REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 5 Pn-44/2021-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu tog suda Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja M.I. iz M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M.M., odvjetnica, protiv tuženika C.o. d.d. iz Z.,OIB: …, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. siječnja 2022., u prisutnosti zz punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 23. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I Tuženiku se nalaže da tužitelju naknadi imovinsku štetu u iznosu od 10.397,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 % poena na iznos od:

-na iznos od 629,94 kn počev od 15. kolovoza 2015.,

-na iznos od 283,32 kn počev od 15.09.2015.,

-na iznos od 1.065,80 kn, počev od 15.10.2015.,

-na iznos od 1.065,80 kn, počev od 15.11.2015.,

-na iznos od 1.026,80 kn, počev od 15.12.2015.,

-na iznos od 1.100,81 kn, počev od 15.01.2016.,

-na iznos od 806,96 kn, počev od 15.02.2016.,

-na iznos od 719,03 kn, počev od 15.03.2016.,

-na iznos od 763,72 kn, počev od 15.04.2016.,

-na iznos od 719,03 kn, počev od 15.05.2016.,

-na iznos od 741,37 kn, počev od 15.06.2016.,

-na iznos od 741,37 kn, počev od 15.07.2016.,

-na iznos od 733,45 kn, počev od 15.08.2016.,

do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.555,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 % poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 10. srpnja 2015. stradao kao pješak u prometnoj nezgodu koja se dogodila u mjestu M.. Navodi da je do prometne nezgode došlo zbog neprilagođene brzine kretanja vozila osobinama i stanju kolnika vozača R.M. koji je upravljao osobnim automobilom registarske oznake PS …, kada je isti neoprezno vozeći prednjim desnim krajem svojeg vozila naletio na tužitelja koji se tom prilikom kretao uz istočni rub kolnika, te je od siline udarca bio odbačen u putni kanal, te je tom prilikom zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u liječničkoj dokumentaciji. Ističe da je vozilo registarske oznaka PS … bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj …. Kako je nakon donošenja presude ovog suda poslovni broj Pn-247/2019-49 od 8. siječnja 2020., koja je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena za potraživanje tužitelja sa osnove neimovinske štete zbog trpljenja fizičkih bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti, te naruženja zbog čega je trpio duševne boli, te imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, te putnih troškova radi liječenja presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2270/2020-2 od 13. siječnja 2020. i dalje ostala sporna izgubljena zarada, jer je tužitelj uslijed ozljede bio na bolovanju od 11. srpnja 2015. do 31. srpnja 2016. pa navodi da je za vrijeme bolovanja pretrpio imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade. Stoga isti specificiranim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika naknadu štete s naslova izgubljene zarade umanjen za suodgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja od 20% u ukupnom iznosu od 10.397,40 kuna sa zakonskim zateznim kamatama za svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade kao u izreci presude pod točkom I. Također traži da mu tuženik nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, a ističe prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja s obzirom da se isti kretao suprotno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama krivom stranom ceste bez da je bio označen reflektirajućim materijalom, te se nije kretao površinom prikladnom za kretanje pješaka. Tijekom postupka tuženik ne spori visinu izgubljene zarade tužitelja sukladno dostavljenoj potvrdi poslodavca tužitelja, a kao posljedicu predmetnog štetnog događaja. Također tijekom postupka se protivi preinaci (povišenju) tužbenoga zahtjeva jer je isti preinačen nakon zaključenja prethodnog postupka. nakon donošenja presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2270/2020- 2 od 13. siječnja 2020. i dalje ostaje kod svih navoda istaknutih tijekom postupka.

