REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Ppž-12129/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. G.G., zbog prekršaja iz čl. 92. st. 1. t. 17. i dr. Zakona o oružju („Narodne novine“, broj: 63/07., 146/08., 59/12., 70/17.) i dr., odlučujući o žalbi okr. G.G. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel od 14. listopada 2021., broj: 21. Pp J-235/2019-37, u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e

I. U povodu žalbe okr. G.G., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 17. Zakona o oružju, činjenično opisan u t. I. u izreci i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u ukinutom djelu.

p r e s u d i o  j e

II. U povodu žalbe okr. G.G., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 4. Zakona o oružju, činjenično opisan u t. II. u izreci na načina da se izriče:

Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. G.G. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da:

II. bi odbio kazati policijskom službeniku PP sv. Ivan Zelina gdje je stvarno držao oružje, a kako bi se utvrdilo da li na toj adresi postoje uvjeti za siguran smještaj i čuvanje oružja

-čime bi počinio prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 4. Zakona o oružju.

III. Uslijed odluke iz t. I. i II. žalba okr. G.G. je bespredmetna.

IV. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i 7. Prekršajnog zakona u odnosu na prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 4. zakona o oružju padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel od 14. listopada 2021., broj: 21. Pp J-235/2019-37 proglašen je krivim okr. G.G. da je, na način činjenično opisan u t. I. u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 17. Zakona o oružju, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, a u t. II. u izreci prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 17. Zakona o oružju, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna te mu je izrečena ukupna novčana kazna od 6.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu 400,00 kuna.

1.1. Na temelju čl. 92. st. 2. Zakona o oružju okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera oduzimanja oružja pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude.

1.2. Istom presudom, okr. G.G., na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, oslobođen je od optužbe da bi na način činjenično opisan u t. III. u izreci počinio prekršaj iz čl. 16. st. 1. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj 11/02., 122/02., 31/06. i 68/13.).

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude okr. G.G. po braniteljici odvjetnici B.J.V. osobno je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi krivnje, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je bespredmetna.

U odnosu na rješenje

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je po službenoj dužnosti utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu.

5. Kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski je sud pobijanu odluku u odnosu na prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 17. zakona o oružju, između ostalih dokaza, temeljio i na iskazu svjedokinje B.R.G., supruge okrivljenika.

5.1. Međutim, uvidom u zapisnik o glavnoj raspravi od 19. prosinca 2019. (list 81 spisa) utvrđeno je da je svjedokinja B.R.G., supruga okr. G.G., koja uživa blagodat nesvjedočenja, ispitana bez prethodnog upozorenja u smislu čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

- Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje ZKP/08).

Čl. 285. st. 1. t. 1. ZKP/08 propisano je :“(1) Oslobođeni su obveze svjedočenja:

1) osoba s kojom je okrivljenik u braku ili izvanbračnoj zajednici“;

dok čl. 285. st. 3. ZKP/08 propisuje:

„(3) Tijelo koje vodi postupak dužno je osobe spomenute u stavku 1. ovog članka, prije njihova ispitivanja ili čim sazna za njihov odnos prema okrivljeniku, upozoriti da ne moraju svjedočiti. Osobe navedene u stavku 1. točki 1. do 3. ovog članka će se upozoriti da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. Upozorenja i odgovori unose se u zapisnik.“

Čl. 300. st. 1. ZKP/08. propisano je: “Iskaz svjedoka se, osim u slučajevima posebno propisanim ovim Zakonom, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako: 2) upozorenje iz članka 285. stavka 3. ovoga Zakona i odricanje nije ubilježeno u zapisnik

5.2. Kako je to razvidno iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje B.R.G., prvostupanjski je sud svjedokinju upozorio da je dužna svjedočiti u ovom postupku te da ne može uskratiti iskaz, na što je svjedokinja navela da će svjedočiti, iako po zakonu to nije dužna jer je okrivljenik njezin suprug. Dakle, sud je svjedokinju upozorio da je dužna svjedočiti, međutim, blagodat nesvjedočenja je svjedokinja sama otklonila, ali ju nije sud nije upozorio da će se njezin iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njezinu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. Kako, dakle, svjedokinja nije ispitana sukladno odredbi čl. 173. Prekršajnog zakona u vezi čl. 285. st. 3. ZKP/08., njezin iskaz ne može se upotrijebiti kao dokaz u postupku.

5.3. Budući je prvostupanjski sud upotrijebio kao dokaz u postupku iskaz svjedokinje B.R.G. koji je nezakonit dokaz, počinjena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5.4. Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona postoji ako se presuda temelji na dokazu iz čl. 90. Prekršajnog zakona, pri čemu „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz u zajedništvu s drugim, zakonitim dokazima, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku. A to upravo čini prvostupanjski sud u ovom prekršajnom predmetu kada koristi iskaz svjedokinje B.R.G. i analizirajući njegov sadržaj ocjenjuje obranu okrivljenika, te na taj način utvrđuje činjenično stanje i donosi zaključak o krivnji okrivljenika.

