Broj: Ppž-8395/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja - Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene I.P. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljene I.P., podnesenoj putem branitelja M.Ž., odvjetnika u S., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 35. Pp J-3189/2020 od 27. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba okrivljene I.P. odbija se kao neosnovana i pobijana presuda potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljena I.P. dužna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena I.P. proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te joj je, na temelju istog propisa i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena ublažena novčana kazna od 1.000,00 kuna.

1.1.Istom presudom je okrivljenica obvezana naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv pobijane presude je okrivljenica, pravodobno, putem branitelja, podnijela žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene Prekršajnog zakona i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Okrivljenica osporava svoju krivnju, tvrdeći da se predmetni događaj nije uopće dogodio tj. da je isti iskonstruirala M.P.P.i to u cilju procesne pomoći svome bratu, a njezinom tadašnjem suprugu, te tadašnjem svekru, koji su imali namjeru nju iseliti iz kuće u S. i ostaviti je bez ikakve imovine iako se radilo o bračnoj stečevini. Da je tome tako, okrivljenica tvrdi da se jasno vidi i iz činjenice da ju je M.P. prijavila po proteku 4 mjeseca nakon navodnog događaja. Okrivljenica ističe da je prvostupanjski sud odluku temeljio na iskazu zainteresiranih svjedoka – članova obitelji i prijatelja kojima je svima bilo u interesu pružiti podršku njezinom tadašnjem suprugu M.P.. Nadalje, okrivljenica navodi kako ona i M.P., u vrijeme donošenja pobijane presude više nisu bili u braku slijedom čega više niti ne postoji tazbinski odnos srodstva između nje i oštećene M.P.P. tj. one ne čine obitelj u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Okrivljenica u žalbi predlaže da ju se oslobodi krivnje te da se ovaj postupak obustavi.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti. Također, zastara progona nije nastupila jer je vrijeme počinjenja 27. svibnja 2020.

5. Nadalje, uvidom u pobijanu presudu utvrđeno je da je prvostupanjski sud tijekom postupka ispitao okrivljenicu, koja je prekršaj poricala, te svjedoke M.P.P., M.P., M.P.i I.P., a pročitana je dokumentacija koja se nalazi u spisu predmeta. Nakon tako provedenog postupka prvostupanjski je sud donio osuđujuću presudu. U odnosu na žalbene navode kojima okrivljenica osporava utvrđenja suda u odnosu na njezinu krivnju, a pri tome u pravom redu osporavajući vjerodostojnost iskaza oštećene M.P.P., ističe se da su svi ispitani svjedoci suglasno iskazivali o napadu okrivljenice na oštećenu M.P.P., a čak je i sama okrivljenica dopustila mogućnost da je postupila na terećeni način. Procjena prvostupanjskog suda o tome da u odnosu na krivnju okrivljenice ne prihvati njezin iskaz, odnosno da prihvati iskaze ispitanih svjedoka u skladu je sa zakonskom odredbom članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, na temelju koje sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. Osim toga, prvostupanjski sud je dao detaljne razloge o odlučnim činjenicama, odnosno detaljnu analizu izvedenih dokaza – u prvom redu personalnih, te razloge iz kojih iskaze svjedoka smatra vjerodostojnima.

6. U odnosu na žalbene navode kojima okrivljenica osporava pravilnost primjene materijalnog prava, iznoseći stav da okrivljenica i oštećena M.P.P. ne čine obitelj jer je brak između okrivljenice i oštećeničinog brata M.P. prestao, čime se na predmetnu situaciju ne može primijeniti Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, navodi se da u trenutku počinjenja prekršaja – 27. svibnja 2020. brak između okrivljenice i M.P. nije bio razveden. Slijedom navedenog, u vrijeme počinjenja prekršaja, okrivljenica i oštećena M.P.P. jesu predstavljale obitelj u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te na postojanje prekršaja nije od utjecaja okolnost da je njihovo srodstvo (tazbinsko) prestalo razvodom braka okrivljenice i oštećeničinog brata – M.P..

7. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je pobijana prvostupanjska odluka pravilna te okrivljenica svojom žalbom takvu odluku nije dovela u pitanje.

8. Razmatrajući odluku o prekršajnopravnoj sankciji, napominje se da je za predmetni prekršaj člankom 22. stavkom 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna, odnosno kazna zatvora u trajanju do 90 dana. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je okrivljenici izrekao blažu vrstu kazne – novčanu kaznu, koju je ublažio ispod propisanog minimuma, uzimajući u obzir da je okrivljenica nekažnjavana, da je nezaposlena te uzimajući u obzir i okolnosti počinjenja prekršaja kao i loše obiteljske prilike uslijed predstojećeg razvoda braka. Otegotne okolnosti sud nije utvrdio. I prema stajalištu ovog Suda, takva kazna je primjerena svim okolnostima počinjenja djela kao i svim okolnostima relevantnim za izbor kazne, a ujedno je takva kazna primjerena svrsi kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, i imovno stanje okrivljenice.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 23. veljače 2022.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Martina Bastić, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja, oštećenicu i tužitelja.