REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 98/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. P. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika P. M., OIB … i II-tuženice S. M., OIB …, oboje iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-529/2021-2 od 18. svibnja 2021., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1732/2019-74 od 8. prosinca 2020., u sjednici održanoj 23. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu I i II-tuženik solidarno isplate 7.000,00 Eur-a zajedno s pripadajućim kamatama.
Također, odlučeno je o troškovima postupka.
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je naloženo I i II-tuženicima solidarno isplatiti tužitelju 7.000,00 Eur-a u kunskoj protuvrijednosti zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2003. pa do isplate. Također odlučeno je i o troškovima postupka.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 4201/2021-2 od 29. rujna 2021. dopušteno je tuženicima podnošenje revizije zbog pitanja:
„Može li drugostupanjski sud primjenom odredaba iz članka 373.a Zakona o parničnom postupku, bez održavanja rasprave, iskaz svjedoka ocijeniti nevjerodostojnim i neistinitim dokazom isključivo iz razloga što je suprotan sadržaju javne isprave, iako je samim Zakonom o parničnom postupku dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice?
Da li takvo postupanje drugostupanjskog suda - neprihvaćanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda koji je iste neposredno proveo; odstupa od prakse revizijskog suda izražene u Rješenju, poslovni broj Revr-8/2015, od 26. listopada 2016. godine, odnosno da li je propustom održavanja rasprave i saslušanja svjedoka drugostupanjski sud u konkretnom slučaju nepravilno uporabio odredbe iz članka 373.a ZPP-a jer mu ta zakonska odredba ne daje ovlaštenje da, u situaciji kada je sud prvog stupnja iskaz određenog svjedoka ocijenio vjerodostojnim (što je bilo odlučno za odluku o tužbenom zahtjevu) ne prihvati takvu ocjenu prvostupanjskog suda bez da je sam (neposredno) saslušao odnosnog svjedoka?“.
4. Protiv pobijane presude tuženici su podnijeli reviziju s prijedlogom ovom sudu ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na drugo suđenje pred drugo vijeće drugostupanjskog suda.
5. U svom odgovoru na reviziju tužitelj predlaže istu odbiti kao neosnovanu te traži trošak sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju je neosnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu I-tuženik i II-tuženica kao zakonski nasljednici preminulog A. M. solidarno isplate, 7.000,00 Eur-a zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, na temelju ugovora o zajmu, pozivom na odredbu čl. 557. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 80/01 - dalje: ZOO/91).
9. U revizijskom stadiju postupka sporno je, je li visina vrijednosti imovine koju su tuženici naslijedili iza pok. A. M., manja od visine dugova koje je on ostavio iza sebe, zbog čega oni ne bi bili dužni podmiriti predmetno potraživanje, pozivom na odredbu čl. 145. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 52/71, 47/78, 71/91, 3/94 i 56/00 - dalje: ZN).
10. Prvostupanjski sud zaključio je na temelju preslike potvrde od 14. veljače 2003. (list 19 spisa), te iskaza svjedoka I. B. saslušanog na ročištu od 14. studenog 2016. (list 108 spisa), da je A. M. … prodao Trgovački i uslužni obrt „A. I.“ I. B., što je imalo za posljedicu da I-tuženik P. M. i I.-tuženica S. M., kao zakonski nasljednici preminulog A. M. nisu naslijedili strojeve, opremu i sve druge pokretnine unesene u popisu dugotrajne imovine, te obrtna sredstva i repromaterijal unesene u obrt, kao i prava potraživanja i novčana sredstva obrta, prema poslovnim knjigama, kako je to utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-915/03 od 4. prosinca 2003.
11. Nasuprot tome, sud drugog stupnja koristeći se ovlaštenjem sadržanim u odredbama čl. 373.a st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zaključio je da u postupku nije dokazano da je A. M. prodao Trgovački i uslužni obrt „A. I.“ I. B. … Taj zaključak suda drugog stupnja proizlazi iz preslike potvrde od …, koja ne sadrži jasne potpise onih koji su na njoj navedeni kao potpisnici („A. I.“ i A. M.), kao i iz iskaza I. B., u pogledu datuma osnivanja Trgovačkog i uslužnog obrta „A. I.“ i prodaje istog. Naime, njegove tvrdnje su suprotne Izvatku iz Obrtnog registra od 27. rujna 2011. (list 91/92) a koji predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP, kao i činjenice da je tužitelj tijekom cijelog postupka osporavao činjenične navode I-tuženika i II-tuženice da je A. M. prodao obrt prije smrti. Zato je sud drugog stupnja zaključio da iskaz svjedoka I. B. te navedena potvrda ne predstavljaju vjerodostojne i istinite dokaze na gore navedenu okolnost. 12. Drugo postavljeno pravno pitanje nije važno za presuđenje u ovom predmetu.
