REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 37 Pn-2991/2017-70.

(Spojen Pn-3382/2018).

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. B., OIB …, zastupane po O. d. K. i A., odvjetnicima iz Z., protiv I-tuženika Z. h. d.o.o. OIB …, Z., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Z., i II-tuženika G. Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku T. D., odvjetniku iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., OIB …, Z., radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 1. prosinca 2021. u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača, dana 23. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-tuženiku Z. h. d.o.o., OIB …, Z., Z., i II-tuženiku G. Z., OIB … , Z., da tužiteljici M. B., OIB …, na ime naknade neimovinske štete solidarno isplate iznos od 43.000,00 kn sa zateznim kamatama od 25. listopada 2016. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se I-tuženiku Z. h. d.o.o., OIB …, Z., i II-tuženiku G. Z., OIB …, Z., da tužiteljici Milici Banjac, OIB …, na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege solidarno isplate iznos od 4.800,00 kn sa zateznim kamatama od 25. listopada 2016. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se I-tuženiku Z. h. d.o.o., OIB …, Z., i II-tuženiku G. Z., OIB …, Z, da tužiteljici M. B., OIB …, solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od (Spojen Pn-3382/2018).

15.165,58 kn sa zateznim kamatama od 23. veljače 2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u daljnjem iznosu od 27.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu u kojem traži naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. U tužbi koju je 23. listopada 2017. podnijela protiv I-tuženika, tužiteljica navodi kako je 27. prosinca 2015. u Zagrebu, na tramvajskom stajalištu na K. t., prilikom izlaska iz tramvaja pala nakon što se poskliznula na zaleđenoj površini, a prilikom pada zadobila je tjelesne ozljede koje su dovele do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Navodi kako odgovornost I-tuženika proizlazi iz činjenice da se nezgoda dogodila na javnoj površini koju je isti dužan održavati sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu.

2. Tužiteljica je 17. prosinca 2018. podnijela tužbu protiv II-tuženika radi naknade štete koja je nastala u istom štetnom događaju, a vezano za odgovornost II- tuženika navodi kako ista proizlazi iz činjenice da se nezgoda dogodila na javnoj površini i da je II-tuženik kao jedinica lokalne samouprave sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu dužan osigurati da se uklanjanje leda s ulice obavlja na način da se spriječi šteta građanima pri čemu prenošenje obavljanja pojedinih komunalnih poslova drugim osobama ne oslobađa od odgovornosti za štetu II- tuženika u slučaju propusta u radu osoba kojima je povjereno obavljanje tih djelatnosti.

3. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica traži da joj tuženici solidarno nadoknade neimovinsku štetu u iznosu od 70.000,00 kn, da joj na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege solidarno isplate 4.800,00 kn, sve sa zateznim kamatama od 25. listopada 2016. do isplate, te da joj solidarno nadoknade parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. I-tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. I-tuženik osporava svoju odgovornost i nastanak predmetnog štetnog događaja na način kako je to opisano u tužbi. Navodi kako se predmetna nezgoda dogodila zbog izostanka dužne pažnje tužiteljice zbog čega je tužiteljica isključivo kriva za nastalu štetu, odnosno smatra da u svakom slučaju postoji njezin doprinos nastanku štete, budući da bi svaka prosječna osoba uz minimalnu pažnju pri dnevnom svijetlu izbjegla poskliznuće i pad. Tvrdi kako tužiteljica nije imala adekvatnu obuću i kako u slučaju da je nosila obuću prikladnu zimskim uvjetima ne bi došlo do poskliznuća, odnosno ne bi zadobila teže ozljede. Nadalje, ističe kako prema evidenciji podružnice Z. u periodu od 27. do 28. prosinca 2005. djelatnici zimske službe nisu izlazili na teren jer za to nije bilo potrebe, dakle, nije bilo dojave komunalnih redara ili građana o potrebi čišćenja snijega i leda na predmetnom tramvajskom stajalištu. Slijedom svega iznesenog, I-tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tužiteljici da mu nadoknadi prouzročene parnične troškove.

