Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca br. 3

53000 Gospić

Poslovni broj: 12 Kzd-9/2017-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sutkinji tog suda Dubravki Rukavina, kao sutkinji za mladež, uz sudjelovanje Marije Potnar kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika S. H., zbog kaznenog djela iz članak 177. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19- dalje u tekstu: KZ/11), postupajući po optužnici ODO za mladež u G. broj KMP-DO- 19/2017, nakon održane glavne rasprave 22. veljače 2022. u prisutnosti zamjenice državne odvjetnice Općinskog državnog odvjetništva u G. M. Š. optuženika S. H. i branitelja optuženika B. P. odvj. iz R., a objavljene dana 23. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

Optuženik, S. H., sin S. i A. H., rođ. R., rođenog u F., R. BiH, s prebivalištem u G., B. 81, rođenog xx.xx.xxxx.g., državljanina R. H., sa srednjom stručnom spremom, automehaničara, u mirovini, OIB: , oženjenog, oca četvero djece od čega dvoje maloljetni u dobi od 14 i 8 godina, bez čina, bez odlikovanja, srednjeg imovnog stanja, prekršajno osuđivanog, kazneno neosuđivanog, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

što je,

dana 09. travnja 2017. u G., B.81., iako je bio svjestan da takvim postupanjem ugrožava pravilan odgoj i psihički razvoj svoje kćerke djeteta M. H. rođene xx.xx.xxxxg., u njenoj prisutnosti u razgovoru s njenom majkom najprije govorio da je ona kurva, da će biti ista kao mama, da će spavati s drugima za novac, da će ju spremit u ludnicu, da bi ju potom s leđa uhvatio rukom oko struka i htio je okrenuti prema sebi uslijed čega je udarila o zid i pala na tlo pa ju je udario nogom po lijevoj strani butine, a nakon što je dijete M. H. ustala i krenula u svoju sobu rekao joj: "neću ti dati mobitel, ti si luda, strpat ću te u ludnicu, ", te ju je dva puta otvorenim dlanom udario po licu rekavši joj: "samo probaj kuda mrdnuti" te je razbio njezin mobitel bacivši ga na tlo,

dakle, zlostavio dijete, pa da je time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece- povredom djetetovih prava opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ( Narodne novine broj:125/11, 144/12, 56/15 i 61/2015– u daljnjem tekstu KZ/11),

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11.

I.Pa se temeljem članka 172. stavak 2. KZ/11 optuženik S. H.

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

II. Te se temeljem članka 56. Kaznenog zakona optuženiku izriče

UVJETNA OSUDA

te određuje da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, neće izvršiti, ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo,

III. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP-a/08 u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. i 7. ZKP-a/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kn (petstotinakuna), u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u G. podnijelo je optužnicu broj: KMP-DO- 19/2017 od dana 23. listopada 2017. godine, kojom optuženika S. H. terete da je počinio djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11, a koja optužnica je potvrđena rješenjem Općinskog suda u G. pod posl. brojem Kovm-28/2017-6 od 24. studenoga 2017. godine.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice na raspravi dana 12. studenoga 2021., optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za terećeno kazneno djelo stavljenomu na teret.

3. U dokaznom postupku sud je uz suglasnost stranaka pročitao obavijest CZSS PP G. od 07.06.2017. (list 16 spisa), zapisnik i službene zabilješke CZSS (list 17-20 spisa), zapisnik o ispitivanju mldb. M. H. (list 31-33 spisa), te saslušao svjedokinju M. H., žrtvu/oštećenicu M. H., ispitao svjedoka A. H., saslušao svjedokinju N. D. (list 89-90 spisa), te ispitivao optuženika S. H. (list 81 spisa), te pročitao zapisnik o prvom ispitivanju okr. S. H. sa snimkom koja se reproducirala (list 45-49 spisa), te izvršio uvid i pročitao izvod i kaznene evidencije za optuženika (list 68 spisa) i potvrdu iz prekršajne evidencije (list 66 spisa).

