Poslovni broj: 4 P-306/2020-14

1

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice V. B., OIB: …, iz R., P., zastupana po punomoćniku S. I., odvjetniku u R., protiv tuženika T. B., vlasnika obrta za proizvodnju i trgovinu "B.", OIB: …, iz B., L., radi isplate, VPS: 995,42 eura, nakon održane glavne javne rasprave 5. ožujka 2024., u prisutnosti parničnih stranaka osobno i punomoćnika tužiteljice, dana 7. ožujka 2024., javno objavivši,

 

p r e s u d i o    j e

 

1.                 Nalaže se tuženiku T. B., vlasniku obrta za proizvodnju i trgovinu „B.“, L., B., OIB …, da tužiteljici V. B. iz R., P., OIB: …, isplati iznos od 595,42 eura, uvećan za iznos zakonske zatezne kamate koja teče od 23. svibnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

2.               Odbija se tužiteljica sa viškom tužbenog zahtjeva u iznosu od 400,00 eura, kao neosnovanim.

 

3.             Nalaže se tuženiku T. B., vlasniku obrta za proizvodnju i trgovinu „B.“, OIB …, da isplati tužiteljici V. B. iz R., P.c, OIB: …, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 505,62 eura, uvećan za iznos zakonske zatezne kamate koja teče od presuđenja pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

4.            Odbija se tužiteljica sa viškom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 474,80 eura, kao neosnovanim.

 

Obrazloženje

 

1.               Tužiteljica je ustala tužbom protiv tuženika radi isplate navodeći da je tužiteljica od tuženika naručila izradu nove kuhinje te prihvatila njegovu ponudu broj 5/19 od 20.5.2019. godine. Temeljem navedene ponude da je dana 22.5.2019. uplaćen od strane tužiteljice na račun tuženika iznos od 7.500,00 kn. Rok za isporuku kuhinje da je bio kolovoz 2019., no, tuženik nije ispoštovao ovaj rok već je kuhinja isporučena tek 15. listopada 2019. Nakon što je tužiteljica pregledala kuhinju uočila je na njoj brojne vidljive nedostatke. Naime, kuhinja nije u cijelosti ofarbana traženom i dogovorenom bojom, ista je i nestručno ofarbana, a određeni dijelovi kuhinje nisu završeni dok su neki dijelovi izrađeni od drugog materijala i protivno nalogu tužiteljice. Također, na određenim dijelovima vidljivo je da kuhinja ima rupa i neravnina. Suprug tužiteljice R. B. da je zbog vidljivih nedostatak na kuhinji istu u listopada 2019. vratio tuženiku te je 20.10.2019. tužiteljica poslala tuženiku SMS poruku kojom zahtjeva povrat uplaćenog iznosa od 7.500,00 kn na njezin račun da bi tužiteljica 18.11.2019. poslala tuženiku dopis u kojem zahtjeva povrat uplaćenog iznosa od 7.500,00 kn i to u roku od 3 dana od primitka dopisa. Međutim, iako je tuženik ovaj dopis zaprimio 20.11.2019. na isti nije odgovorio niti je izvršio povrat traženog novčanog iznosa slijedom čega se predlaže da se presudi tuženika na isplatu tužiteljici iznosa od 7.500,00 kn odnosno sada 995,42 eura.

 

2.               U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da je tužiteljica naručila izradu kuhinje po mjeri od drva hrast sa određenim izgledom ormarića i ladica odnosno posebnim izvlačnim košarama te lakiranjem u boju slonove kosti. Navodi se međutim da je tužiteljica u cijelosti bila upoznata s vremenskim tijekom izrade kuhinje te da joj niti u jednom trenutku vremenska izrada nije predstavljala problem. Nadalje se navodi da je netočno da kuhinja nije ofarbana traženom i dogovorenom bojom te da je nestručno ofarbana, a također da je tužiteljica prilikom dogovora jasno naglasila da se kuhinja ne ofarba "jako" i ne zatvori drvo tako da se vidi da je kuhinja izrađena od masivnog drveta. Osporava se da određeni dijelovi nisu završeni ili da su izrađeni od drugog materijala sa rupama i neravninama već naprotiv da je kuhinja u cijelosti kompletno izrađena od kvalitetnog punog drveta hrasta. Također se navodi da je u izradu kuhinje utrošeno puno više od 7.500,00 kn, a da sada kuhinja stoji u skladištu obrta, zamotana i u netaknutom stanju. Isto tako se navodi da tužiteljica u svojoj tužbi nije navela da je tuženik njezinom suprugu R. B. prilikom vraćanja kuhinje na ruke dao iznos od 400,00 eura. Stoga se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