5. II-tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, isto kao i visinu tužbenog zahtjeva te je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Također, osporava uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastalih

(Spojen Pn-3382/2018).

ozljeda. Ističe kako tužiteljica u tužbi nije precizno opisala kako je došlo do navodnog pada niti je navela točno mjesto na kojem se navodno poskliznula. Naveo je kako je u vrijeme nastanka štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti s društvom C. o. d.d. Z., kojom policom je

obuhvaćena i eventualna odgovornost prema trećim osobama. Tvrdi kako je do štetnog događaja došlo isključivom krivnjom tužiteljice te stoga poriče svoju odgovornost. Slijedom svega iznesenog, II-tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i naložiti tužiteljici da mu nadoknadi prouzročene parnične troškove.

6. Sud je prihvatio sudjelovanje C. o. d.d. kao umješača na strani tuženika budući da je navedeno društvo na dan štetnog događaja imalo sklopljenu policu osiguranja od izvan ugovorne odgovornosti s tuženicima. Umješač se pridružio navodima tuženika te je predložio odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu tužiteljice da umješaču nadoknadi parnični trošak.

7. Tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja, odnosno nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednicama 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje o izmjeni Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete. Sud je dopustio navedenu preinaku primjenom odredbe čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

8. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u isprave, saslušana je tužiteljica te svjedokinje Š. J. i M. T., obavljen je uviđaj na licu mjesta te

je proveden medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Ž. R..

Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. ZPP, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet spora je naknada neimovinske i imovinske štete koja je nastala uslijed pada tužiteljice na tramvajskom stajalištu na K. t. u Z.

dana 27. prosinca 2015. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, njihova odgovornost, visina štete te uzročno- posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete.

10. Tužiteljica je prilikom saslušanja iskazala kako se nezgoda dogodila kada je izlazila iz tramvaja na K. t., kako se je poskliznula čime je desnom nogom dodirnula tlo te je pala na lijevi bok. Iskazala je kako je toga dana bila magla, kako je padala sitna ledena kiša, kako je predmetno tramvajsko stajalište neravno i pokrpano, a mjesto na kojem se poskliznula je uvijek u hladu. Dalje je iskazala kako su joj upomoć pristupile kolegice koje su joj pomogle da ustane i ode do obližnjeg kafića gdje su sjele, a onda joj je noga počela trnuti te je osjetila bolove pa je otišla u Kliniku za traumatologiju gdje je utvrđeno puknuće bedrene kosti pa je istoga dana navečer operirana, a na bolničkom liječenju je provela osam dana, kasnije je išla na fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, imala je ukupno 45 terapija te je provela osam mjeseci na bolovanju s time da je pet mjeseci morala koristiti dvije štake i nije mogla ništa obaviti bez pomoći supruga. Iskazala je kako ni danas ne može spavati na lijevom boku, kako ne može čučnuti, kako ne može nositi teret po stepenicama, kako stalno u tom dijelu osjeća bol. Iskazala je kako je u trenutku štetnog događaja imala visoke ravne zimske čizme, kako nije u rukama ništa nosila, kako je bila nedjelja i kako nije bilo puno ljudi na ulici, kako nije primijetila da se bilo tko drugi poskliznuo, kako je zajedno s kolegicama nakon izlaska iz kafića otišla do bolnice u P. gdje je zaposlena, ali joj ne na porti pozlilo zbog bolova, a hitnu pomoć nije zvala jer ju je do Klinike za traumatologiju odvezao šogor. Iskazala je kako je i prije ulaska u tramvaj primijetila da je tlo sklisko, kako je sada teže raditi njezin posao jer je

(Spojen Pn-3382/2018).

zaposlena u kuhinji gdje ima mnogo fizički teških poslova, a svaku jesen i proljeće ide na fizikalne terapije.