3. Dakle, u ovaj fazi postupka nakon donošenja presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2270/2020-2 od 13. siječnja 2020. ostalo je raspraviti o izgubljenoj zaradi tužitelja i troškovima postupka.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 3-5), presliku presude Općinskog suda u Virovitici posl. br. K-250/15-2 od 27. kolovoza 2015. (list 6-7), zahtjev za mirno rješenje spora (list 26), Uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tuženika (list 30-31), potvrdu pravomoćnosti za spis K-250/2015 Općinskog suda u Virovitici (list 34), fotografije noge tužitelja (list 35-36), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 38), obračun isplaćene plaće tužitelju (list 39-49), potvrdu poslodavca tužitelja Z. d.o.o. o razlici plaće tužitelja za vrijeme bolovanja (list 86-87), te je zamolbenim putem putem Općinskog suda u Virovitici proveo prometno vještačenje uz očevid na licu mjesta po stalnom sudskom vještaku gospodarsko-tehničke i prometne struke dipl. ing. Z.M., te je izvršio uvid u nalaz i mišljenje prometnog vještaka (list 111-117), te je zamolbenim putem putem Općinskog suda u Virovitici saslušao svjedoke R.M. i I.P., a saslušao je i tužitelja kao stranku u postupku.

5. U svezi ovako utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog postupka sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

6. Sud je dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva tužitelja temeljem čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da do preinake tužbenog zahtjeva nije došlo krivnjom tužitelja. Naime, tužitelj je vezano za izgubljenu zaradu već prije zaključenja prethodnog postupka predlagao službenim putem pribavu podataka o prosječnoj plaći i izgubljenoj zaradi od poslodavca tužitelja, a navedena potvrda je dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka. Također, ovdje valja reći da tuženik, kako je već rečeno, ne spori visinu izgubljene zarade prema dostavljenoj potvrdi poslodavca.

7. Kako je tuženik priznao pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, to sud na ove okolnosti nije provodio posebne dokaze.

8. Između stranaka je tijekom postupka nesporna visina izgubljene zarade prema potvrdi poslodavca, a i dalje je sporna suodgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja.

9. Da bi utvrdio odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja sud je zamolbenim putem kod Općinskog suda u Virovitici proveo dokaz prometnim vještačenjem uz očevid na licu mjesta po stalnom sudskom vještaku gospodarsko- tehničke i prometne struke dipl. ing. Z.M., te je izvršio uvid u nalaz i mišljenje prometnog vještaka (list 111-117), te je zamolbenim putem kod Općinskog suda u Virovitici saslušao svjedoke R.M. i I.P., a saslušao je i tužitelja kao stranku u postupku. Također je izvršio i uvid u presliku presude Općinskog suda u Virovitici posl. br. K-250/15-2 od 27. kolovoza 2015. (list 6-7), te potvrdu pravomoćnosti iste presude (list 34).

10. Uvidom u presliku presude Općinskog suda u Virovitici posl. br. K- 250/15-2 od 27. kolovoza 2015. (list 6-7), a koja je postala pravomoćna 23. listopada 2015., što proizlazi iz potvrde pravomoćnosti iste presude (list 34) sud je utvrdio da je navedeni kazneni postupak vođen protiv okrivljenoga R.M. koji je kaznenim nalogom proglašen krivim što je dana 10. srpnja 2015. oko 21,45 sati u M., ispred kućnog broja … na županijskog cesti broj … u alkoholiziranom stanju s koncentracijom alkohola od 1,69 g/kg apsolutnog alkohola u organizmu, što je suprotno čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama upravljao osobnim automobilom registarske oznake broj PS …, pa upravo zbog alkoholiziranosti nije prilagodio brzinu kretanja vozila noćnim uvjetima vožnje zbog čega je prekasno na kolniku uočio pješaka M.I. koji se kretao u istom smjeru, bez da je bio označen reflektirajućim materijalom i bez da se kretao površinom prikladnom za kretanje pješaka, uslijed čega je došlo do udara prednjim desnim bočnim dijelom vozila u tijelo pješaka, koji je od siline udara odbačen u putni kanal i tom prilikom je zadobio zrak u grudnom košu, prijelom šestog do devetog rebra s desne strane, nagnječenje desnog stopala s prijelomima druge do pete metatarzalne kosti i nagnječenje mišića i tetiva pružača prstiju desnog stopala, odnosno tešku tjelesnu ozljedu.

11. Sud je temeljem čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za navedenu pravomoćnu presudu Općinskog suda u Virovitici kojom se okrivljeni R.M. oglašava krivim.

12. Međutim građansko pravna odgovornost je puno šira od kaznene odgovornosti, pa je upravo zbog navedenoga sud na okolnost suodgovornosti tužitelja i proveo ostale navedene dokaze.

