Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj 14 Gž-993/2021-4
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka, predsjednika vijeća, Vesne Težak-Škrbina, člana i suca izvjestitelja te Jasminke Pavković, člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja S. P. iz Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. Š. O., odvjetnica u Z., …, protiv tuženih: 1. I. G. B. iz Z., …, OIB: …, 2. Đ. K., rođ. D. iz Z., …, OIB: …, sada na adresi u B., …, koju zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u Z., 3. M. V. iz Z., …, OIB: …, 4. B. B. (M.) iz D. S., …, OIB: …, 5. B. N., rođ. B. iz Z., …, OIB: …, 6. N. B., rođ. B. iz Z., …, OIB: …, 7. B. C., rođ. B. iz Z., …, OIB: …, 8. S. L., dj. B. iz Nj., D., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u Z., …, 9. I. C. M. iz Z., …, 10. S. C. M. iz Z., …, 11. M. C. M. iz Z., …, koje 9., 10. i 11. tuženike zastupa poseban skrbnik N. B., odvjetnik u Z., 12. F. K. iz Z., …, OIB: …, 13. N. G. iz Z., …, OIB: …, koju zastupa poseban skrbnik N. B., odvjetnik u Z., 14. I. K. iz Z., …, OIB: …, 15. B. Č. iz Z., …, OIB: …, 16. N. P. iz Z., …, OIB: …, 17. T. S. iz Z., …, OIB: …, 18. I. P., OIB: … i 19. Đ. P., OIB: …, oboje iz Z., …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 9. tuženika I. C. M., 10. tuženika S. C. M., 11. tuženika M. C. M., 13. tuženice N. G. i o žalbi 15. tuženice B. Č. i 16. tuženice N. P. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10032/2010-274 od 17. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalba 9. tuženika I. C. M., 10. tuženika S. C. M., 11. tuženika M. C. M., 13. tuženice N. G. i žalba 15. tuženice B. Č. i 16. tuženice N. P. te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10032/2010-274 od 17. lipnja 2021. u pobijanom dijelu, u odnosu na te tuženike.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu 9. tuženik, 10. tuženik, 11. tuženik i 13. tuženica naknade trošak sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„ I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je P. S. iz Z., …, OIB: … vlasnik zkč. br. 7547/1 pašnjak u podkopnjaku sa 4547 m2 upisane u z.k.ul. 108157 k.o. G. Z. u 59/4547 dijela, što su tuženi i to I. G.-B., …, Z., OIB: …, K. Đ. rod. D., …, Z., OIB: …, V. M., …, OIB: …, B. B. (M.), …, Z., OIB: …, N. B. rođ. B., …, Z., OIB: …, B. N. r. B., …, Z., OIB: …, C. B. rođ. B., …, Z., OIB: …, L. S. dj. B., …, D., Nj., OIB: …, G. V., …, Z., OIB: …, P. I., …, Z., OIB: …, P. Đ., …, Z., OIB: … dužni priznati i trpjeti da se tužitelj upiše vlasnikom nekretnina označene kao zkč. br. 7457/1 pašnjak u podkopnjaku sa 4547 m2 u 59/4547 dijela,upisane u z.k.ul. 108157 k.o. G. Z., dok će tuženi ostati upisani kao vlasnici i to I. G.-B., …., Z., OIB: … u 561/4547 dijela, K. Đ. rođ. D., …, Z., OIB: … u 281/4547 dijela, V. M., …, OIB: … u 327/4547 dijela, B. B. (M.), …, Z., OIB: … u 654/4547 dijela, N. B. rođ. B., …, Z., OIB: … u 654/4547 dijela, B. N. r. B., …, Z., OIB: … u 654/4547 dijela, C. B. rođ. B., …, Z., OIB: … u 654/4547 dijela, L. S. dj. B., …, D., Nj., OIB: …. u 281/4547 dijela, G. V., …, Z., OIB: … u 234/4547 dijela, P. I., …, Z., OIB: … u 94/4547 dijela, P. Đ., …, Z., OIB: … u 94/4547 dijela.
