13. kolovoza 2011. začuo skičanje iz smjera ostatka crkve Sv. M., a nakon toga lomljavu te da je taj zvuk skičanja bio sličan glasanju svinje, a nakon tog zvuka je uslijedio zvuk lomljave, a koji je u ovom parničnom postupku u bitnom iskazao da je jednom trenutku, dok je sjedio u kafiću, čuo lomljavu, došao na lice mjesta, vidio auto na krovu i I. tužitelja na zemlji, da je pretpostavio da je I. tužitelj vozio prebrzo, da ga je I. tužitelj prije prekršajnog postupka tražio da kaže da je vidio svinje, iako to nije bilo točno te da je on I. tužitelju davanjem iskaza u tom postupku samo htio pomoći, kao iskaz svjedoka Č., koji je iskazao da je bio u kafiću sa svjedokom P. K. i da je u jednom trenutku čuo lomljavu, da je došao na lice mjesta, ugledao vozilo na krovu i I. tužitelja pored istog te da te večeri nije čuo niti vidio divlje svinje te iskaz svjedoka J. K., J. M. i iskaz I. tužitelja, pravilno zaključio kako nije moguće sa sigurnošću utvrditi bi I. tužitelj izgubio kontrolu nad vozilom zbog poduzimanja naglog manevra usmjerenog na izbjegavanje izravnog naleta na krdo divljih svinja koje je istrčalo na kolnik, već da bi uzrok predmetne prometne nesreće, odnosno slijetanja vozila tužitelj s kolnika bila neprilagođena brzina kretanja vozila kojim je upravljao I. tužitelj uvjetima, vidljivosti i preglednosti na licu mjesta.
14. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako je u konkretnom slučaju I. tužitelj imao obvezu za osvjetljavanje ceste upotrijebiti duga svjetla u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, br. 67/08, 48/10 i 74711- dalje: ZSPC), a s obzirom na to da se nesreća dogodila noću, u rijetko naseljenom mjestu, na neosvijetljenom dijelu kolnika (zapisnik o očevidu, nalaz i mišljenje vještaka), dok je kratka svjetla dužan upotrebljavati tek ako naiđe na stoku, domaće životinje ili divljač (čl. 106. st. 2. toč. 5. ZSPC). Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pravilno je, na temelju nalaza i mišljenja vještaka zaključio, da bi I. tužitelj, a s obzirom na činjenicu da nije prosječan, već profesionalan vozač, koju je činjenicu sam potvrdio prilikom davanja svojeg iskaza (ročište za glavnu raspravu od 9. lipnja 2015., str. 74 spisa predmeta), u tom slučaju, ukupan zaustavni put intenzivnim kočenjem iznosio 33,9 m i zaustavljanje bi trajalo 2,85 s te da bi, upotrebom dugih svjetala za osvjetljavanje ceste, uspio zaustaviti vozilo prije mjesta izlijetanja da se kretao svim brzinama do 81,5 km/h. Naposljetku, sud prvog stupnja pravilno je ocijenio kako okolnost što je vještak reakciju I. tužitelja u vidu skretanja vozilom u lijevo - izmicanja ocijenio tipičnom reakcijom većine prosječnih vozača kada im opasnost dolazi s desne strane, sama po sebi ne upućuje na nedvojbeni zaključak da je radnja skretanja u lijevo poduzeta radi izbjegavanja divljih svinja na cesti (koje bi naišle s desne strane), posebice kada se uzmu u obzir prethodno izloženi iskazi te dio nalaza i mišljenja vještaka o mogućnosti zaustavljanja vozila prije mjesta izlijetanja kod određenih brzina i upaljenih svjetala.
15. Slijedom navedenih razloga, pravilno je zaključio kako u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost I. i II. tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, slijedom čega je pravilno primijenio materijalno pravo u smislu citiranih propisa kada je u cijelosti odbio tužbene zahtjeve I. tužitelja i II. tužiteljice, kao neosnovane.
16. Sud prvog stupnja pravilno je odlučio i o troškovima parničnog postupka u smislu odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.
17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu I. tužitelja i II. tužiteljice odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu suda prvog stupnja potvrditi.
18. I. tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 23. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica, v.r.