4. Obzirom na obranu optuženika da se ne smatra krivim proveden je dokazni postupak u kojem je nesporno utvrđeno da je u kritičnom periodu optuženi S. H. sa svojom kćerkom M. H. sukobio vezano za korištenje mobitela koji joj je oduzeo, a potom i razbio kako bi ju spriječio da dogovori noćni izlazak, koja je sklona kasnim noćnim izlascima o čemu saznanja ima i Centar za socijalnu skrb. U postupku je ostalo sporno da li je optuženik S. H. ikada fizički kažnjavao oštećenu/žrtvu M. H., da li je bio nasilan prema njoj te da li joj se obraćao uvredljivim riječima.

5. Iz zapisnika obavijest CZSS PP G. od 07.06.2017. (list 16 spisa), zapisnik i službene zabilješke CZSS (list 17-20 spisa), utvrđeno je kako je Centar za socijalnu skrb G. u više navrata intervenirao kod S. H. i M. H. zbog maloljetne djece A. i M. H.

5.1.Nadalje, iz službenih bilješki Centra za socijalnu skrb utvrđeno je da odnosi između M. i bivšeg supruga nisu dobri, te da S. zna biti nasilan i povremeno fizički kažnjavati djecu.

6. Svjedokinja M. D. H. ispitana kod ovog suda na raspravi dana 12. studenoga 2021. (list 72-73 spisa), gdje je iskazala kako ona nije bila neposredni svjedok, a da je saznanja imala samo od djece. M. je tad imala 16 godina i htjela je ići u izlazak, sjeća se da je već bilo kasno navečer, čak je i ona rekla da ne ide van jer je već bila noć. Tad je S. prekinuo telefonski razgovor i nije znala ništa dok se nije čula nakon toga s M.. Kod nje, kad su djeca boravila, znali su izlaziti van i vraćati se kući slijedeće jutro, a nekad bi se vratili i oko 23,00 sata sve ovisi. Kad se je vratila iz Nj., misli da je to bilo drugi dan, M. je tad rekla da ju je tata ošamario, da ju je tata tukao nogama sve dok mu nije bilo dosta. Bila je M. u tom periodu sva jadna boležljiva, ali ne zna od čega. Navodi kako su bili kod Centra u nadzoru te im je tad ispričala im je što se dogodilo i tako je došlo do prijave.

6.1.Na posebno pitanje "odakle se je točno vratila, da li iz Nj. ili A."?, misli da je to tad čak bila i A.

6.2.Kada ju se pita, da li je M. imala kakve vidljive ozljede, da li je vidjela neke modrice ili slično jer se uporno navodi udaranje M. nogama, ista odgovara da nije je pitala, ne sjeća se, ne zna, te da je prijavila samo Centru i nikom drugom.

6. 3. Isto tako, kada ju se pita da li je M. imala problema s nasiljem, da li je imala problema na način da je bila nasilna prema drugoj djeci, da li je M. znala privodili policija, odgovara da je, dok nikad nije bila nasilna prema njoj.

7. Oštećena/žrtva M. H. ispitana kod suca istrage za mladež Županijskog suda u K. (list 31-33 spisa) u bitnom je iskazala kako je njezina majka u tom razdoblju otišla u Nj. pa je ona došla živjeti kod tate S., s bratom A. u dobi od 17 godina, a bio je tamo i polubrat A. u dobi od 10 godina. Večer prije inkriminiranog događaja A. i ona su izašli u grad te su se zadržali gotovo cijelu noć, vratili su se pred jutro, ušli su u kuću i otišli spavati. Nakon što se probudila primijetila je da joj nema mobitela pa je pretpostavila da ga je sklonio njezin otac za vrijeme dok je spavala. Pitala ga je da joj vrati mobitel budući joj ga je kupila majka, ali on ga joj nije htio vratiti, te je ona potom uzela ključeve iz lokala od kase i otišla na kat kuće nakon čega je došao i njezin otac za njom. Tad je došlo do prepirke oko vraćanja mobitela i čuvši tu svađu u sobu su došli i A. i A. U toj svađi otac joj je rekao da je kurva, da će biti ista kao mama, da će spavati sa drugima za novac i da će se spremiti u ludnicu. Bila je spremila neku svoju robu u školsku torbu jer je namjeravala otići, a potom joj je otac kazao da kud ide s torbom koju nije kupila i kad je krenula u smjeru sobe onako revoltirano je bacila torbu u pod i u ljutnji udarila nogama nekoliko puta. Kad je krenula u sobu otac ju je uhvatio rukom oko struka s leđa i htio ju okrenuti prema sebi, ali je ona tada koljenom udarila od štok zida i potom pala, da bi je potom otac nogom udario po lijevoj strani butine i zatim se udaljio i sjeo na jednu stolicu, dok je ona bila na podu i plakala.

