REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-742/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. I. D. d.o.o. u stečaju, OIB …, O., I. 48, kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., O., E. avenije 3/I, protiv tuženika R. H., OIB …, kojeg zastupa Županijsko državnoj odvjetništvo u Osijeku, radi naknade štete, u iznosu od 4.829.314,15 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-343/2020-81 od 21. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Stečajna masa iza D. d.o.o. u stečaju kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-343/2020-81 od 21. siječnja 2022. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 4.829.314,15 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 603.130,00 kn (točka I. izreke), naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 640.840,00 kn (točka II. izreke), te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 120.230,00 kn.

2. Protiv dijela ove presude pod točkama I. i II. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže pobijani dio presude ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 85.453,12 kn.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu poriče žalbene navode, te posebno ističe da tužitelj nije mogao uspjeti u sporu nakon što je ustupio svoju tražbinu, jer je izgubio aktivnu legitimaciju, a što je u skladu s pravnim stajalištem treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. rujna 2020. poslovni broj Su-IV-47/2020. Predlaže tužiteljevu žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je isplata naknade štete u iznosu od 4.829.314,15 kn radi nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave koje je nezakonito dopustilo obnovu postupka izdavanja građevinske dozvole od strane neovlaštene osobe Općine Medulin.

6. Tužitelj u žalbi ne navodi u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka, a ovaj sud ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Sud prvog stupnja svoju odluku temelji na stajalištu da tužitelj više nije aktivno legitimiran za isplatu naknade štete nakon što je svoju tražbinu s osnove naknade štete prema tuženiku ustupio ustupom umjesto ispunjenja svojim vjerovnicima sukladno odredbi članka 88. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

8. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da je tužitelj ustupanjem svoje tražbine umjesto ispunjenja izgubio aktivnu legitimaciju prema štetniku, jer su nakon ustupa tražbine primatelji ustupa postali aktivno legitimirani prema tuženiku. Naime, nakon što je tužitelj ustupio svoju tražbinu umjesto ispunjenja, njegova se obveza prema primateljima ustupa ugasila (članak 88. stavak 1. ZOO-a), a sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelji ustupa imaju prema tuženiku, kao štetniku, ista prava koja je imao tužitelj do ustupanja.

9. Pogrešno je stajalište tužitelja da tužiteljeva aktivna legitimacija proizlazi iz odredbe članka 195. stavka 1. ZPP-a, te da se sud prvog stupnja nije trebao upuštati u materijalnopravnu ocjenu posljedica ustupanja tražbine. Naime, odredba članka 195. stavka 1. ZPP-a omogućuje dovršetak parnice između istih stranaka, ali ta odredba ne omogućava tužitelju u slučaju stvarnopravnog raspolaganja svojim pravom da će uspjeti u parničnom postupku kao da tog stvarnopravnog raspolaganja nije bilo, jer kad tužitelj tijekom parničnog postupka izgubi aktivnu materijalnopravnu legitimaciju tada će tužbeni zahtjev biti odbijen neovisno je li do gubitka aktivne materijalnopravne legitimacije tužbeni zahtjev bio djelomično ili u cijelosti osnovan.

10. Tužitelj se neosnovano poziva na izvansudsku nagodbu koju je tužitelj sklopio s primateljima ustupa 3. lipnja 2020. (strana 446. i 447. spisa), jer ugovorne strane izvansudske nagodbe nisu ugovor o ustupu umjesto ispunjenja od 26. veljače 2014. (strana 433. do 435. spisa) stavile izvan snage, a što znači da je na primatelje ustupa ustupljena tražbina prešla. Osim toga člankom 4. izvansudske nagodbe regulirana je situacija u slučaju da tužitelj uspije u ovom parničnom postupku protiv Republike Hrvatske, ali tom ugovornom odredbom, a niti ostalim ugovornim odredbama izvansudske nagodbe materijalnopravna aktivna legitimacija nije ponovno s primatelja ustupa prešla na tužitelja.

11. Budući da je utvrđeno da je tužitelj izgubio materijalnopravnu aktivnu legitimaciju pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio, a zbog čega je bilo nepotrebno utvrđivati sve elemente odgovornosti za štetu.

12. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini.

13. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

14. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

Zagreb, 23. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak