REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 742/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja H. I. d.o.o., Z., OIB: …, II. tužitelja H. C. d.o.o. Z. iz Z., OIB: … i III. tužitelja H. P. … d.o.o. Z. iz Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. … d.d. Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-59/17-2 od 9. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-909/05-36 od 23. studenog 2016., ispravljena i dopunjena rješenjem istog suda poslovni broj P- 909/05-39 od 9. prosinca 2016., u sjednici održanoj 23. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

II. Revizija tuženika odbacuje se kao djelomično nedopuštena u odnosu na prvo, drugo i treće pravno pitanje.

III. Revizija tuženika se djelomično prihvaća u odnosu na četvrto pitanje i ukidaju se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-59/17-2 od 9. svibnja 2017., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-909/05-36 od 23. studenog 2016., ispravljena i dopunjena rješenjem istog suda poslovni broj P-909/05-39 od 9. prosinca 2016., pod toč. I. izreke i u dijelu odluke o troškovima postupka te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

IV. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku E. dd Z., da solidarno isplati I. tužitelju H. I. doo Z., II tužitelju H. C. doo Z. i III tužitelju H. P. d.o.o. Z. na ime naknade štete iznos od 99.965,54 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 09. siječnja 2004.g. do 26. listopada 2004.g., člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 72/02), za razdoblje od 27. listopada 2004.g. do 31. prosinca 2007.g. člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 153/04), za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. koja se određuje svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena, u roku od 15 dana.

II. Odbijaju se tužitelji s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 39.908,07 kn.“

2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Ispravlja se presuda ovog suda br. P-909/05-36 u uvodu presude tako da se ispravlja OIB I tužitelja H. I. doo Z., tako da umjesto "OIB …" ima pisati "OIB …".

Ispravlja se presuda ovog suda br. P-909/05-36 u uvodu presude tako da se ispravlja naziv stranaka:

umjesto "II tuženik H. P. doo Z."

ima pisati: "II tužitelj H. C. doo Z."

i

umjesto "III tuženik H. C. doo Z."

ima pisati: "III tužitelj H. P. doo Z."

II. Nalaže se tuženiku E. dd, Z., da II tužitelju H. C. doo Z. i III tužitelju H. P. solidarno naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.376,53 kn, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku E. dd Z., da I tužitelju H. I. doo Z. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kn, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku E. dd, Z., da II tužitelju H. C. doo Z. i III tužitelju H. P. doo Z. solidarno naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn, u roku od 15 dana.

3. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Žalba I-tužitelja, II i III-tužitelja, te tuženika odbijaju se kao neosnovane i u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-909/05-36 od 23. studenog 2016. ispravljena rješenjem broj P-909/05-39 od 9. prosinca 2016. godine.“

4. Protiv drugostupanjske presude revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) su podnijeli tužitelj i tuženik. Tužitelj je predložio da se pobijana drugostupanjska odluka ukine odnosno preinači u pobijanom dijelu, podredno da se drugostupanjska i prvostupanjska odluka ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik je predložio da se nižestupanjske odluke u pobijanom dijelu preinače, podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovori na revizije nisu podneseni.

6. Revizija tužitelja je nedopuštena, dok je revizija tuženika djelomično nedopuštena, a djelomično dopuštena i osnovana.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP-a propisano je da stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na postavljeno pravno pitanje odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP-a pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu troškova saniranja štete na kućici uređaja za osiguranje cestovnog prijelaza sa signalnim uređajima i naknadu šteta zbog zastoja u prometu, koja šteta je tužiteljima nastala uslijed prometne nezgode koju je skrivio osiguranik tuženika na pružnom prijelazu kod Oriovca.

9. Tužitelji u reviziji postavljaju sljedeća pravna pitanja:

„Da li je osnovano potraživanje tužitelja s naslova troškova zastoja kao materijalne štete, ako je tijekom postupka utvrđena isključiva odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj i kada su tužitelji dokazali sve zakonske pretpostavke odgovornosti za štete?

Ako je tijekom postupka utvrđena isključiva odgovornost tuženika za naknadu štete i ako je odredbom članka 189. Zakona o obveznim odnosima propisano pravo oštećenika na naknadu svih vidova štete, da li je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka vjerodostojan način utvrđivanja visine štete željezničkog prijevoznika na ime štete troškova zastoja a sve sukladno odredbama čl. 219. I 250. Zakona o parničnom postupku?

Da li je ispravan pravni stav drugostupanjskog suda, kad je potvrdio prvostupanjsku presudu, koji se sastoji u tome da se za izračun štete zbog troškova zastoja ne mogu koristiti podaci i parametri sadržani u Pravilniku o štetama, posebno u slučaju kad je nesporna odgovornost za štetni događaj posebno kad je tužitelj dostavio sve konkretne podatke nužne za utvrđenje visine štete kao što su tonaža svakog vlaka, trajanje zastoja, sastav vlaka itd.? “

10. U odnosu na prva dva postavljena pitanja valja reći da prema shvaćanju revizijskog suda tako postavljena pitanja nisu u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, budući da su previše općenita te odgovori na navedena pitanja ovise o utvrđenim činjenicama u svakom pojedinom konkretnom postupku.

11. U odnosu pak na treće pitanje valja reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje na temelju kojega je uspostavljena sudska praksa. Tako u obrazloženju presude Rev-1222/08 od 10. travnja 2009. Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi:

„Sudovi su ocijenili da je Pravilnik interni akt glede izračuna visine štete zbog nekorištenja lokomotive i zbog zastoja u prometu time ukoliko tuženik u postupku ospori takav izračuna visine štete su tužitelji dužni dokazati je li šteta stvarno nastala, u čemu se sastoji kao i visinu iste, dakle, tužitelji ne mogu obračunati štetu samo prema kriterijima propisanim Pravilnikom.

