REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2251/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. d.o.o., u stečaju, V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik iz Odvjetničkog društva L. & p., Z., uz sudjelovanje umješača na tužiteljevoj strani D. F. iz V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik F. Š., odvjetnik u V., protiv tuženika T. T. d.o.o., T. T., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici M. K., odvjetnica u Z., i M. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. K. i dr., P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5642/2018-4 od 20. studenog 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-469/2013-44 od 6. srpnja 2018., u sjednici održanoj 23. veljače 2022.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 2.110.848,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje računajući od 28. ožujka 2012. pa do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u roku od 8 dana sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje računajući od dana presuđenja pa do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena."

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 303.243,75 kn, kn, u roku od 8 dana.

3. Sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 31.318,75 kn tuženik se odbija.“.

2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog materijalnopravnih pitanja:

„Je li tuženik ovlašten naplatiti sredstvo osiguranja koje je stekao temeljem ugovora koji kasnije sam taj tuženik raskida, te time u smislu odredbe članka 368. ZOO-a gubi pravo na navedeno osiguranje i naplatu po tome ugovoru?

Je li odredba ugovora (kao na primjer u konkretnom slučaju ugovoru o građenju članka 12.2.) koja glasi: „U slučaju da od ugovora odstupaju investitor ili izvođač, investitor je ovlašten da unovči sve dobivene garancije od strane izvođača bez obzira za što su iste bile izdane…“ protivna moralu društva te u tome smislu ništetna, jer se njom izričito propisuje da ukoliko i sam tuženik odstupi od ugovora- tada može naplatiti sve po bilo kojoj osnovi tužitelju, te u tome smislu može li se takva odredba uopće primjenjivati?

Je li dovoljno da tužitelj kao oštećeni u postupku, dokaže kako tuženik kao naplatitelj garancije nije imao dokument, odnosno izračun temeljem koje je naplatio bankarsku garanciju ili je potrebno da se nakon utvrđenja da ne postoji osnova naplate garancije potrebno istu utvrđivati u kunskom iznosu ili je to zadatak i teret dokaza tuženika kao subjekta koji je naplatio bankarsku garanciju i tvrdi da je istu naplatio temeljem određenog obračuna?

Ako tuženik potpiše izjavu (točka 6. st. 2. Zapisnika o primopredaji od 05.03.2012.) da će se konačni obračun radova koje je izveo tužitelj obračunati u roku 15 dana od dovršetka objekta, ima li tuženik pravo zakonito naplatiti bankarsku garanciju za povrat avansa iako i sam priznaje da mu nije poznat opseg radova, ili je ovlašten naplatiti garanciju bez obzira na sve jer ima takvu vrstu osiguranja?“

ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Prijedlog nije dopušten.

5. U prijedlogu, sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

6. Da bi se dopustilo podnošenje revizije, a sukladno odredbi čl. 385.a ZPP-a, potrebno je da se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili

- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.

7. Iz sadržaja prijedloga razvidno je da tužitelj u suštini osporava pravilnost i zakonitost konkretne presude suda drugog stupnja i postavlja pitanja koja su usko vezana za konkretan spor pa tako se ne radi o pitanjima koja bi isprovocirala odgovore koji bi imala i univerzalnu vrijednost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

8. Također u prijedlogu tužitelj ne navodi razloge važnosti kako je to obvezan sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a.

9. Zbog svega gore navedenog valjalo je prijedlog tužitelja odbaciti i riješiti kao u izreci sukladno odredbi čl. 387. st. 5. u svezi s čl. 392. ZPP-a.

Zagreb, 23. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.