Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Ref. 10 P-327/2019-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u S. B., po sucu Marini Vučetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. S., iz S. B., zastupanog po punomoćniku D. H. odvjetnik iz O. društva H. i partneri iz S. B. protiv tuženika P. banke Z. d.d. Z., zastupane po O. društvu L. i partneri iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i stjecanja bez osnove, nakon održane glavne i javne rasprave 1. veljače 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja V. Z., odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnika tuženika I. R., odvjetnice iz S. B. i rasprave održane 23. veljače 2022. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 9012826716 od 25. srpnja 2007. sklopljenog između tuženika P. banke Z. d.d., Z., kao kreditora i tužitelja M. S. iz S. B. , kao korisnika kredita,

- koja u točki 1. glasi:

„...u kunskoj protuvrijednosti od 27.190,98 CHF (slovima: dvadesetsedam- tisućastodevedeset CHF i devedesetosam C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan korištenja kredita.”

- koja u točki 4. glasi:

„...po kamatnoj stopi koja je promijenjiva sukladno odluci Banke...”

- koja u točki 7.2.glasi:

„...plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečjau za CHF tečajne liste Banke važećem na dan plaćanja. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi iznos anuiteta...”

- koja u točki 12.9. glasi:

„Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.”

II. Nalaže se tuženiku P. banci Z. d.d., Z., isplatiti tužitelju M. S. iz S. B., na ime stečenog bez osnove, s osnove promjene kamatne stope, iznos od 6.746,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- 101,24 kn od 01.09.2007. godine do isplate

