REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2771/2015-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. Ž. iz O., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik K. R., odvjetnik u O., protiv tuženog Z. Ž. iz O., ..., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u O., radi utvrđenja i diobe bračne stečevine - po tužbi, te pravnoj stvari tužitelja Z. Ž. iz O., ..., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u O. protiv tuženice K. Ž. iz O., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik K. R., odvjetnik u O., radi utvrđenja i diobe bračne stečevine - po protutužbi, odlučujući o reviziji tuženika Z. Ž. protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-4592/2013-2 od 23. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-514/2009-50 od 22. ožujka 2013., u sjednici održanoj 23. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika Z. Ž., kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-514/2009-50 od 22. ožujka 2013. suđeno je:
"I/ Utvrđuje se da nekretnina upisana na k.č.br. ..., u zk.ul. br. ..., k.o. K. V., koja u naravi predstavlja voćnjak B. ..., predstavlja zajedničku bračnu stečevinu tužiteljice K. Ž., ..., O. i tuženika Z. Ž., ..., i to svakog u ½ dijela cjelokupne nekretnine, što je tuženik dužan priznati tužiteljici, te se tuženiku nalaže da u roku od 15 dana izda tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis ½ suvlasničkog dijela tužiteljice na navedenoj nekretnini, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda.
II/ Utvrđuje se da poslovni udjeli u trgovačkom društvu S. d.o.o., ..., O., koje je upisano u registru Trgovačkog suda u Osijeku, s matičnim brojem upisa MBS: ..., u ukupnom nominalnom iznosu od 70.000,00 kn, što odgovara ukupno uplaćenom temeljnom kapitalu društva, predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, u jednakim dijelovima, te se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana, izda tužiteljici valjanu ispravu kojom će se u registru Trgovačkog suda u Osijeku, kao i Knjizi poslovnih udjela izvršiti prijenos poslovnog udjela nominalne vrijednosti od 16.600,00 kn, sa imena tuženika na ime tužiteljice, kao i izvršiti podjela poslovnog udjela tužitelja nominalne vrijednosti 44.600,00 kn, na dva poslovna udjela i to jedan poslovni udio nominalne vrijednosti od 35.000,00 kn, i drugi poslovni udio nominalne vrijednosti od 9.600,00 kn, sa imena tuženika na ime tužiteljice, čime će tužiteljica biti vlasnica četiri poslovna udjela nominalnih vrijednosti od 2.400,00 kn, 6.400,00 kn i 9.600,00 kn, s pripadajućim ulozima u temeljnom kapitalu društva u istim nominalnim iznosima, dok će tuženik biti vlasnik jednog poslovnog udjela nominalne vrijednosti 35.000,00 kn, s pripadajućim ulogom u istom nominalnom iznosu, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda.
III/ Utvrđuje se da je moped marke T., tip ..., godina proizvodnje 1991. godine, broj šasije ..., reg. oznake ..., bračna stečevina tužiteljice i tuženika, te su na navedenoj pokretnini tužiteljica i tuženik suvlasnici u jednakim dijelovima.
IV/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 30.000,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 27. listopada 2008. godine, pa do konačne isplate, po stopi u visini eskontne stope HNB-a, uvećane za pet postotnih poena, a po osnovu udjela u investicijskom fondu O. I. d.o.o., stečenih za vrijeme trajanja braka parničnih stranaka, u roku od 15 dana.
V/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 368.834,00 kn u roku od 15 dana.
VI/ S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, tužiteljica se odbija kao neosnovanim.
VII/ Protutužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tuženik – protutužitelj Z. Ž. ulaganjem svoje posebne imovine i većim doprinosom u stjecanju zajedničke imovine bračnih drugova stekao pravo vlasništva na nekretnini upisnoj na kčbr. ... zk.ul. ... k.o. O., koja u naravi predstavlja kuću br. ..., zgradu, garažu, šupu i dvor u ... ulici, površine 450 m² u 9/10 dijelova što je tužiteljica – protutužena K. Ž. dužna priznati i trpjeti, te izdati tuženiku – protutužitelju valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu ovog prava vlasništva, u suvlasničkom omjeru od 9/10 u roku od 15 dana ili će protekom toga roka takvu ispravu zamijeniti ova presuda."
odbija se u cijelosti kao neosnovan."
2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 4592/2013-2 od 23. travnja 2015. suđeno je:
"I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u točkama I., II., III., IV., kao i odbijajućem dijelu u odnosu na protutužbu u točki VII., te u odnosu na trošak postupka u točki V. izreke, kao i rješenje.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu."
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik Z. Ž. (dalje u tekstu: tuženik) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu u toč. 2. i odbaciti tužbu zbog stvarne nenadležnosti, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu koja se odnosi na toč. II. i IV. prvostupanjske presude kao i prvostupanjsku presudu u toč. II., IV. i VII. te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
6.1. Nije ostvarena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženik u reviziji navodi da je počinjena time što "(…) nisu ocijenjeni žalbeni navodi presude koji su se odnosili na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pa je izostala i ocjena dokaza (…)".
6.2. Suprotno tvrdnji tuženika pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u reviziji. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Revizijskim prigovorom tuženika istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.
6.3. Nadalje, tuženik u reviziji ističe bitnu povredu postupka u vezi s odredbom čl. 34.b st. 2. i 3. ZPP smatrajući da sud nije bio nadležan postupati po dijelu tužbenog zahtjeva - utvrđenja suvlasništva na poslovnim udjelima trgovačkog društva S. d.o.o. već da se radi o isključivoj nadležnosti Trgovačkog suda.
6.4. Pitanje stvarne nadležnosti suda za odlučivanje u određenoj pravnoj stvari je pitanje procesnopravne naravi, uređeno odredbama čl. 34. - 34.d ZPP-a, a ne materijalnopravne naravi, što znači da eventualno pogrešna primjena odredbe o stvarnoj nadležnosti suda za postupanje i odlučivanje u ovom postupku, a na što tuženik upire, se ocjenjuje s aspekta povrede odredaba parničnog postupka.
6.5. Prema odredbi čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP-a protiv drugostupanjske presude revizija se može podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim ako se povreda odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost (čl. 354. st. 2. toč. 3.), ako je prvostupanjski sud protivno odredbama tog Zakona donio presudu bez održavanja rasprave (čl. 354. st. 2. toč. 5.) ili ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica (čl. 354. st. 2. toč. 9.).
6.6. Dakle, u smislu navedene odredbe revizijom se ne može pobijati drugostupanjska presuda zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a koja se odnosi na pogrešnu primjenu odredbi o stvarnoj ili mjesnoj nadležnosti suda, učinjene pred nižestupanjskim sudovima, a zbog kojeg razloga tuženik revizijom upravo i pobija pravilnost nižestupanjskih presuda. Kako je dakle u tom dijelu revizija izjavljena iz razloga zbog kojih se ona ne može podnositi (nedopušteni razlog za reviziju) ovakav revizijski prigovor tuženika ukazuje se neodlučnim za odluku u ovoj pravnoj stvari.
7. Nije osnovan ni prigovor tuženika pravilnosti primijenjenog materijalnog prava.
8. Predmet spora je utvrđenje bračne stečevine stranaka i to nekretnina upisanih u zk.ul. br. ..., k.o. K. V. i zk.ul. ... k.o. O. kao i poslovni udjeli u trgovačkom društvu S. d.o.o., moped marke T. tip ..., reg. oznake ..., kao i iznos od 30.000,00 kn po osnovi udjela u investicijskom fondu O. I. d.o.o.
9. Tijekom postupka je utvrđeno :
- da su stranke zaključile brak ... a koji brak je razveden presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ps-84/08 od ...
- da su stranke nesporno stekle predmetnu imovinu tijekom trajanja braka.
10. Nižestupanjski sudovi, nakon provedenog postupka, utvrđuju da kako stranke nisu ugovorile način raspodjele imovine - bračne stečevine, imovina utvrđena u ovom postupku predstavlja bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima, osim u udjelima u Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (posebna imovina tuženika), sve sukladno odredbi čl. 252. Obiteljskog zakona.
11. Sporno je, kako tijekom postupka tako i u revizijskom stupnju, doprinos stanaka stjecanju imovine.
12. Prema odredbi čl. 252. Obiteljskog Zakona ("Narodne novine" broj 162/98 - dalje: ObZ/98) a koji zakon se primjenjivao u vrijeme zasnivanja braka stranaka, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok su prema odredbi čl. 253. ObZ/98 bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.
