Broj: Ppž-4163/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. T.P., zbog prekršaja iz članka 90. stavka 1. točke 4. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja („Narodne novine“ broj 70/17.), odlučujući o prigovoru okr. T.P., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor od 21. prosinca 2020., broj: 511-19- 40/05-1-36-1/20, u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se prigovor okr. T.P. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. T.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, okr. T.P. proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 90. stavak 4. točke 1. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. T.P. osobno je pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, dok iz sadržaja prigovora je vidljivo da je isti podnesen zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavak 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

6. Okrivljenik u prigovoru ističe da ne poriče da je bacao petarde, ali da nije bio jedini koji je bacao petarde, a jedini da je dobio kaznu te da je obavješten s dezinformacijom da se od 21. prosinca 2020. smiju bacati petarde. Ističe da nema dovoljno sredstava da plati kaznu pa moli da se ista ublaži te ističe da se isto više neće ponoviti.

6.1. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.2. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.

6.3. Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi se mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. Pri tome je potrebno napomenuti da okolnosti koje okrivljenik navodi ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu odredbi o ublažavanju kazne.

6.4. Osim toga, okolnosti koje okrivljenik ističe u odnosu na plaćanje novčane kazne, odnosno da nema novčanih sredstava za platiti kaznu nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o novčanoj kazni. Osim toga, navedene okolnosti okrivljenik nije ničim dokumentirao, a što je bio dužan sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona.

6.7. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora okrivljenika.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle, u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika te osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 23. veljače 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Rješenje se, uz spis, dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Samobor: za spis i okrivljenika.