- 98,29 kn od 01.10.2007. godine do isplate

- 96,98 kn od 01.11.2007. godine do isplate

- 97,08 kn od 01.12.2007. godine do isplate

- 95,11 kn od 01.01.2008. godine do isplate

- 95,45 kn od 01.02.2008. godine do isplate

- 185,00 kn od 01.03.2008. godine do isplate

- 185,65 kn od 01.04.2008. godine do isplate

- 177,89 kn od 01.05.2008. godine do isplate

- 174,26 kn od 01.06.2008. godine do isplate

- 173,33 kn od 01.07.2008. godine do isplate

- 167,49 kn od 01.08.2008. godine do isplate

- 165,11 kn od 01.09.2008. godine do isplate

- 164,25 kn od 01.10.2008. godine do isplate

- 176,52 kn od 01.11.2008. godine do isplate

- 163,61 kn od 01.12.2008. godine do isplate

- 171,20 kn od 01.01.2009. godine do isplate

- 169,71 kn od 01.02.2009. godine do isplate

- 167,25 kn od 01.03.2009. godine do isplate

- 162,04 kn od 01.04.2009. godine do isplate

- 159,16 kn od 01.05.2009. godine do isplate

- 153,36 kn od 01.06.2009. godine do isplate

- 147,99 kn od 01.07.2009. godine do isplate

- 145,36 kn od 01.08.2009. godine do isplate

- 143,35 kn od 01.09.2009. godine do isplate

- 139,87 kn od 01.10.2009. godine do isplate

- 135,46 kn od 01.11.2009. godine do isplate

- 134,13 kn od 01.12.2009. godine do isplate

- 132,14 kn od 01.01.2010. godine do isplate

- 130,86 kn od 01.02.2010. godine do isplate

- 126,75 kn od 01.03.2010. godine do isplate

- 125,85 kn od 01.04.2010. godine do isplate

- 121,52 kn od 01.05.2010. godine do isplate

- 118,88 kn od 01.06.2010. godine do isplate

- 122,52 kn od 01.07.2010. godine do isplate

- 116,85 kn od 01.08.2010. godine do isplate

- 116,76 kn od 01.09.2010. godine do isplate

- 111,24 kn od 01.10.2010. godine do isplate

- 104,37 kn od 01.11.2010. godine do isplate

- 104,79 kn od 01.12.2010. godine do isplate

- 105,91 kn od 01.01.2011. godine do isplate

- 97,44 kn od 01.02.2011. godine do isplate

- 94,02 kn od 01.03.2011. godine do isplate

- 87,65 kn od 01.04.2011. godine do isplate

- 83,15 kn od 01.05.2011. godine do isplate

- 84,07 kn od 01.06.2011. godine do isplate

- 79,23 kn od 01.07.2011. godine do isplate

- 78,19 kn od 01.08.2011. godine do isplate

- 70,64 kn od 01.09.2011. godine do isplate

- 63,09 kn od 01.10.2011. godine do isplate

- 57,39 kn od 01.11.2011. godine do isplate

- 51,80 kn od 01.12.2011. godine do isplate

- 46,88 kn od 01.01.2012. godine do isplate

- 41,89 kn od 01.02.2012. godine do isplate

- 36,10 kn od 01.03.2012. godine do isplate

- 29,96 kn od 01.04.2012. godine do isplate

- 24,22 kn od 01.05.2012. godine do isplate

- 18,30 kn od 01.06.2012. godine do isplate

- 12,17 kn od 01.07.2012. godine do isplate

- 6,13 kn od 01.08.2012. godine do isplate

i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku P. banci Z. d.d., isplatiti tužitelju M. S. iz S. B, na ime stečenog bez osnove, s osnove razlike zbog promjene tečaja, iznos od 26.642,78 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- 19,16 kn od 01.04.2008. godine do isplate

- 174,74 kn od 01.11.2008. godine do isplate

- 35,59 kn od 01.12.2008. godine do isplate

- 190,30 kn od 01.01.2009. godine do isplate

- 216,58 kn od 01.02.2009. godine do isplate

- 229,93 kn od 01.03.2009. godine do isplate

- 200,95 kn od 01.04.2009. godine do isplate

- 209,26 kn od 01.05.2009. godine do isplate

- 170,53 kn od 01.06.2009. godine do isplate

- 137,88 kn od 01.07.2009. godine do isplate

- 149,03 kn od 01.08.2009. godine do isplate

- 172,94 kn od 01.09.2009. godine do isplate

- 173,97 kn od 01.10.2009. godine do isplate

- 157,48 kn od 01.11.2009. godine do isplate

- 197,90 kn od 01.12.2009. godine do isplate

- 228,43 kn od 01.01.2010. godine do isplate

- 275,59 kn od 01.02.2010. godine do isplate

- 267,75 kn od 01.03.2010. godine do isplate

- 327,88 kn od 01.04.2010. godine do isplate

- 319,25 kn od 01.05.2010. godine do isplate

- 348,93 kn od 01.06.2010. godine do isplate

- 524,62 kn od 01.07.2010. godine do isplate

- 491,98 kn od 01.08.2010. godine do isplate

- 595,45 kn od 01.09.2010. godine do isplate

- 567,73 kn od 01.10.2010. godine do isplate

- 504,21 kn od 01.11.2010. godine do isplate

- 639,90 kn od 01.12.2010. godine do isplate

- 808,26 kn od 01.01.2011. godine do isplate

- 699,91 kn od 01.02.2011. godine do isplate

- 745,72 kn od 01.03.2011. godine do isplate

- 695,14 kn od 01.04.2011. godine do isplate

- 708,20 kn od 01.05.2011. godine do isplate

- 933,77 kn od 01.06.2011. godine do isplate

- 953,86 kn od 01.07.2011. godine do isplate

- 1.150,35 kn od 01.08.2011. godine do isplate

- 1,063,14 kn od 01.09.2011. godine do isplate

- 966,21 kn od 01.10.2011. godine do isplate

- 958,87 kn od 01.11.2011. godine do isplate

- 955,18 kn od 01.12.2011. godine do isplate

- 1.006,02 kn od 01.01.2012. godine do isplate

- 1.059,30 kn od 01.02.2012. godine do isplate

- 1.068,73 kn od 01.03.2012. godine do isplate

- 1.042,49 kn od 01.04.2012. godine do isplate

- 1.064,26 kn od 01.05.2012. godine do isplate

- 1.085,31 kn od 01.06.2012. godine do isplate

- 1.067,41 kn od 01.07.2012. godine do isplate

- 1.082,69 kn od 01.08.2012. godine do isplate

i to do 31. srpnja 2015. sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d., Z., naknaditi tužitelju M. S. iz S. B., N., troškove parničnog postupka u iznosu od 14.696,50 sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23.veljače 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i stjecanja bez osnove.