13. Svjedok R.M. naveo je da je dana 10. srpnja 2015. upravljao osobnim automobilom marke Volkswagen, tip Bora, reg. oznake PS … i kretao se cestom iz M. prema M., te je u automobilu bio sam. Kretao se brzinom oko 50 kn/h i prošao je zavoj na ulazu u M. koji je bio dosta oštar. Sjeća se da je bio mrak, cesta je bila suha, a on je na automobilu imao upaljena kratka svjetla. Po prolasku toga zavoja on na udaljenosti od oko 200 metara na cesti vidio je siluetu osobe koja se kretala unaprijed po desnom kolničkom traku kojim se on kretao. Ta osoba se kretala po njegovoj procjeni malo dalje od ruba kolnika, čak dalje od jednog metra. Stoga ju je pokušao zaobići, ali je potom osjetio udarac u desnu suvozačevu stranu. Tim udarcem njemu je na automobilu puklo vjetrobransko staklo na donjem desnom kutu i staklo na vratima suvozača. Vjetrobransko staklo je napuklo, a suvozačko staklo se potpunu rasulo. Dolje je bio udaren desni blatobran. Oštećenja u prednjem dijelu blatobrana nisu bila, već je blatobran bio oštećen samo sa strane. Branik ispred automobila nije bio oštećen jer udarac nije bio unaprijed. Dakle, udarac je bio bočno, te je stoga i oštećen desni prednji blatobran, vjetrobransko staklo u donjem desnom uglu i razbijeno je staklo na desnim vratima. Naveo je da je on obišao tu osobu i osjetio je samo udarac sa strane. Po njegovoj procjeni, u trenutku udarca, on se kretao brzinom oko 50 km/h. Nakon udarca on je odmah stao i izašao iz auta. Pogledao je i nije vidio nikoga, a vani je bio mrak i bila je vanjska rasvjeta. S obje strane ceste bile su kuće. Nakon toga primijetio je da ljudi izlaze van iz kuća i potom je primijetio jednu osobu kako leži u desnom šancu (odvodnom kanalu). Sjeća se da su dvije osobe već priskočile toj osobi koja je ležala, te nešto razgovarala s tim ljudima, a on je bio u šoku. Naveo je da ta osoba koja je ležala nije imala nikakav reflektirajući prsluk na sebi. On je čuo od jedne osobe da je ta nastradala osoba u trenutku nesreće imala slušalice u trenutku nesreće. On u mraku nije vidio slušalice jer je bio malo dalje od unesrećenog. Kasnije je saznao da se nastradali zove M.I. i da živi u B.. Kako su na njega neki ljudi počeli galamiti, on se uplašio za sebe da ga ne bi ozlijedili, te je otišao dalje i nazvao policiju i rekao što se desilo. Policiji je rekao gdje se nalazi i oni su došli po njega i priveli ga u postaju. Potom su ga odvezli na vađenje krvi u Dom zdravlja i zadržali ga u postaji, te mu je u krvi utvrđeno alkohola negdje 1,60 promila. Naveo je da je bio kod unesrećenog u bolnici i potom kod njegove kuće, te je utvrdio da je isti imao ozljede u donjem dijelu noge i stopala, te rebra. Naveo je da mu je u kaznenom postupku izrečena uvjetna osuda i to 6 (šest) mjeseci zatvora uvjetno na godinu dana i oduzeta mu je vozačka dozvola na razdoblje od 12 mjeseci. Naveo je da mu je automobil bio osiguran kod C.o. osiguranja d.d. Z. Naveo je da je siluetu pješaka uočio na udaljenosti od oko 10-ak metara ispred sebe, a možda malo i više. U tom trenutku je poduzeo radnju skretanja u lijevo, a nije kočio. Poklopac motora-hauba ni branik nisu bili oštećeni, te ponavlja da je bio oštećen desni blatobran, vjetrobransko staklo i staklo na desnim vratima. Misli da ni desni retrovizor nije bio razbijen, isti je možda bio udaren, ali staklo na njemu nije puklo. U trenutku udara on nije vidio nikoga naprijed, već je osjetio udarac bočno. U tome trenutku on se nalazio s automobilom na sredini ceste na crti. U trenutku udara on je osjetio udarac sa strane – bočno i naprijed nije bio nitko. Naveo je da na tome dijelu ceste postoji prostor uz kuće za kretanje pješaka koji nije izbetoniran, a ti prostori su travnati. Vani je bilo mračno, mada je bila upaljena ulična rasvjeta. On je vidio siluetu i pokušao je izbjeći nalet. Naveo je da je pješak na sebi imao tamnu odjeću i bio je teško vidljiv. Odvodni kanal se nalazi odmah uz cestu. Oko oštećenog u kanalu je bilo slabije svjetlo. Čuo je povike prema sebi:"Što si napravio?", te je on zbog straha i šoka nakon toga otišao i nazvao policiju. On je od M.D. iz B. čuo da je oštećena osoba imala slušalice na ušima, ali on to nije vidio u mraku. Ta osoba nije bila prisutna u tom momentu, te on ne zna odakle saznanje o slušalicama toj osobi.

