Poslovni broj Kž-42/2024-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-42/2024-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z.F., OIB: ... i opt. R.H., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 106. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 10. svibnja 2023. poslovni broj K-191/2018-196, u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, opt. Z.F. i opt. R.H., kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu proglašeni su krivima opt. Z.F. i opt. R.H., i to opt. Z.F. zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – trgovanje ljudima iz čl. 106. st. 1. KZ/11, a opt. R.H. zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – trgovanje ljudima pomaganjem iz čl. 106. st. 1. u vezi čl. 38. st. 1. KZ/11, pa je:

 

- opt. Z.F. na temelju čl. 106. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a na temelju čl. 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne od 10 (deset) mjeseci izvršiti, a dio kazne od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, u koju kaznu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14.10. 2022. od 11,30 sati pa nadalje, te vrijeme od uhićenja u Republici Sloveniji na temelju Europskog uhidbenog naloga do sprovođenja istog u Republiku Hrvatsku 14.10.2022., a

 

- opt. R.H. na temelju čl. 106. st. 1. u vezi čl. 38. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a na temelju čl. 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne od 6 (šest) mjeseci izvršiti, a dio kazne od 8 (osam) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženici su oslobođeni plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja po službenoj dužnosti.

 

1.2. Istom presudom, na temelju čl. 452. st. 1. t. 3. ZKP/08 protiv opt. Z.F. odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – trgovanje ljudima iz čl. 106. st. 1. KZ/11, prema žrtvi I.R..

 

2. Protiv te presude, u odnosu na dio u kojem se proglašava krivim, žali se opt. Z.F. po branitelju T.R., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotupno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

 

2.1. Protiv te presude žali se opt. R.H. po braniteljici Z.K.P., odvjetnici iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o "kaznenim sankcijama", s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženike osudi na bezuvjetne kazne zatvora u duljem trajanju.

 

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Opt. Z.F. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, parafrazirajući zakonski tekst, a onda s tim u vezi navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno što je imalo za posljedicu navedenu povredu odredaba kaznenog postupka.

 

6.1. Opt. R.H. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 parafrazirajući zakonski tekst, bez konkretiziranja u čemu bi se očitovala navedena povreda odredaba kaznenog postupka.

 

6.2. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

7. Opt. Z.F. se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je žrtva D.S., prije nego je došao živjeti kod njega (opt. Z.F.) bio beskućnik, te da je bio u "lošim životnim i egzistencijalnim uvjetima", a uz to da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je on (opt. Z.F.) tukao i prijetio žrtvi te žrtvu tjerao na prosjačenje i krađu. S tim u vezi u žalbi navodi da je prvostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu u kojem je on (opt. Z.F.) proglašen krivim utemeljio samo na iskazu žrtve D.S..

 

7.1. Opt. R.H. se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći u žalbi da prvostupanjski sud presudu u dijelu u kojem je on (opt. R.H.) proglašen krivim utemeljio na "proturječnom i nedosljednom" iskazu žrtve D.S., te dijelovima iskaza svjedoka S.B. i I.R., zbog čega je pogrešno zaključio da je žrtva bila beskućnik, loših uvjeta života, da je u bilo kojem trenutku mogao otići iz kuće opt. Z.F., te da je iz te kuće mogao slobodno izlaziti tijekom cijelog dana a uz to je posjedovao i mobilni telefonski uređaj kojim je mogao nazivati bilo koga. Pored toga opt. R.H. u žalbi navodi da "nije jasno" na kojim dokazima prvostupanjski sud temelji utvrđenje da je on (opt. R.H.) bio upoznat s odnosom opt. Z.F. i žrtve D.S. i čime se opt. F. i žrtva S. bave bilo zajedno ili odvojeno, pa onda s tim u vezi da bi on (opt. R.H.) s namjerom pomogao opt. Z.F. u počinjenju kaznenog djela iz čl. 106. st. 1. KZ/11.

 