II. Utvrđuje se da je tužitelj S. P. iz Z., …, OIB: …, vlasnik zkč. br. 7547/3 pašnjak u podkopanjku sa 1595 m2, upisane u z.k.ul. 9158 k.o. G. Z., z.k.tijelu l {prvom) u 83/1595 dijela, sto su tuženici i S. T. iz Z., …, OIB: …, C. M. I., ., Z., C. M. S., …, Z., C. M. M., …, Z., K. V. r. C. p. M. iz Z., …, OIB: … kao nasljednica iza pok. C. M., …, Z., K. F., Z., …, OIB: …, G. N., Z., …, OIB: … (u zemljišnim knjigama upisana kao K. N., M.), dužni priznati i trpjeti da se tužitelj upiše vlasnikom nekretnina označene kao zkč. br.7457/3 pašnjak u P. sa 1595 m2 u 83/1595 dijela, dok tuženici ostaju i nadalje upisani kao vlasnici i to S. T. iz Z. …, OIB: … u 248/1595 dijela, C. M. I., …, Z., u 157,5/1595 dijela, C. M. S., …, Z. u 79/1595 dijela, C. M. M., …, Z., u 79/1595 dijela, K. F., Z., …, OIB: …u 36/1595 dijela, G. N., Z., … (u zemljišnima knjigama upisana kao K. N., … Z.), OIB: … u 36/1595 dijela i K. V. r. C. p. M. iz Z., …, kao nasljednica iza pok. C. M., …, Z., u 79/1595 dijela.".
II. Utvrđuje se da je tužitelj P. S. iz Z., …, OIB: … vlasnik dijela zkč. br. 7547/1 k.o. G. Z. upisane u z.k.ul. 6743 k.o. G. Z. u pov. od 59 m2 i dijela zkč. br. 7547/3 upisane u z.k.ul. 9158 k.o. G. Z. u pov. od 166 m2, koji dijelovi zkčbr. 7547/1 u pov. od 59 m2 i dio zkčbr. 7547/3 u površini od 166 m2 čine novoformiranu zkč. br. 7547/7 dvorište sa225 m2, k.o. G. Z., a koja prema podacima iz katastarskog operata odgovara k.č. 674/5 k.o. Ž., formiranu Prijavnim listom sa diobnim nacrtom RN 782/02 koji čini sastavni dio ove presude, pa je tužitelj P. S. iz Z., …, OIB: … temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti i Prijavnog lista RN 782/02 dužan ishoditi upis prava vlasništva na novoformiranoj zkč. br. 7547/7 dvorište sa 225 m2 k.o. G. Z., u svoje ime i u svoju korist uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika i to G. B. I., …, Z., OIB:…, K. Đ. rođ. D., …., Z., sada na adresi B., …, OIB: …, V. M., …, Z., OIB: …, B. B. (M.), …, D. S., OIB: …, N. B. rođ. B., …, Zagreb, OIB: …, B. N. r. B., …, Z., OIB: …, C. B. rođ. B., …, Z., OIB: …, L. S. dj. B., …, D., Nj., OIB: …, C. M. I., …, Z., C. M. S., …, Z., C. M. M., …, Z., I. K. OIB:…, …, Z. kao nasljednik iza K. V. iz Z., …, Z., a ona kao nasljednica iza upisanog vlasnika pok. C. M. iz Z., …, B. Č., OIB….., …, Z. kao nasljednica iza K. V. iz Z., …, Z., a ona kao nasljednica iza upisanog vlasnika pok. C. M. iz Z., … i N. P. OIB: …,
Š.
…, Z., kao nasljednica iza K. V. iz Z., …, Z., a ona kao nasljednica iza upisanog vlasnika pok. C. M. iz Z., …, K. F., …, Z. OIB: …, N. G., Z., …, OIB: … (u zemljišnim knjigama upisana kao K. N.), P. I., …, Z., OIB: …, P. Đ., …, Z., OIB: … i T. S. OIB: …,
…, Z..