14. Svjedok I.P. naveo je da se navedena prometna nezgoda dogodila ispred njegove obiteljske kuće, malo desno prema centru sela, negdje oko 40 m od ruba njegove kuće. Sjeća se da je bio mrak i da je bilo toplo. On je bio u kući i čuo je udarac. Potom je izašao van i vidio je na udaljenosti od oko 100 m auto s upaljenim svim žmigavcima. On je potom krenuo prema tom automobilu i tada je vidio dečka u kanalu gdje leži bez svijesti. Naveo je da ga je vidio jer je točno iznad njega bilo upaljeno vanjsko svjetlo. Iz auta je izlazio vozač i rekao je da ga je nešto udarilo. On mu je tada rekao da je udario dečka, a vozač je pitao: "Gdje je?", te mu je pokazao da je u kanalu. U tom momentu je već iz kuće izašao drugi susjed preko puta F.D. i došlo je do određenog kaosa. On je otišao u kuću kako bi nazvao hitnu, tj. svoga brata koji je radio na hitnoj u S. Hitna je ubrzo došla i policajac na motoru. On je bio kod unesrećenog koji se počeo buditi i pokazivati znakove svijesti. Vozač je otišao dok smo vani bili ja i F.D., te nije niti prišao unesrećenom. On je pomogao unesrećenog staviti na nosila koji je zatim odvezen. Naveo je da on nije poznavao unesrećenog, a isti je na sebi imao kratke hlače i majicu, ne zna koje boje. Pokraj unesrećenog je bio mobitel na dodir i tamo su bile i slušalice za mobitel. Žice od slušalica bile su zapletene oko jedne ruke. Unesrećeni je ležao sklupčan i u čudnom položaju. Kada su ga stavljali na nosila isti je bio pri svijesti, a ne zna tko je uzeo mobitel. Oko unesrećenog su bili djelatnici hitne, a on je samo pomogao istog s nosilima staviti u hitnu. Sjeća se da je jedna tenisica bila malo dalje od njega na udaljenosti od oko 3 – 4 m. Ne sjeća se da su ostali neki tragovi na cesti. Nakon što su odvezli nastradalog ubrzo je došlo drugo policijskom vozilo, te se vršio očevid i premjeravanje. Navodi da je bilo ljeto, toplo vrijeme, cesta je bila suha, bila je upaljena vanjska rasvjeta i vani se vidjelo od rasvjete. Na tom prostoru nije uređen nogostup, ali postoje travnjaci ispred kuća. Ovi travnjaci su uglavnom bili pokošeni. Pješaci se uobičajeno kreću po asfaltu. Unesrećeni je bio zapleten u žice, a nije primijetio slušalice u ušima. U tom dijelu bankina je široka oko pola metra. Sam nalet on nije vidio, već je čuo samo udarac, a kočenje nije čuo. Vozač kada je izašao iz automobila bio je u šoku i djelovao je izgubljeno.

