Poslovni broj: Gž-1883/2020-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljice T. B. iz Z., OIB: ...., zastupane po punomoćniku V. T., odvjetniku iz V., protiv tuženice A. U. iz Z., OIB: ...., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4460/18-13 od 28. studenog 2019., 23. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4460/18-13 od 28. studenog 2019. u točki I. izreke do iznosa od 13.909,49 kn s pripadajućim zateznim kamatama te u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke do iznosa od 3.195,02 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice preinačava se prvostupanjska presuda u preostalom dijelu točke I. i II. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.250,74 kn (slovima: pettisućadvijestopedesetkunasedamdesetčetirilipe) sa zateznim kamatama od 20. rujna 2018. do isplate.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.842,48 kn (slovima: tritisućeosamstočetrdesetdvijekunečetrdesetosamlipa) sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke naloženo je tuženici da isplati tužiteljici iznos od 19.160,23 kn sa zateznim kamatama od 20. rujna 2018. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženici da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 7.037,50 kn, sa zateznim kamatama od 28. studenog 2019. do isplate.

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnijela je tuženica, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč.1 i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženici.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava pravovremenost žalbe i osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbacivanje žalbe kao nepravovremene, podredno odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude, uz obvezivanje tuženice na naknadu troškova žalbenog postupka tužiteljici.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 19.160,23 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koji zahtjev temelji na činjenici da je podmirila režijske troškove te zajedničku pričuvu, komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda za stan u Z., za razdoblje od 31. svibnja 2015. do 15. rujna 2018., u kojem razdoblju je tuženica predmetni stan koristila za stanovanje bez valjane pravne osnove i nije plaćala navedene troškove.

6. Neosnovano se tuženica žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pri tome, žalbeni navodi kako iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud smatra da je tužiteljica pretrpjela štetu u vidu izgubljene dobiti, dok presudu temelji na odgovornosti tuženice s osnove stjecanja bez osnove, zbog čega da se presuda ne može ispitati, ne upućuju na prethodno navedenu bitnu procesnu povredu, već na eventualnu pogrešnu primjenu materijalnog prava.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana, niti da je podmirila režijske i druge troškove za razdoblje u kojem je stan koristila tuženica bez valjane pravne osnove. Također, nije sporna visina plaćenih troškova. Sporno je da li je tuženica u obvezi naknaditi tužiteljici iznos plaćenih troškova.

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužiteljica platila iznos od ukupno 19.160,23 kn i to upravitelju zgrade iznos od 3.317,58 kn, trgovačkom društvu HEP t. d.o.o. iznos od 12.078,23 kn, trgovačkom društvu GSKG d.o.o. iznos od 1.851,26 kn za odvoz komunalnog otpada te iznos od 1.557,84 kn za komunalnu naknadu, kao i iznos od 375,32 kn za naknadu za uređenje voda.

10. Imajući u vidu da je tuženica u razdoblju na koji se odnose plaćeni troškovi živjela u predmetnom stanu bez valjane pravne osnove, a da te troškove nije podmirila, već je to učinila tužiteljica, ujedno cijeneći da je tužiteljica mogla stan iznajmiti trećoj osobi, odnosno utuženi iznos ostvariti dajući stan u najam uz obvezu plaćanja svih troškova, a da je tuženica bez valjane pravne osnove ostvarila korist neplaćanjem tih troškova, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) zauzima stav da je na strani tuženice došlo do stjecanja bez osnove u visini utuženog iznosa. Stoga, obvezuje tuženicu na isplatu utuženog iznosa tužiteljici,sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate pozivom na čl. 1115. ZOO-a.

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. i 155. ZPP-a pa dosuđuje tužiteljici troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) te trošak sudskih pristojbi.

12. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

13. Osnovano se tuženica žalbom poziva na pogrešan stav prvostupanjskog suda da bi tužiteljici utuženi iznos pripadao s osnove naknade izgubljene koristi koju bi ostvarila davanjem u najam predmetnog stana trećoj osobi, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o izvanugovornoj odgovornosti za naknadu štete, već sporni pravni odnos valja prosuđivati kroz institut stjecanja bez osnove.

