REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 622/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P., OIB ... iz Z., ..., kojeg zastupa punomoćnica A. I., odvjetnica u Z., protiv tuženika G. O., OIB ..., glavnog urednik tiskovine J. l. nakladnika H. M. d.o.o. iz Z., ..., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H. i partneri u Z., radi objave ispravka informacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1862/2020-2 od 8. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3603/2013-55 od 27. veljače 2020., u sjednici održanoj 23. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se (u odnosu na glavnu stvar) odbija revizija tužitelja D. P., kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Djelomično se (u odnosu na troškove parničnog postupka) odbacuje revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3603/2013-55 od 27. veljače 2020. odbijen je zahtjev tužitelja za objavu ispravka informacije iz istaknutog dijela razgovora sa R. T. objavljenog 2. kolovoza 2006. u naslovu: "Da je ..., on bi to i učinio" sa ispravkom koji glasi:

"Tuženiku G. O., glavnom uredniku dnevnih novina J. l. nalaže se da na stranici 24-25 J. l., na isti ili istovjetan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi, u prvom broju J. l. i to u svim dnevnim i večernjim izdanjima kao i putem internet izdanja objavi slijedeći:

Ispravak objavljene informacije

U posebno istaknutom dijelu razgovora za J. l. od 02. kolovoza 2006. pod krupnim naslovom "Da je ..., on bi to i učinio", R. T. negira da je upozorila mene i ubijenog A. P., da je T. naredio naše ubojstvo.

Pa ja imam svjedoke a ne ona. Jedan od njih je ugledni zagrebački poduzetnik Ž. Š., koji nas u rujnu 1991. nazvao u HSP da odmah dođemo do njega u ... ulicu u njegov salon metalne galanterije. Bio sam konsterniran kada sam uz njega vidio i R. T. Poznavao sam je još iz Kanade, bila je vatrena pravašica na rubu provokacije. Nazivala me svojim predsjednikom. Kako je ona s takvim stavovima mogla postati šefica T. ...? Kazala je da je T. u Banskim dvorima izdao nalog da se ubije mene i P.

Monstruozna je njezina današnja tvrdnja da je P. trebao postati predsjednik stranke, pa je valjda meni a ne T., najviše smetao. Pokojni P. i ja smo netom bili izabrani na dužnosti potpredsjednika i predsjednika ..., a slijedeći Sabor stranke trebao se je održati tek u veljači 1995. godine kada je i održan. Osim toga, nisam ja bio ministar unutarnjih poslova niti sam radio u policiji pa da sam mogao pripadnicima MUP-a narediti da pucaju u P. automobil.

Mjesec dana ranije, P. i ja vratili smo se iz posjete Crnoj Gori, Albaniji, Makedoniji i Bugarskoj, gdje smo stvorili antivelikosprski savez. Vjerujem da je to bitno remetilo T. planove nakon K. Znali smo već tada za dogovore T. i M., čak i dokumentirano, i prvi smo s tim izašli u javnost.

Kasniji događaji od ubojstva A. P., mojih višestrukih uhićenja i naloga za moje ubojstvo, kojeg je trebao provesti pričuvni djelatnik SZUP-a S. K. po upiti Đ. P. ..., ubojstvo generala HOS-a B. K., nažalost, potvrdili su istinitost upozorenja R. T., koja se ne srami danas to sve negirati, dok istodobno sjedi na stolici nekadašnjeg potpredsjednika ..., koje je upozorila da mu se sprema ubojstvo. I na koncu, T. na njezinu veliku žalost, nije bio svemoćan, a to dokazuje da sam ga ja ipak nadživio. D. P., predsjednik ... 1861

Z., ..."

1.1. Rješenjem o troškovima parnice naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 14.140,62 kn, u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1862/2020-2 od 8. rujna 2020. odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena je prvostupanjska presuda, dok je drugostupanjskim rješenjem potvrđena odluka o troškovima postupka.

3. Protiv ove drugostupanjske presude i rješenja (odluka o troškovima parničnog postupka) reviziju je izjavio tužitelj u skladu sa odredbom čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i u vezi s odredbom čl. 386. i čl. 52. st. 4. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04, 84/11 i 81/13 – dalje: ZM) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijane nižestupanjske presude u skladu sa navodima revizije, podredno ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

5. Revizija djelomično nije osnovana (u odnosu na glavnu stvar), a djelomično nije dopuštena (u odnosu na troškove parničnog postupka).

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6.1. Tužitelj u reviziji navodi kako je drugostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari već ukidao prvostupanjsku presudu (rješenjem poslovni broj Gž-6022/2013 od 29. listopada 2013.) te da je u toj odluci dao upute prvostupanjskom sudu o pitanjima koje je potrebno raspraviti (da li su navodi intervjua R. T. koje je dala J. l. bili podobni povrijediti tužiteljeva prava i interese). Smatra da prvostupanjski sud nije postupio po uputi iz rješenja drugostupanjskog suda, a drugostupanjski sud u ovom ponovljenom postupku nije otklonio propust prvostupanjskog suda, pa je na taj način i sam počinio bitnu povredu postupka.

