REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-11444/2021

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D.Č., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, II Policijske postaje Zadar, podnijete protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pp 5 J-1483/2019 od 19. rujna 2019., na sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se kao osnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, II Policijske postaje Zadar te ukida pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni D.Č. je na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, dok su troškovi prekršajnog postupka pali na teret proračunskih sredstava, s obrazloženjem da iz provedenih dokaza nije nesporno utvrđeno da bi okrivljenik počinio prekršaj pa je trebalo primjenom načela in dubio pro reo okrivljenika osloboditi od optužbe budući da se iz obrane okrivljenika i ispitane svjedokinje D.Č. te provedenog suočenja nisu mogle nedvojbeno utvrditi odlučne činjenice.

2. Ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zadarska, II Policijska postaja Zadar, pravodobno je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da iz obrane okrivljenika proizlazi da je donekle istinito ispričao kako je i na koji način počinio nasilja u obitelji jer majka ponekad gubi živce i ne zna što govori te da je svjedokinja iskazivala da ju je sin kritične prigode tjerao iz kuća i navela da sin ima psihičkih problema, a u tom smislu okrivljenik nije prigovarao na istinitost iskaza svjedokinje, čime su ostvarena obilježja navedenog prekršaj, pa stoga pobijana presuda nije na zakonu osnovana i kojom se neće ostvariti svrha kažnjavanja.

Žalba je osnovana.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da prvostupanjska odluka preuranjena budući da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice.

4. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud na ročištu dana 19. rujna 2019. godine ispitao okrivljenika koji je djelomično osporio odlučne činjenice, dok je na ročištu dana 20. rujna 2019. godine svjedokinja D.Č., u iskazu navela kako se okrivljenik tom prilikom naljutio i rekao joj „mrš van iz kuće, to nije tvoj posao“, a koja se radnja između ostalog okrivljeniku stavlja na teret podnesenim optužnim prijedlogom.

5. Stoga je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno cijenio sadržaj izvedenih dokaza budući da prema gore navedenom proizlazi da je u inkriminirano vrijeme nesporno došlo do verbalnog napada okrivljenika prema njegovoj majci, zbog čega nije bilo osnove za primjenom načela in dubio pro reo. Prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije vodio računa da se radi o tzv. materijalnom prekršaju kod kojeg posljedica protupravne radnje ulazi u obilježje navedenog prekršaja, pa je u tom smislu bio dužan ispitati navedenu svjedokinju kao žrtvu nasilja u obitelji da li se tom prilikom zbog ljutito izgovorenih riječi „mrš van iz kuće, to nije tvoj posao“ koje okrivljenik ne osporava uznemirila ili joj je zbog toga bilo povrijeđeno dostojanstvo kako je to propisano odredbom članka 10. stavaka 1. točki 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te zbog čega je ista pozvala policiju.

5. Stoga, osnovano žalitelj ističe u žalbi kako nisu potpuno i pravilno utvrđene sve odlučne činjenice i zbog čega je pobijana presuda preuranjena budući da u postupku nije nesporno pravilno utvrđen sam tijek i dinamika događaja koja se odnosi na psihičko nasilje te posljedice u smislu uznemirenosti ili povrede dostojanstva žrtve nasilja u obitelji D.Č., majke okrivljenika, pa je stoga potrebno pravilno utvrditi tijek događaja ponovnim izvođenjem odgovarajućih dokaza.

8. S obzirom na navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak te ponovno izvesti odgovarajuće dokaze ponovnim ispitivanjem okrivljenika i svjedokinje D.Č., kao i po potrebi policijskih službenika koji su sudjelovali u prethodnom postupku o emotivnom stanju žrtve nasilja u obitelji u inkriminirano vrijeme, te donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku vodeći pri tome računa o savjesnoj i brižljivoj ocjeni provedenih dokaza.

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 23. veljače 2022. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 4 (četiri) otpravaka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.