11. Iz iskaza svjedokinje Š. J. proizlazi kako je toga dana s još jednom kolegicom čekala tužiteljicu kako bi prije posla popile kavu, vidjela je tužiteljicu kako izlazi iz tramvaja, a kada je već izašla noga joj se poskliznula te je pala. Dalje je iskazala kako tužiteljica u početku nije mislila da se radi o težoj ozljedi pa su joj ona i druga kolegica pomogle da dođe do kafića gdje su sjele i popile kavu, a nakon toga se tužiteljica počela žaliti na jake bolove pa je njezin šogor došao po nju i odvezao ju je u bolnicu. Iskazala je kako je tog dana padala sitna kiša koja se ledila na tlu, kako sama nije na mjestu pada primijetila uočljivu ledenu površinu, ali je sve bilo prekriveno ledom i smrzavalo se. Iskazala je da je tužiteljica nosila zimske čizme, da prilikom izlaska iz tramvaja nije žurila i da je cijelim putem kojim su se kretale bilo sklisko, bilo je hladno i sve se smrzavalo.

12. Svjedokinja M. T. iskazala je kako se toga dana trebala sastati s tužiteljicom i Š. J. na K. t., vidjela je tužiteljicu kako se

prilikom izlaska iz tramvaja poskliznula i pala, toga dana padala je ledena kiša i bilo je sklisko, tužiteljica je imala zimsku obuću, a prilikom izlaska iz tramvaja i pada nije nosila ništa u rukama već je imala samo svoju torbu, osim tužiteljice u tom trenutku nitko drugi nije izlazio iz tramvaja, a tužiteljica je od stajališta do kafića koji je udaljen nekoliko minuta hoda hodala uz njihovu pomoć.

13. Sud je izvršio uviđaj na licu mjesta te je utvrdio da se štetni događaj dogodio na tramvajskom stajalištu T. K. u u. P. Š. kod kbr. ... Tom je

prilikom tužiteljica pokazala mjesto na kojem se poskliznula i pala te je iskazala kako je taj dan padala ledena kiša, kako je tlo bilo zaleđeno i sklisko, kako prilikom izlaska iz tramvaja nije uočila led koji se nakupljao na tlu, kako je pala nakon što je već bila izašla iz tramvaja i zakoračila na pločnik, kako joj je nakon jednog ili dva koraka desna noga proklizala te se je u strahu od pada dočekala na lijevi bok. 14. Odredbom čl. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15, dalje ZKG) propisana je obveza jedinica lokalne samouprave te pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju komunalne djelatnosti da među ostalim osiguraju trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, te da osiguraju održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti.

15. Sukladno odredbi čl. 3. st. 1. toč. 6. ZKG među komunalne djelatnosti ubraja se i održavanje javnih površina, a odredbom čl. 3. st. 7. ZKG propisano je da se pod održavanjem javnih površina naročito razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselja.

16. Odredbom čl. 4. st.1. ZKG propisano je da komunalne djelatnosti mogu obavljati u skladu s odredbama ovoga Zakona: 1. trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave; 2. javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave; 3. služba – vlastiti pogon koju osniva jedinica lokalne samouprave; 4. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji; 5. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova.

17. Iz dopisa Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet G. Z. proizlazi da je za održavanje tramvajskog stajališta na K. t. nadležan Z. h. d.o.o., P. Z., temeljem Ugovora o održavanju koji je u ime G. Z. zaključio Gradski ured za mjesnu samoupravu.

18. II-tuženik kao jedinica lokalne samouprave, sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, dužan je održavati među ostalim i tramvajska stajališta jer se radi o javnoj površini namijenjenoj pješacima.

(Spojen Pn-3382/2018).

Povjeravanje obavljanja komunalne djelatnosti trgovačkom društvu koje osniva jedinica lokalne samouprave ili javnoj ustanovi koju osniva jedinica lokalne samouprave ili bilo kojoj drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi sukladno čl. 4. ZKG, ne oslobađa jedinicu lokalne samouprave od odgovornosti za propuste u obavljanju tih djelatnosti, kao niti od eventualne štete koja uslijed toga nastane. Dakle, i II-tuženik kao jedinica lokalne samouprave i I-tuženik kao trgovačko društvo osnovano radi obavljanja komunalnih djelatnosti u skladu s odredbama ZKG, pasivno su legitimiran u ovom sporu. Za ovaj spor nije relevantno kojoj ustrojstvenoj jedinici (podružnici) I- tuženika je povjereno održavanje javnih površina.