III. Nalaže se tuženicima I. G. B. iz Z., …, OIB: …, Đ. K., rođ. D. iz Z., …, OIB: …, sada na adresi u B., …, M. V. iz Z., …, OIB: …, B. B. (M.) iz D. S., …, OIB: …, B. N., rođ. B. iz Z., …, OIB: …, N. B., rođ. B. iz Z., …, OIB: …, B. C., rođ. B. iz Z., …, OIB: …, S. L., dj. B. iz Nj., D., …, OIB: …, I. C. M. iz Z., …, S. C. M. iz Z., …, M. C. M. iz Z., …, F. K. iz Z., …, OIB: …, N. G. iz Z., …, OIB: …, I. K. iz Z., …, OIB: …, B. Č. iz Z., …, OIB: …, N. P. iz Z., …, OIB: …, T. S. iz Z., …, OIB: …, I. P., OIB: … i Đ. P., OIB: …, oboje iz Z., … naknaditi tužitelju P. S. iz Z., …, OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu 52.110,00 kn u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli 9. tuženik I. C. M., 10. tuženik S. C. M., 11. tuženik M. C. M., 13. tuženica N. G. (dalje: 9. tuženik, 10. tuženik, 11. tuženik 13. tuženica) u kojoj ističu sve zakonom predviđene žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). Predlažu da sud uvaži žalbu i presudu ukine te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Žalbu protiv navedene presude podnijeli su, iz istih žalbenih razloga, 14. tuženik I. K., 15. tuženica B. Č. i 16. tuženica N. P. (dalje: 14. tuženik, 15. tuženica i 16. tuženica) u kojoj predlažu presudu u dijelu pod točkom II. i III. izreke ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.
2.2. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-10032/10-282 od 21. srpnja 2021. odbačena je žalba 14. tuženika kao nepravovremena. To rješenje je povodom žalbe 14. tuženika potvrđeno rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-993/21-5 od 23. veljače 2022.
3. U odgovoru na žalbu 9. tuženika, 10. tuženika, 11. tuženika i 13. tuženice tužitelj osporava žalbene navode, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te obvezati navedene tuženike da mu nadoknade trošak žalbenog postupka ne navodeći određen iznos troška koji potražuje.
4. Žalbe 9. tuženika, 10. tuženika, 11. tuženika i 13. tuženice te žalba 15. tuženice i 16. tuženice nisu osnovane.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na dijelu nekretnina opisanih u izreci, na temelju dosjelosti. Tužitelj u smislu čl. 188. st. 2. ZPP postavlja glavni tužbeni zahtjev naveden pod točkom I. izreke za utvrđenjem da je stekao suvlasništvo na predmetnim nekretninama u određenim suvlasničkim idealnim dijelovima te supsidijarni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, naveden pod točkom II. izreke, za utvrđenjem da je stekao vlasništvo na geometrijski određenom dijelu predmetnih nekretnina.
6. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je izvanknjižni vlasnik kuće i dvorišta u … kč. br. 674/5 k. o. Ž. površine 225 m2 koja odgovara dijelu zk. č. br. 7547/1, pašnjak u P. površine 4547 m2 upisane u zk. ul. br. 108157 k. o. G. Z. te dijelu zk. č. br. 7547/3, pašnjak u P. površine 1595 m2 upisane u zk. ul. 9158 k. o. G. Z., koju nekretninu da je stekao kupoprodajnim ugovorom sklopljenim 15. siječnja 1979. sa B. K. i 20. ožujka 1980. sa K. T., da ju od tada kontinuirano i neprekidno posjeduje kao zakonit, istinit i pošten posjednik te da ga u posjedovanju nitko nikada nije uznemiravao, pa kako je vrijeme za dosjelost proteklo, da je dao izraditi potreban prijavni list za zemljišnu knjigu i upis objekta kojim se formira nova zemljišnoknjižna čestica, to predlaže kao u izreci.
7. Protiv dijela presude kojim je odbijen navedeni glavni tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke žalitelji izričito odnosno sadržajno ne izjavljuju žalbu. Prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom. Međutim, u ovom slučaju radi o specifičnoj procesnoj situaciji. Naime, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev po svojoj pravnoj naravi nije u potpunosti samostalan u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP. Tužitelj u smislu te odredbe ovdje ne predlaže prihvatiti oba postavljena zahtjeva, već samo jedan, i to drugi, eventualno kumulirani, tek i samo ukoliko sud ustanovi da prvi zahtjev nije osnovan. Eventualno kumulirani zahtjev nije samostalan toliko da se može uzeti da odluka po žalbi protiv prvostupanjske presude o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu u ničemu ne zavisi o odluci o prvom ("glavnom") zahtjevu ili obrnuto. Ta dva zahtjeva nužno je, dakle, gledati i ispitivati, kao jednu cjelinu a ne odvojeno. Kako sud prvog stupnja ne može odvojeno i samostalno odlučivati o kumuliranim zahtjevima na način da prihvati eventualno postavljeni zahtjev, a ne odluči o prvom zahtjevu ili tako da prihvati oba zahtjeva, jednako tako, u tom smislu, ne može odlučivati niti drugostupanjski sud. Ovakvo pravno shvaćanje je, primjerice, zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-238/19 od 3. prosinca 2019. Stoga je po žalbi navedenih tuženika, uzimajući u obzir specifičnu pravnu narav eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, pobijanu presudu trebalo u ovom žalbenom postupku ispitati u cijelosti.
