Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 49 Gž-3896/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Horvat-Mataić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice G. J., OIB:…, Z., zastupane po punomoćniku T. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. & Š. u Z., protiv tuženika A. J., OIB:…, Z., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4107/2017-21 od 11. srpnja 2019., dana 23. veljače 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4107/2017-21 od 11. srpnja 2019. u dijelu pod toč. I. kojim je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 15.375,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od
- 375,00 kn od 15. studenog 2015. do isplate,
- 750,00 kn od 15. Prosinca 2015. do isplate,
- 750,00 kn od 15. siječnja 2016. do isplate,
- 750,00 kn od 15. veljače 2016. do isplate,
- 750,00 kn od 15. ožujka 2016. do isplate,
- 750,00 kn od 15. travnja 2016. do isplate,
- 750,00 kn od 15. svibnja 2016. do isplate,
- 750,00 kn od 15. lipnja 2016. do isplate,
- 750,00 kn od 15. srpnja 2016. do isplate,
- 750,00 kn od 15. kolovoza 2016. do isplate,
- 750,00 kn od 15. rujna 2016. do isplate,
- 750,00 kn od 15. listopada 2016. do isplate,
- 750,00 kn od 15. studenog 2016. do isplate,
- 750,00 kn od 15. prosinca 2016. do isplate,
- 750,00 kn od 15. siječnja 2017. do isplate,
- 750,00 kn od 15. veljače 2017. do isplate,
- 750,00 kn od 15. ožujka 2017. do isplate,
- 750,00 kn od 15. travnja 2017. do isplate,
- 750,00 kn od 15. svibnja 2017. do isplate,
- 750,00 kn od 15. lipnja 2017. do isplate,
- 750,00 kn od 15. srpnja 2017. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
te u dijelu pod toč. II. u kojem je naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.913,77 kn sa zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2019. pa do isplate.
II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 4107/2017-21 od 11. srpnja 2019. u dijelu pod toč. I. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 32.625,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose, te u dijelu pod toč. II. kojim je naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka tužiteljici za daljnji iznos od 6.183,73 kn te sudi:
"I. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 32.625,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 750,00 kn od 15. travnja 2012. do isplate,
- 750,00 kn od 15. svibnja 2012. do isplate,
- 750,00 kn od 15. lipnja 2012. do isplate,
- 750,00 kn od 15. srpnja 2012. do isplate,
- 750,00 kn od 15. kolovoza 2012. do isplate,
- 750,00 kn od 15. rujna 2012. do isplate,
- 750,00 kn od 15. listopada 2012. do isplate,
- 750,00 kn od 15. studenog 2012. do isplate,
- 750,00 kn od 15. prosinca 2012. do isplate,
- 750,00 kn od 15. siječnja 2013. do isplate,
- 750,00 kn od 15. veljače 2013. do isplate,
- 750,00 kn od 15. ožujka 2013. do isplate,
- 750,00 kn od 15. travnja 2013. do isplate,
- 750,00 kn od 15. svibnja 2013. do isplate,
- 750,00 kn od 15. lipnja 2013. do isplate,
- 750,00 kn od 15. srpnja 2013. do isplate,
- 750,00 kn od 15. kolovoza 2013. do isplate,
- 750,00 kn od 15. rujna 2013. do isplate,
- 750,00 kn od 15. listopada 2013. do isplate,
- 750,00 kn od 15. studenog 2013. do isplate,
- 750,00 kn od 15. prosinca 2013. do isplate,
- 750,00 kn od 15. siječnja 2014. do isplate,
- 750,00 kn od 15. veljače 2014. do isplate,
- 750,00 kn od 15. ožujka 2014. do isplate,
- 750,00 kn od 15. travnja 2014. do isplate,
- 750,00 kn od 15. svibnja 2014. do isplate,
- 750,00 kn od 15. lipnja 2014. do isplate,
- 750,00 kn od 15. srpnja 2014. do isplate,
- 750,00 kn od 15. kolovoza 2014. do isplate,
- 750,00 kn od 15. rujna 2014. do isplate,
- 750,00 kn od 15. listopada 2014. do isplate,
- 750,00 kn od 15. studenog 2014. do isplate,
- 750,00 kn od 15. prosinca 2014. do isplate,
- 750,00 kn od 15. siječnja 2015. do isplate,
- 750,00 kn od 15. veljače 2015. do isplate,
- 750,00 kn od 15. ožujka 2015. do isplate,
- 750,00 kn od 15. travnja 2015. do isplate,
- 750,00 kn od 15. svibnja 2015. do isplate,
- 750,00 kn od 15. lipnja 2015. do isplate,
- 750,00 kn od 15. srpnja 2015. do isplate,
- 750,00 kn od 15. kolovoza 2015. do isplate,
- 750,00 kn od 15. rujna 2015. do isplate,
- 750,00 kn od 15. listopada 2015. do isplate,
- 375,00 kn od 15. studenog 2015. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.183,73 kn kao neosnovan."