7.2. Suprotno žalbenim navodima opt. Z.F. i opt. R.H., koji poriču počinjenje kaznenih djela za koje se terete, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obrane optuženika i iskaze svjedoka, pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu i na temelju takve ocjene dokaza potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, o čemu je u pobijanom dijelu prvostupanjske presude naveo valjane razloge. Naime, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom obrana opt. Z.F. i opt. R.H. i dovodeću u vezu te obrane s iskazom svjedoka žrtve D.S., svjedoka I.R. i svjedokinje S.B. utvrdio da je opt. Z.F. obzirom da je poznavao žrtvu i svjedoke B. i P.S., roditelje žrtve D.S., kada je u veljači 2016. u V. na ulici slučajno susreo žrtvu D.S., znao da žrtva ne stanuje u kući svojih roditelja, da je ranije bio u udomiteljskoj obitelji, da nakon što je prestalo udomiteljstvo su roditelji žrtve zahtijevali da se zaposli i da roditeljima predaje gotovo cijelu zaradu na što žrtva nije pristala, te da zbog toga ne živi u roditeljskoj kući već je u suštini beskućnik, da je osoba lakših intelektualnih teškoća, da nije zaposlen i zbog toga da je u lošim životnim uvjetima. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je opt. Z.F. ponudio žrtvi D.S. da stanuje kod optuženika, što je žrtva prihvatila, te je opt. F. žrtvu S. smjestio u svojoj kući u pomoćnoj prostoriji (gospodarska zgrada u dvorištu, bez vode, kupaonice i zahoda). Međutim, iako je opt. Z.F. u prvo vrijeme prema žrtvi D.S. brinuo tako što mu je davao hranu i bio ljubazan, nakon nekog vremena da je "objasnio" žrtvi da to što živi kod optuženika "mora odraditi" na način da odlazi po raznim mjestima i prosjači te krade, time da je opt. Z.F. žrtvu D.S. odvozio i sačekivao žrtvu u mjestima gdje je prosjačio i krao, a ukoliko bi žrtva to odbijala da je opt. Z.F. prijetio žrtvi da će mu odsjeći prste, skinuti i zavezati, staviti sol na rane, te ga šamarao i udarao rukama i nogama, a zbog čega je žrtva D.S. bila prisiljena prosjačiti i krasti te sve što na taj način pribavi u novcu ili drugim pokretnim stvarima morala predavati opt. Z.F.. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je opt. R.H., brat opt. Z.F., znao da je opt. F. žrtvu D.S., koji je u suštini bio beskućnik, doveo i smjestio da boravi u pomoćnoj prostoriji pored kuće opt. F., a potom da je opt. F. žrtvu S. prijetnjama i fizičkim zlostavljanjem pristio da prosjači i krade, a novac i druge pokretne stvari koje pribavi na taj način predaje opt. F.. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je opt. R.H. s ciljem da pomogne svom bratu opt. Z.F., kada bi žrtva D.S. odbijala da odlazi prositi i krasti prijetio žrtvi da će žrtvu golog svezati u sobi, da će ga mučiti, da neće dobivati vodu i hranu, ukoliko ne nastavi sa prošenjem i krađama za korist opt. F.. O tome je prvostupanjski sud naveo iscrpne, jasne i provjerljive razloge, koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima opt. Z.F. i opt. R.H., a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

8. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. Z.F. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo trgovanje ljudima iz čl. 106. st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. Z.F. zlouporabivši težak položaj žrtve D.S. vrbovao žrtvu da stanuje kod opt. F., a potom je optuženik prijetnjama i silom prisilio žrtvu da prosi i krade, a korist ostvarenu takvim prisilnim radom predaje optuženiku. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. R.H. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo trgovanje ljudima pomaganjem iz čl. 106. st. 1. u vezi 38. st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. R.H. s ciljem da pomogne opt. Z.F. u ostvarenju kaznenog djela iz čl. 106. st. 1. KZ/11 prema žrtvi D.S., kada bi žrtva odbijala da odlazi prositi i krasti za korist opt. F., prijetio zlom žrtvi zahtijevajući da i dalje prosi i krade za korist opt. F..

 

9. Nisu osnovane žalbe opt. Z.F., opt. R.H. i državnog odvjetnika zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi. Opt. Z.F. u žalbi navodi samo da se žali zbog "odabira vrste i mjere kazne", ali taj osnov žalbe ne konkretizira. Opt. R.H. navodi da se žali zbog "odluke o kaznenoj sankciji" ali taj osnov žalbe uopće ne konkretizira. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi navodeći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti ali da je precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, koje se odnose na imovinske i obiteljske prilike optuženika, a podcijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti ranije višestruke osuđivanosti opt. F. i opt. H..

 

9.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika i državnog odvjetnika prvostupanjski sud je i pravilno utvrdi i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je pravilno opt. Z.F. za kazneno djelo iz čl. 106. st. 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a na temelju čl. 57. KZ/11 opt. F. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu tako da neuvjetovani dio kazne zatvora koji se ima izvršiti iznosi deset mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca se neće izvršiti ukoliko optuženik u primjernom roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, time da se na temelju čl. 54. KZ/11 opt. F. u dio kazne zatvora koji se ima izvršiti ima uračunati vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 14. listopada 2022. pa nadalje. Pravilno je prvostupanjski sud opt. R.H. za kazneno djelo iz čl. 106. st. 1. u vezi čl. 38. st. 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a na temelju čl. 57. KZ/11 opt. H. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu tako da neuvjetovani dio kazne zatvora koji se ima izvršiti iznosi šest mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u primjernom roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

9.2. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenim djelomičnim uvjetnim osudama u odnosu na opt. Z.F. i opt. R.H. ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženicima da se ponovno uključe u društvo (čl. 41. KZ/11).

 

10. Slijedom navedenog žalbe optuženika i državnog odvjetnika nije osnovana, a nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

Osijek, 7. ožujka 2024.