14. Prema čl.1111. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st.1.). Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st.2.). Prema ad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može čl. 1120. ZOO-a,k

zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

15. U konkretnom slučaju, tuženica je korištenjem predmetnog stana u razdoblju na koje se odnose predmetni režijski troškovi u smislu čl. 1120. ZOO-a uporabom tuđe stvari stekla korist u vidu neplaćanih troškova, slijedom čega je, pri nespornoj činjenici da je te troškove pružateljima usluga podmirila tužiteljica, pozivom na čl. 1111. ZOO-a u obvezi naknaditi tužiteljici plaćeni iznos troškova.

15.1. Imajući u vidu utvrđenje da plaćeni režijski troškovi HEP t. d.o.o. iznose 12.078,23 kn i GSKG d.o.o. s osnove odvoza komunalnog otpada 1.418,90 kn i 412,36 kn tj. ukupno 1.831,26 kn, odnosno sveukupno 13.929,49 kn, to je tuženica pozivom na čl. 1111. ZOO-a u obvezi isplatiti tužiteljici navedeni iznos, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate sukladno čl. 1115. ZOO-a, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u tom dijelu usvojio tužbeni zahtjev. 16. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženicu na isplatu preostalog utuženog iznosa s osnove plaćene zajedničke pričuve, komunalne naknade i naknade za uređenje voda.

17. Naime, zajednička pričuva, komunalna naknada i naknada za uređenje voda ne smatraju se režijskim troškovima nekretnine, već se u smislu čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/06., 38/09., 153/09., čl. 19. st. 1. i 3. Zakona o komunalnom 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: ZV),

gospodarstvu ("Narodne novine" br. 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - službeni pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14., 36/15., 68/18.) te čl. 13. i 14. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva ("Narodne novine" br. 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16., 127/17., 66/19.), koji su bili na snazi u razdoblju na koje se odnose utuženi troškovi, radi o troškovima koji terete samu nekretninu odnosno nastaju neovisno o korištenju nekretnine i dužni su ih po zakonu snositi vlasnici nekretnine.

17.1. Kako je dakle, sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama tužiteljica kao vlasnica stana na temelju samog zakona u obvezi plaćanja zajedničke pričuve, komunalne naknade i naknade za uređenje voda te se radi o troškovima koji nastaju neovisno o korištenju nekretnine, po ocjeni ovoga suda na strani tuženice korištenjem stana i neplaćanjem tih troškova nije došlo do stjecanja bez osnove uporabom tuđe stvari u smislu čl. 1120. u svezi s čl. 1111. ZOO-a. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.250,74 kn sa zateznim kamatama, već je pravilnom primijenom matreijalnog prava u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke, kao u točki I. izreke ove presude, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice valjalo je primjenom čl. 373. toč. 3.ZPP-a u preostalom dijelu točke I. izreke prvostupanjsku presudu preinačiti, kao u točki II. izreke ove presude.

19. S obzirom na ishod žalbenog postupka, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Budući da su stranke kvalitativno i kvantitativno djelomično uspjele u sporu i to tužiteljica u omjeru od 72,70 %, a tuženica u omjeru od 27,30 %, pozivom na čl. 154. st. 2. ZPP-a tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 45,40%. S obzirom da ukupan trošak tužiteljice koji je bio potreban za vođenje postupka sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi iznosi 7.037,50 kn, kako je to pravilno odmjerio prvostupanjski sud, to je valjalo tužiteljici dosuditi naknadu odmjerenih troškova postupka razmjerno utvrđenom omjeru u sporu od 45,40% odnosno u iznosu od 3.195,02 kn, dok se u preostalom dijelu njezin zahtjev za naknadu troškova postupka ukazuje neosnovanim, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci 23. veljače 2022.

Sutkinja

Ingrid Bučković