Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 24 Gž-1137/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj, kao predsjednice vijeća te Nade Krnjak, kao sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec, kao članice vijeća, u pravnoj stvari J. G., OIB:… iz Z., protiv tuženika Z. d.o.o., OIB:…, Z., zastupanog po punomoćniku D. S., odvjetniku u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 42 P-703/2020-17 od 3. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba tuženika, preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 42 P-703/2020-17 od 3. svibnja 2021. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Proglašava se u cijelosti nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda posl.br. Ovr-2168/2019 od 13. lipnja 2019. na nekretnini u vlasništvu B. G., Z., OIB:…, i to na: 3. Suvlasnički dio: 186/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) 1. dvoetažni stambeni prostor nalazeći na prvom katu i potkrovlju, ukupne površine 87,78 čm, u etažnom elaboratu označeno slovom i brojem 1-3 Pk, u etažnom elaboratu označeno ružičastom bojom, garaža u podrumu oznake G1 i nenatkriveno parkirno mjesto oznake P5, koja se nalazi u stambenoj zgradi br. 45, B. g. i dvorište površine 625 m2, stambena zgrada br. 45, B. g. površine 176 m2, dvorište površine 449 m2, sagrađenoj na kčbr. 1627/19, k.o. R., upisanoj u zk.ul.br. 9083, posebni izvadak: suvlasnički udio redni broj 3."
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.031,65 kn u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke proglašena je u cijelosti nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi istog prvostupanjskog suda broj Ovr-2168/2019 od 13. lipnja 2019. na nekretnini u vlasništvu B. G. i to na 3. suvlasničkom dijelu: 186/1000 etažno vlasništvo (E-3), 1. dvoetažni stambeni prostor na prvom katu i potkrovlju ukupne površine 87,78 čm u etažnom elaboratu označno slovom i brojem 1-3 Pk, u etažnom elaboratu označeno ružičastom bojom, garaža u podrumu oznake G1 i nenatkriveno parkirno mjesto P5, koja se nalazi u stambenoj zgradi na broju 45 B. G. i dvorište površine 625 m2, stambena zgrada br. 45 B. G. površine 176 m2, dvorište površine 449 m2, sagrađenoj na kčbr. 1627/19 k.o. R. upisanoj u zk.ul. 9098, posebni izvadak: suvlasnički udio redni broj 3 te je u točki II. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.060,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2021. do isplate u roku 15 dana.
2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je tuženik zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - odluka US RH, 70/19 – dalje: ZPP), relativno bitnih povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7., 8. 219. i 221.a ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači tako da se odbaci tužba tužitelja kao nedopuštena, odnosno tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili ukine i predmet vrati istome sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj se detaljno očitovao na sve žalbene navode ocijenivši ih neosnovanim te predložio da se žalba tuženika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Predmet spora je odlučivanje o zahtjevu tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se vodi u ovršnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2168/19 protiv tužitelja kao prvoovršenika i B. G. kao drugoovršenika na nekretnini drugoovršenika B. G. na koju parnicu je tužitelj upućen zaključkom od 12. studenog 2019. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 -Odluka USRH, 73/17 – dalje: OZ) obzirom na tvrdnju da je tražbina ovrhovoditelja, ovdje tuženika, prestala prije pokretanja ovršnog postupka, a odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:
- da je na prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja Općinski građanski sud u Zagrebu dana 13. lipnja 2019. donio rješenje o ovrsi broj Ovr-2168/2019 protiv tužitelja J. G. kao prvoovršenika i njegovog sina B. G. kao drugoovršenika na temelju dviju ovršnih isprava: pravomoćne i ovršne presude istoga suda broj P-4492/13 od 31. srpnja 2014. dopunjene rješenjem istoga suda broj P-4492/13 od 3. rujna 2014. i pravomoćne i ovršne presude istoga suda broj P-4882/13 od 29. svibnja 2015. ispravljene rješenjem istoga suda broj P-4882/13 od 10. lipnja 2015.,