7.1. Nadalje, iskazuje da svaki put kad bi se posvađali, otac bi joj govorio da popije jednu tabletu da se smiri, kao da se ona kljuka tabletama, na što je ona krenula i uzela tablete da kad se već kljuka da popije te tablete, a na što ju je otac ošamario dva puta po lijevoj strani lica i kazao "samo probaj kuda mrdnuti". Tada nije gledala imala li kakvih modrica po tijelu, te nije tražila liječničku pomoć, a po izlasku iz sobe vidjela je da joj je otac razbio mobitel i bacio ga na pod.

7.2. Isto tako navodi da ona osobno nije prijavila to nasilničko ponašanje, jer ih je ranije otac znao istući, ali ne često, te da prije ovog događaja nije bilo fizičkog nasilja dulje od godinu dana. Nakon razvoda braka, ona i brat dodijeljeni su na čuvanje i odgoj ocu. On im je davao džeparac, nije baš redovito odlazio na roditeljske sastanke, ali se je informirao u školi za uspjeh i ponašanje. Kada bi ona i brat pitali za večernji izlazak obično bi im branio, pa bi se ona i brat znali iskrasti i otići bez pitanja, a kad bi nam dopustio trebali smo se vratiti do 23,00 sata.

8. Ispitana na raspravi kod ovog suda 27. prosinca 2021. (list 79-80 spisa) oštećena/žrtva u vidnom je iskazivala drugačije od iskaza danog kod suca istrage za mladež, a to kako se je radilo toga dana o svađi između nje i oca, a tad je i Centar bio uključen u tu kontrolu, odnosno kontrolirali su roditeljsku skrb oca i majke. Tog dana je bila u školi, a Centar kada je došao u nadzor s njima su razgovarali mama i brat. Zna samo da su nju iza toga pozvali i odveli kod suca koji ju je ispitao, gdje je ona još uvijek bila ljuta jer joj je otac branio izlaske do jutarnjih sati i korištenje mobitela jer je bila u kazni vezano za izlaske. Otišlo je to sve predaleko. Otac ju te prigode nije udario, ona je pala jer se je spotaknula na torbu koju je prethodno bacila na pod. Svađa je dakle, bila oko izlazaka, bila je ljuta jer su različito odlučivali po pitanju istog otac i majka. Nije joj se obraćao niti pogrdnim riječima. Sječa se samo da joj je oduzeo mobitel zbog prethodno rečene kazne.

8.1. Uz dopuštenje sutkinje, zamjenica ODO-a za mladež predočava dio iskaza kod suca istrage, gdje se navodi " da je kurva, da će biti ista ko mama, da će spremiti u ludnicu…", na što oštećena/žrtva M. H. iskazuje kako mora navesti da se nije radilo direktnom obraćanju njoj niti je otac tada upućivao njoj te riječi, već je bio to kontekst razgovora između njega i njezine majke na telefon, te da je ona to tad sve preuveličala i krivo shvatila, a potom tako i ispričala.

8.2. Kada joj se predočava dio iskaza o udaranju nogom, navodi da ju otac nije udario, iskazala je to samo zato što je tada bila ljuta. Nije plakala zato što ju je udario već je plakala cijelo vrijeme jer je htjela da joj vrati mobitel i da ode van u izlazak. Još jednom ponavlja nije me udario, a nije ju niti ošamario. Spriječio ju je da popije tablete kojima je ista htjela nešto dokazati, i to na način kako je to najbolje znao.

8.3. Dakle, svađe su bile oko izlazaka i mobitela, naguravala se s ocem, pokušala je popiti i te tablete, sve je otišlo u krivom smjeru. Kada ju se pita da li joj je razbio mobitel, odgovara kako se toga stvarno ne sjeća, a da li ju je nekad istukao onda misli koliko se sjeća da kao dijete sigurno jest.