15. Tužitelj saslušan kao stranka u postupku iskazao je da je navedenoga dana išao pješice iz B. u M., a kretao se uz rub kolnika po asfaltu s desne strane ceste u istom smjeru kao i vozila, te je hodao. Naveo je da je bilo negdje oko 09,00 ili 09,30 sati navečer, te misli da je bio sumrak, a u tom dijelu gdje je hodao postoji javna rasvjeta koja je u to vrijeme već upaljena. Na sebi je imao kratke hlače, a misli da su bile crvene boje, te je imao majicu kratkih rukava za koju zna da je bila crvene boje, te tenisice crne boje s narančastim znakovima. On je čuo da dolazi auto iza njegovih leđa, te kako se uz cestu nalazi odvodni kanal, a između asfaltiranog dijela i odvodnog kanala postoji pošljunčani teren 30-40 cm on se pomaknuo što više tom odvodnom kanalu, a nakon toga se više ničega ne sjeća. Prvo sljedeće čega se sjeća kada je došao k sebi je da je vidio da se nalazi u tom kanalu, te je čuo neke ljude oko sebe. Nije se uopće mogao pomaknuti, te se sjeća dolaska hitne pomoći i stavljanja na nešto tvrdo, pretpostavlja nosila. Hitna pomoć ga je odvezla u bolnicu u V. gdje je bio sljedećih mjesec dana. Kad je izišao iz bolnice kod kuće su mu pomagali otac i brat s obzirom da nije mogao hodati, te su mu isti nosili hranu i pomagali oko higijene. Naveo je da su ga kolege i prijatelji vozili kada je morao ići na liječničke preglede i fizikalne terapije. Svaki puta kada su ga kolege i prijatelji vozili do bolnice i Doma zdravlja istima je plaćao za benzin te im je davao novce, te se sada ne može sjetiti za svaki pojedini iznos, ali se radilo o minimalnim iznosima od 100,00 kn po vožnji. Nakon toga tužitelj je sudu i punomoćnicima stranaka pokazao ožiljke koji su mu ostali nakon nezgode, a koji se nalaze na gornjem luku desnog stopala, a koji ožiljci su sukladni opisu vještaka na listu 2 nalaza i mišljenja od 5. listopada 2017. Tužitelj je naveo da je nakon štetnog događaja bio na bolovanju godinu i mjesec dana, za koje vrijeme je imao smanjenu plaću. Isti je naveo da je na tom dijelu ceste na kojem se on kretao uobičajeno da se kreću pješaci kako se on kretao. Tužitelj je naveo da mjesto B. spada pod općinu Č. Naveo je da je njegov posao električara fizički zahtjevan s obzirom da često mora biti na ljestvama, pa mu je zbog posljedica ozljede na desnom stopalu vrlo teško duže vrijeme stajati na jednoj prečki na ljestvama, te osjeća bolove. Isti je naveo da se je mogao kretati suprotnom stranom ceste od one kojom se on kretao, te je naveo da niti na toj suprotnoj strani ceste ne postoji nogostup. Naveo je da na sebi nije imao ništa reflektirajuće odnosno reflektirajući prsluk. Također je naveo da se javna rasvjeta nalazi s desne strane. Ovdje također valja reći da je tužitelj prilikom očevida naveo da je tijekom kretanja uz rub kolnika koristio mobitel na način da je slušao muziku.

16. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. Z.M. (list 111-117), a koji nalaz i mišljenje je vještak sačinio nakon očevida na licu mjesta, proizlazi da se prometna nesreća dogodila na Županijskog cesti broj … u naselju M., nasuprot kbr. … u noćnim uvjetima vožnje. Naveo je da je tom prilikom osiguranik tuženika upravljao osobnim vozilom "Volswagen"-Vento registarske oznake PS …, a kretao se iz smjera B. u smjeru centra naselja M. U istom smjeru od juga prema sjeveru uz istočni rub asfaltnog kolnika kretao se i pješak M.I. bez reflektirajućih oznaka. Neposredno prije i u trenutku naleta na pješaka osobni automobil se kretao brzinom neznatno manjom od 60 km/h, odnosno brzino od oko 59,76 km/h. Navodi da je lice mjesta bilo osvijetljeno uličnom rasvjetom, a u vrijeme nastanka prometne nesreće kolnik je bio suh, te je sigurna brzina kretanja za te uvjete iznosila oko 64 km/h. Vozač osobnog automobila je iskazao kako je pješaka uočio na udaljenosti od oko 50 m, no njegovo mišljenje je da se s obzirom na noćne uvjete vožnje može sa sigurnošću utvrditi kako je osiguranik tuženika pješaka mogao uočiti na udaljenosti od oko 35 m. Tehničkom analizom nastanka prometne nesreće nije moguće odgovoriti na pitanje da li je do nesreće došlo iz razloga što vozač osobnog automobila prilikom obilaženja pješaka nije zauzeo dovoljan bočni sigurnosni razmak ili je taj razmak eventualno počeo zauzimati suviše kasno, odnosno na premaloj udaljenosti od pješaka. Do naleta prednjeg desnog ruba osobnog automobila registarske oznake PS … na tužitelja je došlo na mjestu koje se nalazi 9,25 m južno od PMT, a od istočnog ruba asfaltnog kolnika na udaljenosti od 0,40 m. Nakon naleta tijelo pješaka je odbačeno prema naprijed i u desno u smjeru sjeveroistoka, tako da se na ukupnoj udaljenosti od 24,80 m zaustavilo u istočnom putnom jarku. Oštećenja nastala na automobilu "Volswagen"-Vento registarske oznake …, te povrede koje je uslijed naleta zadobio tužitelj u vidu otvorenog prijeloma skočnog zgloba desne noge i pucanje rebara na desnoj strani grudnog koša ukazuju da je do naleta prednjeg desnog ruba osobnog automobila došlo u trenutku kad se okrenuo u desno licem u smjeru istoka. Vještak smatra da je pješak osim zvuka osobnog automobila koji ga je sustizao neposredno prije naleta morao na istočnoj travnatoj bankini vidjeti svjetla nailazećeg vozila, što je iniciralo njegov pokušaj okretanja u desno. Nakon naleta tijelo pješaka je zahvaćeno prednjim desnim blatobranom i dijelom poklopca motornog prostora, a nastavno je došlo do udara u vjetrobransko staklo koje je razbijeno i otkidanja vanjskog desnog retrovizora, čiji su dijelovi zatečeni na licu mjesta nastanka prometne nezgode. Nakon primarnog kontakta tijelo se nastavilo zaokretati u desno te su nastale ogrebotine na rubu vjetrobranskog stakla, a rukom i/ili ramenom je razbijeno staklo na prednjim desnim vratima. U nastavku su nastala oštećenja na zadnjoj strani okvira prednjih desnih vrata, a tijelo tužitelja je zatim prekinulo kontakt s osobnim automobilom i bilo je odbačeno prema naprijed u desno. Vještak je naveo da je vozač automobila odmah nakon uočavanja pješaka, pa i na udaljenosti od oko 50 m, ako ga je tada uočio, trebao započeti radnju obilaženja i udaljiti se u lijevo gotovo do sredine zapadne polovine kolnika, pri čemu bi bočni sigurnosni razmak između pješaka i desne bočne strane osobnog automobila iznosio jedan metar. Navodi da je pješak također mogao dati doprinos povećanju svoje sigurnosti na način da je na sebi imao odjeću s reflektirajućim površinama kao mjeru pasivne sigurnosti. Naveo je da bi pješak za svoju sigurnost u prometu najviše učinio da se kolnikom Županijske ceste broj … kretao uz lijevi rub kolnika, tako da vidi vozila koja mu dolaze u susret, pa bi tada po potrebi i sam mogao poduzeti mjere da izbjegne nalet motornog vozila. Vještak je mišljenja da je temeljni razlog nastanka prometne nezgode u činjenici da je vozač osobnog automobila osiguranog kod tuženika u konkretnoj prometnoj situaciji reagirao s velikim zakašnjenjem, odnosno izostala je pravovremena reakcija na uočavanje tužitelja koji se kretao desnom stranom kolnika. Također navodi da je analiza pokazala da je vozač osobnog automobila vozilom upravljao brzinom većom od 50 km/h koliko je na licu mjesta dozvoljeno, ali se ista još uvijek nalazila u granicama sigurne brzine kretanja, odnosno u granicama pri kojima je kočenjem moguće izbjeći nalet. Vještak je naveo da nije u mogućnosti odgovoriti zbog čega je vozač osobnog automobila osiguranog kod tuženika na opasnost reagirao tako kasno, jer su uvjeti za vožnju bili dobri, a asfaltni kolnik suh. Vještak navodi da jedini razlog vidi u tome da je pažnja vozača osobnog automobila bila zaokupljena nekom drugom radnjom.