8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
9. Jednako tako, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju izričito ukazuje žalitelj. Pobijana presuda, naime, sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te nema nikakvih nejasnoća i proturječnosti zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati njezinu zakonitost.
10. Suprotno žalbenim prigovorima sud prvog stupnja je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo te je valjano, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrdio sve činjenice koje su bitne za donošenje pravilne odluke o predmetu spora. Žalbeni navodi kojima tuženici paušalno osporavaju točnost i potpunost činjeničnog stanja predstavljaju iznošenje vlastitih pravnih shvaćanja koja nemaju uporišta u stanju spisa odnosno rezultatima provedenog dokaznog postupka.
11. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:
- da je između K. B., kao prodavatelja, te tužitelja, kao kupca, zaključen 15. siječnja 1979. ugovor o kupoprodaji nekretnine u kojem je kao predmet prodaje navedeno „zemljište površine od 60 čhv koji je sastavni dio od 1/3 k.č br. 674 k.o. Ž., koja odgovara zk.čbr. 6098 k.o. G. Z., koja ima površinu 8021 m2, dakle, kupac kupuje dio od 60 čhv/8021m2 u odnosu na cijelu česticu", time da je navedeno da je kupoprodajna cijena isplaćena (čl. 2. ugovora) a kupac da stupa u posjed i uživanje odmah (čl. 5. ugovora), koji ugovor je potpisan od strane ugovornih strana i tri svjedoka,
- da je između tužitelja, kao kupca, te T. K., kao prodavatelja zaključen 20. ožujka 1980. kupoprodajni ugovor predmet kojeg je "zemljišna površina od 60 čhv u sastavu k.č.br. 647 k.o. Ž. koja odgovara zk.č.br. 6098 k.o. G. Z. u površini 8021 m2“, time da je navedeno da je kupac "platio 25000 n.d., a ostatak od 11000 n.d. da će se isplatiti 1. travnja 1980., uz naznaku ispod ugovorene cijene "isplaćeno 1.4.80.", koji ugovor sadrži potpise stranaka i svjedoka,
- da je, prema katastarskoj evidenciji u postupku nove izmjere za k. o. Ž., od 1964. bila evidentirana kč. br. 674 k. o. Ž. površine 8429 m2 (navedena u spomenutim kupoprodajnim ugovorima), a kao korisnici da su bili upisani B. (R.) J., B. (R.) R. i B. (J.) S. (svaki 1/3 dijela),
- da su temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-3060/73 od 28. veljače 1974. kao korisnici iste k. č. br. 674 k. o. Ž. upisani B. (R.) J. (3/9 dijela), B. (J.) S. (3/9 dijela), B. M. (1/9 dijela), B. mldb. M. (1/9 dijela) i B. K. (1/9 dijela),
- da je temeljem geodetskog elaborata RN 560/81 k. o. Ž. od dijela k. č. br. 674 k. o. Ž. nastala k. č. br. 674/5 k. o. Ž. površine 225 m2, uz prilog navedenog kupoprodajnog ugovora od 15. siječnja 1979. (zaključenog između tužitelja i K. B.) te provedenog ispitnog postupka, u katastarskoj evidenciji, kao korisnik novonastale k.č. br. 674/5 k. o. Ž. upisan ovdje tužitelj,
- da k. č. br. 674/5 … i zgrada (pov. 100 m2) i dvorište 125 m2 k. o. Ž. odgovara novoformiranoj zk. č. br. 7547/7 k. o. G. Z., koja je formirana Prijavnim listom sa diobnim nacrtom RN 782/02 (kojeg je dao izraditi tužitelj),
- da, prema RN 872/02, kč. br. 674/5 kuća br. 15, zgrada i dvorište površine 225 m2 odgovara novoformiranoj zk. č. br. 7547/7 k. o. G. Z. ukupne površine 225 m2 ili 62,6 čhv, koja je nastala od dijela zk. č. br. 7547/1 površine 59 m2 ili 16,4 čhv i zk. č. br.7547/3 površine166 m2 ili 46,2 čhv,