6. Iz navedenih razloga trebalo je po službenoj dužnosti prvostupanjsku presudu u odnosu na prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 17. Zakona o oružju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ne ulazeći u osnovanost žalbenih navoda koji se odnose na niže istaknute žalbene osnove, a uslijed takve odluke je žalba okrivljenika u tom dijelu bespredmetna.

7. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud iznova provesti sve već provedene dokaze pri čemu će otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka i ispitati privilegiranu svjedokinju na zakonit način, po potrebi provesti i druge dokaze, te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

8. Skreće se pažnja prvostupanjskom sudu da prilikom odlučivanju o privremeno oduzetim predmetima da u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti. Naime u predmetima Europskog suda za ljudska prava: Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.), Tilocca zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.) i Dagostin protiv protiv Hrvatske (

Hrvatske (zahtjev br. 67644/12, odluka od 15. listopada 2017.), koji su vođeni zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju utvrđeno je da je u prekršajnim postupcima, izricanjem mjere oduzimanja predmeta, unatoč tome što je ista u domaćem pravu bila propisana kao obligatorna, došlo do povrede prava vlasništva, a ovakvo stajalište ESLJP izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5501/13 od 29. ožujka 2018.,

8.1. Prema pravnim stajalištima izraženim u gore navedenim presudama ESLJP-a i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, uvjet za oduzimanje predmeta, u konkretnom slučaju oružja, nije dovoljno da je ista mjera zakonom propisana kao obavezna, već se prilikom donošenja odluke, iako se ne radi o zaštitnoj mjeri koja se izriče, već o posebnoj mjeri, prvostupanjski sud mora rukovoditi načelom razmjernosti određeno čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske koji propisuje: „ Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju“ i sukladno tome čl. 51. a Prekršajnog zakona, koji propisuje: “Zaštitna mjera ne smije se izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.“

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u t. I. u izreci ovog rješenja.

U odnosu na presudu

10. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo opisano u t. II. izreke pobijane presude, za koje se protiv okrivljenika vodi ovaj prekršajni postupak, po propisu nije prekršaj.

11. Naime, okrivljenik je nepravomoćno proglašen krivim da je odbio kazati policijskom službeniku PP sv. Ivan Zelina gdje je stvarno držao oružje, a kako bi se utvrdilo da li na toj adresi postoje uvjeti za siguran smještaj i čuvanje oružja, koje postupanje je kvalificirano kao prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 4. Zakona o oružju.

12. Čl. 92. st. 1. t. 4. Zakona o oružju („Narodne novine“, broj: 63/07., 146/08., 59/12., 70/17.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (8. kolovoza 2018.)

ako ne dopusti policijskom

propisano je da će se kazniti za prekršaj fizička osoba

službeniku da utvrdi postojanje uvjeta za siguran smještaj i čuvanje oružja (članak 13. stavak 4.).

Čl. 13. st. 4. Zakona o oružju propisuje:

„Policijski službenik ovlašten je tražiti i prikupljati podatke i obavijesti od građana radi utvrđivanja uvjeta iz članka 10. stavka 2. točke 5. ovoga Zakona. O prikupljenim podacima i obavijestima sastavlja se službena bilješka“,

dok je čl. 13. st. 5. propisano:

„Postojanje uvjeta iz članka 10. stavka 2. točke 6. ovoga Zakona utvrđuje policijski službenik neposrednim opažanjem u stambenom ili drugom prostoru gdje se oružje drži, koje se nalazi u mjestu prebivališta, odnosno sjedišta vlasnika ili korisnika oružja, o čemu sačinjava zapisnik.“

Čl. 10. st. 2. Zakona o oružju u t. 1. do 6. propisani su opći uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja kategorije B fizičkoj osobi.

12. 1. Iz citiranih zakonskih odredbi nesumnjivo je da se postupanje kažnjivo kao prekršaj odredbom čl. 92. st. 1. t. 4. Zakona o oružju odnosi na postupak utvrđivanja uvjeta za izdavanje odobrenja za nabavu oružja B kategorije fizičkoj osobi, što nije konkretni slučaj, budući okr. G.G. za sporno oružje već posjeduje izdano odobrenje i drži ga na temelju oružnog lista za držanje i nošenje oružja. Dakle, postupanje okrivljenika opisano u t. II. u izreci pobijane presude ne odnosi se na postupanje okrivljenika prilikom utvrđivanja uvjeta za izdavanje odobrenja za nabavu oružja, već na možebitni propust okrivljenika u čuvanju oružja, koje postupanje je propisano odredbom čl. 30. i 31. Zakona o oružju, te kažnjivo kao prekršaj čl. 92. st. 1. t. 17. – 19. i čl. 93. st. 1. t. 6. Zakona o oružju.

13. Slijedom navedenog, djelo za koje se okr. G.G. optužuje i za koje se protiv njega vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u t. II. u izreci pobijane presude (jednako je i u optužbi), po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okr. Goran Gužvica za predmetno djelo prekršaja oslobođen od optužbe, kako je to i navedeno u t. II. izreke ove drugostupanjske odluke.

13.1. Uslijed ove odluke, žalba okrivljenika je i u tom dijelu bespredmetna, dok je o troškovima prekršajnog postupka odlučeno u skladu sa čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona.

14. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. i 3. (t. I.) i čl. 207. (t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 23. veljače 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.