17. Na ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Z.M. stranke nisu imale prigovora, pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. Z.M. s obzirom da je isti sačinio nalaz i mišljenje temeljem dokumentacije u spisu, te obavljenog očevida na licu mjesta.

18. Dakle, nesporno je utvrđeno da se osiguranik tuženika kretao više od dozvoljenih 50 km/h, odnosno 59,76 km/h, te da je isti mogao u noćnim uvjetima i upaljenu javnu rasvjetu uočiti pješaka na udaljenosti od oko 35 m, te da bez obzira na utvrđenu brzinu je vozač mogao zaobići pješaka uz sigurnosni bočni razmak između pješaka i osobnog automobila oko jedan metar, a da se tužitelj kretao uz desni (istočni) rub kolnika (na mjestu gdje ne postoji nogostup), bez reflektirajućih oznaka, te je pritom slušao glazbu s mobitela, te da je isti osim zvuka osobnog automobila koji ga je sustizao neposredno prije naleta morao na istočnoj travnatoj bankini vidjeti svjetla nailazećeg vozila.

19. Članak 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15 dalje ZOSPC) propisuje da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, a što se tiče kretanja pješaka čl. 125. st. 1. istog Zakona propisuje da na cesti na kojoj ne postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka, ili na cesti na kojoj postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka kojom se pješaci ne mogu koristiti iz bilo kojeg razloga, pješaci se mogu kretati kolnikom, dok st. 2. propisuje da ako se pješak kreće kolnikom, mora se kretati što bliže rubu kolnika na način kojim ne ometa i ne sprečava promet vozila, dok čl. 127. st. 1. istog Zakona propisuje da pješak koji se kreće kolnikom na javnoj cesti izvan naselja dužan je kretati se uz lijevi rub kolnika u smjeru kretanja, a noću i danju u slučaju smanjene vidljivosti mora biti osvijetljen ili označen s reflektirajućom materijom, dok st. 2. propisuje da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, pješak se može kretati uz desni rub kolnika samo kad je takvo kretanje za njega sigurnije (nepregledan zavoj, ponor, usjek, zasjek, odron i sl.).

20. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja s obzirom da isti nije u suprotnosti s utvrđenjima prometnog vještaka, a ne može prihvatiti iskaz osiguranika tuženika koji prvo tvrdi da je na udaljenosti od 200 m vidio siluetu osobe, da bi kasnije naveo da je pješaka uočio oko 10 m ispred sebe, a iz dokumentacije dostupne vještaku odnosno iskaza osiguranika tuženika policiji isti je tvrdio da je pješaka uočio na udaljenosti od 50 m.

21. Imajući na umu sve navedeno, odnosno utvrđene činjenice da se tužitelj u noćnim uvjetima, odnosno slabe vidljivosti bez obzira na javnu rasvjetu, kretao u naseljenom mjestu uz desni (istočni) rub kolnika (na mjestu gdje ne postoji nogostup), bez reflektirajućih oznaka, te je pritom slušao glazbu s mobitela, te da je isti osim zvuka osobnog automobila koji ga je sustizao neposredno prije naleta morao na istočnoj travnatoj bankini vidjeti svjetla nailazećeg vozila, a osiguranik tuženika se kretao većom brzinom od dozvoljenih 50 km/h, odnosno 59,76 km/h, te je isti trebao, s obzirom da se kretao kroz naseljeno mjesto obratiti posebnu pažnju na mogućnost kretanja pješaka u naseljenom mjestu u kojemu ne postoji nogostup, te prilagoditi brzinu svojeg vozila navedenoj činjenici, pa sud smatra, a sukladno i presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2270/2020-2 od 13. siječnja 2020., da je tužitelj odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 20 %, a osiguranik tuženiku u omjeru od 80 %.