19. Okolnosti samog pada sud je utvrdio na temelju iskaza tužiteljice i saslušanih svjedokinja koje su vidjele tužiteljicu kada je izlazila iz tramvaja i pala. Njihovi iskazi su u bitnome međusobno podudarni, o svim relevantnim činjenicama sve tri su iskazivale životno logično i uvjerljivo, a vjerodostojnost njihovih iskaza nije dovedena u sumnju drugim dokazima.

20. Iz dopisa Državnog hidrometeorološkog zavoda od 13. veljače 2019. proizlazi da je na glavnoj meteorološkoj postaji (GMP) Z.-M. na dan 27. prosinca 2015. u 7.00 sati izmjerena temperatura od - 2.6°C, relativna vlažnost od 96%, vjetar iz smjera SSE jačine 1 Bf, maksimalna dnevna temperatura zraka bila je 9,1°C, minimalna dnevna temperatura zraka bila je - 3,4°C, temperatura zraka na 5 cm visine bila je od - 5,9°C, toga dana nije bilo oborina, ujutro je bilo hladno sa slabim do umjerenim mrazom, prije podne je zabilježena kratkotrajna jaka magla, a poslije je bilo sunčano i toplije, mraz je u periodu od 00,00 do 10.30 sati bio slab do umjeren, u periodu od 8.30 do 9.15 bila je slaba magla, a nebo nevidljivo, dok je u periodu od 9.15 do 10.30 sati magla je bila jaka, a nebo nevidljivo. Uz dostavljene podatke stoji napomena da se minimalna i maksimalna dnevna temperatura zraka očitavaju jednom dnevno u 21 sat, a obuhvaćaju protekla 24 sata, što znači da je to najviša, odnosno najniža vrijednost temperature zraka u vremenskom intervalu od 21 sat prethodnog dana do 21 sat na dan kada je očitanje obavljeno, dok se minimalna dnevna temperatura zraka na 5 cm visine očitava jednom dnevno u 7.00 sati, a obuhvaća proteklih deset sati, što znači da je to najniža vrijednost temperature zraka u vremenskom intervalu od 21 sat prethodnog dana do 7 sati na dan kad je očitanje obavljeno.

21. Imajući u vidu vremenske prilike u vrijeme štetnog događaja, sud je prihvatio kao vjerodostojan i istinit iskaz tužiteljice i saslušanih svjedokinja te je na temelju njihovih iskaza utvrdio da je tužiteljica pala jer je površina tramvajskog stajališta bila zaleđena i skliska. Naime, istoga dana u jutarnjim satima evidentirane su temperature ispod 0°C pa je stoga moguće da je došlo do smrzavanja tla i stvaranja poledice. Za sam nastanak štetnog događaja, štetne posljedice i odgovornost za štetu nije presudno je li do poskliznuća i pada došlo čim je tužiteljica izlazeći iz tramvaja stala na tramvajsko stajalište ili tek nakon korak ili dva. Navedena odstupanja u iskazu koji je tužiteljica dala na ročištu 15. ožujka 2018. i na uviđaju 30. siječnja 2020. su neznatna i ne dovode u sumnju istinitost iskaza tužiteljice.

22. Sud je ocijenio da je tužiteljica upotrijebila dužnu pažnju budući da prilikom izlaska iz tramvaja nije žurila, da je imala odgovarajuću obuću (zimske čizme) i da nije nosila veći teret u rukama. Također, kada se ima na umu da je tužiteljica došla tramvajem i da je od zaustavljanja tramvaja do njezinog izlaska moglo proteći tek nekoliko sekundi, da je bila nedjelja i da je bilo malo prolaznika, logično je da tužiteljica nije mogla uočiti da je površina tramvajskog stajališta zaleđena. Sve to upućuje na zaključak da tužiteljica svojim ponašanjem nije doprinijela nastanku štetnog događaja.