1.1.U tužbi je navedeno da je tužitelj 25. srpnja 2007. kao korisnik kredita s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 9012826716. U čl. 4 navedenog Ugovora navedeno je kako redovna kamatna stopa iznosi 5,50% godišnje, u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, te je navedeno da je ista promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, odnosno tuženika, te da korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka i obvezuje se plaćati tako izmijenjene anuitete. O navedenim člancima Ugovora nije se posebno pregovaralo niti je za tužitelja postojala takva mogućnost te se nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamatne stope, odnosno kamatna stopa je mijenjana temeljem nepoštenih ugovornih odredbi glede jednostrane i netransparentne promjenjivosti redovne stope ugovorne kamate o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Presudom Trgovačkog suda u Z. P.-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda RH Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kao i presudom Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. Pž-6632/17, a u kojem je parničnom postupku tuženik bio jedan od tuženika te je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetna i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika, o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Navedena prvostupanjska presuda je u navedenom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Revt- 249/19 od 9. travnja 2015. kao i presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2018. broj Pž-6632/17. Tuženik je bez prethodnog obavještavanja tužitelja jednostranom odlukom uprave banke mijenjao kamatnu stopu. Presudom Trgovačkog suda u zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Presudom VTS RH Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. presudom VSRH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i presudom VTS od 14. lipnja 2018. Pž-6632/17 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom tuženika, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi. Zbog navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti može biti ništetna. Konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom Ugovoru, određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva. Nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stope ugovorne kamate. U konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Valutna klauzula je zakonom izričito dopuštena klauzula, navedeno je nesporno i ne može biti predmet bilo kakvog preispitivanja. Očito je kako je prilikom sklapanja spornog Ugovora o kreditu s tužitelje, tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka te nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe niti prilikom sklapanja ugovora, niti kasnije, prilikom mijenjanja kamatne stope. Na kraju, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja i predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tuženim zahtjevom u cijelosti.

3. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 29. rujna 2021., nakon davanja nalaza i mišljenja vještaka, i naveo da predlaže da se utvrde ništavi pojedini dijelovi Ugovora, zatim da se tuženik obveže na isplatu iznosa od 6.746,90 kn s osnove promjene kamatne stope i iznos od 26.642,78 kn s osnove razlike zbog promjene tečaja.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslik Ugovora o kreditu iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen između P. banke Z. i M. S. kao korisnika kredita 25. srpnja 2007. za iznos od 27.190,98 CHF, za kupnju motornog vozila sa kamatnom stopom od 5,50% promjenjivom (str. 6 do 8 spisa). Uvidom u otplatnu tablicu je vidljivo da je predviđa otpala kredita bila do 31. srpnja 2012. (str. 9 spisa). Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika M. B. iz S. B.. Uvidom u Opće uvjete poslovanja sa građanima tuženika je vidljivo da je istima navedeno postupanje tuženika, korisnika kredita kada je podigao kredit, kada se mogu mijenjati stope kamate, način otplate kredita i ostalo (str. 24 do 32 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, svjedoci M. P. i M. B. su dali svoje iskaze. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku M. T. N..