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4107/2017-21 od 11. srpnja 2019.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja pod toč. I. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 48.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je pobliže označeno u izreci, te je pod toč. II. naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 9.097,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2019. pa do isplate. Rješenjem istog suda riješeno je da preinaka tužbenog zahtjeva učinjena podneskom tužiteljice od 31. svibnja 2019. nije dopuštena.
2. Protiv presude u dijelu koji nije dosuđen traženi iznos i protiv rješenja žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu i rješenje preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka. Traži troškove žalbenog postupka.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. st. 1. ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presuda preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.
4. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem u bitnome osporava navode žalbe te predlaže sudu drugog stupnja odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba tužiteljice je neosnovana.
6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
7. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Tuženik navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, međutim presuda suda prvog stupnja je razumljiva, može se ispitati te ima razloge o odlučnim činjenicama, o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Sud prvog stupnja pravilno je usvojio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, pa posljedično, suprotno navodima tuženika, prvostupanjski sud nije imao razloga odbijati dio zahtjeva za koji preinaku nije dopustio.
9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 190. ZPP, te je pravilno primijenio odredbu čl. 191. st. 1. ZPP prema kojoj je preinaka tužbe i povećanje postojećeg zahtjeva, a na osnovi odredbe čl. 190. st. 1. ZPP. Međutim, sudu prvog stupnja valja ukazati da se sukladno čl. 190. ZPP preinačava tužba, a ne tužbeni zahtjev.
10. Tužiteljica je podneskom od 31. svibnja 2019. preinačila tužbu tako da je povisila postojeći tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka dana 12. travnja 2018., te je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe ZPP kada nije dopustio takvu preinaku te je odlučio o tužbenom zahtjevu kako je postavljen do zaključenja prethodnog postupka.
11. Naime, prema pravnom shvaćanju zauzetom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova u Republici Hrvatskoj i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018. preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja ne može se tražiti niti kao iznimka prema čl. 299. st. 2. ZPP jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva.
12. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu, stoga je na temelju odredbe čl. 380. st. 2. ZPP odlučeno kao pod toč. I. ovog rješenja.
13. Prvostupanjska presuda ne sadrži druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
14. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za koristi koje je tuženik imao za vrijeme posjedovanja suvlasničkog dijela stana (1/2) u vlasništvu tužiteljice u razdoblju od ožujka 2012. do lipnja 2017.
15. Sud prvog stupnja utvrdio je:
- da su tužiteljica i tuženik postali vlasnicima stana danom smrti …. 2007. pok. J. J.,
- da je tužiteljica rješenjem Zavoda za socijalnu skrb Klasa: UP/I-552-02/12-03/4 od 12. ožujka 2012., smještena u Dom za starije i nemoćne osobe "M.-d." u Z.,
- da tužiteljica potražuje naknadu za tuženikovo korištenje stana za period u kojem se u stanu nije nalazila iz razloga njezinog smještanja u Dom za starije i nemoćne,
- da troškove doma podmiruje iz vlastite mirovine,
- da je tuženik nakon smještanja u Dom za starije i nemoćne tužiteljice nastavio živjeti u predmetnom satnu,
- da tuženik nije bio pošteni posjednik predmetnog stana jer je znao da su tužiteljica i on suvlasnici istog stana u jednakim dijelovima, da nema valjanu pravnu osnovu za posjedovanje cijelog stana, te se oglušio na poziv tužiteljice da joj preda stan u suposjed,
- da je pretpostavljena najamnina predmetne nekretnine iznosila 141.534,61 kn, da je 50% pretpostavljene najamnine predmetnog stana u razdoblju od travnja 2012. do srpnja 2017., iznosi ukupno 70.767,47 kn,
- da nije dopuštena preinaka tužbe izvršena podneskom od 31. svibnja 2019., kojim je tužiteljica, umjesto tužbom zatraženog iznosa od 48.000,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim na iznos svake pojedine najamnine određene u iznosu od 750,00 kn, zatražila iznos od 70.767,47 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos svake pojedine najamnine određene u iznosu većem od 750,00 kn.