8.4. Isto tako, navodi da je lagala tada kod suca istrage jer joj je to bio jedini način da se od oca odseli kod majke i da više ne živi s njim. Kod majke joj je bilo bolje, dopuštala je njoj i bratu sve, dok je kod oca bio režim, bio je strog, imali su pravila, pitao ih je za školu i sve ostalo. On i majka su totalno suprotni u pitanju odgoja i u to joj je vrijeme više odgovaralo da živi s majkom, kod nje je sve bilo dopušteno, te da je istina kako je tada navela u iskazu da je imala i problema s policijom, odnosno dva puta su je i priveli.

9. Kao svjedok ispitan je na raspravi kod ovog suda 22. veljače 2022. i sin optuženika A. H. (list 86-88 spisa), koji iskazuje da zna zašto je pozvan danas i tog dana je bio u kući, kad je sestra htjela van, a otac joj nije dao. Skočila je na njega, bacila je nekakvu torbu i htjela ga je udariti, da bi nakon toga otac nju udario, dobro ju je istukao. Rekao je sve majci, da bi par dana iza toga bio Centar, kad je zatekao majku s njima u kući kako im prepričava što se je dogodilo, a on je to sve potvrdio.

9.1. Nadalje, navodi kako je bio u kontaktu sa sestrom, ali u zadnje vrijeme i nemaju neki kontakt, s mamom svakako jest u kontaktu, dok s ocem nije u dobrim odnosima. U to vrijeme o kojem pričaju majka nije prespavljivala kod oca u kući. Dan prije, odnosno večer, sestra i on su u vani bili do jutra i obzirom su se vratili kasno nisu mogli ući u kuću, pa su ušli tek kad je otvorio kafić, a za kaznu im je otac oduzeo mobitele. Tu večer bio je pod utjecajem alkohola i spavao je sljedeći dan do podne. Njemu ta kazna oduzimanja mobitela nije bila bitna, dok je sestri bila bitna. Događaj je bio pred večer, negdje između 19,00 i 20,00 sati. Sjeća se da je sestra ponovno htjela van, a otac joj nije dao. On je prije tog događaja bio s društvom na B., pili su i družili se. Sjeća se da se je ona spremala van, tata je bio u kuhinji i sve je bilo kroz nekakvu šalu, da bi se tad zakompliciralo jer je ona rekla da ide van i gotovo. Bila je uporna, raspravljali su, da bi na kraju tata sjeo na stolicu na vrata od dnevnog boravka da ona ne može izaći, tad je bacila nekakvu torbu i krenula udarati oca. On je bio u dnevnom boravku i ništa nije govorio. U tom trenutku tata joj je vratio, najprije ju je ošamario, pa je tukao rukama tri do četiri puta, potom je ona pala, a onda je on cipelario. Plakala je, vrištala, da bi potom otišla u svoju sobu uzela neke tablete, stavila u usta i pokušala izvršiti suicid. Tata je ušao za njom u sobu i rukama joj vadio tablete iz usta i sjeća se da je javio mami iza toga što se je izdešavalo. Jedva je hodala do sobe od udaraca. Ne sjeća se gdje je mama bila, da li u A. ili tu. Večer prije je bio pod utjecajem alkohola, ali tu večer više nije izašao van. M. je tad ostala u sobi, nije bio s njom, siguran je da ju je vidio drugi dan, bila mu je blijeda, ali se ne sjeća da bi vidio neke ozljede. Nadalje navodi kako se nije miješao između njih, niti je pokušao događaj spriječiti, te da se nikad nije suprostavljao ocu na taj način.

9.2. Imali su obiteljskih problema, stalno je bio Centar, a gledajući danas smatra oca autoritetom, iako se ne slaže s nekim njegovim odlukama i postupanjima.

