REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4340/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H., Z., OIB: …, protiv tuženika C. d.d., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6981/19-3 od 28. listopada 2020. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-795/19-6 od 4. studenog 2019., u sjednici održanoj 23. veljače 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6981/19-3 od 28. listopada 2020. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 795/19-6 od 4. studenog 2019.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. Naime, tužitelj u prijedlogu ističe pitanja koja glase:
„1. da li tužitelj i dalje trpi štetu kada njegov osiguranik koji je u invalidskoj mirovini temeljem rješenja tužitelja broj IN-596339 od 04.06.1987. godine, a koje još uvijek egzistira i prema kojemu se isplaćuje mirovina, navrši godine života odnosno stekne uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu sukladno odredbama članka 30. ZOMO, a sve obzirom na članak 160. istog zakona?
2. može li se parnični sud u donošenju svojih odluka voditi pretpostavkama što bi bilo da nije bilo prometne nesreće te odluke temeljiti na pretpostavkama (a ne utvrđenim činjenicama) da bi osiguranik tužitelja stekao pravo na starosnu mirovinu da nije bilo prometne nesreće neovisno što u trenutku iste osiguranik tužitelja nije niti ispunjavao zakonske uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu, a kamoli podnio zahtjev za priznanje?
3. da li tužitelj i dalje trpi štetu po osnovi novčane naknade zbog tjelesnog oštećenja kada njegov osiguranik kojemu je ista priznata rješenjem tužitelja broj IN- 596339 od 04.06.1987. godine, a koje još uvijek egzistira i prema kojemu se isplaćuje novčana naknada zbog tjelesnog oštećenja, navrši godine života odnosno stekne uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu sukladno odredbama članka 30. ZOMO, a sve obzirom na članak 160. istog zakona? “
5. Prije svega valja reći da su postavljena pitanja usko vezana uz okolnosti konkretnog slučaja pa se kao odgovor na njih ne može očekivati odluka o pravnom pitanju koje je važno, ne samo za odluku u sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Uz navedeno, iako predlagatelj obrazlaže svoj stav da drugostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude, nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a st.
1. ZPP-a zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (tako i Revd-3546/20-2 od 25. studenog 2020.).
7. Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP-a, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Zagreb, 23. veljače 2022.
Predsjednik vijeća
Željko Šarić, v.r.