16. Sukladno čl. 352. ZPP ako stranka nije tijekom prvostupanjskoga postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi. Budući da tuženik tek u žalbi ističe prigovor zastare koji je materijalnopravni prigovor, isti taj prigovor ne može iznijeti u žalbi, slijedom čega ga ovaj sud nije uzeo u obzir. 17. Pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika propisan je odredbama čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP).
18. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZVDSP pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno.
19. Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je st. 6. istoga čl. propisano da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjerenom onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.
20. Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZPP posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema st. 4. istoga članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu.
21. Odredbom čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), propisano je da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.
22. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. ZOO te pitanje primjene i tu,ačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP zauzeo pravno shvaćanje:
''Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.''
23. Dakle, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnina ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZVDSP.
24. Uzimajući u obzir da je tužiteljica bila smještena u Dom za starije i nemoćne, te da joj tuženik tada nije onemogućavao suposjed stana, valja zaključiti da je tuženik postao nepošten od onog trenutka kada je tužiteljica zatražila suposjed, a tuženik po tom traženju nije postupio. Iz dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta vidljivo je da je tužiteljica dopisom od 9. listopada 2015., koji je tuženik zaprimio 13. listopada 2015. zatražila da joj omogući suposjed i korištenje stana, a s ciljem da bi se u isti mogla preseliti. Prema tome, tužiteljica je, suprotno navodima tuženika, zatražila da preda predmetni stan u suposjed te je od dana saznanja odnosno dana primitka dopisa 13. listopada 2015. tuženik postao nepošteni posjednik dijela stana koji je u suvlasništvu tužiteljice.
25. S obzirom da je prema odredbama čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP samo nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari, ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku, a što je u konkretnome slučaj, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo te je pravilno naložio tuženiku isplatiti naknadu za koristi koje je imao od 13. listopada 2015. pa zaključno s traženim mjesecom lipnjem 2017.
26. Nadalje, sukladno pravnom shvaćanju koje je zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 1. ožujka 2021. nije bilo nužno da tužiteljica tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaju stana u suposjed, budući da je kao suvlasnica na odgovarajući način izrazila volju za posjedovanjem stvari gore navedenim dopisom.
27. U odnosu na žalbene navode koji se tiču visine potraživanja valja ukazati da tuženik tijekom postupka nije osporio nalaz i mišljenje vještaka, a temeljem čl. 352. ZPP u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi.
28. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je tuženik postao suvlasnikom predmetne nekretnine danom smrti pok. J. J. dana … 2007., te je od tada isti građanskopravni sukcesor.
29. Ujedno, suprotno navodima tuženika, isti nije dao iskaz pred sudom prvog stupnja budući da svoj izostanak nije opravdao, a pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da navode koje je iznio u podnescima tijekom postupka nije potkrijepio niti jednim dokazom.
30. Slijedom navedenog, valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude, a na temelju odredbe čl. 373.a st. 2. ZPP kao pod toč. III. izreke presude.
31. Budući da je tuženik djelomično uspio u sporu, valjalo je odmjeriti troškove postupka razmjerno uspjehu u sporu, na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - u daljnjem tekstu: Tarifa). Trošak tužiteljice sastoji se od sastava tužbe (Tbr. 7/1 - 100 bodova), zastupanja na ročištu 19. siječnja 2018. (Tbr. 9/5 - 25 bodova), zastupanja na ročištu 12. travnja 2018. (Tbr. 9/2 - 50 bodova), zastupanja na ročištima 28. rujna 2018. i 10. lipnja 2019. (oba po Tbr. 9/1 - 100 bodova), troška sastava podneska 31. svibnja 2019. (Tbr. 8/1 -100 bodova), ukupno 475 bodova. S obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 10,00 kn, uvećano za 25% PDV-a, trošak iznosi 5.937,50 kn. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu, presudu, obje u iznosu od po 830,00 kn te trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, pa to ukupno iznosi od 9.097,50 kn. Međutim, uzimajući u obzir da je tužiteljica sa zahtjevom uspjela u omjeru od 32,03%, tužiteljici je valjalo priznati troškove u visini od 2.913,77 kn, dok je preostali iznos valjalo odbiti kao neosnovan. 32. Budući da je žalba tužiteljice neosnovana, nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP), te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 23. veljače 2022.
Sutkinja:
Vlasta Horvat-Mataić, v.r.
