REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1341/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. G. iz P., OIB … , koga zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik u P., protiv tuženika Grada Pule-Pola, P., OIB … radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Gž-1086/15-2 od 4. prosinca 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-1030/10-49 od 15. siječnja 2015., na sjednici održanoj 23. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Gž-1086/15- 2 od 4. prosinca 2017. te predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima ovoga revizijskog postupka sud će odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Gž- 1086/15-2 od 4. prosinca 2017. potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-1030/10-49 od 15. siječnja 2015. kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su zajednički dijelovi zgrade izgrađene na kč. br. 579/ZGR, kuća, … , upisana u zk. ul. 12206A, k.o. P. i to hodnik i stubište s terasom, zajednički samo posebnim dijelovima zgrade u vlasništvu tužitelja, odnosno njegovih pravnih slijednika, i to 1. etaža 1/3 s kojom je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu zgrade koji se sastoji od tri spavaće sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, ukupne površine 60,11 m² i 2. etaža 1/3 s kojom je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu zgrade koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, nužnika i hodnika, ukupne površine 41,54 m², a dvije šupe su pripadak istih posebnih dijelova zgrade. Uz to, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (stavak I.). U stavku II. naloženo je tužitelju G. G. da tuženiku Gradu Puli-Pola naknadi parnične troškove u iznosu od 930,00 kuna.
2. Protiv citirane drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14
– dalje: ZPP) sadržajno pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijanu presudu preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija je osnovana.
5. Drugostupanjska presuda je, i prema zaključku ovog suda, donesena na temelju odredbe čl. 373a. st. 1. i 2. ZPP, pa je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određeno navedenih i obrazloženih razloga zbog kojih je revizija izjavljena u skladu s odredbom čl. 392a. st. 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju revident ukazuje u reviziji.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi kako su zajednički dijelovi zgrade izgrađene na kč. br. 579/ZGR., kuća, … , a upisane u zk. ul. 12206A, k.o. P., i to hodnik i stubište s terasom, zajednički samo posebnom dijelu zgrade, onim u vlasništvu tužitelja, jer da su ih on kao i njegovi prednici (osobe kod kojih je on kupio ta dva stana) jedino koristili i oni služe samo njihovim posebnim dijelovima zgrade – stanovima, dok je svaka od dviju šupa u prizemlju zgrade pripadak jednom od posebnih dijelova zgrade koje su njegovo vlasništvo.
8. Odlučujući o postavljenim tužbenim zahtjevima sud prvog stupnja je, na temelju činjenica koje su stranke utvrdile nespornima te analizirajući provedene dokaze u postupku, utvrdio:
- da su u vrijeme podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari parnične stranke bile suvlasnici zgrade u P., … , sagrađene na kč. br. zgr. 579/ZGR k.o. P. i vlasnici posebnih dijelova u toj zgradi, s time da je tužitelj bio vlasnik dvaju stanova na katu, dok je tuženik bio i sada je vlasnik poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju zgrade,
- da je tužitelj tijekom parnice prodao oba ta stana,
- da se kod suda prvog stupnja vodi izvanparnični postupak radi etažne diobe predmetne nekretnine i to pod poslovnim brojem: R1-476/06, koji je pokrenut po prijedlogu ovdje tužitelja, a koji postupak nije okončan,
- da je predmet Ugovora o prodaji zaključenog između Općine P. i Lj. S. (pravnog prednika tužitelja) od 23. siječnja 1991. bio stan površine 60,11 m² koji se sastoji od tri spavaće sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika dok je posebno istaknuto kako se podrum smatra zajedničkim dijelom zgrade;
- da je predmet Ugovora o prodaji koji je zaključen između Općine P. i I. Š., od 23. siječnja 1992., bio stan površine 41,54 m², koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, nužnika i hodnika, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, dok se sušionica rublja i podrum imaju smatrati zajedničkim dijelom zgrade;
- da su Zapisnikom o bodovanju za ta dva stana, bodovani i podrumi te su i u kartonu zgrade kao sporedne prostorije navedene dvije drvarnice;
- da predmetna zgrada ima dva ulaza s ulice … i to jedan za ulaz u stambeni dio, a drugi u poslovni prostor, da se do stambenog dijela dolazi hodnikom te metalnim stubištem do prvog kata na kojem postoje dva ulaza u stanove;
- da se s podesta na prvoj etaži ulazi na nenatkrivenu terasu (ovdje spornu), a iz hodnika u prizemlju, kroz stubišni prostor, ulazi se u improvizirani spremišni prostor (dalje: šupe) koji postoji od ranije te da se u hodniku kod ulaza u zgradu nalazi metalni ormarić za kojega se pretpostavlja da se u njemu nalazi brojilo za struju, a desno od ulaza u taj hodnik je ormarić s jednim vodomjerom;
- da poslovni prostor u vlasništvu tuženika ima poseban ulaz i u tom prostoru postoje dva ormarića za struju (jedan sa brojilom, a drugi sa osiguračima) i taj prostor ima i sanitarni čvor;
- da na etaži kata zajednički dio zgrade čini prostor stubišta s podestom sa kojega se pristupa na predmetnu nenatkrivenu terasu, a na nju je moguć pristup i iz jednog od stanova smještenog na prvom katu;
- da je prema nalazu i mišljenju vještaka C. P. predmetna terasa u građevinskom smislu terasa, a ne ravan krov, te se kao terasa i koristi, da se iznad poslovnog prostora tuženika nalazi konstruktivna ploča iznad koje je na jednom dijelu terasa, a na drugom stan;
- da je ta terasa popločena keramičkim pločicama koje su tu postavljene negdje 60- tih ili 70-tih godina prošlog stoljeća;
- da je u jednom od stanova na katu od 1977. do 1994. živio Lj. S. s obitelji, dok je drugog koristila I. M., a nakon nje u taj njen stan je uselio Ivica Šušnjara s obitelji. Predmetnu terasu koristili su obitelj Lj. S. i I. Š., a oni su također jedini koristili predmetni hodnik te kameni podest i stepenište za pristup prvom katu, kao i zajednički prostor iza podesta površine 6 m², koji je bio ograđen zidom od opeke, bio je odijeljen daščanom pregradom te je imao dva ulaza, onaj lijevo za ulaz u šupu koju je koristila obitelj S., a onaj desno za ulaz u šupu koju je koristila obitelj Š..
9. Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev nalazeći da se spornim hodnikom i stubištem koji su predmet tužbenog zahtjeva pristupa na spornu terasu koja vrši funkciju krova poslovnog prostora, pa se stoga ne radi o zajedničkim dijelovima zgrade koji služe samo posebnim dijelovima koji su (nekada) bili u vlasništvu tužitelja, kao i da tužitelj nije dokazao da su dvije šupe, pripadci njegovih stanova, već predstavljaju zajednički dio zgrade - podrum.
10. Prilikom odlučivanja o žalbi tužitelja izjavljenoj na presudu suda prvog stupnja, drugostupanjski sud, polazi od, kako se u obrazloženju presude navodi, nesporne činjenice da se u predmetnoj zgradi nalazi i tavanski prostor koji predstavlja zajednički dio zgrade te da ovdje parnične stranke imaju pravo trajnog korištenja toga tavana (potkrovlja). Nadalje, drugostupanjski sud navodi da je temelju nalaza i mišljenja vještaka i na temelju očevida na licu mjesta utvrđeno je da se do tavana dolazi metalnim stubištem koje se nalazi na spornoj terasi pa stoga, da bi tuženik došao do tavana treba u zgradu ući kroz ulaz koji vodi prema stanovima tužitelja, treba proći predmetnim hodnikom koji vodi do stubišta, a koje povezuje prizemlje i prvi kat zgrade, a s podesta koji se nalazi na prvom katu pristupa se spornoj terasi, a na koju je moguće doći i iz stana koji se nalazi iznad predmetnog poslovnog prostora. Stoga zaključuje da tužitelj neosnovano tvrdi da su hodnik i stubište s terasom zajednički dijelovi koji su služili i služe samo tužitelju, prijašnjim te sadašnjim vlasnicima stanova.
11. Međutim, s pravom tužitelj u reviziji navodi da u postupku pred sudom prvog stupnja, niti prilikom očevida, a niti provedenim građevinskim vještačenjem nije utvrđeno postojanje zajedničkog dijela zgrade - tavana, kao niti je da se do tog tavana dolazi metalnim stubištem koje se nalazi na spornoj terasi, već upravno suprotno, da se tavan uopće ne spominje, a da ta činjenica među strankama nije niti nesporna.
12. Drugostupanjski sud nije naveo ni analizirao izvedene dokaze na navedenu okolnost, a na kojoj zasniva svoj zaključak o korištenju predmetnog hodnika, podesta i terase za dolazak tuženika do zajedničkog dijela zgrade - tavana, a niti se osvrnuo na činjenicu da je prema nalazu i mišljenju vještaka C. P. predmetna terasa u građevinskom smislu terasa, a ne ravan krov, te se kao terasa i koristi, da se iznad poslovnog prostora tuženika nalazi konstruktivna ploča iznad koje je na jednom dijelu terasa, a na drugom stan. Također, nema niti razloga o navodima tužitelja da je u pogledu zajedničke podrumske prostorije zapravo provedena faktična dioba na način da su napravljene dvije "šupe" koje su pripale vlasnicima stana na katu zgrade. Dakle, budući da su razlozi pobijane presude u tom dijelu nejasni te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju provedenih dokaza, isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, presudu suda drugog stupnja u tom dijelu nije moguće ispitati pa je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog koje je izjavljena revizija.
12. Iz navedenih razloga valjalo je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, presudu suda drugog stupnja ukinuti te predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje i iznošenje valjanih razloga za svoju odluku.
13. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 23. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