- da je ovrha određena na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo drugoovršenika B. G. i to radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 68.165,41 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2.651,93 kn teku od 15. svibnja 2013. do isplate, na iznos od 23.519,11 kn teku od 22. svibnja 2013. do isplate, na iznos od 3.581,95 kn teku od 14. lipnja 2013. do isplate, na iznos od 8.683,89 kn teku od 18. srpnja 2013. do isplate, na iznos od 23.387,80 kn teku od 20. studenog 2013. do isplate, na iznos od 3.345,33 kn teku od 16. prosinca 2013. do isplate, na iznos od 2.935,43 kn teku od 17. siječnja 2014. do isplate i na iznos od 59,97 kn teku od 13. veljače 2014. do isplate te radi namirenja troškova ovršnog postupka koji su u rješenju o ovrsi utvrđeni s iznosom od 2.270,45 kn sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
- da je tužitelj kao ovršenik uložio žalbu protiv rješenja o ovrsi navodeći da je tražbina koju ovrhovoditelj naplaćuje u cijelosti prestala građanskopravnim prijebojem na temelju Izjave o prijeboju (kompenzaciji) od 15. srpnja 2015. i uplatama od 4. listopada 2017., povodom čega je zaključkom upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ. - da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4492/13 od 31. srpnja 2014. naloženo J. G. isplatiti ovdje tuženiku Z. d.o.o. iznos od 80.739,39 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose naznačene u izreci te presude i troškove parničnog postupka u iznosu od 11.047,00 kn,
- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4882/13 od 29. svibnja 2015. utvrđeno da Ugovor o darovanju od 13. veljače 2013. kojim je J. G. svome sinu B. G. darovao nekretninu na kojoj je određena ovrha gubi pravni učinak prema Z. d.o.o. u dijelu potrebnom za namirenje njegove tražbine utvrđene presudom P-4492/13, te da je B. G. dužan trpjeti namirenje te tražbine iz vrijednosti darovane nekretnine,
- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-7616/13 od 27. veljače 2015. naloženo Z. d.o.o. isplatiti J. G. na ime otpremnine iznos od 70.836,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 24. travnja 2013. do isplate,
- da je u predmetu Pr-7616/13 rješenjem od 4. siječnja 2019. usvojen prijedlog tamo tuženika Z. d.o.o. i dopušteno ponavljanje postupka te ukinuta presuda Pr-7616/13 od 27. veljače 2015. te da je rješenje o dozvoli ponavljanja postupka postalo pravomoćno 18. ožujka 2019. kada je Županijski sud u Splitu svojom odlukom broj Gžr-169/2019 odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje,
- da iz Izjave o prijeboju od 15. srpnja 2015. proizlazi da tuženik svoje potraživanje prema tužitelju u iznosu od 146.775,44 kn (koje se sastoji od zateznih kamata obračunatih do 15. srpnja 2015. u iznosu od 21.567,59 kn, iznosa duga po ratama od 15. svibnja 2013. do 15. srpnja 2015. u iznosu od 124.411,35 kn, razlike troška postupka u iznosu od 762,50 kn te kamata na razliku troška postupka do 27. veljače 2015. u iznosu od 35,00 kn) prebija sa svojim dugom prema tužitelju u iznosu od 90.530,50 kn (koji se sastoji od kamata do 15. srpnja 2015. u iznosu od 19.694,00 kn te glavnice u iznosu od 70.836,50 kn prema presudi za otpremninu) tako da nakon izvršenog prijeboja na dan 15. srpnja 2015. dug tužitelja iznosi 56.245,94 kn koji iznos se odnosi na glavnicu,
- da iz Obračuna tuženika od 30. lipnja 2017. upućenog Financijskoj agenciji proizlazi da njegovo regresno potraživanje prema ovdje tužitelju za razdoblje od svibnja mjeseca 2013. do svibnja mjeseca 2014. nakon što je tražbina djelomično naplaćena prijebojem s obvezom isplate otpremnine iznosi na ime glavnice 12.573,98 kn, na ime kamata obračunatih od 16. srpnja 2015. do isplate 1.971,38 kn, na ime troškova postupka 12.547,00 kn i na ime kamata od 31. srpnja 2014. do isplate 3.410,91 kn,
- da je po tako sačinjenom obračunu na žiro račun tuženika uplaćeno i to dana 4. listopada 2017. iznos od 12.573,98 kn (kao ostatak glavnice po presudi nakon prijeboja prema Izjavi o prijeboju s otpremninom), 2.216,44 kn (na ime kamata na ostatak glavnice po presudi nakon prijeboja), 11.805,00 kn (na ime troškova postupka za oba ovršenika) i 2.267,18 kn (na ime kamata na troškove postupka od 29. svibnja 2015.),
- da je tuženik kao ovrhovoditelj unatoč izvršnom prijeboju nakon što je povodom njegovog zahtjeva za ponavljanje postupka ukinuta presuda (Pr-7616/13 od 27. veljače 2017.) kojom je na ime otpremnine obvezan isplatiti ovdje tužitelju iznos od 70.836,50 kn sa zateznim kamatama i troškove postupka pokrenuo ovršni postupak radi naplate ostatka glavnice u iznosu od 68.165,41 kn (što predstavlja razliku između glavničnog iznosa od 80.739,39 kn dosuđenog mu presudom P-4492/13 i s tog osnova naknadno plaćenih 12.573,98 kn) i pripadajućih zateznih kamata na pojedinačne mjesečne iznose kako je to presuđeno presudom P-4492/13 te troškova ovršnog postupka. Ovrha nije određena radi namirenja troškova parničnog postupka.
