REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1460/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.B., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini od 15. prosinca 2021., broj: 30. Pp-1436/2021-10, u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. D.B. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. D.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini od 15. prosinca 2021., broj: 30. Pp-1436/2021-10 proglašen je krivim okr. D.B. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu 1.500,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. U odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi iste u iznosu 150,00 kuna.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja odvjetnika I.K., zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, podredno da mu se izrekne znatno blaža novčana kazna odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik u žalbi ističe da „pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno što su ti razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, kao i u suprotnosti sa dokazima koji su provedeni u navedenom prekršajnom postupku, odnosno što je pobijana presuda u znatnoj mjeri nejasna i proturječna samoj sebi, kao i utvrđenim činjenicama“. Time, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, okrivljenik očigledno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

5.1. Međutim, gore citirana žalbena tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona svodi se na puko prepisivanje jednog dijela zakonske odredbe, bez navođenja ikakvih konkretnih okolnosti i razloga u čemu bi se ta povreda sastojala. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji, pa, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i nisu proturječni.

5.2. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka A. i M.B., navodeći da je on, u svojoj obrani, detaljno i okolnosno opisao što se dogodilo kritične zgode, da iskazi navedenih svjedoka nisu logični i životni, već „osvetnički“ prema okrivljeniku, prigovara ocjeni iskaza svjedokinje V.B.te ističe da je bilo potrebno provesti suočenje svjedoka A. i M.B.sa svjedokinjom V.B..

6.1. Međutim, suprotno tvrdnjama u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Po ocjeni ovog suda, osnovano je prvostupanjski sud povjerovao svjedocima A.B.i M.B., jer su njihovi iskazi suglasni i neproturječni. Bitno je naglasiti da su ovi svjedoci, neposredno nakon utvrđenja prekršaja, zakonito ispitani i u PP Krapina te da su ti njihovi iskazi identični iskazima koje su dali u prvostupanjskom postupku. Upravo činjenica da su svjedoci A i M.B., u oba svoja iskaza, iskazivali jednako i bez proturječja te da svjedok M.B., prilikom suočenja s okrivljenikom, kao i odgovarajući na njegova pitanja, nije poricao ni svoje neprimjereno i protupravno ponašanje, upućuje na vjerodostojnost njihovih iskaza. U tom smislu, bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaze navedenih svjedoka. Za razliku od iskaza ovih svjedoka, iskaz svjedokinje V.B., kao što je to pravilno i osnovano zaključio i prvostupanjski sud, nije precizan u odnosu na konkretne inkriminirane događaje, nego se radi o općenitom iskazivanju o nekim događajima koji nisu predmet ovog postupka. Zbog navedenog nepreciznog iskazivanja svjedokinje V.B., neosnovan je i žalbeni navod da je, radi pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, trebalo provesti suočenje svjedoka A, i M.B.sa svjedokinjom V.B..

6.2. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Iz sadržaja žalbe, evidentno je da okrivljenik, u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. Prekršajnog zakona, jer okrivljenik uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

7.1. S obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa, dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drugačiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u konkretnom slučaju, već ponašanje okrivljenika u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja zbog kojeg je i proglašen krivim, to žalba okrivljenika niti u tom dijelu nije osnovana.

8. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenik ističe da mu je prvostupanjski sud izrekao previsoku novčanu kaznu, iako je bilo mjesta da mu se, primjenom propisa o ublažavanju novčane kazne, izrekne znatno blaža novčana kazna.

8.1. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne koja je i više nego primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

8.2. Prije svega, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 7.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i novčanu kaznu koja je vrlo daleko ispod najniže zakonom propisane novčane kazne za predmetni prekršaj. Nadalje, prvostupanjski sud je, kod odmjeravanja kazne, okrivljeniku cijenio činjenicu dosadašnje neosuđivanosti pa imajući na umu, dakle, da je utvrđena samo jedna olakotna okolnost u korelaciji s protupravnom količinom za koju je okrivljenik proglašen krivim (radi se o čak tri događaja, nasilje počinjeno prema dvjema osobama) te cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ocjena je ovog suda, da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona nikako ne bi se mogla postići blažim kažnjavanjem.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Iz podataka u spisu ne proizlazi da je okrivljenik nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

10. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 23. veljače 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.