REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 329/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. OIB: … iz Đ., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Đ., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o. Z., radi isplate, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-948/2021-2 od 1. listopada 2021. kojima su potvrđeni presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-10/2020-40 od 7. srpnja 2021. i rješenje istoga suda poslovni broj P-10/2020- 42 od 7. srpnja 2021., na sjednici održanoj 23. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-948/2021-2 od 1. listopada 2021. odbacuje se.
II. Dopušta se revizija tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-948/2021-2 od 1. listopada 2021. zbog pravnog pitanja:
"Pripada li stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude na temelju odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP?"
Obrazloženje
1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložio dopustiti reviziju protiv presude i rješenja Županijskog suda u Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-948/2021-2 od 1. listopada 2021., kojima su potvrđeni presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-10/2020-40 od 7. srpnja 2021. i rješenje istoga suda poslovni broj P-10/2020-42 od 7. srpnja 2021., ističući četiri pravna pitanja koja se tiču odluke o glavnoj stvari kojom je odlučeno presudom, te jedno pravno pitanje koje se tiče troškova postupka kojim je odlučeno rješenjem, a koja pitanja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog tužitelj nije odgovorio.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio slijedeće:
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude tuženik ističe slijedeća pitanja:
"1. Protivi li se članku 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003), a posebice stavku 4. ovog članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu denominiranog u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?
2. Je li tužba tužitelja P. - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga P.), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001,35/05)?
3. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
4. Ima li utvrđenje nepoštenosti i posljedične ništetnosti ugovorne odredbe potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredaba iz ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF), za izravnu posljedicu i utvrđenje nepoštenosti stjecatelja (sastavljača takve odredbe), u smislu opsega vraćanja iznosa primljenih na temelju ništetne odredbe?".
5. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka drugostupanjskih sudova (posebice u vezi prvog postavljenog pitanja) te na odluke revizijskog suda (u vezi četvrtog postavljenog pitanja) smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
6. Međutim, osporena presuda je, u odnosu na postavljena pitanja, suglasna s pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022., kao i na shvaćanjima koja su u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (izraženom primjerice u revizijskim odlukama: Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd-3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd-221/2020 2 od 4. veljače 2020., Revd-479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd- 2469/2020-2 od 22. rujna 2020. i dr.). Stoga, pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, a niti zaključiti da u vezi postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci pod točkom I.
8. Međutim, u pogledu petog postavljenog pitanja u tuženikovom prijedlogu, a kojim osporava pravno shvaćanje izraženo u rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-9478/2021-2 od 1. listopada 2021. vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. 1. ZPP zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju važnom za rješenje ovoga spora, o kojem sudska praksa županijskih sudova (u prijedlogu tuženik apostrofira odluke Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-317/2020 od 5. studenoga 2020.) nije jedinstvena.
9. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP, dopustiti podnošenje revizije protiv pobijanog rješenja u odnosu na u izreci označeno pravno pitanje, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