- da nije sporno da tuženik protiv tužitelja u drugim parničnim postupcima vodi sporove radi naplate svog regresnog potraživanja za isplate koje su uslijedile nakon razdoblja obuhvaćenog tužbom u predmetu P-4492713 koja obuhvaća naplate po zadužnici za razdoblje od svibnja 2013. do svibnja 2014.
6.1. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud u bitnome zaključuje da je tuženik kao dug tužitelja prema njemu u Izjavi o prijeboju od 15. srpnja 2015. uračunao ne samo dugovanje po presudi P-4493/13 već i dugovanje za iduće razdoblje te da je prijebojem obuhvaćena glavnica iz presude P-4492/13 u iznosu od 68.165,41 kn i zatezne kamate obračunate do dana prijeboja što potvrđuje tuženikov obračun od 30. lipnja 2017. upućen Financijskoj agenciji u kojem sam tuženik navodi da je njegovo potraživanje prema presudi P-4492/13 za razdoblje od svibnja 2013. do svibnja 2014. djelomično podmireno prijebojem s obvezom isplate otpremnine te da mu tužitelj na ime glavnice duguje iznos od 12.573,98 kn (kada se tom iznosu doda iznos od 68.165,41 kn dolazi se do ukupnog iznos glavnice od 80.739,39 kn dosuđene tuženiku presudom P-4493/13) i zatezne kamate od 16. srpnja 2015. pa nadalje.
6.2. Stoga sud u konačnici zaključuje da je konkretna ovrha nedopuštena jer je tražbina koja je predmet naplate u ovršnom postupku prestala na temelju činjenica nastalih u vrijeme kada ih tužitelj kao ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz koje potječe ovršna isprava pa je našavši osnovanim žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ usvojio tužbeni zahtjev.
6.3. Posebno u odnosu na pravni učinak prijeboja prvostupanjski sud ocjenjuje da su za međusobni prijeboj stranaka njihovih dospjelih novčanih tražbina iz presuda P- 4492/13-27 od 31. srpnja 2014. i Pr-7616/13-17 od 27. veljače 2015.u trenutku izvršenog prijeboja bile ispunjene sve zakonske pretpostavke iz čl. 195. i čl. 196. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj:35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje - ZOO) te da okolnost što je presuda kojom je utvrđena obveza tuženika prema tužitelju na ime otpremnine (Pr-7616/13 od 27. veljače 2015.) naknadno ukinuta (rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-7616/2013-53 od 4. siječnja 2019. povodom prijedloga za ponavljanje postupka) ne utječe na valjanost prijeboja budući je prijeboj jedan od načina prestanka obveza te se sukladno čl. 196.st.2. ZOO smatra da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to, odnosno ex tunc (dakle 2015.) u vrijeme kada je postojala dospjela obveza tuženika prema tužitelju (sud očiglednom omaškom navodi da se radi o obvezi tužitelja prema tuženiku) pa kako su obveze stavljene u prijeboj prestale to tuženik ima mogućnost u drugoj parnici potraživati od tužitelja ono što je isti stekao bez osnove.
7.1. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud proglasivši ovrhu nedopuštenom u cijelosti prekoračio tužbeni zahtjev i time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP. Iznijeti žalbeni razlog prekoračenja tužbenog zahtjeva nije osnovan. Iako je točno da je sud u izreku presude dodao i riječ "u cijelosti" time nije prekoračio tužbeni zahtjev jer iz petita tužbe i njezina historijata nedvojbeno proizlazi da tužitelj pokrenutu ovrhu u cijelosti smatra nedopuštenom iz razloga što je tražbina ovrhovoditelja za koju je određena ovrha prestala u cijelosti prije podnošenja prijedloga za ovrhu te je na takav način i sročen tužbeni zahtjev.