Pravilno su sudovi ocijenili da je pravni prednik označenih tužitelja, u ovom postupku trebao pružiti dokaze u čemu se sastoji šteta zbog zastoja u prometu odnosno – izmakla dobit, zbog nemogućnosti korištenja lokomotive, a nakon toga vještačenjem utvrditi visinu te štete.

Stoga ovaj sud polazeći od odredbe čl. 23. st. 1. toč. 3. Zakona o Hrvatskim željeznicama ("Narodne novine", broj 53/94), čl. 14. i 42. Statuta H. nalazi pravilnom ocjenu nižestupanjskih sudova da je Pravilnik o štetama interni akt tužitelja, te da u slučaju kad tuženik ospori osnovanost naknade štete na temelju tog Pravilnika, sud u parničnom postupku mora utvrditi osnova štete odnosno u čemu se sastoji izmakla dobit, te nakon toga utvrditi visinu iste.

Dakle, odbijanjem tužbenog zahtjeva H. H.. d.o.o. Z., kao pravnog prednika označenih tužitelja I do IV, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, polazeći od naprijed citiranih odredbi Zakona o Hrvatskim željeznicama, Statuta tuženika i Pravilnika o štetama tuženika.“

12. Takvo shvaćanje revizijski sud je izrazio u više svojih odluka pa tako i u Rev-x 837/2017 od 12. rujna 2019. i Rev-x 750/13 od 26. veljače 2014. Prema tome, drugostupanjska presuda nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, zbog čega je u konkretnom slučaju ovaj sud ocijenio da se postavljeno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

13. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. b st. 3. ZPP-a odbaciti reviziju tužitelja i odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

14. Tuženik u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

1. Tko je vlasnik željezničke infrastrukture u Republici Hrvatskoj, odnosno da li su tužitelji H. I. d.o.o., H. P. d.o.o. i H. C. d.o.o. vlasnici željezničke infrastrukture u Republici Hrvatskoj?

2. Da li sud prilikom donošenja odluke treba navesti materijalno pravne propise koje je primijenio?

3. Da li je sud II stupnja dužan ocijeniti i obrazložiti žalbene navode tuženika iz žalbe koji su od odlučnog značaja za rješavanje spora?

4. Da li činjenica da je vještak osoba koja je u trenutku podnošenja tužbe zaposlenik jedne od stranaka, dovodi u sumnju nepristranost vještaka te da li navedena okolnost ugrožava procesnu ravnopravnost stranaka i pravo stranaka da se brane protiv svih djelovanja koja mogu utjecati na njihova prava i interese?

15. U postupku koji je prethodio ovom postupku utvrđeno da je tužitelj ulaganjem novčanih sredstava i radom otklonio štetu i uspostavio stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, pri čemu je drugostupanjski sud dodao da su oštećenja nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi direktno onemogućavala upravo tužitelje u obavljanju djelatnosti za koju kao takvi postoje. Stoga prvo postavljenim pitanjem tuženik polazi od drugačijih okolnosti od onih koje su navedene u razlozima pobijanih odluka, slijedom čega predmetno pitanje nije važno u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

16. Prema shvaćanju ovoga suda drugo i treće pitanje koje je naznačio tuženik u reviziji, nije pravno pitanje koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Nadalje, sadržaj tih pitanja jasno upućuje da je odgovor na ista sadržan u odredbama čl. 338. st. 4. ZPP-a (koja glasi: „ U obrazloženju sud će izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio; sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.“) i čl. 375. st. 1. ZPP-a (koja glasi: „U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.“). Budući da su citirane zakonske odredbe jasne i nije ih potrebno posebno tumačiti, nije riječ o pravnim pitanjima koje ima na umu odredba čl. 382. st. 2. ZPP-a. Iz sadržaja revizije zapravo proizlazi da tuženik navedenim pitanjima ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a i čl. 375. st. 1. ZPP-a, a to svakako nije razlog za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog, revizija tuženika je djelomično nedopuštena u odnosu na prvo, drugo i treće pravno pitanje pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a odlučeno kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

18. Međutim, prema ocjeni ovog suda četvrto pravno pitanje tuženika je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer o tom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (čl. 382. st. 2. t. 2. ZPP- a).

19. Prema odredbi čl. 254. st. 1. ZPP-a vještak može biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudac. Nadalje, sukladno odredbom čl. 71. toč. 7. ZPP-a sudac pa time i vještak, može biti izuzet ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost.

20. Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovoga zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. U okolnostima konkretnog slučaja, dakle kada je postupku utvrđeno da je sudski vještak bio u poslovnoj vezi s jednom od stranaka u sporu (djelatnik tužitelja), ovaj sud ocjenjuje da navedeno predstavlja okolnost koja dovodi u sumnju njegovu nepristranost u smislu odredbe čl. 71. toč. 7. ZPP-a, slijedom čega je prvostupanjski sud, odbivši tuženikov prijedlog za izuzeće vještaka počinio bitnu povredu odredaba iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 71. toč. 7. ZPP-a, što je utjecalo na donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Ocijenivši neosnovanim žalbene tvrdnje tuženika o postojanju navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka i propustivši sankcionirati počinjenje iste, i sam drugostupanjski sud počinio je navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

21. Budući da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 23. veljače 2022.

Predsjednik vijeća

Željko Šarić, v.r.