4.1. Iz iskaza tužitelja M. S. je utvrđeno da je 2007. podigao kredit za kupnju osobnog automobila. Tada je razgovarao u vezi kredita, pitao je za kunski, ali ponuđen mu je kredit u CHF kao najpovoljniji. Iznos kredita je bio 115.000,00 kn, ne sjeća se koliko je to bilo u CHF. U ljeto 2012. otplatio je kredit. Osobno je plaćao kredit, trajnim nalogom. Ne zna točno, ali koliko se sjeća prva rata je bila 2.100,00 kn, a narasla je do kraja otplate na 3.000,00 kn. Po struci je ekonomist, srednje stručne spreme, ali promjenjiva kamatna stopa mu je bila nepoznanica. Prilikom zaključenja ugovora mu je rečeno da bi kamata mogla malo rasti i da bi rata mogla biti veća 50 – 100 kn, ali sa svakom promjenom tečaja rasla je i kamata. Pročitao je Ugovor o kreditu prije potpisivanja, bilo mu je puno nepoznanica, ali kada je dolazio u banku u vezi rata kredita, rekli su mu da oni tu ništa ne mogu. U banci mu nisu objasnili po kojim parametrima je izračunata kamatna stopa i zbog čega je toliko rasla. Nije bio u drugim bankama interesirati se za kredit, imao je račun kod tuženika. Bilježnika nije ništa pitao u svezi kredita, nije pitao bilježnika da mu objasni sve o kreditu, ne zna što to znači valutna klauzula. Niti jednu drugu osobu nije tražio da mu objasni odredbe ugovora. Banka je redovno slala obavijesti o promjeni kamatne stope, bio je u banci zbog toga, ali su mu rekli da tu ništa ne mogu. Uzeo je kredit u CHF jer je bila najpovoljnija kamatna stopa. Ne razumije valutnu klauzulu, a što se tiče tečaja, jasno mu je da ako raste tečaj CHF da će rasti rata kredita, to je logično. Ne sjeća se da mu je itko prilikom potpisivanja ugovora rekao da će tečaj ostati nepromijenjen. 4.2. Iz iskaza svjedoka M. P. je utvrđeno da je 2007. kod tuženika radila na poslovima osobnog bankara, ne sjeća se tužitelja osobno. Ne zna sa sigurnošću da li je 2007. bilo kunskih kredita u ponudi P.. Kada bi došao klijent i interesirao se za kredit, sam bi birao valutu, valutnu klauzulu i bio bi upoznat s odredbama promjenjive kamatne stope. Postoji rok od minimalno 3 mjeseca, u kojem svaka stranka može proučiti ugovor, potpisati i realizirati kredit ili navesti da odustaje od istoga.

4.3. Iz iskaza svjedoka M. B. je utvrđeno da je 2007. radio kao javni bilježnik u S. B., kada bi stranke dolazile s ugovorima o kreditu, na nekim ugovorima je trebalo samo ovjeriti potpis i tu je trebalo samo utvrditi istovjetnost stranke koja je ugovor donijela na ovjeru, a kod kredita koji se solemniziraju, trebalo je strankama objasniti odredbe kredita, pročitati ugovor.

4.4. Vještak M. T. N. je u nalazu i mišljenju navela da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o kreditu 25. srpnja 2007. u iznosu od 27.190,98 CHF s ugovorenom kamatnom stopom od 5,50% godišnje, promjenjivom. Branka je u tijeku otplate kredita mijenjala visinu ugovorene kamatne stope i to od 1. kolovoza 2007. do 31. siječnja 2008. kamatna stopa je bila 6,50% i od 1. veljače 2008. do 31. srpnja 2012. je bila 7,45%. U razdoblju obračuna (ukupno razdoblje otplate kredita) za koje je provedeno vještačenje, utvrđeno je da se od 1. anuiteta na kredit obračunavala kamatna stopa viša od ugovorene i to 6,50% te se od sedmog anuiteta obračunavala kamatna stopa od 7,45% koja se primjenjivala do konačne otplate kredita. Temeljem izračuna utvrđena je razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu u iznosu od 6.746,90 kn. Zbog promjene kamatne stope više je plaćeno po kreditu 6.746,90 kn. Razlika plaćenog zbog primjene "valutne klauzule" odnosno zbog promjene tečaja iznosi 26.022,43 kn. Više plaćeno zbog promjene tečaja iznosi 26.642,78 kn, a manje je plaćeno zbog promjene tečaja 620,35 kn. Ukupan iznos više plaćenog zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF za utuženo razdoblje iznosi 33.389,68 kn (6.746,90 kn + 26.642,78 kn). Iznos manje plaćenog zbog promjene tečaja iznosi 620,35 kn. Predmet tužbenog zahtjeva je iznos više plaćenog zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF za razdoblje otplate kredita i iznosi 33.389,68 kn (6.746,0 kn + 26.642,78 kn)

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci rješenja.

6. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je 25. srpnja 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj 9012826716 između P. banke Z. kao kreditora i M. S. kao korisnika kredita

- je iznos kredita 27.190,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti,

- je kredit bio namjenski za kupnju vozila i da taj automobil tužitelj nije koristio za poslovne nego za osobne potrebe,

- je ugovorena kamatna stopa od 5,50% promjenjiva i da je banka promijenila kamatnu stopu koja je od 1. kolovoza 2007. bila 6,50% do 31. siječnja 2008., a od 1. veljače 2008. do 31. srpnja 2012. ista je iznosila 7,45%,

- je tužitelj zbog promjene kamatne stope više platio iznos od 6.746,90 kn, a zbog promjene tečaja iznos od 26.022,43 kn, a manje je plaćen iznos od 620,35 kn,

- je tužitelj otplatio kredit u srpnju 2012.,

- je pred Trgovačkim sudom u Z. u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.,

- da je navedenom presudom Trgovačkog suda u Z., potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamata po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini stope kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- iz odluke VSRH, u dijelu u kojem su potvrđene navedene odluke Trgovačkog suda u Z. i VTSRH, proizlazi da navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora, nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao primjenjiva nije bila ni određena ni odrediva,

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Z., potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke a među njima i tuženik, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

- da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora,

- da tuženik tijekom postupka nije dokazao, odnosno nije ni osporavao da stranke o spornim odredbama nisu posebno pregovarale, niti je tvrdio da je tužitelj mogao utjecati na njihov sadržaj.

7. Tijekom postupka je bilo sporno je li:

- ništetna odredba ugovora odredbe kojom je ugovorena godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana (članak 4 predmetnog Ugovora o kreditu) i odredba članka 1 Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

8. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri koji će utjecati na promjenu visine kamatne stope ugovorene kamate, unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužitelju parametre za promjenu stope redovne kamate objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača (točk. I. izreke).

9. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju pripada pravo na povrat iznosa preplaćenog s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kao i temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate, te zatezna kamata od dana izvršene preplate svakog pojedinog anuiteta.

10. Vještačenjem je utvrđeno da je zbog povećanja kamatne stope nastala razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama Banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata po osnovi ugovora o kreditu (početna), a koja za utuženi period ukupno iznosi 6.746,90 kn. Vještačenjem je utvrđeno je da je ukupna razlika u iznosu anuiteta zbog primjene "valutne klauzule", odnosno zbog promjene tečaja CHF iznosi 26.642,78 kn

11. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Ništetnost odredbi ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatu stopu utvrđena presudom Trgovačkog suda u Z. br. P-1401/12, koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a zastara počinje teći od 14. lipnja 2014. kao prvi dan nakon nastupa pravomoćnosti presude (sudska praksa Županijski sud u D. G.-236/2020-2) i od tog dana počinje teći rok zastare od 5 godina, a tužba je podnesena 22. svibnja 2019. i rok zastare nije protekao. Konačan tužbeni zahtjev, kojim nije izvršena preinaka tužbe je podnesen 20. rujna 2021.

12. Tužitelj, iako je otplatio kredit, ima pravni interes za podnošenje tužbe jer ovlast tražiti utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju pripada tužitelju neovisno od činjenice što predmetni ugovor više ne egzistira jer je u cijelosti otplaćen. U skladu s čl.328. ZOO/05 pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i utvrđenje ništetnosti ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može zahtijevati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj kao stranka predmetnog Ugovora o kreditu to u svakom slučaju jest i za navedeno ima i pravni interes budući traži i povrat danog u izvršenju spornih ugovornih odredbi.