9.3. Kad ga se pita za događaj od prije mjesec dana, navodi da je bio u kafiću od oca, iako je neposredno prije toga odselio, jer je imao postupak za obiteljsko nasilje i nisu se baš slagali, otac ga je provocirao, htio ga je i udariti, no međutim nije mu dao. Bio je tu nesporazum između njega i poznanika oko nekakvih cigara i kupnje cigareta, sjedio je na šanku i otac ga nastavio provocirati upravo vezano za te cigarete. Svađali su se, bio je jako ljut i vidio je da me hoće udariti, prijetio mu je policijom, on mu je rekao da slobodno zove. Izašao je van zvati policiju, a mlađi brat koji ima 15 godina ga je krenuo udarati, gdje on je zamolio njegovu mamu koja se je tamo nalazila, odnosno radila je u kafiću, da ga makne jer zna da ga ne smije udarati, te da je tada tata s bratom istukao i dok je došla policija on je ležao na podu a njegov tata, ovdje optuženik, mu je držao nogu na leđima.

Kad ga se pita zašto je išao je u kafić, a ne slaže se s ocem, odgovara da ne zna, bilo mu je dosadno, nije znao gdje bi.

9.4. Isto tako u svom iskazu izjavljuje da je događaj između oca i M. trajao cca 15-ak minuta, iza toga je otac javio majci i objašnjavao joj što je bilo. Ne može se sjetiti točno razgovora, ali misli da otac nije M. govorio uvredljive riječi i ne sjeća se da bi M. udario u zid. M. je nakon toga bila povrijeđena-uvrijeđena. Misli da je rekao majci da ju je istukao.

9.5. Svjedok navodi kako s M. nije u dobrim odnosima jer je M. počela komunicirati više s ocem. Pričaju oni, ali nisu to neki kontakti, a sve je to bilo uzrokovano činjenicom da je otac prodao majci stan kojoj je to bilo bitno zbog M.. Nakon prošle rasprave pitao je M. i oca što je bilo i oni su svako imali svoju priču, njemu su rekli da će ga isto zvati na sud, ali ako neću da ne mora doći, da bi mu nakon toga stigla dva poziva za koja mu nitko nije rekao, naknadno je dobio pozive i pitali su ga što ću reći kad dođem na sud, on im je rekao da će reći ono što je bilo. Nisu se M. i on tad svađali oko ovog postupka, ali jesu razgovarali i ona je njega nešto napala objašnjavajući svoju grižnju savjesti i to je to, nije tu bilo neke svađe. Nije bio u mogućnosti ranije odseliti od oca, imao je blokiran račun, imao je neke kazne za podmiriti, tako da nije mogao financijski i otac je zato znao. Maja je bila nasilna i prije, nadzirao ih je Centar, tražio je tata pomoć Centra zbog tih problema, dok mama nikad nije išla u Centar.

9.6. M. je najprije odgurnula oca pa mu je pri tom prišla, uhvatila ga za majicu i tad ju je otac udario. Udario je na način da joj je zadao tri-četiri šamara, i desetak puta nogom, a ti udarci su bili po bedri, stražnjici, trbuhu. Inače otac nije tukao M., sa njim je to bilo pod normalno, jer bi on znao da ako izađe da će dobiti batina, pa bi izašao, dobio batine i nikome ništa. Odlazili su oni živjeti kod mame, pa bi se opet vraćali ocu, gdje bi dogovorili određena pravila ponašanja, prvi i drugi tjedan bi se trudili, a potom bi opet odnosi krenuli prema lošem. Onda on opet ode pa se vrati i tako. Tako se je i vratio na poziv oca kad je ostao bez posla. Sad kad normalno radi, ima primanja, odselio se. Mama je za razliku od oca bila puno popustljivija.

10. Na raspravi održanoj dana 22. veljače 2022 je ispitana je i svjedokinja N. D. (list 89-90 spisa)predtsvanica Centra za socijalnu skrb, koja u bitnome iskazuje da se vezano za događaj sjeća da je M. prijavila isti u lipnju 2017., a događaj se je zbio dva mjesece prije. Prijavljeno je u trenutku kad je Centar bio u jednom od svojih nadzora, u kući od majke M., gdje je bio prisutan sin A., gdje je majka rekla da je M. izvijestila o svom problemu s ocem, potom je M. iznijela što se je dogodilo, da je bila neka prepirka oko mobitela da ju je otac udario, dok je prisutni A. potvrdio da je bio događaj no međutim nije htio reći ništa detaljnije. Sjeća se da je M. iskazala da joj se otac i nakon tog događaja i ispričao. Prema obitelji H. Centar je imao više mjera, naime, imali su s jedne strane oca koji je bio strog, postavlja određena pravila, ima određena očekivanja od djece, dok su s druge strane imali majku koja je bila pasivna, koja nije postavljala granice i često su je morali upozoravati da djeca trebaju određene granice kako se treba postavljati i slično. M. je svog oca opisivala kao strogog režima i isticala je da se boji njegovog nasilnog ponašanja, a iz komunikacije s ocem, se vidjelo da je dosta eksplozivan u komunikaciji te da nema odstupanja od onoga što je naumio, postavio si kao zadani cilj.

