REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1503/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J.Đ., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. J.Đ., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini od 21. prosinca 2020., broj: Pp 10. J - 30/19- 13, u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. J.Đ. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. J.Đ. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini od 21. prosinca 2020., broj: Pp 10. J-30/19-13, proglašena je krivom okr. J.Đ. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je, izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna, a što je protuvrijednost 80 DEM, odnosno 40 EUR-a, koju kaznu je dužna platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

2. Protiv te presude, okr. J.Đ. pravodobno je po branitelju odvjetniku M.P. podnijela žalbu naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica ističe da je prvostupanjski sud iz izvedenih dokaza izveo pogrešne zaključke o odlučnim činjenicama bitnim za ocjenu da li je okrivljena doista počinila djelo koje joj je stavljeno na teret i to ponajprije iz razloga jer, iz provedenih dokaza, iskaza saslušanih svjedoka sud nije imao osnove za zaključiti da je prozor kroz koji je okrivljena vikala tobože bio otvoren, bilo sasvim bilo na „kipu“, a obzirom na različite iskaze okrivljenika, a ako prozor nije bio otvoren da se nije moglo niti čuti nekakvo vikanje okrivljene. Nadalje, ističe da je ona stopostotni invalid i da se kreće isključivo u invalidskim kolicima pa su nejasni iskazi svjedoka R. i M. kada iskazuju da je okrivljena u datom trenutku stajala pored prozora te čak bila naslonjena na isti. Osim toga, okrivljenica ističe da niti jedan od svjedoka nije tvrdio sa sigurnošću da se ona baš svjedokinji R. obratila pogrdnim i prijetećim riječima već iz iskaza tih svjedoka proizlazi da isti samo pretpostavljaju da su te riječi bile upućene Milojki Rupčić, a sud te pretpostavke uzima kao dokaze.

5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je, prvostupanjski sud ocijenio iskaze svjedokinja M.R. i LJ.K. te svjedoka T.M., obzirom da su o tijeku događaja inkriminirane prilike iskazivali objektivno, detaljno i suglasno o odlučnim činjenicama od kojih ovisi ispunjenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret odnosno da je okrivljenica kroz otvoren prozor svog stana vikala M.R., koja je sjedila za zajedničkim stolom stanara ispred zgrade…“Kurvo jedna, kurvo četnička, razbit ću te“, a čime je ostvarila i bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5.2. Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenice kojima ističe da u dokaznom postupku nije nesporno dokazano da li je prozor kroz koji je okrivljena vikala bio otvoren obzirom je svjedokinja M.R. u odnosu na tu činjenicu iskazala „…okrenula sam se i pogledala u prozor i vidjela sam V.Đ. i njegovu mamu J.Đ. da stoje ispred prozora koji je bio otvoren…Nikada nije vidjela J. da hoda već je uvijek bila u invalidskim kolicima. Stol za kojim je sjedila udaljen je četiri do pet metara od prozora…“, svjedok T.M. je u odnosu na tu činjenicu iskazao „…Nakon kratkog vremenskog perioda oko nekoliko minuta vidio sam J. sina V. da nas slika kroz prozor ali ne mogu točno tvrditi da li je prozor bio širom otvoren ili na kipu otvoren…“ dok je svjedokinja LJ.K. iskazala „…Tada je J. vikala „Kurvo četnička razbit ću te jednog dana“ a sve se je to čulo jer je prozor bio otvoren na kipu…“. Iz takvih iskaza saslušanih svjedoka jasno proizlazi da je prozor bio otvoren i da se vika čula ispred zgrade, a što je dovoljno za ostvarenje bitnih obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5.3. Isto tako, irelevantni su žalbeni navodi okrivljenice kojima ističe da iz dokaznog postupka samo proizlazi pretpostavka da je okrivljenica navedene riječi vikala M.R. jer je za ostvarenje bitnih obilježja predmetnog prekršaja dovoljno da je okrivljenica vikala i time narušavala javni red i mir.

5.4. I na kraju, žalbenim navodima okrivljenice kojima ističe da je ona stopostotni invalid i da se kreće u invalidskim kolicima nije dovedena u sumnju vjerodostojnost iskaza u postupku ispitanih svjedoka jer iako su svi svjedoci suglasno iskazivali da su vidjeli okrivljenicu kod prozora da je stajala očigledno se radi o nespretnom izričaju istih jer svi ispitani svjedoci znaju da se okrivljenica kreće pomoću invalidskih kolica.

5.5. Sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenice.

5.6. Slijedom navedenog, žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Iz sadržaja žalbe okr. J.Đ. proizlazi da se ista nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici, za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda, izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena kao blaža vrsta kazne, u iznosu neznatno iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa, obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od 50 do 200 DEM, odnosno novčana protuvrijednost izražena u kunama, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 30 dana.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice ili osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

8. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 23. veljače 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.