6.2. Protivno tvrdnjama tužitelja, u postupanju nižestupanjskih sudova nije učinjena bitna povreda postupka (čl. 354. st. 1. ZPP) na koju revizijskim navodima ukazuje. Naime, pravno stajalište izraženo u ukidnom rješenju žalbenog suda ne obvezuje prvostupanjski sud, a ni žalbeni sud kad u nastavku postupka pravomoćno odlučuje o istom sporu (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2443/82 od 26. svibnja 1983. i dr.).

6.3. Također, nije učinjena bitna povreda postupka time što u postupku nisu saslušani svi svjedoci predloženi po tužitelju, niti time što prvostupanjski sud nije prekinuo postupak do okončanja kaznenog postupka koji se vodi kod Državnog odvjetništva Republike Hrvatske pod brojem K-DO-2533/2016. Ovaj prigovor predstavlja ponovljeni žalbeni prigovor o kojemu se drugostupanjski sud izjasnio navodeći kako tužbeni zahtjev nije osnovan jer iz provedenih dokaza proizlazi da je traženi ispravak informacije duži od informacije o kojoj se radi te da stoga nije bilo potrebe za provođenjem i ostalih dokaza predloženih po tužitelju.

6.4. Slijedom navedenog, ovaj sud nije našao da bi u postupku pred drugostupanjskim sudom bila ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka pa je neosnovano tužiteljevo ukazivanje na njeno postojanje. Ovo stoga što po ocjeni ovog suda, pobijana drugostupanjska presuda sadrži obrazloženje s razlozima iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o neosnovanosti tužiteljeve žalbe protiv prvostupanjske presude (čl. 375. st. 1. ZPP). Kako je drugostupanjski sud pri tome odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, to nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP (na koju se navodima revizije upozorava).

7. Iz sadržaja revizije proizlazi da je tužitelj prigovorio pravilnosti primijenjenog materijalnog prava, smatrajući da nije bilo zakonskih razloga za oslobađanje tuženika od obveze objavljivanja ispravka informacije propisanih odredbom čl. 48. st. 3. Zakona o medijima.

8. Odredbom čl. 48. st. 1. ZM propisano je da rasprava o tužbi za objavu ispravka je ograničena na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka.

8.1. Prema odredbi st. 2. tog čl. tuženiku je, kao razlog neobjavljivanja ispravka, dopušteno dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije, osim ako je spornom informacijom povrijeđeno pravo na privatnost, zaštićeno na način utvrđenom zakonom ili ako se sporna informacija poziva na činjenice obuhvaćene amnezijom, sudskom rehabilitacijom ili revizijom presude.

8.2. Prema odredbi st. 3. tog čl. u sporovima radi objave ispravka sud će odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema zakonu ne postoji obveza objavljivanja ispravka.

9. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tuženik objavio razgovor sa R. T. 2. kolovoza 2006. u naslovu: "Da je ..., on bi to i učinio";

- da je tužitelj zatražio ispravak informacije u zakonskom roku;

- da tuženik nije objavio traženi ispravak smatrajući da bi objava ispravka bila u suprotnosti sa zakonom i dobrim običajima te da bi se objavljivanjem traženog ispravka prouzročila odgovornost nakladnika za štetu.

10. Na temelju tako utvrđeno činjeničnog stanja nižestustupanjski sudovi odbijaju zahtjev tužitelja uz zaključak da bi objavljivanje ispravka informacije prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu te da je sadržaj zahtjeva za ispravak nerazmjerno duži od informacije o kojoj se radi, a sve temeljem odredbe čl. 48. st. 3. u vezi s odredbom čl. 42. st. 4. ali. 5. i 6. ZM.

10.1. U smislu odredaba čl. 42. st. 4. ali. 5. i 6. ZM glavni urednik nije dužan objaviti ispravak ukoliko je nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi, osim ako se ispravak odnosi na klevetničke ili uvredljive navode, odnosno kada bi objavljivanje ispravaka prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu.

10.2. Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da je u konkretnom slučaju zahtjev za ispravak informacije tužitelja (2460 slovnih znakova), koji je predmet zahtjeva, nerazmjerno duži od informacije na koji se neposredno odnosi (izjava R. T. od 185 slovnih znakova), a tvrdnje tužitelja iz zahtjeva za ispravak informacije su podobne nanijeti štetu osobama koje tužitelj poziva. Već iz toga razloga su ispunjeni uvjeti za odbijanje objave ispravaka na objavljenu informaciju, jer u smislu navedene zakonske odredbe čl. 42. st. 4. ali. 5. i 6. ZM glavni urednik to nije bio dužan učiniti.

10.3. Zbog toga nije potrebno razmotriti i ostale razloge nižestupanjskih sudova kad je ispunjen jedan od navedenih zakonskih razloga iz čl. 42. st. 4. ZM za odbijanje glavnog urednika za objavu ispravka informacije.

11. Isto tako treba navesti da tužitelj u reviziji opširno citira razne medijske informacije, izjave nekih dužnosnika i međunarodnih organizacija, međutim takvi navodi nisu od značaja u ovom sporu, pa tako niti od utjecaja na pravilnost naprijed navedene ocjene nižestupanjskih sudova.

12. Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 23. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.