- da je u zemljišnoj knjizi, zk. ul. br. 9158 k. o. G. Z., upisana u A-I predmetna zk. č. br. 7547/3 pašnjak u P. površine 1595 m2 kao općenarodna imovina (1/2 dijela) i društveno vlasništvo (1/2 dijela) dok je u A II upisana kuća u Z., … sagrađena na 76,2/443 dijela zk. č. br. 7547/3 i upisana kao vlasništvo A. S., potom S. S., a nakon nje tuženika T. S., time da je na zk. tijelu A I upisano pravo korištenja na temelju čl. 38. i čl. 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskih zemljišta dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi u korist ovdje tuženih I. C. M., S. C. M., M. C. M., F. K. i N. K. (kasnije G.) te M. C., dok je na temelju čl. 37. istog Zakona uknjiženo na 76,2/443 dijela zemljišta iz A I pravo korištenja u korist vlasnika zgrade upisane kao zk. tijelo A II dok na zemljištu postoji zgrada,
- da je u zk. ul .br. 108157 k. o. G. Z. upisana predmetna zk. č. br. 7547/1 pašnjak u P. površine 4547 (pripis iz zk. ul. 6743), kao suvlasništvo ovdje tuženih odnosno njihovih prednika i to I. G. B., Đ. K. (rođ. D.), A. Š. rođ. K. (nakon iste su upisani I. i Đ. P.), M. V., B. B. (M.), B. N. rođ. B., N. B. rođ. B., B. C. rođ. B., S. L. rođ. B., B. B. (sin M.) i V. G.,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. geod. A. Š. proizlazi da se u posjedu tužitelja nalaze (prema katastarskoj evidenciji) dio k. č. br. 674/2, livada, površine 696 m2 k. o. Ž., koji dio odgovara dijelu zk. č. br. 7547/1 pašnjak površine 4322 m2 upisano u zk. ul. br. 108157 k. o. G. Z. i dijelu zk. č. br. 7547/3 upisane u zk. ul. br. 9158 k. o. G. Z. u površini 1595 m2, zatim dio k. č. br. 674/3 put površine 205 m2 k. o. Ž. kojem dijelu odgovaraju dio zk. č. br 7547/1 pašnjak površine 4322 m2 iz zk. ul. br. 108157 k. o. G. Z. i dio zk. č. br. 7547/3 površine 1595 iz zk. ul. br. 9158 k. o. G. Z., kao i kč. br. 674/5, kuća broj 15 i zgrada uz dvorište ukupne površine 225 m2 k. o. Ž., koji dio pak odgovara dijelu zk. č. br. 7547/1 pašnjak površine 4322 m2 iz zk. ul. 108157 k. o. G. Z. i dijelu zk. č. br. 7547/3 površine 1595 m2 iz zk. ul. br. 9158 k. o. G. Z. a prema RN 782/02 cijeloj predmetnoj novonastaloj čestici zk. č. br. 7547/7 - kuća br. 15 i zgrada u površini 100 m2 i dvorište u površini 125 m2 - sveukupno 225 m2 ili 62,6 čhv k. o. G. Z., koje granice tužiteljevog posjeda je vještak označio na skici točkama A, B, C, D, E, F, što na terenu predstavlja ograđeni dio zemljišta.
12. Cijeneći sve izvedene dokaze sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj spornu nekretninu stekao temeljem ugovora o kupoprodaji zaključenog u siječnju 1979. s K. (K.) B. i ožujku 1980. s T. K. (koji da je prethodno svoj dio stekao kupoprodajom od K. – K. B.) a koji ugovori da su u cijelosti ispunjeni, da tužitelj od siječnja 1979. tu nekretninu nesmetano posjeduje, da je kroz čitavo vrijeme njegova posjeda predmetna nekretnina bila ograđena, da nitko nikada nije osporavao pravo tužitelja na posjed te da su nositelji knjižnih prava očito već prethodno bili podijeljeni u naravi i stoga da im je bilo poznato što je konkretno u naravi kupljeno i predano u posjed tužitelju.
13. Sud prvog stupnja na temelju navedenog, uzimajući u obzir sve činjenice koje su utvrđene kao i mjerodavne materijalno pravne zakonske odredbe, utvrđuje da je posjed tužitelja u odnosu na dio zemljišnoknjižne čestice oznake zk. č. br. 7547/1 zakonit, pošten i istinit, a u odnosu na dio zk. č. br.7547/3 (bila je nacionalizirana odnosno u statusu društvenog vlasništva na dan 8. listopada 1991.) najmanje istinit i pošten.