10.1. Isto tako navodi, kako prije ovog događaja nije bilo saznanja o nasilju, a otac je istima poznat od 2007. godine kada je preuzeo brigu o djeci, no problemi se javljaju oko 2014./2015. kad su djeca odlučila živjeti s majkom, gdje je bilo provedeno i određeno savjetovanje, štoviše dva, no majka nikad nije postupila po uputama Centra, odnosno zatražila izmjenu odluke s kim će djeca živjeti. Ponavlja, dakle bilo je problema s obje strane roditelja, majka popustljiva i bez određenih i jasnih pravila, a otac strog sa izričito postavljenim pravilima i granicama. Bilo je tu i fizičkog nasilja od strane djece prema roditeljima, preciznije sestri, majci, pa su tako odlazili od jednog roditelja do drugog. Uglavnom, s djecom se manipuliralo i nije tu baš bilo idealnih rješenja.

10.2. Djeca su bila ta koja su verbalizirala da je otac ekstremno strog, a Centar je bio taj koji je usmjeravao i upozoravao majku na njene obveza kao roditelja. U odnosu na konkretan događaj majka i M. su to iskomunicirale telefonom, a prijavljeno je tek po dolaskom majke u RH. Sjeća se da je M. navela da ju je otac udario nogom i negdje jedan do dva šamara.

10.3.Također, iskazuje da se je otac obraćao Centru odmah kad su djeca otišla živjeti kod majke. On je bio jedan od roditelja koji je očekivao uspjeh u školi, odgovorno ponašanje, htio je ograničiti izlaske djece kako na određene dane tako i na vrijeme izlazaka, isticao je da im majka sve dopušta i da slabo brine. Kao roditelj je imao određene pozitivne stvari, no međutim, optuženik je u odnosu s Centrom bio težak u komunikaciji, dolazio je periodično samo u fazama kad to njemu odgovara. Nisu mogli ostvariti suradnju na način da isti kao roditelj poradi na svome ponašanju i pristupi djeci, te da se potrudi i u odnosu kao roditelj odnosa s djecom. Iako ne misli da je kao otac imao loše namjere, ali je isto tako uočeno da smatra sve krivcima i odgovornima za situaciju u kojoj se je našao, nije htio surađivati već je postavljao granice, dalje od tih granica nije bilo odstupanja. Bilo je tu i uspona i padova, a i djeca su bila ta koja su u određenim situacijama pružala otpore. Dok su djeca bila manja živjela su s ocem, bila su dobra u školi i naravno, opet ponavlja, problemi nastaju kasnije u pubertetu kad žele živjeti s majkom.

10.4. Na pitanje optuženika, da li podnosio određene pritužbe, prijave i slično, odgovara da vjerojatno i je kad ih i spominje, ne sjeća se svih detalja, a i nije sama radila na predmetu cijelo vrijeme, a kad ju se pita da li su obavljali nadzor na način s kim su djeca po ponoći ukoliko je optuženik podnosio te prijave mora reći da nisu.

11. Svoju obranu je iznio i optuženi S. H. na raspravi dana 27. prosinca 2021. (list 81 spisa), koji je iskazao da se ne smatra krivim, te da je u više navrata tražio pomoć od Centra. Djeca su bila s početka uzornog ponašanja i dobri učenici, no međutim s pubertetom su krenuli problemi i u više navrata se je obraćao Centru za pomoć pri odgoju, a upravo iz razloga što se nije mogao dogovoriti s njihovom majkom koja je imala drugačije stavove od njegovih, sve im je dopuštala i tu su nastajali i problemi.

