REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7193/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljenog V.M. i II okrivljene V.M. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 107/07., 126/19. i 84/21.) odlučujući o žalbi II okrivljene V.M. podnesenoj po branitelju I.J., odvjetniku u Odvjetničkom društvu xx d.o.o. iz S. protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-5863/2021-8 od 1. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba II okrivljene V.M. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona II okrivljena V.M. je obvezana naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 200,00 kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom I okrivljeni V.M. i II okrivljena V.M. su proglašeni krivima da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj im je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna I okrivljenom V.M., u koju kaznu je na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode temeljem izvješća o uhićenju II policijske postaje Split 30. svibnja 2021., u 00,05 sati do privođenja na sud 30. svibnja 2021., u 13,00 sati kada je pušten na slobodu kao 300,00 kuna novčane kazne pa je I okrivljenik dužan platiti ostatak novčane kazne u iznosu od 1.700,00 kuna, a II okrivljenoj V.M. je na temelju odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna u koju kaznu je uračunato vrijeme uhićenja na temelju izvješća o uhićenju II policijske postaje Split 30. svibnja 2021., u 10,20 sati do privođenja na sud 30. svibnja 2021., u 13,00 sati kao 300,00 kuna novčane kazne pa je II okrivljena dužna platiti ostatak novčane kazne u iznosu od 700,00 kuna. Okrivljenici su dužni platiti novčanu kaznu u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 200,00 kuna svaki.
3. Protiv te presude II okrivljena V.M. je pravodobno po branitelju podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se žalba prihvati, da se prvostupanjska presuda ukine u odnosu na žaliteljicu i predmet i vrati na ponovni postupak.
4. Žalba nije osnovana.
5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Žaliteljica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka kao žalbenu osnovu koju ne obrazlaže, odnosno koja bi od takvih povreda iz članka 195. Prekršajnog zakona bila počinjena, pa je dakle ovaj Sud ispitao pobijanu presudu, kao što je već naprijed navedeno, u skladu s odredbom članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona i utvrdio da nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud prema tom članku, pazi po službenoj dužnosti.
7. Žaliteljica, nadalje, ističe i povredu odredaba prekršajnog materijalnog prava navodeći da nije počinila prekršaj za koji ju se tereti jer da je postupala u nužnoj obrani, međutim, postojanje povrede materijalnog prava iz članka 196. Prekršajnog zakona ocjenjuje se samo okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je opisano u izreci presude, a ne prema onim činjenicama, koje po ocjeni žalitelja proizlaze iz provedenih dokaza. Naime, ovi žalbeni navodi u suštini se svode na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja pa su u ovoj odluci cijenjeni kod obrazlaganja te žalbene osnove.
7.1. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja II okrivljena pokušava osporiti utvrđenje prvostupanjskog suda da je počinila prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, navodeći da je postupala u nužnoj obrani odnosno da je reagirala u samoobrani zbog straha koji je osjetila zbog suprugovog ponašanja te da se zbog straha bojala za vlastitu sigurnost i sigurnost djece i pozvala djelatnike policije. Međutim po ocjeni ovog Suda ne radi se o obrani iz članka 18. Prekršajnog zakona odnosno nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugog odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad, a žaliteljica u žalbi ističe da se radi o bagatelnom djelu s obzirom da I okrivljenik nije ozlijeđen, a da je tom radnjom uspjela spriječiti daljnji napad fizički dominantnog protivnika.
7.2. Po ocjeni ovog Suda imajući u vidu obranu I okrivljenika i žaliteljice činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno jer je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice koje se odnose na elemente prekršajnog djela, a takva utvrđenja prvostupanjskog suda navodima žalbe II okrivljena nije dovela u sumnju, a ovaj Sud nije prihvatio navod žaliteljice da je postupila u nužnoj obrani, jer iz obrane žaliteljice ne proizlazi da ističe nužnu obranu, a u žalbi se mogu isticati nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao (članak 193. stavak 5. Prekršajnog zakona) pa je trebalo žalbu II okrivljene odbiti kao neosnovanu.
8. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je zaključio da ista nije previsoka niti prestroga budući da je prvostupanjski sud prilikom odluke o izboru vrste i mjere prekršajne sankcije žaliteljici odlučio se za novčanu kaznu te primijenio odredbu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona i okrivljenici ublažio novčanu kaznu znatno ispod zakonom propisanog minimuma. Naime, za počinjeni prekršaj je propisana novčana kazna od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana te kako je okrivljenici izrečena novčana kazna ispod zakonom propisanog minimuma ovaj Sud je zaključio da je ista dovoljno individualizirana osobi žaliteljice, da će se istom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije, a nisu se stekli uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne na blažu.
9. Nadalje, žaliteljica je obvezana na naknadu paušalnih troškova žalbenog postupka na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona u iznosu od 200,00 kuna odnosno ovaj Sud je troškove žalbenog postupka odmjerio sukladno trajanju i složenosti te sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna.
10. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 23. veljače 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Mirjana Margetić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, žaliteljicu, branitelja i tužitelja.