23. Na okolnost visine štete provedeno je medicinsko vještačenje. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Ž. R., prim. dr. med., specijalista kirurga, proizlazi da je vještak nakon izvršenog uvida u medicinsku

(Spojen Pn-3382/2018).

dokumentaciju u spisu i osobnog pregleda tužiteljice utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom vrata lijeve natkoljenične kosti uz pomak ulomaka zbog čega je istoga dana operirana te je izvršeno namještanje i kirurška stabilizacija prijeloma s tri vijka, a liječenje je završeno 7. prosinca 2016. kada je zdravstveno stanje tužiteljice stabilizirano. Vještak je u svom nalazu detaljno opisao tijek liječenja i kontrole koje su slijedile, kao i svoja opažanja i mjerenja izvršena prilikom pregleda tužiteljice.

24. Prema ocjeni vještaka tužiteljica je uslijed štetnog događaja trpjela bolove trajnog karaktera i to jakog intenziteta sumarno četiri dana, srednjeg intenziteta 14 dana, i slabijeg 60 dana, tužiteljica je pretrpjela tzv. primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja te sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno dva dana, srednjeg intenziteta kumulativno sedam dana te manjeg intenziteta kumulativno još 25 dana. Prema mišljenju sudskog vještaka, zbog ozljede koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju došlo je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 15% koje smanjenje se ogleda u ograničenoj pokretljivosti lijevog zgloba kuka, bolovima pri dužem stajanju, hodanju i penjanju po stepenicama te otežanom izvođenju čučnjeva. Vještak je ocijenio da je tužiteljici nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega u trajanju od ukupno 15 dana po tri sata dnevno radi održavanja osobne higijene, oblačenja i obavljanja kućanskih poslova, a nakon toga joj je još 75 dana bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od dva sata dnevno te još 45 dana po jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), kao i pomoć prilikom odlaska na tržnicu, u trgovinu i slično. Prema ocjeni sudskog vještaka ožiljak u području vanjske strane lijeve natkoljenice predstavlja naruženje na granici između lakog i srednjeg stupnja, a isti je vidljiv kada je tužiteljica u donjem rublju ili kupaćem kostimu.

25. Sudski vještak je saslušan na glavnoj raspravi te je tom prilikom izvršio uvid u naknadno dostavljeni zdravstveni karton tužiteljice. Vještak se očitovao na prigovore tuženika navevši kako je iz zdravstvenog kartona vidljivo da tužiteljica prije predmetnog štetnog događaja nije imala ozljede lijeve noge niti tegobe s lijevim kukom i lijevim koljenom, a osim predmetne ozljede nema podataka niti o kasnijim ozljedama lijeve noge. S obzirom na navedeno vještak je ostao kod svojih navoda iz pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na prigovor tuženika da je tužiteljica nakon pada pješačila do kafića udaljenog nekoliko stotina metara, sudski vještak je naveo kako prijelom vrata lijeve bedrene kosti inicijalno može biti impaktiran (utisnut) tako da koštani ulomci, odnosno dijelovi kosti ostanu utisnuti jedan u drugi zbog čega neposredno nakon ozljeđivanja bolnost može biti manja te postoji mogućnost otežanog hoda, dok u slučaju postojanja značajnog pomaka ulomaka, odnosno kada se ulomci kosti međusobno ne dodiruju, kretanje je vrlo teško, odnosno nemoguće. Vještak je pojasnio da se prijelom vrata bedrene kosti zbog svog položaja liječi i konzervativno, odnosno primjenjuje se drukčiji tip kirurškog zahvata, što je učinjeno i kod tužiteljice, a stabilizacija prijeloma je izvršena s tri vijka. Dalje je naveo kako u medicinskoj dokumentaciji nema podataka koji bi ukazivali na mogućnost drukčijeg načina liječenja tužiteljice jer je RTG nakon dolaska tužiteljice u bolnicu pokazao prijelom s malim pomakom, što znači da bi bez obzira na to je li postojao pomak koštanih ulomaka ili ne, bila provedeno liječenje s kirurškom stabilizacijom pomoću tri vijka. Sudski vještak je potvrdio da je moguće da je tužiteljica nakon zadobivenog prijeloma hodala, a s obzirom njenu na dob i u slučaju da je ostala na mjestu štetnog događaja i da nije hodala, postupak liječenja bi bio isti, odnosno svejedno bi bila provedena kirurška stabilizacija. Vještak je potvrdio da nije neuobičajeno da se bolesnici s impaktiranim prijelomom tj. kada je jedan koštani fragment utisnut u drugi, mogu kretati uz bolnost i teže oslanjanje na ozlijeđenu nogu.