11.1.Večer prije tog dana izašli su van bez pitanja i vratili se u noćnim satima, jutarnjim, vidno alkoholizirani, škola im je bila u očajnom stanju, stoga im je tada za kaznu uzeo mobitele, jer im je to bila najveća kazna i tada je M. cijeli dan pravila kaos jer joj nije dao mobitel, nije joj dao da izađe van, tako da su se cijeli dan svađali, cijeli dan mu je dodijavala, nije s njom htio čak ni razgovarati. Tad je nazvao navečer njezinu majku oko 22,00 sata da mu pomogne i da mu bude potpora, da joj i ona kaže da ne može ići van. Međutim, bilo je suprotno, ona je rekla da može i tu je nastupio kaos. M. je bacala sve po kući, nije je udario ni na koji način, ona se zaletila u njega pa je onda bilo otimanje oko tableta koje joj je jedva oduzeo i izvadio iz usta. Odgovorno tvrdi da to ništa nije napravio, a sve je prijavljeno nakon mjesec dana.

11.2. Nije je niti udario, niti ošamario, a ne sjeća se da bi joj razbio mobitel, te da nije u razgovoru s majkom govorio te pogrdne riječi koje mu se stavljaju na teret jer sigurno nije imao kad.

12.1. Reproduciranjem snimke, utvrđeno je da je optuženik u bitnom iskazivao identično kao i na raspravi.

13. Slijedom ovako provedenog dokaznog postupka, sutkinja za mladež, ocjenjujući, svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, da su ostvareni svi bitni elementi kako subjektivni tako i objektivni kaznenog djela povrede djetetovih prava, i to na štetu djeteta M. H.,od strane oca, optuženog S. H., opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11.

14. Naime, provedenim dokaznim postupkom smatra se nesporno utvrđenim da je optuženi S. H. dana 09. travnja 2017. u G., B., iako je bio svjestan da takvim postupanjem ugrožava pravilan odgoj i psihički razvoj svoje kćerke djeteta M. H. rođene xx.xx.xxxx., u njenoj prisutnosti u razgovoru s njenom majkom najprije govorio da je ona kurva, da će biti ista kao mama, da će spavati s drugima za novac, da će ju spremit u ludnicu, da bi ju potom s leđa uhvatio rukom oko struka i htio je okrenuti prema sebi uslijed čega je udarila o zid i pala na tlo pa ju je udario nogom po lijevoj strani butine, a nakon što je dijete M. H. ustala i krenula u svoju sobu rekao joj: "neću ti dati mobitel, ti si luda, strpat ću te u ludnicu, ", te ju je dva puta otvorenim dlanom udario po licu rekavši joj: "samo probaj kuda mrdnuti" te je razbio njezin mobitel bacivši ga na tlo.

14.1. Da je optuženik S. H. postupao na opisani način utvrđeno je iz iskaza svjedoka i to žrtve M. H. datog kod suca strage, majke žrtve M. H. i brata žrtve A. H. kojim iskazima u cijelosti ovaj sud za mladež poklanja vjeru kao istinitim i logičnim, životnim, dok iskaz žrtve M. H. dan na raspravi kod ovog suda ne može se prihvatiti bezrezervno, izvijesno je i očito da je M. uspostavila odnos s ocem, da je od istog dobila stan, te da pokušava ublažiti događaj kako bi se smanjila odgovornost oca u ovom postupku.

15. U dokaznom postupku nesporno je utvrđeno da je Centar za socijalnu skrb podnio kaznenu prijavu nakon izjava žrtve, njene majke i brata A. Centru za socijalnu skrb, da je žrtva M. H. u cijelosti ispričala događaj kod suca istrage, a da bi nakon proteka godina, ublažavala situaciju, dok je događaj jasno prepričao sin optuženika A. H.