 

3.               Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Ponudu 5/19, list 5 spisa, u Nalog za plaćanje, list 6 spisa, u Raskid Ugovora, list 7 i 8 spisa, u preslike SMS poruka, list 10 spisa, u preslik fotografija predmetne kuhinje, list 43-49 spisa te 53-57 spisa, saslušani su svjedoci K. B., R. B., M. B., M. N. te tužiteljica, list 58-63 spisa.

 

4.               Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

 

5.               Na temelju izvedenih predloženih dokaza proistječe da su parnične stranke zaključile usmeni ugovor o djelu koji ugovor je propisan odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO-a), a koji propisuje da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Ugovor o djelu je dvostranoobvezan, konsenzualan ugovor, što znači da je isti sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

 

6.               Proistječe nadalje, da je tužiteljica naručila, a tuženik se obvezao izraditi kuhinju po mjeri od hrastovog drveta.

 

7.               Ugovorne strane zaključile su usmeni ugovor, te o detaljima njihovog dogovora, vremenu obavještavanja izvođača o nađenim nedostacima ne postoji pisani trag.

 

8.               Iz iskaza tužiteljice proistječe da je kod tuženika naručila izradu kuhinje po mjeri te da je tom prilikom i imala sliku kuhinje koju želi te je željela i kuhinju u boji matirane slonove kosti, a da ploča kuhinje bude sive boje "pohabana", tj. da ima starinski štih. Navodi da je pitala tuženika da li to može postići na što je on odgovorio da može te pojašnjava da je htjela kuhinju od punog drveta, a da joj je sam tuženik sugerirao hrastovinu s čim se složila. Bila je ugovorena cijena izrade kuhinje od 10.500,00 kn te je davala u više navrata avans uplatom na račun te da je ukupno platila iznos od 7.500,00 kn, a da je taj njihov dogovor bio u 4. mjesecu 2019. s tim da je tuženiku napomenula da bi htjela da kuhinja bude gotova do početka školske godine zbog djece na što je tuženik odgovorio da neće biti problema. Međutim, da je vidjela da se sve to nekako odugovlači odnosno da se kuhinja neće izraditi do početka školske godine što se i ostvarilo da bi joj 17.10.2019. tuženikova supruga poslala poruku i rekla da može doći po kuhinju u četvrtak pa da su onda suprug joj kao i M. N. sa iznajmljenim kombijem otišli po tu kuhinju i još su ponijeli sa sobom foliju kao bi je omotali i priredili za transport. Kada je kuhinja dovezena u R. i kad je ona vidjela kuhinju da se rasplakala te da je bila "gotovo histerična" jer da to nije bila kuhinja koju je ona naručila. Naime, da je kuhinja bila lakirana, a ona je tražila matiranu slonovu kost te da je kuhinja bila "nekako nedovršena", primjerice, kutevi su bili neofarbani, utori nedovršeni te je kuhinja "smrdjela po svježoj boji". Također, da su se vidjele i rupe odnosno bilo je toliko nedostataka zbog kojih da je procijenila da se kuhinja ne može popraviti i zbog toga je istu večer nazvala tuženikovu suprugu i kazala joj da je kuhinja "katastrofa", da će je vratiti jer je nedovršena i ima nedostatke na što da je tuženikova supruga rekla u smislu "kako to". Suprug da je vratio tu kuhinju 20.10.2019., a da je ona taj isti dan poslala SMS poruku tuženikovoj supruzi da joj se vrati iznos od 7.500,00 kn nakon čega da se ona više nije javila. Navodi da je točno da je tuženik njezinom suprugu dao 400,00 eura prilikom vraćanja kuhinje i suprug joj je to predao te zaključuje da je to tuženik dao "valjda da se zamažu oči". Isto tako navodi da nije točno da bi se njoj slale slike kuhinje tijekom njezine izrade već da je poslana slika gotove kuhinje prije no što je suprug došao po nju, a kuhinja da je tada slikana izdaleka pa je ispadalo kao da je sve savršeno. Nadalje pojašnjava da je bilo dogovoreno da kuhinja kao ukrasne lajsne tzv. cokl budu u boji matirane slonove kosti, a da je samo gornja ploča trebala biti sive boje te da je umjesto toga dobila lakiranu kuhinju prljavo bijele boje sa smeđom ukrasnom lajsnom te smeđom lakiranom pločom. Isto tako, da nakon raskida Ugovora kojeg je poslala tuženiku po svome odvjetniku, da joj se tuženik više nikada nije javio.

