REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 241/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Ž. Š. iz Z., Ž. (O. P.), OIB … i 2. F. d.o.o. iz Z., OIB …, koje zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja O. B. d.d. iz S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik u S., protiv tuženika K. L. Z., Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. Š. – B. V. u Z., radi predaje u posjed, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3447/2021-2 od 8. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-16/2020 od 1. lipnja 2021., na sjednici održanoj 23. veljače 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je ovom sudu podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3447/2021-2 od 8. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-16/2020 od 1. lipnja 2021., zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. U prijedlogu su postavljena sljedeća pitanja:
„- Da li Aneks ili Dodatak Kupoprodajnog ugovora mora biti sačinjen u pisanoj formi odnosno istoj formi kao i osnovni ugovor a ovo sve polazeći od odredbi čl. 454. i 455. Zakona o obveznim odnosima?
- Da li isplata kupoprodajne cijene, neovisno o tom da li je kao takva ugovorena, kod kupoprodaje predstavlja bitan sastojak ugovora te da li u slučaju neisplate kupoprodajni ugovor može imati značajke nekog drugog ugovora tj. Ugovora o darovanju?
- Da li Ugovor o darovanju, bez predaje u posjed darovane stvari-nekretnine, mora biti sačinjen u formi javnobilježničkog akta i da li nedostatak takve forme takav pravni posao čini ništetnim?
- Da li su ugovoreni rokovi, i stipulacija, "NAJKASNIJE DO" predstavlja bitni sastojak ugovora?
- Da li, polazeći od odredbi čl. 360. i 361. Zakona o obveznim odnosima ispunjenje ugovorom preuzetih obveza podliježe zastari i da li je stoga za ispunjenje ugovorom iz 1986.godine preuzete obveze predaje u posjed poslovnog prostora nastupila zastara?
- Da li se, u ovom slučaju tuženiku, može naložiti ispunjenje nemoguće činidbe odnosno predaja u posjed poslovnog prostora koji, kao takav, ne postoji i čija identifikacija nije izvršena?
- Da li se kod stjecanja prava vlasništva pravnim poslom ( kupoprodajom) pravo vlasništva stječe samim sklapanjem toga pravnog posla ili upisom u zemljišne knjige kako to propisuju odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?
- Da li je dopuštanjem trećoj osobi, u ovom slučaju O. b. d.d., sudjelovanje u postupku do samog kraja u svojstvu umješača, iako za to nije imala nikakve osnove, tuženiku nanesena šteta odnosno prihvaćanjem radnji O. b. d.d. kao radnji tužitelja tuženik doveden u neravnopravan položaj stranke u postupku?
- Da li u slučaju neispunjenja Ugovorom preuzetih obveza po sili zakona dolazi do raskida ugovora?
- Da li pretpostavljeni vlasnik može imati veća prava u odnosu na zk. vlasnika koji je, ujedno, i stvarni vlasnik nekretnine?“
5.2. Predlagatelj, kao razloge zbog kojih naznačena pitanja smatraju važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, ističu pravna shvaćanja revizijskog suda o tom pitanju izražena u odlukama poslovni broj Rev-618/03, Rev-
5/99 te Rev-1604/94 smatrajući da je pobijana presuda u suprotnosti sa pravnim stavovima izraženima u navedenim odlukama.
6. U odnosu na postavljena pitanja prvenstveno valja ukazati da se ne radi o važnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanja su usmjerena na preispitivanje činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova i primjene materijalnog prava u ovom konkretnom slučaju, a što predlagatelj opširno obrazlaže, dok se pravna shvaćanja na koja ukazuje predlagatelj u citiranim odlukama ovog suda odnose na činjenično i pravno potpuno nepodudarne slučajeve. Tako je u odluci poslovni broj Rev-618/02, u činjeničnoj situaciji kada je utvrđeno da tužiteljica sklopljenim ugovorom nije preuzela obvezu plaćanja cijene za „višak kvadrata“ do kojeg je došlo prigodom izgradnje, a kako je cijenu za ugovorenu kvadraturu platila, zauzeto shvaćanje da je tužiteljica u cijelosti izvršila svoju obvezu iz ugovora, pa je tuženik bio dužan izvršiti svoju obvezu na predaju poslovnog prostora, na što ga obvezuju odredbe iz čl. 467. u vezi s čl. 454. st. 1. Zakona o obveznim odnosima te je prihvaćen zahtjev na predaju, kao i zahtjev tužiteljice za izdavanje tabularne isprave na koji obvezuje čl. 2. zaključenog Ugovora i zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene dobiti u smislu odredbe čl. 189. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima. U odluci Rev-5/99 izraženo je pravno shvaćanje o mogućoj primjeni čl. 137. Zakona o obveznim odnosima u slučaju nastupanja djelomične nemogućnosti ispunjenja zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, pri čemu nemogućnost ispunjenja, prema shvaćanju revizijskog suda, s obzirom na predmet konkretnog ugovora mora biti objektivna, a činjenica da je odgovorna osoba dužnika bila jedno vrijeme u pritvoru nije takva objektivna okolnost. Naposljetku, u odluci Rev-1604/94 izraženo pravo shvaćanje o tome što se smatra presuđenom stvari, a što sve nije predmet pitanja navedenih u prijedlogu. Iz izloženog je razvidno da predlagatelj nije izložio valjane razloge važnosti navedenih pitanja u prijedlogu te nisu ispunjene propisane pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u konkretnom slučaju.
7. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 23. veljače 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