14. U odnosu na nekretninu koja je na dan 8. listopada 1991. imala status društvenog vlasništva - dio zk. č. br. 7547/3, od kada da prema čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZVDSP) počinje teći vrijeme potrebno za dosjelost, sud prvog stupnja zaključuje da je najkasnije 8. listopada 2011. isteklo potrebno vrijeme za dosjelost u smislu čl. 159. st. 3. i čl. 160. u vezi sa čl. 129. ZVDSP. U odnosu pak na dio druge predmetne čestice - zk. č. br. 7547/1, s obzirom da je tužiteljev posjed za taj dio prema utvrđenju prvostupanjskog suda zakonit, istinit i pošten, sud prvog stupnja utvrđuje da je vrijeme potrebno za dosjelost isteklo u siječnju 1989. te da su u odnosu na taj dio ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 3. i čl. 160. u vezi sa čl. 129. i čl. 114. ZVDSP.
15. Uz navedena utvrđenja, sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude ukazuje da je izvornim tekstom odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP (iz 1996.), a prije odluke Ustavnog suda od 17. studenog 1999. ("Narodne novine", broj 137/99), bilo propisano da se u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopad 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana te ukazuje na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev-2776/2016 i Rev-974/2017 prema kojem u vrijeme dosjelosti treba računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. S tim u vezi sud prvog stupnja također ukazuje i na pravni stav u odluci Europskog suda za ljudska prava (T. protiv Republike Hrvatske broj 35298/04) u kojoj je zauzeto stajalište da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju čl. 388. st. 4. ZVDSP, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine odnosno da posljedicu ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, posebno kada ne postoje drugi suprotstavljeni interesi. Također se sud prvog stupnja poziva na odluke istog suda (R. i drugi protiv Republike Hrvatske broj 37685/10 i J. protiv Republike Hrvatske broj 22768/12/10) u kojima je izraženo i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu čl. 388. st. 4. ZVDSP nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe odnosno da nije odlučno da li je tužba podnesena nakon 17. studenog 1999.
16. U smislu iznesenih pravnih stajališta u praksi Europskog suda za ljudska prava, sud prvog stupnja zaključuje da je, s obzirom na početak posjedovanja dijela zk. č. br. 7547/3 u površini od 166 m2 od siječnja 1979., koji dio je sastavni dio predmetne novoformirane zk. č. br. 7547/7 k. o. G. Z., tužitelj u odnosu na taj dio stekao pravo vlasništva ex lege (na temelju dosjelosti) i na temelju izvorne verzije čl. 388. st. 4. ZVDSP.
17. S obzirom na utvrđeno sud prvog stupnja zaključuje da budući u konkretnom slučaju tužitelj svoj zahtjev temelji na pravnom institutu stjecanja prava vlasništva dosjelošću na određenom dijelu nekretnine/a koji faktično već predstavlja pojedinačnu stvar u smislu čl. 5. st. 1. ZVDSP te da se radi o geometrijski odijeljenom dijelu koji je faktično individualiziran, osoba koja je vlasnik točno određenog dijela nekretnine ne može biti (su)vlasnik idealnog dijela jer je tom suvlasniku na ime njegovog idealnog dijela pripao realni, točno određeni dio, čime je došlo i do fizički izvršene diobe. Stoga da je, budući suvlasništvo na cijeloj nekretnini više ne postoji, glavni tužbeni zahtjev opisan pod stavkom I. izreke presude valjalo odbiti kao neosnovan.
18. Prihvaćanje supsidijarnog tužbenog zahtjeva pod točkom II. izreke sud prvog stupnja obrazlaže utvrđenjem da nema zapreke da se u sudskom postupku utvrdi da je tužitelj vlasnik točno određenog fizičkog dijela nekretnine stečene ex lege, koji dijelovi čine predmetnu novoformiranu zk. č. br. 7547/7 k. o. G. Z., pri čemu da se parcelacija može, osim u skladu s aktima i planovima iz čl. 160. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 155/13), provoditi i u skladu sa sudskom presudom o utvrđivanju prava vlasništva (čl. 161. st. 1. toč. 3. tog Zakona). Ovo iz razloga jer je prema utvrđenju prvostupanjskog suda utvrđeno u odnosu na dijelove zk. č. br. 7547/3 u površini 166 m2 i zk. č. br. 7547/1 u površini 59 m2 - ukupno 225 m2, od kojih se sastoji predmetna novoformirana zk. č. br. 7547/7 k. o. G. Z. i koja odgovara kč. br.674/5 k. o. Ž., isteklo potrebno vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a sve u vezi s čl. 388. u vezi s čl. 5. st. 1., čl.18., čl.114., čl. 129-130., čl.159-160., čl. 362. i čl. 364. ZVDSP te čl. 40-41. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne Novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13) kao i u vezi sa navedenim pravnim shvaćanjem Europskog suda za ljudska prava.