 

9.               Svjedokinja K. B., tuženikova supruga, potvrđuje da je tužiteljica kod tuženika naručila izradu kuhinje po mjeri pa da je tužiteljica donijela svoj plan i mjere za tu kuhinju te je htjela masivnu kuhinju od hrasta, a bila je dogovorena boja slonove kosti s tim da je ploča trebala biti u drugoj boji. Na ime avansa da je tužiteljica predala iznos od 7.500,00 kn te je kuhinja bila završena u 10. mjesecu. Po kuhinju da je došao tužiteljičin suprug sa vozačem koji ju je preuzeo umotavši je u foliju no odmah da je drugi dan tužiteljičin suprug vratio kuhinju natrag rekavši da je njegova supruga vidjela nedostatke te navodi da je tužiteljica poslala fotografije šarafa no da je riječ o šarafima koji dolaze do drugog ormarića te da se oni zapravo ne vide kada se to smontira. Isto tako navodi da po njoj kuhinja nema nedostataka. Naposljetku, da misli da ni ona ni suprug nisu kontaktirali sa tužiteljicom nakon što je ista vratila izrađenu kuhinju, da se kuhinja "može dotjerati još", a za neke nedostatke navodi da je to "unutra i ne vidi se". Isto tako, da letva na kuhinji koja nije obojana, svjedokinja navodi da ne zna razlog zašto nije obojana no da je riječ o letvi koja je unutar ormarića i "to se ne vidi".

 

10.          Iz iskaza svjedoka R. B., tužiteljičinog supruga, proizlazi da isti potvrđuje navodi svoje supruge, ovdje tužiteljice te i on potvrđuje da je sa šoferom u 10. mjesecu došao po kuhinju te da su je odvezli za R., a da je supruga kada je kuhinju vidjela odmah opazila boju radne ploče koja je bila čokoladna boja umjesto sivkaste kako je dogovoreno, zatim da je primijetila i druge nedostatke u vidu neravnih rubova, "zraka" na stranicama, ogrebotina, rupa, nepofarbanih dijelova. Isto tako, da je kuhinja bila ofarbana 5, 6 dana prije preuzimanja te kada su kuhinju odmotali iz folije u R. da se osjetio jak miris po svježoj boji. Ističe da je nedostataka bilo previše te da je supruga odmah istu večer komunicirala s tuženikovom suprugom i rekla joj da će kuhinju vratiti pa da je on tu kuhinju i vratio kroz par dana budući je bilo previše nedostataka da bi se tražilo njihovo uklanjanje. Nakon vraćanja kuhinje da niti tuženik niti njegova supruga nisu kontaktirali tužiteljicu niti njega vezano za kuhinju te ističe da mu je tuženik prilikom vraćanja kuhinje predao 400,00 eura, a da ne zna točno na što se odnosio taj iznos.

 

11.          Svjedok M. B. navodi da mu je poznato da je tužiteljica naručila hrastovu kuhinju po mjeri u boji slonove kosti te da je tužiteljica donijela slike i dimenzije kako bi kuhinja trebala izgledati no da on nije detaljno sudjelovao u dogovoru između tužiteljice i njegovih roditelja. Poznato mu je da je tužiteljičin suprug sa vozačem došao po kuhinju da bi je nakon nekoliko dana vratio te da je otac suprugu tužiteljice tom prilikom predao 400,00 eura te mu je poznato da je tužiteljica ukazivala na neke nedostatke no navodi da su to bili "neki estetski" nedostaci koje on ne smatra nedostacima jer je riječ negdje o nedostacima koji se ne bi vidjeli jer da se nalaze "unutar" kuhinje.