26. Što se tiče utvrđenog trajanja i intenziteta bolova, straha te potrebe za tuđom pomoći, kretanje tužiteljice neposredno nakon ozljeđivanja moglo je eventualno

(Spojen Pn-3382/2018).

utjecati na bolove prvih 60 minuta, dok bi kasniji tijek liječenja bio isti bez obzira na kretanje tužiteljice u prvih sat vremena nakon pada, a ne bi bilo razlike ni u odnosu na potrebu za tuđom pomoći. Isto tako, naruženje bi bilo identično jer je ono posljedica operacijskog zahvata kojem je tužiteljica bila podvrgnuta. Vještak je naveo kako ne postoji niti jedan podatak koji bi ukazivao na to da se u periodu od samog štetnog događaja do RTG obrade dogodio još neki štetni događaj koji bi doveo do prijeloma u području kuka, a hodanje tužiteljice nakon štetnog događaja nije utjecalo na posljedice štetnog događaja jer je tužiteljica zatražila pomoć u kratkom vremenu nakon ozljeđivanja, dakle, ne bi bilo razlike u slučaju da je liječnička pomoć zatražena 60 minuta ranije jer bi i tada bio učinjen identičan operacijski zahvat. Naveo je i to kako ni ostale radnje tužiteljice nakon pada (ustajanje, sjedenje i sl.), nisu mogle dovesti do težih štetnih posljedica ili drukčijeg tijeka liječenja. Naveo je i to kako je prirodno da svaka osoba nakon pada pokuša stati na nogu bez obzira na ozljedu, a u slučaju prijeloma s utisnućem koštanih ulomaka postoji kontinuitet kosti i moguće je osloniti se na ozlijeđenu nogu uz osjećaj bolova pa zbog toga ozlijeđena osoba može steći dojam da nije došlo do prijeloma, međutim, protekom vremena bolnost se pojačava, jer osim samog prijeloma kosti postoji i ozljeda okolnih struktura što okružuje kosti što uzrokuje s vremenom sve veću bolnost.

27. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Ž. R. kao stručan i objektivan, jer je nalaz jasan, pregledan i razumljiv, izrađen je na temelju relevantne medicinske dokumentacije i neposrednih opažanja vještaka koji je osobno pregledao tužiteljicu, a vještak se na glavnoj raspravi detaljno i argumentirano očitovao na prigovore stranaka.

28. Iz očitovanja sudskog vještaka nedvosmisleno proizlazi da se tužiteljica s utvrđenom ozljedom mogla kretati otežano i uz bolove, da pješačenje do kafića i prijevoz tužiteljice do bolnice nisu doveli do pogoršanja ozljede jer je u bolnici RTG snimkama utvrđen prijelom s manjim pomakom, a bez obzira na to je li došlo do prijeloma bedrene kosti s pomakom ili bez pomaka, kirurški tretman je isti, dakle, i u jednom i u drugom slučaju provodi se kirurška stabilizacija prijeloma.

29. Sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom čl. 1046. ZOO-a šteta je definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

30. S obzirom na to da su tuženici pasivno legitimirani u ovom sporu i da je utvrđena njihova odgovornost za nastanak štetnog događaja jer je do ozljeđivanja tužiteljice došlo isključivo zbog propusta tuženika u izvršavanju njihove zakonske obveze iz čl. 2. i 3. ZKG, a iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da postoji uzročna veza između štetnog događaja i štete, tuženici su temeljem čl. 1045. i čl. 1084. ZOO-a u vezi s čl. 43 ZOO-a dužni tužiteljici nadoknaditi pretrpljenu štetu.

31. Na temelju izvedenih dokaza, prije svega rezultata provedenog medicinskog vještačenja, sud je utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 1046. u svezi s odredbom čl. 19. st. 2. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade (čl. 1100. st. 1. ZOO).

32. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi, a koje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

(Spojen Pn-3382/2018).

33. Imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, pretrpljeni strah te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 15% i naruženosti (na granici lakog i stupnja, vidljivo trećima smo ponekad) temeljem čl. 1100. ZOO tužiteljici je dosuđena pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 43.000,00 kn.

34. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka kirurga utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 240 sati. Prema slobodnoj ocjeni suda (čl. 223. ZPP-a) cijena jednog radnog sata nekvalificiranog radnika u trenutku donošenja ove odluke iznosi najmanje 20,00 kn. Slijedom navedenog, tužiteljica po toj osnovi ima pravo na naknadu imovinske štete u traženom iznosu od 4.800,00 kn. 35. Sukladno odredbi čl. 1103. ZOO tuženici su dužni isplatiti tužiteljici i zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO. 36. Odluka o naknadi parničnih troškova stranaka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a. Trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 143/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje Tarifa). Prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu sud je uzeo u obzir ne samo omjer između dosuđenog iznosa naknade štete i visine konačno postavljenog tužbenog zahtjeva već i uspjeh dokazivanja u pogledu pravne osnove. S obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, imajući u vidu kako kvantitativni uspjeh (u odnosu na visinu zahtjeva), tako i kvalitativni uspjeh (u odnosu na osnovu zahtjeva), tužiteljica je u parnici uspjela u omjeru od 81,95% (osnov 100% i visina 63,90%), a tuženik u mjeri od 18,05% (osnov 0% i visina 36,10%), pa tužiteljici stoga valjalo dosuditi opravdane parnične troškove u omjeru od 63,90%.

37. Tužiteljici je priznat trošak odštetnog zahtjeva od 24. listopada 2016. i 9. veljače 2017. (Tbr. 28), trošak sastava tužbe od 23. listopada 2017. i 17. prosinca 2018. (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 4. siječnja 2018., 16. travnja 2019., 4. ožujka 2019. i 18. rujna 2019. (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištima 15. ožujka 2018., 6. prosinca 2018., 16. travnja 2019., 23. svibnja 2019., 20. studenog 2019., 30. siječnja 2020. (uviđaj), 13. svibnja 2021. i 1. prosinca 2021. (Tbr. 9/1), u iznosu od 1.000,00 kn za svaku od navedenih parničnih radnji, a za pristup ročištu 11. rujna 2019. tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9/5). Dakle, ukupan trošak iznosi 16.250,00 kn što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42) iznosi ukupno 20.312,50 kn. Ostale radnje nisu bile potrebne za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP. Tužiteljici je priznat i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, trošak izlaska sudske komisije na uviđaj u iznosu od 372,80 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 450,00 kn koliko je tužiteljica platila za obje tužbe te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.098,00 kn. Tuženici su dužni tužiteljici nadoknaditi od 63,90% od ukupnog iznosa troška koji bio potreban za vođenje ovog postupka.

U Zagrebu 23. veljače 2022.

Sudac

Ivan Matančević

(Spojen Pn-3382/2018).

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u pet istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Tužiteljici po punomoćnicima

2. I-tuženiku po punomoćniku 3.

II-tuženiku po punomoćniku

4. Umješaču na poslovni broj …