13. Odredba čl. 230. st. 1. ZPP propisuje da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje ili određuje. Odredba st. 3. istog članka propisuje da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.
14. Odredba je jasna i ne zahtijeva posebno tumačenje, međutim, u postupku koji je prethodio revizijskom, stranke nisu dokazivale da su u javnoj ispravi, Izvatku iz Obrtnog registra od 27. rujna 2011. (list 91-92 spisa) neistinito utvrđene činjenice, odnosno da bi isprava bila nepravilno sastavljena. Naime, u ispravi je potvrđeno da je vlasnik Trgovačkog i uslužnog obrta „A. I.“ A. M. Navode iz ove isprave je sud drugog stupnja ocijenio u svezi s iskazom I. B., preslikom potvrde od …, sa nejasnim potpisima, te navodima I-tuženika P. M. i II-tuženice S. M., te zaključio da na temelju ovih dokaza tuženici nisu dokazali, izvan svake sumnje, da je njihov pravni prednik prodao obrt, jer da je to tako, tu činjenicu bi kao savjesni gospodarstvenik upisao u Obrtni registar. 15. Prema obrazloženju prvostupanjske i drugostupanjske presude ne proizlazi da su tuženici osporili ono što piše u navedenoj javnoj ispravi, odnosno da su pokušali dokazati neistinito utvrđene činjenice, konkretno da je A. M. i dalje upisan kao vlasnik obrta, Predmet dokazivanja u postupku jest činjenica je li A. M. prodao obrt ili ne, a ne tko je upisan u registar, jer takav upis nema konstitutivni karakter.
16. Suprotno navodima iz revizije, sud drugog stupnja pravilno je koristio svoja ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP koja ga ovlašćuje da sporne činjenice utvrdi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke uzeo u obzir te isprave, odnosno izvedene dokaze. Također, sud drugog stupnja pravilno je primijenio navedenu odredbu kada je na drugačiji način utvrdio činjenično stanje od suda prvog stupnja, te je tom prilikom pravilno primijenio odredbe čl. 7., čl. 219. i čl. 221. ZPP. Naime, razuman je zaključak suda drugog stupnja, da je A. M. prodao Trgovački i uslužni obrt „A. I.“ I. B., ovaj bi tu činjenicu upisao u obrtni registar. Također, razuman je zaključak da preslika potvrde od …, koja ne sadrži jasne potpise onih koji su na njoj navedeni kao potpisnici („A. I.“ i A. M.), ne predstavlja uvjerljiv dokaz na spornu okolnost, kao niti iskaz svjedoka B. Dakle, sud drugog stupnja savjesno je i brižljivo ocijenio navedene dokaze zasebno, kao i sve dokaze zajedno, i na temelju cjelokupnog postupka utvrdio odlučnu činjenicu.
17. Dakle, suprotno navodima iz revizije, obzirom na specifičnost odredbe čl. 373.a ZPP, sud drugog stupnja nije povrijedio načelo neposrednosti i javnog raspravljanja koja se odnose na postupak pred sudom prvog stupnja ili izuzetno pred sudom drugog stupnja kada postupa sukladno odredbi čl. 373.b st. 2., 3. i 4. ZPP. Iskaz svjedoka I. B., sud drugog stupnja nije cijenio na temelju dojma, već na temelju sadržaja, koji je dan pred sudom prvog stupnja, kojom prilikom su stranke mogle raspravljati o danom iskazu. Sadržaj iskaza, onako kako je utvrđeno na raspravi pred sudom prvog stupnja, je sud drugog stupnja doveo u vezu s ispravama i pravilima iskustva o postupanju savjesnog poduzetnika i izveo drugačiji činjenični zaključak od suda prvog stupnja. Na taj način sud drugog stupnja pravilno je iskoristio svoje procesno ovlaštenje (tako i u odluci poslovni broj Rev 1738/2013 od 10. listopada 2018.)
18. Zaključno, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je pozivom na odredbu čl. 393. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.
19. Odluka o troškovima odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP (arg. a contrario).
Zagreb, 23. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić, v.r.