15.1. Naime, u cijelosti je jasno za zaključiti da su odnosi u obitelji H. narušeni, da nakon razvoda braka djecu odgajaju dva potpuno različita roditelja, gdje u konačanici djeca u pubertetu, tražeći svoje slobode i prava, biraju roditelja koji je po njihovoj ocjeni „bolji“, što je jasno vidljivo da je i sam optuženik zatraživao pomoć kod Centra kad su ušli u pubertet, a do tad s djecom nije imao problema, majka s druge strane sve dozvoljava, a djeca biraju život s takvim roditeljem, samo je krucijalni problem što majka često izbiva zbog rada u inozemstvu. Utvrđeno je i da roditelji između sebe isu davali jedno drugom potporu, što je još više utjecalo na razvoj i odgoj djece. Upravo su ove sve situacije dovele do u konačnici i do nasilja, u ovom predmetu fizičkog i verbalnog dana 9. travnja 2017. godine, za koje ponašanje optuženik prema stavu sutkinje za mladež mora snositi kaznenu odgovornost. Iako se radi prema iskazu žrtve o izoliranom događaju, a ne o uobičajenom ponašanju optuženika, oca S. H. Upravo se očekuje od roditelja, dakle zrelih osoba da svojim ponašanjem utječu na situacije koje su eskalirale, kao u ovom slučaju, gdje M. se iz protesta suprostavlja ocu, da ne odgovore nasiljem, jer se radi o djeci, koja su i psihički nedorasla roditeljima, fizički znatno slabija, stoga se u ovim situacijama ne može da nasilje, ni verbalno ni fizičko bude opravdano.

16. Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja, gdje sud poklanja vjeru dokumentaciji dostavljenoj od Centra za socijalnu skrb G., a što je potvrđeno i iskazima ispitane žrtve M. H., svjedokinje M. H., svjedoka A. H. i svjedokinje N. D., kojima se poklanja vjera, iako žrtva M. H. pokušava ublažiti odgovornost optuženika S. H., te cijeneći da je optuženi ostvario sve elemente terećenog kaznenog djela sud za mladež je istog proglasio krivim.

17. Imajući u vidu sve navedene okolnosti konkretnog slučaja, sutkinja za mladež je cijenila sve okolnosti koje treba cijeniti pri odmjeravanju kazne, a koje utječu na visinu i vrstu kazneno pravne sankcije i to; stupanj krivnje, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, društvenu opasnost, osobne prilike, prijašnji život, stoga je kao olakotne okolnosti sutkinja cijenila, da u vrijeme počinjenja kaznenog djela optuženi nije bio osuđivana osoba, da je u međuvremenu postao otac dvoje maloljetne djece, korektno držanje optuženika pred sudom, kao i njegovu neosuđivanost, dok je otegotnih okolnosti nije pronašao.

18. Ocjenjujući olakotne i otegotne okolnosti utvrđene u odnosu na optuženika S. H. sutkinja za mladež je za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11, osudila istog na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest)mjeseci, te se na kaznu zatvora primjenjuje institut uvjetne osude i to na način da se ista kazna neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo u skladu s člankom 56. KZ/11.

18.1. Izrekavši ovakvu kaznenu sankciju optuženiku, a koja je u cijelosti primjerena okolnostima konkretnog slučaja, za očekivati je da će se njome ostvariti ciljevi posebice specijalne prevencije na način da će izrečena kazna kod optuženika u cijelosti utjecati na način da shvati težinu počinjenog kaznenog djela, da uskladi svoje ponašanje i ne čini više ni ista ni druga kaznena djela, a isto tako i generalno prevenirati na ostale građane da usklade svoje ponašanje sa pozitivnim propisima Republike Hrvatske.

18.2. Izrečena je uvjetna osuda, prije svega, kako bi se omogućilo optuženiku S. H. da svoje ponašanje uskladi sa zakonom, kao i da utječe na sve građane i ukaže da takvo ponašanje nije dopušteno.

19. Temeljem članka 148. ZKP/08 u svezi člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08, optuženik je oglašen krivim stoga je u ovom postupku dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i to trošak u vidu paušalne svotu u iznosu od 500,00 kn (petstotinakuna), u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

20. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Gospiću, 23. veljače 2022.

Sutkinja za mladež:

Dubravka Rukavina,v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna pisana primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO za mladež u G.

2. Optuženik S. H., G., B. 81

3. Branitelj optuženika, odvj. B. P., R., T. Sv. B. 5

4. Oštećen/žrtva M. H., putem e-maila-po pravomoćnosti

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik:

Marija Potnar