 

12.          Svjedoku M. N. poznato je da je zajedno s tužiteljičinim suprugom išao po predmetnu kuhinju te navodi da kada su kuhinju dovezli u R. kod tužiteljice da je tužiteljica počela plakati i pokazala im oštećenja pa da je onda i sam vidio tih par oštećenja iako nije stručnjak za to. Sjeća se "neke daščice" kao i intenzivnog mirisa boje kuhinje.

 

13.          Odredba čl. 604. st. 1. citiranog Zakona propisuje da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača, a stavak 3. navodi da nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju.

 

14.          Na temelju izvedenih dokaza proistječe nedvojbenim da je tužiteljica odmah po zaprimanju izrađene kuhinje pregledala te utvrdila nedostatke o kojima je bez odgađanja izvijestila tuženika kao izvođača.

 

15.          Sud je punu vjeru poklonio iskazu tužiteljice koji je uvjerljiv i logičan, okolnosan kao što je podudaran sa iskazom svjedoka R. B. koji je njezin suprug, no, podudaran je i sa iskazom svjedoka N. M., koji je nesrodan s tužiteljicom.

 

16.          Proistječe da je tužiteljica istu večer nakon što joj je dopremljena predmetna kuhinja te nakon što je istu pregledala nazvala tuženikovu suprugu i kazala joj da je "kuhinja katastrofa", da je nedovršena, da ima nedostataka te da će se takva kuhinja vratiti.

 

17.          Premda nema pisanog traga o detaljnom izgledu naručene kuhinje ovaj Sud je u tom dijelu punu vjeru poklonio iskazu tužiteljice čiji je iskaz uvjerljiv kada navodi da je naručila kuhinju u mat boji slonove kosti, sa sivom radnom pločom, a da je umjesto toga dobila lakiranu kuhinju, sa smeđom lakiranom pločom i smeđom ukrasnom lajsnom, sa neobojanim kutevima, sa ogrebotinama i rupama, što je sve kuhinju činilo "nekako nedovršenom".

 

18.          U tom pravcu Sud je prihvatio i kao vjerodostojne fotografije izrađene kuhinje, list 43-49 spisa te 53-57 spisa, iz kojih je moguće nedvojbeno utvrditi da je riječ o nedostacima koje kao takve navodi tužiteljica.

 

19.          Sud nije mogao prihvatiti navode tuženika niti njegove supruge, saslušane svjedokinje K. B., da je riječ o nedostacima koji se zapravo ne vide "jer su unutra" ili pak o nedostacima koji se ne vide kada se kuhinja "smontira" s obzirom da je u svakom slučaju riječ da su takvi nedostaci prisutni te da izradu takve kuhinje sa takvim nedostacima stranke nisu dogovorile.

 

20.          Da je doista riječ o kuhinji koju naručiteljica odnosno tužiteljica nije naručila potvrđuje zapravo i reakcija tužiteljice nakon zaprimanja i pregleda kuhinje kada je istu odmah odlučila vratiti te je nedvojbeno da je kuhinja sadržavala brojne nedostatke (i to ne samo estetske kako to nastoji ublažiti saslušani svjedok M. B., sin tuženika).

 

21.          U tom pravcu proistječe da je kuhinja izrađena odnosno da je obavljen posao u suprotnostima s izričitim uvjetima ugovora (lakirana kuhinja umjesto mat boje, smeđa radna ploča umjesto sive, smeđa ukrasna lajsna umjesto sive, dvojbena boja izrađene kuhinje koju tužiteljica smatra prljavo bijelom bojom, a tuženik bojom slonove kosti) kao i da tako izrađena kuhinja ima brojne vizualne nedostatke u vidu rupa, ogrebotina, neobojenih dijelova te se ukazuje da je tužiteljica mogla raskinuti ugovor i to pozivom na odredbu čl. 609. Zakona o obveznim odnosima.