13. Ovaj sud posebno napominje da u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP. Tuženik je bio stranka kolektivnog spora pa prema njemu djeluju pravomoćne odluke donesene u tom sporu i naprijed navedenim pravomoćnim odlukama je utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik, u vremenskom razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese potrošača, korisnika kredita i to, pri zaključivanju ugovora o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamatna stopa po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Jednako tako, pravomoćno je utvrđeno da su tuženici iz kolektivnog spora povrijedili su kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Da iz navedenih odluka proizlazi da su navedene ugovorne odredbe bile nerazumljive za potrošače iz razloga što su u ugovorima korištene formulacije iz kojih su potrošači znali samo za visinu stope ugovorene kamate u trenutku sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako, te u kojem smjeru će se kretati kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja. Iz navedenog proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila ni određena ni odrediva, a korisnici kredita nisu dobili nikakve informacije o mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF i o mogućim posljedicama takvog ugovaranja.

14. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamatne jednostranom odlukom kreditora kao i odredbe o valutnoj klauzuli, premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti promjenjivosti stope ugovorene kamate i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužitelju kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene (povećanja) stope ugovorne kamate, te da bi mu bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF. Nesporno je pravo stranka na ugovaranje promjenjive kamatne stope kao i valutne klauzule. Međutim, sporne odredbe nisu utvrđene nepoštenima i ništetnima iz razloga što je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odlukom kreditora, niti zato što je ugovorena valutna klauzula, već su utvrđene nepoštenima i ništetnima zato što je nedvojbeno utvrđeno da nisu bile razumljive prosječnom potrošaču, zato što ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na visinu stope kamate, zato što buduća kamatna stopa nije bila određena ni odrediva, a glede valutne klauzule kreditor nije u cijelosti informirao potrošača o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke te zato što se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

15. Prema zaključcima Visokog trgovačkog suda, sadržanima u presudi poslovni broj Pž-7129/2013 nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu ali činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanog u odluci poslovni broj Revt-249/14-2, banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Banka kao kreditor je bila dužna svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

16. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju ugovornu kamatu temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredbi, prema kamatnoj stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom i da je dospjele anuitete obračunavao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka i predstavlja razliku obveza, u razdoblju od dana dospijeća prve utužene obveze do konačne otplate kredita, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita i iz razlike između tečaja valute za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita.

17. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

18. Na temelju čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 142/12,103/14,118/14 i 107/15; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u postupku. Tužitelju je priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 700,00 kn, pristojbe na presudu u iznosu od 684,00 kn, trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 7 OT), trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištima održanim kod ovog suda 20. listopada 2020. u iznosu od 250,00 kn (tbr. 9.t.5. OT), 18. veljače 2021. u iznosu od 500,00 kn (tbr. 9.t.2. OT), 17. ožujka 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9.t.1. OT), 1. veljače 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9.t.1. OT), na ročištu za objavu presude 23. veljače 2022. u iznosu od 500,00 kn (tbr. 9.t.3. OT). Priznat je i trošak sastava obrazloženih podnesaka od 8. kolovoz 2019. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 8.t.1. OT), 6.veljače 2020. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 8.t.1. OT), 20.rujna 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 8.t.1. OT), 13. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 8.t.1. OT), pripadajući porez iznosi 2.062,50 kn (tbr. 42 OT), što ukupno iznosi 14.696,50 kn. kako je to i navedeno u točk. IV. izreke presude.

18.1. Na troškove postupka teče zatezna kamata od 23. veljače 2022. do isplate na temelju čl. 29.st.2. ZOO-a.

19. Tuženik je u podnesku od 21. rujna 2021. predložio da se provede dopunsko vještačenje, te da vještak utvrdi kolika bi bila realna kamatna stopa/povećanje kamatne stope obzirom na sve kriterije koji su utjecali/mogli utjecati na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita. Sud je odbio taj prijedlog jer po ocjeni ovog suda isti nije dopušten budući da je dan nakon zaključenja prethodnog postupka, a tuženik je imao mogućnosti isti odmah i predložiti u odgovoru na tužbu, da ga je smatrao osnovanim. Osim toga nije niti osnovan, jer je tuženik taj koji je sam odlučivao u visini promjene stope pa se ne može sada utvrđivati, kako bi bilo da je tuženik postupio nekako drugačije, jer je to pretpostavka, a ne dokaz.

S. B., 23. veljače 2022.

Sudac

Marina Vučetić

Naputak o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.