REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3590/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika H. S., R., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik A. R., odvjetnik u R., protiv tuženika – protutužitelja A. G., R., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik S. J., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika - protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-487/2016-2 od 11. srpnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4840/11 od 29. siječnja 2016. u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika - protutužitelja A. G. protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-487/2016-2 od 11. srpnja 2018. u dijelu u kojem je presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4840/11 od 29. siječnja 2016. preinačena u t. 5. izreke i potvrđena u t. 6. izreke.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija tuženika - protutužitelja A. G. protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-487/2016-2 od 11. srpnja 2018. u dijelu u kojem je presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4840/11 od 29. siječnja 2016. potvrđena u t. 1. i 4. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je odlučeno:

„1. Tuženik- protutužitelj dužan je tužitelju- protutuženiku isplatiti iznos od 109.082,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 27.12.2011. po stopi od 12 % godišnje do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Odbija se tužitelj- protutuženik sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 32.734,92 kn zajedno sa zateznom kamatom.

3. Snižava se za iznos od 105.517,83 kn kupoprodajna cijena iz Ugovora o kupoprodaji stana zaključenog dana 14. srpnja 2009. između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja, a predmet kojeg ugovora je kupoprodaja nekretnine – 33/100 dijela kč.br. 772/34 kuća i dvorište površine 400 m2, upisan u zk. ul. 1089 k.o. P., a koja nekretnina u naravi predstavlja jedan stan broj 2 na prvom katu, sastavljen od dnevnog boravka s kuhinjom, dvije sobe, kupaonice, hodnika i balkona, površine 52,67 m2, koji stan je upisan kao 2. etaža: 33/100, poduložak 2, zk. ul. 1089 k.o. P. , a na kojem ugovoru je potpis tuženika kao prodavatelja ovjeren kod javnog bilježnika M. S. – D. iz R., … pod brojem Ov-3330/09.

4. Odbija se tuženik- protutužitelj sa preostalim dijelom protutužbenog zahtjeva na sniženje kupoprodajne cijene u iznosu od 12.128,17 kn.

5. Nalaže se tužitelju – protutuženiku da tuženiku – protutužitelju naknadi štetu u iznosu od 60.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.09.2014. do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, do isplate a do isplate, u roku od 15 dana.

6. Odbija se tuženik- protutužitelj sa preostalim dijelom protutužbenog zahtjeva po osnovi naknade štete u iznosu od 158.120,00 kn zajedno sa zateznom kamatom.

7. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.“

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„1. a) Prihvaća se žalba tužitelja - protutuženika H. S. kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci broj: P-4840/11 od 29. siječnja 2016., u dijelu pod točkom 5., izreke preinačava i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tuženika –protutužitelja koji glasi:

„Nalaže se tužitelju – protutuženiku da tuženiku – protutužitelju naknadi štetu u iznosu od 60.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.09.2014. do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, do isplate a do isplate, u roku od 15 dana.“, kao neosnovana.

b) Prihvaća se žalba tužitelja - protutuženika H. S. kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci broj: P-4840/11 od 29. siječnja 2016., u dijelu pod točkom 7., kojom je odlučeno o troškovima postupka preinačava i sudi:

Nalaže se tuženiku - protutužitelju A. G. da tužitelju protutuženiku H. S. naknadi parnični trošak u iznosu od 17.500, 00 kn u roku od 15 dana.

2. Odbija se djelomično žalba tužitelja - protutuženika H. S. kao neosnovana i odbija se u cijelosti žalba tuženika – protutužitelja A. G. kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci broj: P-4840/11 od 29. siječnja 2016., potvrđuje u dijelu pod točkama 1.,2.,3.,4 i 6.

3. Nalaže se tuženiku-protutužitelju A. G. da tužitelju protutuženiku H. S. naknadi trošak žalbe u iznosu od 4.122,50 kn u roku od 15 dana.

4. Odbija se zahtjev tuženika – protutužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika – protutužitelja.“

3. Tuženik - protutužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju pozivom na odredbu odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), pobijajući je u dijelu u kojem nije uspio u sporu, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovom revizijskom sudu da preinači nižestupanjske odluke tako da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti a njegov protutužbeni zahtjev da prihvati u cijelosti ili da ih u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tužitelj – protutuženik na reviziju nije odgovorio.

5. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojem se ona revizijom pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

6. Revizija djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stadiju je:

- zahtjev tužitelja – protutuženika kao prodavatelja da mu tuženik – protutužitelj kao kupac plati 109.082,17 kn sa zateznim kamatama na ime kupoprodajne cijene prema ugovoru o kupoprodaji nekretnine te

- zahtjevi tuženika – protutužitelja za sniženje kupoprodajne cijene za 12.128,17 kn i za naknadu štete u iznosu od 218.120,00 kn sa zateznim kamatama.

8. Neosnovano tuženik – protutužitelj smatra kako mu je dopušteno predmetnu drugostupanjsku presudu revizijom iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP pobijati i u dijelu u kojem nije uspio u sporu u odnosu na tužbeni zahtjev (u dijelu u kojem je taj zahtjev prihvaćen) i u dijelu u kojem nije uspio u sporu u odnosu na protutužbeni zahtjev u cijelosti (u dijelu u kojem je taj njegov zahtjev odbijen), a pozivom na t. 1. toga stavka, prema kojem se ova revizija može podnijeti ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

9. Naime, kako je po svojoj pravnoj naravi protutužba samostalna tužba, pitanje dopuštenosti revizije s aspekta vrijednosnog kriterija iz čl. 382. st. 1. ZPP protiv presude kojom je odlučeno i o tužbenom i protutužbenom zahtjevu ocjenjuje se samostalno u odnosu na svaki od tih zahtjeva. Vrijednost predmeta spora po tužbi u ovom revizijskom stadiju postupka jest svota od 109.082,17 kn, koliko je, po osnovi glavnoga duga, naloženo platiti tuženiku – protutužitelju t. 1. izreke prvostupanjske presude, u kojem dijelu je ta presuda potvrđena drugostupanjskom presudom (t. 2. njene izreke). Vrijednost predmeta spora po protutužbi u revizijskom stadiju postupka valja utvrditi uzimajući u obzir da je tuženik – protutužitelj u protutužbi postavio dva zahtjeva. Prvi je zahtjev da sud snizi kupoprodajnu cijenu za 117.646,00 kn, koji je sud prvoga stupnja prihvatio djelomično, snizivši cijenu za 105.517,83 kn, a za iznos od 12.128,17 kn (što je jedino predmet spora u revizijskom stadiju postupka) je to odbio. Drugi je zahtjev po protutužbi onaj za naknadu štete u iznosu od 218.12,00 kn, koji je, djelomičnim potvrđivanjem i djelomičnom preinakom prvostupanjske presude, sud drugoga stupnja u cijelosti odbio. Ovi se protutužbeni zahtjevi temelje na različitoj činjeničnoj osnovi, pa se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog od tih zahtjeva (čl. 37. st. 2. ZPP).

10. Stoga tuženik – protutužitelj drugostupanjsku presudu ne može pobijati revizijom iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP prema vrijednosnom kriteriju iz njegove t. 1. u odnosu na onaj njen dio kojim je odlučeno, njegovim prihvaćanjem, o zahtjevu iz tužbe za isplatu 109.082,17 kn sa zateznim kamatama (t. 1. izreke prvostupanjske presude) i o zahtjevu iz protutužbe, njegovim odbijanjem, „za sniženje kupoprodajne cijene u iznosu od 12.128,17 kn“ (t. 4. izreke prvostupanjske presude) s obzirom na označenu vrijednost predmeta spora koja ne prelazi 200.000,00 kn.

11. U dijelu opisanom u t. 10. obrazloženja ove revizijske odluke tuženik – protutužitelj bi drugostupanjsku presudu mogao pobijati revizijom iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Naime, prema toj odredbi, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema čl. 382. st. 1. toga Zakona, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pritom, prema odredbi st. 3. istog članka¸ u toj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ako u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

12. Tuženik - protutužitelj u reviziji nije određeno naznačio niti jedno pravno pitanje, već je predmetna revizija u cijelosti sastavljena kao ona iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP. Stoga ovaj sud predmetnu reviziju nije mogao razmotriti kao onu iz čl. 382. st.

2. ZPP. Pritom se napominje kako revizijski sud nije niti dužan niti ovlašten ispitivati kriju li se takva pitanja u navodima revizije, odnosno iz sadržaja revizije izvoditi zaključak zbog kojeg je pitanja ona izjavljena, jer upravo određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je stranka podnijela reviziju te izlaganje razloga zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana u njegovoj primjeni čini razliku između revizije prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP od one prema st. 1. toga članka.

13. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u tome dijelu pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

14. U preostalom dijelu, u kojem je drugostupanjskom presudom, djelomičnom preinakom i djelomičnim potvrđivanjem prvostupanjske presude, konačno odlučeno o neosnovanosti protutužbenog zahtjeva za naknadu štete u ukupnom iznosu od 218.120,00 kn, dopuštena je revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP prema vrijednosnom kriteriju iz t. 1. toga stavka, ali ona nije osnovana.

15. Iako to u reviziji nije izričito naveo, iz tvrdnje da „presuda ima nedostataka jer se ne može ispitati“ zato što su joj razlozi „nejasni i proturječni te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava i zapisnika“ za zaključiti je da tuženik – protutužitelj drugostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredbe čl. 354.st. 2. t. 11. ZPP. Međutim, taj revizijski razlog nije uopće obrazložen već se radi samo o paušalnom ukazivanju na ovu navodnu povredu, a pretežno se to odnosi na onaj dio presude protiv kojeg, zbog razloga prethodno navedenih u t. 10. obrazloženja ove revizijske odluke, revizija nije dopuštena. Jednako se može ustvrditi i za revizijski navod u vezi s „pogrešnom primjenom pravila o teretu dokazivanja“ iz kojeg je za zaključiti da je revizija podnesena i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

16. Predmet spora u ovom stadiju postupka u odnosu na dio drugostupanjske presude protiv koje je revizija dopuštena jest zahtjev tuženika – protutužitelja kao kupca nekretnine, stana, za naknadu imovinske štete od tužitelja – protutuženika kao prodavatelja. Taj se zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik – protutužitelj, zbog toga što mu stan nije predan u posjed u ugovorenom roku, morao plaćati najam za drugi stan u određenom razdoblju, zatim da je propustio ostvariti kamatu oročenjem sredstava namijenjenih plaćanju cijene stana te da je morao plaćati kamatu na pozajmljeni novac za kupnju stana. Ovi su zahtjevi odbijeni uz utvrđenje činjenica da tuženik – protutužitelj nije sklopio ugovor o najmu i plaćao najamninu, da nije imao namjere oročiti novac potreban za kupnju predmetnoga stana i da je svejedno je li tuženik – protutužitelj pozajmio novac za dovršenje stana (jer nije sporno da mu je tužitelj – protutuženik predao nedovršeni stan, suprotno ugovoru, zbog čega je uređenje morao sam dovršiti) jer bi ionako morao isti novac pozajmiti za isplatu kupoprodajne cijene, pri čemu je, zbog neispunjenja obveze tužitelja – protutuženika, kupoprodajna cijena ionako po zahtjevu tuženika – protutužitelja smanjena.

17. Pobijajući drugostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava tuženik – protutužitelj iznosi uglavnom navode koji se tiču navodno pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može biti revizijski razlog (čl. 385. ZPP). Osim toga, neosnovano tuženik – protutužitelj ovaj revizijski razlog obrazlaže tvrdnjom da je, iako se njegov zahtjev odnosi na naknadu imovinske štete, „sud u odnosu na potraživanje naknade štete propustio ocijeniti da li postoji osnov potraživanja koji nije nužno podudaran s osnovom istaknutom u tužbi“, dodavši kako je, „sve i da je točno da je tuženik stanovao kod majke“ (dakle, da nije unajmio stan kako je prethodno tvrdio i zbog plaćanja najamnine trpio imovinsku štetu), „trpio štetu u smislu povrede prava osobnosti radi sprječavanja njegovih očekivanja, odlaganja rješenja stambenog pitanja, objektivnih implikacija na tuženikov privatni život, život istoga s majkom, onemogućavanja privatnosti tuženika i njegove tadašnje djevojke, izravni utjecaj na prekid ljubavne veze ...“. Naime, predmetni protutužbeni zahtjev nije zasnovan na takvim činjeničnim tvrdnjama, a sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP), što uključuje i činjeničnu osnovu zahtjeva.

18. Stoga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

19. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se drugostupanjska presuda pobija u dijelu u kojem je to dopušteno revizijom iz čl. 382. st. 1. ZPP, odlučeno je na temelju odrede čl. 393. ZPP kao u izreci presude.

Zagreb, 23. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.