19. Navedena činjenično pravna utvrđenja prvostupanjskog suda ovaj sud prihvaća kao pravilna. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo te je u pogledu toga iznio jasne i pravno argumentirane razloge.
20. I prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda tužitelj je u provedenom postupku dokazao (čl. 219. st. 1. ZPP) činjenične navode u tužbi odnosno da je u konkretnom slučaju, po sili zakona (ex lege), dosjelošću, stekao prava vlasništva na navedenim dijelovima predmetnih nekretnina, pobliže opisanih pod točkom II. izreke pobijane presude. Prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda primjenom navedenih relevantnih materijalno pravnih odredaba i pravnih shvaćanja Europskog suda za ljudska prava i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelj u konkretnom slučaju stekao pravo vlasništva na predmetu spora dosjelošću. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, tužitelj je to pravo u odnosu na sporni dio nekretnine oznake čk. br. 7547/1 stekao najkasnije 1989. kako to utvrđuje i sud prvog stupnja. U odnosu na sporni dio nekretnine oznake čk. br. 7547/3, uzimajući u obzir činjenicu kontinuiranog savjesnog posjeda prednika tužitelja koji traje preko 20 godina tj. najmanje od 1964. (evidencija katastra), tužitelj je to pravo stekao stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1. siječnja 1997.) i to sukladno izvornom tekstu (iz 1996.) odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP.
21. Naime, prema odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP, propisu koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari. Prema stavku 2. tog članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog posjedovanja, prema stavku 3. kojem je posjed barem pošten, protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
22. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (st. 2.), dok je pošten posjed ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (stavak 3.).
23. Temeljem odredbe iz čl. 160. st. 2. ZVDSP u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali predmetnu nekretninu, a koji je posjed imao obilježja propisana odredbom čl. 159. ZVDSP.
24. Odredbom čl. 388. st. 2 ZVDSP propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određeni tim Zakonom počeli teći prije njegovoga stupanja na snagu, dakle prije 1. siječnja 1997., tada oni nastavljaju teći sukladno čl. 388. st. 2. ZVDSP ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ako bi počeo teći u trenutku njegovoga stupanja na snagu (čl. 388. st. 3. ZVDSP).
25. Uzimajući u obzir sve prethodno navedene činjenice (u pogledu posjeda tužitelja odnosno njegovih prednika na predmetnoj nekretnini, trajanja i kvalitete tog posjeda) koje je sud pravilno utvrdio a koja činjenična utvrđenja žalitelji određenim i konkretnim žalbenim navodima niti ne osporavaju, sud prvog stupnja je pravilno primijenio sve relevantne zakonske odredbe čiji sadržaj je izložio u pobijanoj presudi kao i pravna stajališta iznesena u citiranim odlukama Europskog suda za ljudska prava kada je utvrdio da su se za stjecanje dosjelosti u konkretnom slučaju ispunile sve pretpostavke koje su navedenim zakonskim odredbama propisane te je za takvu svoju odluku iznio razloge koji su valjano činjenično i pravno argumentirani. Stoga navedene razloge ovaj sud prihvaća u cijelosti.
26. Budući da je tužitelj u ovom slučaju stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem zakona, to je u smislu odredbe čl. 130. st. 1. ZVDSP ovlašten ishoditi upis stečenog prava odnosno prethodno tome parcelaciju, budući se radi o dijelovima predmetnih zemljišnoknjižnih čestica, u smislu odredbe čl. 161. st. 1. toč. 3. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 155/13), u vezi s čl. 160. tog Zakona. Stoga je osnovan i dio tužbenog zahtjeva koji je usmjeren na upis uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženih.
27. Iz navedenih razloga pravilna je odluka pod točkom II. izreke pobijane presude kojom je prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je tužitelj stekao vlasništvo na geometrijski određenom dijelu predmetnih nekretnina, pobliže opisanom u izreci, te zahtjev za upisom tog prava u zemljišnoj knjizi u korist tužitelja.
