Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-231/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Sandre Galjar kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Antonije Bagarić, kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M., zbog kaznenog djela iz članka 141. st. 1. i dr. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-77/2016-37 od 17. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba optuženog D. M., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Dubrovniku proglasio je krivim opt. D. M. zbog kaznenog djela protiv privatnosti – narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. st. 1. KZ/11, za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. stavak 2. KZ/11, za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, te ga je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik ne počini novo kazneno djelo u roku od jedne godine računajući od pravomoćnosti ove presude.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP) optuženik je dužan u korist državnog proračuna naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 8. ZKP-a i to trošak paušala u iznosu od 500,00 kuna i troškove psihijatrijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 4.823,06 kuna, sve u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, dok će o troškovima opunomoćenika oštećenika donijeti posebno rješenje.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju D. P., odvjetniku
iz D., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom
da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je odgovor na žalbu optuženika, predlažući da se ista odbije kao neosnovana te je isti odgovor na žalbu dostavljen optuženiku i njegovom branitelju.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu je, sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP, nakon razgledanja vratilo spis sudu.
5. Ovaj kazneni predmet je na temelju čl. 11. st. 2. i čl. 44.c st. 3. Zakona o sudovima rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-42/2021-10 od 4. kolovoza 2021. ustupljen sa Županijskog suda u Splitu na daljnje odlučivanje na Županijski sud u Bjelovaru, kao drugi stvarno nadležan sud.
6. Žalba je osnovana.
7. U pravu je optuženik kada u žalbi navodi da činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno jer postoje određene proturječnosti i nedorečenosti u nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka čija je zadaća bila utvrditi stanje ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja kaznenih djela za koja se tereti. Obrana je upućivala i tražila očitovanje vještaka o tome da li je kod optuženika postojalo stanje tzv. steničkog ili asteničkog afekta, stanje jake razdraženosti, koje je utjecalo kod optuženika na sposobnost upravljanja vlastitim postupcima, a koje se ogleda i u amneziji optuženika za pojedine dijelove događaja, na što vještak nije odgovorio, zbog čega je predlagao novo vještačenje po drugom vještaku.
8. Iz pisanog nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka prim. dr. N. G. proizlazi zaključak da je u vrijeme počinjenja djela optuženik bio pod produljenim stresnim sindromom nakon što je neposredno prije saznao o „seksualnom uznemiravanju njegove malodobne kćerke“, pa je ubrojivost optuženika bila „značajno umanjena /ne bitno smanjena umanjena/“. Već samim ovim izričajem da je optuženiku ubrojivost bila značajno umanjena, ali „ne bitno smanjena umanjena“, ostalo je nerazjašnjeno koja je razlika između značajne i bitne smanjene ubrojivosti. Na zapisniku s izvanraspravnog ispitivanja vještaka isti navodi da nije našao astenički afekt kod optuženika, već da se radilo o stresnom sindromu i da je optuženik doživio jednu stresnu reakciju, psihičke i mentalne smetnje, depresiju i „u konkretnoj situaciji je došlo do patološkog afekta, u jednom trenutku je to tako brutalno doživio da je išao braniti svoju obitelj i zato je tako reagirao, kao jedna reakcija kratkog spoja“, iako je optuženik zdrava osoba i nije psihički bolesnik. Ostaje kod zaključka da je njegova ubrojivost bila sigurno smanjena, ali ne može zaključiti da bi bila bitno smanjena.
9. Prema zakonskom opisu neubrojivosti iz čl. 24. KZ/11 proizlazi da je neubrojiva osoba ona osoba koja u vrijeme ostvarenja protupravnog djela nije mogla shvatiti značenje svog postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom bilo zbog duševne bolesti, koja kod optuženika sa sigurnošću nije dijagnosticirana, bilo zbog privremene duševne poremećenosti, kojoj uzrok mogu biti upravo afekti koji dovode do suženja svijesti kao i radnja „kratkog spoja“ o čemu iskazuje vještak na izvanraspravnom ispitivanju, pri čemu počinitelj na iracionalan način, radnjom koja je strana njegovoj ličnosti želi riješiti neku unutarnju napetost, u ovom konkretnom slučaju zbog saznanja da je oštećenik počinio bludne radnje prema njegovoj trinaestogodišnjoj kćeri i potrebe zaštite djeteta. Upravo na te okolnosti vještak nije dao nedvosmislen odgovor, je li kod optuženika postojala takva privremena duševna poremećenost koja je dovela do takvog suženje svijesti kod optuženika da u tom trenutku nije mogao shvatiti značenje svog postupanja ili upravljati svojom voljom, iako istovremeno govori da je optuženik to saznanje u jednom trenutku „brutalno doživio“, išao braniti obitelj i reagirao kao u reakciji kratkog spoja.
9.1. S obzirom na nedostatke u nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka koji je vještačio ubrojivost optuženika u vrijeme inkriminiranih događaja, a na koje je upućivala obrana tijekom postupka, drugostupanjski sud drži da za sada nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje kada se na temelju takvog nalaza i mišljenja zaključuje da je optuženik ostvario i subjektivna obilježja kaznenih djela za koja se tereti.
10. Osim navedenog, prvostupanjski sud treba pažljivije razmotriti, ukoliko se utvrdi da je optuženik bio ubrojiv, je li optuženik ostvario obilježja kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz čl. 141. st. 1. KZ/11. Optužbom se optuženik tereti da je došao do kuće oštećenika, pokucao na ulazna vrata njegove kuće i kada je oštećenik otvorio ulazna vrata, više ga puta udario i protiv njegove volje ušao u njegovu kuću, bacio na pod, udarao …prijetio…, dok iz iskaza oštećenika proizlazi da ga je, nakon što je otvorio ulazna vrata, optuženik odmah udario, pa ga je ugurao u hodnik kuće gdje ga nastavio udarati i prijetio mu, pa kada je optuženiku u jednom trenutku rekao „gubi se“ isti je ustao i pobjegao iz kuće. Ovakve radnje ulaska u kuću oštećenika, nakon što je pokucao na ulazna vrata koja je oštećenik otvorio,
poslije čega je uslijedio fizički napad na oštećenika i prijetnje, ne bi upućivale na namjeru optuženika na narušavanje nepovredivosti doma oštećenika, već treba razmotriti je li ista radnja predstavljala dio optuženikove jedinstvene djelatnosti učina kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, odnosno radi li se o prividnom stjecaju zbog ekskluziviteta kaznenog djela prijetnje kao glavnog djela u odnosu na kazneno djelo iz čl. 141. st. 1. KZ/11 kao sporednog kaznenog djela koje ne egzistira kao samostalno djelo.
11. Drugostupanjski sud, dakle, smatra da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega je valjalo prihvatiti žalbu optuženika i pobijanu presudu ukinuti te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
12. Sud će u ponovnom postupku izvesti sve potrebne dokaze i razjasniti sva sporna pitanja na koja je ukazano ovom odlukom, prije svega otkloniti nedostatke u psihijatrijskom vještačenju optuženika, po potrebi i s drugim vještakom, a ukoliko se prvostupanjski sud poziva na uvid u neki spis, isti spis je dužan priložiti ili se mogu priložiti meritorne odluke iz tog spisa, nakon čega će savjesnije i sa većom pozornošću ocijeniti jesu li u postupanju optuženika ostvarena bitna obilježja terećenih kaznenih djela te će, imajući u vidu primjedbe i stajališta iznesena u obrazloženju ove odluke, donijeti novu zakonitu odluku.
13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Bjelovar, 23. veljače 2022.
Predsjednica vijeća
Milenka Slivar, v.r.
