REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1803/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u S., protiv 1. tuženika Ž. U. Z. C. N. P. S. D. Ž., S., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici K. K. S., N. K. i L. P. i 2. tuženika GRADA O., O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 1360/2017 od 3. listopada 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pnš-146/13 od 6. ožujka 2017., u sjednici održanoj 23. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1360/2017 od 3. listopada 2017., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I – Dužan je tuženik pod 2) Grad O. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 6.545,41 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21.ožujka 2013.g. do 31.srpnja 2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015.g. do 31.prosinca 2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 1.siječnja 2016.g. do 30.lipnja 2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 1.srpnja 2016.g. do 31.prosinca 2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 1.siječnja 2017.g. do isplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.
II – Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao:
a) da mu tuženik pod 1) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati na ime imovinske štete 10.227,19 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 21.ožujka 2013.g. do isplate,
b) da mu tuženik pod 2) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati na ime imovinske štete 3.681,78 kuna (razlika do 10.227,19 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 21.ožujka 2013.g. do isplate.
III – Nalaže se tuženiku pod 2) Gradu O. u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.765,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6.ožujka 2017.g. do isplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.
IV - Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku pod 1) parnični trošak u iznosu od 250,00 kuna.“
2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:
„I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-146/13 od 06. ožujka 2017. godine u točki II izreke, zatim u dijelu točke III izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova od tuženika Županijske uprave za ceste na području Splitsko- dalmatinske županije, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova od tuženika Grada O. preko dosuđenog iznosa od 8.765,50 kuna, te u točki IV izreke.
II Uvaženjem žalbe tuženika Grada O. p r e i n a č u j e s e presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-146/13 od 06. ožujka 2017. godine u točki I izreke, te u dijelu točke III izreke u kojem je odbijen zahtjev tog tuženika za naknadu parničnih troškova i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja D. G. koji glasi:
Dužan je tuženik Grad O. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 6.545,41 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. ožujka 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja 2017. godine do isplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova od tuženika Grada O. u iznosu od 8.765,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 06. ožujka 2017. godine do isplate po stopi od 7,68% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Nalaže se tužitelju D. G. da naknadi tuženiku Gradu O. troškove parničnog postupka u iznosu od 14.312,50 kuna, u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
IV Nalaže se tužitelju D. G. da naknadi tuženiku Gradu O. troškove postupka po žalbi u iznosu od 937,50 kuna, u roku od 15 dana.“
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. ZPP. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnih troškova i troškova revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. Prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (točka 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (točka 2.), ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovoga Zakona (točka 3.).
7. Tužitelj u reviziji navodi da je dopušteno podnošenje redovne revizije iz razloga navedenog u članku 382. stavak 1. točka 3. ZPP, budući da je drugostupanjska presuda sadržajno donesena prema odredbi članka 373.a ZPP.
8. Prema odredbama članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP stranke mogu podnijeti redovnu reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP, tj. ako je prvostupanjska presuda potvrđena ili preinačena prema stanju spisa (kada bitne činjenice među strankama nisu sporne ili ih je moguće utvrditi na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze), te ako je drugostupanjska presuda donesena nakon održane rasprave pred drugostupanjskim sudom.
9. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP jer je smatrao da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
10. Dakle, kako drugostupanjska presuda nije donesena niti pozivom, niti po sadržaju, na temelju odredbe članka 373.a i članka 373.b ZPP, revizija nije dopuštena na temelju odredbe članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP. U konkretnom slučaju ne radi se ni o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, pa se dopuštenost revizije procjenjuje prema vrijednosnom kriteriju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP.
11. Vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari je iznos od 15.000,00 kuna (članak 35. stavak 1. ZPP), pa stoga ne prelazi granični iznos za dopuštenost revizije iz članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP.
12. Dakle, nije dopuštena revizija tužitelja iz odredbe članka 382. stavak 1. ZPP (redovna revizija).
13. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
14. U smislu stavka 3. navedene zakonske odredbe, u takvoj izvanrednoj reviziji stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
15. Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu članka 382. stavak 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.
16. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s osnova troškova popravka vozila, koju tužitelj zahtijeva kao posljedicu štetnog događaja od 13. prosinca 2011., kada je došlo do štete na njegovom vozilu uslijed stanja kolnika, za čine održavanje je odgovoran 2. tuženik.
17. U revizijskom stupnju postupka sporna je naknada štete u punom iznosu uključujući i naknadu s osnove troškova poreza na dodanu vrijednost, a bez dostave računa o popravku vozila.
18. Drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo (članak 1045. stavak 1. i članak 1089. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 35/05 i 41/08) kada je priznao tužitelju iznos od 6.545,41 kuna za trošak popravka vozila, bez dostavljenog računa (prvostupanjski sud je dosudio tužitelju naknadu štete bez obračunatog PDV-a), budući da tužitelj nije u tijeku postupka dokazao da je navedeni trošak imao, pa je preinačio prvostupanjsku presudu u tom dijelu i odbio zahtjev tužitelja.
19. Stoga pitanje koje tužitelj postavlja u reviziji u bitnom se svodi na sljedeće:
„Je li postoji obveza osobe odgovorne za naknadu štete, isplatiti oštećeniku štetu iako nije priložen račun o popravku vozila, uključujući i porez na dodanu vrijednost?“
20. U reviziji se tužitelj poziva na pravno shvaćanje ovoga suda zauzeto u odluci broj Rev-818/11-2 od 4. lipnja 2014. i broj Rev-1631/99-2 od 9. prosinca 2003. s kojim pravnim shvaćanjima nije podudarno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova.
21. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
22. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama, ovaj sud je ocijenio da pitanje koje proizlazi iz sadržaja revizije, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.
23. Naime, o naznačenom pravnom pitanju, ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. prosinca 2013. broj Su-IV-127/13-9 prema kojem „oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost iako nije popravio oštećenu stvar niti je imao izdatke radi popravljanja stvari.“
24. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u postupku koji je prethodio reviziji, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).
25. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP).
26. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP (točka II izreke).
Zagreb, 23. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