28. Također je, iz razloga koje valjano iznosi prvostupanjski sud, pravilna i odluka pod točkom I. izreke pobijane presude kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva da je tužitelj stekao suvlasništvo na predmetnim nekretninama u određenim suvlasničkim idealnim dijelovima.
29. Suprotno žalbenim navodima i odluka o parničnom trošku, je zakonita i pravilna kako po osnovu tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).
30. Žalbeni navodi kojima 15. tuženica i 16. tuženica tvrde da je u odnosu na njih promašena pasivna legitimacija jer da je njihovom predniku M. C. nekretnina "upisana u zk.ul. 134 k.o. G. Z. čk.br. 6348/7 oduzeta iz posjeda u korist Općine P." pa da bi pasivno legitimiran trebao biti u ovom sporu Grad Z., nije osnovan. Zemljišna čestica na koju ukazuju žaliteljice, naime, nije uopće predmet ovog spora. Ostali žalbeni navodi kojima ove žaliteljice ponavljaju navode iz svojih podnesaka od 19. i 24. svibnja 2021., koji su dostavljeni sudu nakon zaključenja glavne rasprave, su nedopušteni i ne mogu se iznositi u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP budući se radi o novim činjenicama odnosno dokazima.
31. Nisu osnovani žalbeni navodi 15. tuženice i 16. tuženice kojima tvrde da je pobijana presuda u dijelu kojim je odlučeno o parničnom trošku nerazumljiva iz razloga jer da nije jasno koji iznos je svaki tuženik pojedinačno dužan naknaditi tužitelju s obzirom da je samo navedena ukupna obveza u iznosu od 52.110,00 kn. Suprotno pravnom shvaćanju žaliteljica pobijana presuda je u tom dijelu razumljiva. U konkretnom slučaju zahtjev tužitelja da mu devetnaest poimenično navedenih tuženika naknadi trošak u iznosu od 52.110,00 kn predstavlja djeljivu obvezu u smislu odredbe čl. 41. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO). Radi se o takvoj obvezi u kojoj se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela činidba, i ako ona tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva. Prema odredbi čl. 41. st. 2. ZOO ukoliko u takvoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio duga.
32. Prema tome u ovom konkretnom slučaju, kako tužitelj tužbenim zahtjevom nije tražio drugačije, temeljem odredbe čl. 41. st. 2. ZOO, tuženici su dužni naknaditi tužitelju navedeni iznos parničnog troška na način da je svaki od njih dužan isplatiti jednaki dio (1/19 dijela iznosa od 52.110,00 kn). Kako se radi o zakonskoj normi kogentne naravi, to je tužbeni zahtjev koji je postavljen u skladu s tom normom jasan i razumljiv a presuda kojom se tako postavljen zahtjev u tom dijelu prihvaća također razumljiva odnosno u smislu navedene zakonske odredbe jasno odrediva.
33. Slijedom iznesenog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi izneseni u žalbama 9. tuženika I. C. M., 10. tuženika S. C. M., 11. tuženika M. C. M., 13. tuženice N. G. i žalba 15. tuženice B. Č. i 16. tuženice N. P., a niti postoje povrede zakona na koje je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1 ZPP, žalbu je trebalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi, u odnosu na te tuženike, kao što je odlučeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.
34. Odluka o žalbenom trošku pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 164. st. 3. i čl. 155. st. 1. ZPP. Tužitelj u smislu navedenih zakonskih odredaba nema pravo na nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu budući, kao prvo, taj trošak nije određeno zatražio (čl. 164. st. 3. ZPP). Osim toga, da ga je zatražio u određenom iznosu, taj zahtjev ne bi bio osnovan iz razloga jer se radi o trošku koji nije neophodno potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).
35. Prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na tuženike koji nisu podnijeli žalbu: 1. I. G. B., 2. Đ. K., 3. M. V., 4. B. B., 5. B. N., 6. N. B., 7. B. C., 8. S. L., 12. F. K., 17. T. S., 18. I. P. i 19. Đ. P., budući u tom dijelu nije pobijana, nije ispitivana odnosno ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).
36. Jednako tako, prvostupanjska presuda nije ispitivana niti u dijelu koji se odnosi na 14. tuženika I. K. čija žalba je pravomoćno odbačena zbog čega nije bilo procesnih pretpostavki za njezino meritorno ispitivanje.
U Velikoj Gorici 23. veljače 2022.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak, v.r.