22. Među strankama je nesporno da je tužitelj bio na bolovanju od 11. srpnja 2015. do 31. srpnja 2016., a zbog posljedica predmetnog štetnog događaja. Navedeno proizlazi iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 38), obračuna isplaćene plaće tužitelju (list 39-49), te potvrde poslodavca tužitelja Z. d.o.o. o razlici plaće tužitelja za vrijeme bolovanja (list 86-87). Između stranaka je također nesporna i visina izgubljene zarade prema potvrdi poslodavca. Stoga je sud priznao tužitelju u skladu s čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 dalje ZOO) zahtjev za izgubljenom zaradom. Međutim, kako je tužitelj doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja u omjeru od 20 % (kako je već rečeno), to je sud temeljem čl. 1092. st. 1. ZOO-a razmjerno smanjio iznose s osnove izgubljene zarade za suodgovornost tužitelja od 20%, a to je učinio i tužitelj kada je specificirao svoj tužbeni zahtjev podneskom od 8. listopada 2021. sukladno svojoj suodgovornosti za nastanak štetnog događaja od 20%, pa je sud dosudio tužitelju naknadu štete s osnove izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 10.397,40 kn kuna sa zakonskim zateznim kamatama i to: na iznos od 629,94 kuna tekućim od 15. kolovoza 2015. do isplate, iznos od 283,32 kuna tekućim od 15. rujna 2015. do isplate, iznos od 1.065,80 kuna tekućim od 15. listopada 2015. do isplate, iznos od 1.065,80 kuna tekućim od 15. studenoga 2015. do isplate, iznos od 1.026,80 kuna tekućim od 15. prosinca 2015. do isplate, iznos od 1.100,81 kuna tekućim od 15. siječnja 2016. do isplate, iznos od 806,96 kuna tekućim od 15. veljače 2016. do isplate, iznos od 719,03 kuna tekućim od 15. ožujka 2016. do isplate, iznos od 763,72 kuna tekućim od 15. travnja 2016. do isplate, iznos od 719,03 kuna tekućim od 15. svibnja 2016. do isplate, iznos od 741,37 kuna tekućim od 15. lipnja 2016. do isplate, iznos od 741,37 kuna tekućim od 15. srpnja 2016. do isplate i iznos od 733,45 kuna tekućim od 15. kolovoza 2016. do isplate. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a teče od dana dospijeće svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

23. Temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi i troškove ovog postupka u iznosu od 10.555,00 kuna. S time da je sud najprije ocijenio postotak uspjeha stranaka u parnici i to prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, te imajući na umu da je tuženik iznos od 24.850,00 kuna isplatio u mirnom postupku prije podizanja tužbe, te budući da je tuženik u konkretnom slučaju tijekom cijelog postupka osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, osim visine tužbenog zahtjeva glede izgubljene zarade. Uspjeh tužitelja je 56 % u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, od kojeg iznosa je onda oduzeo postotak tuženika koji je uspio u manjoj mjeri od 44 %, pa se dobije postotak od 12 %. Međutim što se tiče osnove tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio 80 %, pa onda konačni uspjeh tužitelja gledajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva iznosi 46%.

24. Trošak tužitelja se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: za sastav odštetnog zahtjeva, sastav tužbe, te četiri obrazložena podnesaka, te pristup na ročišta od 27. veljače 2017., 13. lipnja 2017., 5. srpnja 2017., 7. svibnja 2018., 16. rujna 2019., 25. studenoga 2019. i 17. siječnja 2022. po 100 bodova temeljem Tbr. 7 t. 1, Tbr. 8 t. 1 i Tbr. 9 t. 1 i Tbr. 28 Tarife, te sastav žalbe 100 bodova (prema traženju tužitelja) temeljem Tbr. 10 t. 1 što ukupno iznosi 1400 bodova uz vrijednost 1 boda od 10,00 kn temeljem Tbr. 50 Tarife iznosi 14.000,00 kuna uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 42 Tarife iznosu od 3.500,00 kuna, što ukupno iznosi 17.500,00 kuna. Kako je tužitelj u ovom postupku uspio s oko 46 % prema ranijem izračunu uspjeha u postupku, to razmjerno trošak tužitelja iznosi 8.050,00 kuna. Tužitelju je priznat i trošak neophodnog liječničkog vještačenja u iznosu od 1.100,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 525,00 kuna, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 840,00 kuna i sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 1.140,00 kuna.

25. Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata, prema naprijed navedenoj kamatnoj stopi, a u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona.

U Sesvetama 23. veljače 2022.

S U D A C

Andrea Herendić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku na broj: S-1675/16