12.1. Prema odredbi čl. 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: ObZ/03) a, koji se primjenjivao u vrijeme prestanka bračne zajednice parničnih stranaka bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok prema odredbi čl. 249. st. 1. ObZ/03 bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.
12.2. Dakle, bračnu stečevinu predstavlja imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.
13. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženik iznosi čitav niz navoda kojima osporava utvrđenja nižestupanjskih sudova vezanih za stjecanje poslovnih udjela u trgovačkom društvu S. d.o.o.
14. Poslovni udio je skup članskih prava i obveza koji se stječe unošenjem temeljnog uloga u društvo te se, ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, određuje prema veličini preuzetog temeljnog kapitala (čl. 409. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03 i 107/07 - dalje: ZTD). Vrijednost poslovnog udjela može se izražavati kao nominalna (ona koja odgovara iznosu temeljnog uloga na temelju kojeg je stečeno članstvo); kao stvarna vrijednost (vrijednost koja bi pripadala članu društva u slučaju likvidacije društva i namirenja svih obveza društva) i kao tržišna vrijednost (vrijednost koja osim stvarne vrijednosti obuhvaća i mogućnost stjecanja dobiti u budućnosti). Nominalna vrijednost poslovnog udjela odgovara temeljenom ulogu, dok su druge dvije vrijednosti ovisne o brojnim čimbenicima, pa između ostalog i o uspješnosti poslovanja društva.
14.1. Imovinu, pa tako i zajedničku imovinu bračnih drugova, može predstavljati samo poslovi udjel, kao samostalna pravna kategorija, a eventualne razlike između nominalne vrijednosti poslovnog udjela i njegove tržišne vrijednosti ne predstavljaju posebnu pravnu kategoriju koja bi mogla biti predmet utvrđenja u braku stečene imovine.
14.2. Član društva različit je od poslovnog udjela, kao skupa članskih prava i obveza, pa se rad člana društva (fizičke osobe) u društvu i za društvo ne reflektira na njegov poslovni udio ni na njegovu vrijednost.
15. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tužiteljica bila jedini član i osnivač trgovačkog društva S. d.o.o. (1993. godine) te da je tijekom 1996. godine u sudski registar upisano usklađenje općih akata i temeljnog kapitala sa Zakonom o trgovačkim društvima kao i da je kao temeljni kapital upisan iznos od 19.000,00 kuna (2.391,42 kune K. Ž. i 16.608,58 kuna Z. Ž.). Novo povećanje temeljnog kapitala učinjeno je tijekom 2005. godine od 70.000,00 kuna (19.000,00 kuna upisanog temeljnog kapitala i 51.000,00 kuna rezervi pretvorenih u temeljni kapital) te poslovni udio K. Ž. iznosi 12,59 % temeljnog kapitala a 87,41 % Z. Ž. sukladno Društvenim ugovorom od 4. travnja 2005.
15.1. Uplatom u gotovom novcu (stečenom tijekom trajanja bračne zajednice), prilikom prvog povećanja temeljnog kapitala, tuženik je stekao poslovni udio u društvu S. d.o.o., dok je tijekom 2005. godine temeljni kapital ponovno povećan i to iz rezervi društva. Posljedično poslovni udio koji glasi na tuženika predstavlja bračnu stečevinu.
16. U okolnostima konkretnog slučaja, nižestupanjski sudovi pravilno zaključuju da su stranke suvlasnici poslovnih udjela u jednakim omjerima, sve sukladno odredbi čl. 249. st. 1. ObZ posebice što nisu posebnim sporazumom utvrđivali imovinske odnose vezano za temeljni kapital.
17. Ostali revizijski navodi tuženika vezani za zamjenu i prodaju stana, kupnju aviona, realizaciju kredita predstavljaju činjenične prigovore te njima tuženik daje vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica, a takvi prigovori po ocjeni ovoga suda predstavljaju iznošenje činjeničnih prigovora. Stoga u odnosu na činjenične navode tuženika iznesene u reviziji treba navesti da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ih ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje niti ispitivati njihovu osnovanost.
18. Zbog navedenog nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.
Zagreb, 23. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.