 

22.          Navedeno je ista i učinila podneskom od 18. studenog 2019. godine, list 7 spisa, a koji podnesak je tuženik uredno zaprimio.

 

23.          Pri tome je Sud cijenio da tuženik nakon vraćanja predmetne kuhinje nije predlagao, a kamoli inzistirao, da mu se dopusti eventualno otklanjanje uočenih nedostataka, već je uredno preuzeo vraćenu kuhinju te tužiteljičinom suprugu dao na ruke iznos od 400,00 eura s tim što je nejasno temeljem koje osnove.

 

24.          Proistječe stoga da je tuženik zapravo pristao na raskid ugovora, a kako je tužiteljica vratila kuhinju, a prethodno je uplatila predujam u iznosu od 7.500,00 kn, to proistječe da ima pravo na povrat onoga što je dala, kako to predviđa odredba čl. 368. gore citiranog Zakona.

 

25.          Pri tome je Sud imao u vidu da je, dakle, nesporno tuženik tužiteljici po njezinom suprugu predao iznos od 400,00 eura te je ovaj iznos uračunat u plaćeni predujam te stoga Sud nije mogao usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti već u iznosu kako je to navedeno u izreci.

 

26.          Sud nije mogao priznati da bi navedeni predani iznos od 400,00 eura predstavljao eventualno iznos za transportne troškove koje je imala tužiteljica s obzirom da takvi eventualni transportni troškovi nisu dokumentirani niti je predloženo izvođenje dokaza na ovu okolnost.

 

27.          Iz tog razloga valjalo je djelomično usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao u izreci.

 

28.          Budući je tužiteljica djelomično uspjela u parnici to ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

 

29.          S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 995,42 eura, a tužiteljici je dosuđen iznos od ukupno 595,42 eura, to proistječe da je tužiteljica uspjela sa 59,81% tužbenog zahtjeva u pogledu visine, a 100% uspjeh u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, dakle, ukupan uspjeh tužiteljice je 79,90%, a tuženik je stoga uspio u parnici sa 20,10 % te stoga od ukupnog uspjeha tužiteljice je potrebno oduzeti ovaj postotak uspjeha tuženika te se dobije 59,80% kao konačan uspjeh tužiteljice u ovoj parnici.

 

30.          Nakon toga Sud je priznao trošak tužiteljice prema ispostavljenom troškovniku te je tako priznat trošak sastava tužbe, nadalje, trošak sastava obrazloženog podneska od 8.2.2024. godine kojim se tužiteljica očitovala na navode odgovora na tužbu, nadalje, trošak zastupanja na ročištima od 16.2.2024 i 5.3.2024. u iznosu od po 150,00 eura za svaku radnju, a što daje ukupan iznos od 600,00 eura, sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

31.          Kada se ovaj iznos stavi u omjer uspjeha tužiteljice od 59,80% dobije se iznos od 358,80 eura, a kojem iznosu valja pribrojiti trošak pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 79,62 eura te trošak za pristup dva svjedoka na glavnu raspravu u ukupnom iznosu od 67,20 eura te se dobije iznos od 505,62 eura kojeg je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

 

32.          Sud nije priznao zatraženu naknadu troška za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura već 150,00 eura imajući u vidu vrijednost predmeta spora, sve prema gore navedenoj Tarifi. Također, nije priznat putni trošak pristupa troje svjedoka već dva svjedoka. Iz tog razloga valjalo je sa viškom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužiteljicu odbiti.

 

33.          Na dosuđeni iznos parničnog troška dosuđene su i pripadajuće zakonske zatezne kamate sukladno č. 29. st. 1. i 2. te čl. 368. st. 5. Zakona o obveznim odnosima imajući u vidu da je tužiteljica uplatila predujam od 7.500,00 kn 22.5.2019. godine te joj je stoga tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana kada je primio navedeni predujam.

 

34.          Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

 

U Otočcu 7. ožujka 2024.

Sutkinja

 

Slavka Nikšić, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

              Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 8 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

              Presuda kojom se završava spor u postupku o sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

 

O tom obavijest

1. S. I., odvjetnik u R.
2. T. B., B., L.