7.2. Nije ostvarena niti žalbom istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč.11. ZPP jer su razlozi presude jasni i neproturječni pa presuda nema nedostatka i podobna je za ispitivanje, a nije ostvarena niti neka druga bitna povreda na koju drugostupanjski sud osnovom čl. 365.st.2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
8. Tuženik međutim osnovano ukazuje da je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, na čiju primjenu ovaj sud ujedno pazi i po službenoj dužnosti temeljem čl. 365.st.2. ZPP.
8.1. Naime, nije sporno da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2168/2019. od 13. lipnja 2019. ovrha određena i vodi se samo na nekretnini drugoovršenika B. G., - dvootežnom stambenom prostoru na prvom katu i potkrovlju, garaži u podrumu i nenatkrivenom parkirnom mjestu - temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4882/2013-55 od 29. svibnja 2015. kojom je, uz utvrđenja da Ugovor o darovanju od 13. veljače 2013. zaključen između J. G. i B. G. predmet kojeg je nekretnina na kojoj je određena ovrha gubi pravni učinak prema ovdje tuženiku u dijelu potrebnom za namirenje njegove tražbine koju ima prema dužniku J. G. u iznosu od 80.739,39 kn sa pripadajućim kamatama, tamo tuženiku B. G. naloženo trpjeti namirenje tražbine tuženika iz vrijednosti nekretnine. Radi se o parnici vođenoj radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji podnesenoj protiv dužnika J. G. i treće osobe B. G. u čiju je korist sklopljen darovni ugovor koji je predmet pobijanja, prema odredbama čl. 66. do 71. ZOO u kojoj je utvrđeno da J. G. nakon učinjenog darovanja nema sredstava za ispunjenje tražbine svoga vjerovnika.
8.2. Prema odredbi čl. 4. st.2. OZ predmet ovrhe mogu biti stvari i prava na kojima se po zakonu može provesti ovrha (nekretnine, pokretnine, novčana tražbina ovršenika, tražbina ovršenika da mu se predaju ili isporuče pokretnine ili preda nekretnina, vrijednosni papiri, druga imovinska i materijalna prava ovršenika), a iz stanja ovršnog predmeta iz kojeg je tužitelj upućen na parnicu razvidno je da ovrha u odnosu na njega nije određena niti na jednom predmetu ovrhe - već isključivo na nekretnini drugoovršenika B. G. koji također u drugoj parnici vodi postupak radi proglašenja iste ovrhe nedopuštenom također iz razloga propisanog odredbom čl. 50.st.1. toč.9. OZ.
8.3 Stoga, kako ovrha u predmetu Ovr- 2168/2019 neovisno o tome što je tužitelj u prijedlogu za ovrhu i rješenju o ovrsi označen kao prvoovršenik u biti nije određena niti se vodi na nekoj imovini ili nekom pravu tužitelja već isključivo na imovini (nekretnini) drugoovršenika B. G., to tužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati proglašenje ovrhe nedopuštenom već je za to isključivo legitimiran drugoovršenik kao vlasnik nekretnine pri čemu je potrebno naglasiti da, iako se ovrha na nekretnini drugoovršenika vodi na temelju presude iz parnice o pobijanju dužnikovih pravnih radnji, dužnik i treća osoba u ovršnom postupku nemaju položaj jedinstvenih suparničara iz čl. 201. ZPP pa tužitelj žalbom u ovršnom postupku odnosno parnicom radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne može osnovano štititi interese drugoovršenika, a upravo to tužitelj traži zahtjevom da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodi na nekretnini drugoovršenika.
9. Iz navedenih razloga valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava temeljem čl. 373.toč.3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.
10. Posljedično preinačenju presude o troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te tuženiku dosuditi troškove potrebne za vođenje parnice i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 1.000,00 kn po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), za pristup na ročište 16. rujna 2020. koje je odgođeno prije početka raspravljanja iznos od 250,00 kn po Tbr. 9/5 Tarife, za zastupanje na ročištu 7. prosinca 2020. iznos od 1.000,00 kn po Tbr. 9/1 Tarife, za zastupanje na ročištu 19. ožujka 2021. iznos od 1.000,00 kn po Tbr. 9/1 Tarife, za ročište za objavu presude iznos od 500,00 kn po Tbr. 9/3 Tarife, za sudsku pristojbu na žalbu protiv presude u iznosu od 1.031,65 kn te za sastav žalbe iznos od 1.250,00 kn po Tbr. 10/1 Tarife, odnosno ukupno 6.031,65 kn.
U Varaždinu, 23. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Dubravka Bosilj v.r.
