Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 2 Gž-538/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o., (OIB: …), S., koje zastupa punomoćnica I. Z., dipl. iur, protiv tuženika HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., (OIB: …), D., koje zastupa punomoćnik A. P., dipl. iur, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj P-179/09 od 9. ožujka 2021., 23. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj P-179/09 od 9. ožujka 2021. u pobijanom dijelu (točke II i III izreke presude i točka II rješenja):

a) preinačuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje zakonskih zateznih kamata na svotu od 33.625,03 kn od 31. kolovoza 2004. pa do 8. ožujka 2021. tako da se taj dio zahtjeva odbija kao neosnovan. b) potvrđuje u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. Ovrv-5070/04 od 26. listopada 2004.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplatiti iznos od ukupno 33.625,03 kune zajedno sa pripadajućim zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana nastanka štete 31. kolovoza 2004. godine do 31.12.2007. godine u visini od 15% te od 01.01.2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtjeva tuženiku naložiti isplatiti tužitelju iznos od 36.621,59 kuna.“,

dok je rješenjem utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 32.241,20 kn (točka I izreke rješenja) i naloženo je tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.287,93 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presuda pa do dana plaćanja.

2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv odbijajućeg dijela presude (točka III izreke) i odluke o troškovima postupka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, dakle zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati i presudu preinači u pobijanom dijelu na način da prihvati i ostali dio zahtjeva tužitelja ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Tuženik je izjavio žalbu protiv točke II izreke presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za svotu od 33.625,03 kn i odluke o parničnim troškovima zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. ZPP s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i naloži tužitelju plaćanje parničnih troškova.

6. Žalba je pravovremena i dopuštena.

7. Na žalbu nije odgovoreno.

8. Tužiteljeva žalba nije osnovana, dok je tuženikova djelomično osnovana.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale sječom šume na nekretninama oznake č. zem…., …, …, …, …, …, … i … k.o. P. na predjelu što se nalazi ispod dalekovoda i na dijelu kojim je izgrađen pristupni put.

10. Navedene nekretnine su vlasništvo Republike Hrvatske, a s njima gospodari tužitelj. Nije sporno da je tuženik izvršio sječu šume ali je tvrdio da je to ovlašten raditi i da nema protupravnosti u njegovom ponašanju.

11. Nakon što je utvrdio:

- da je na predmetnim nekretninama izvršena sječa šume u svrhu uređivanja koridora ispod dalekovoda, i to preko većine predmetnih nekretnina u površini od 4.689 m2, a da je na čest. zem … i … k.o. P. izvršena i sječa šume u svrhu izgradnje pristupnog puta u površini od 837 m2;

- da je prosječna širina prosjeka koji se nalazi ispod dalekovoda 7 m, s tim da je prosjek na nekim mjestima ima širinu 15 m a negdje i 5 m, a sve zavisi od kvalitete raslinja,

- da je Institut za jadranske kulture i melioraciju krša izveo dokaz vještačenjem te je na osnovi vještačenja i dopune vještačenja utvrđeno da ukupna šumska šteta iznosi 70.273,62 kn, a od čega se naknada za drvne proizvode i umanjenje općekorisne funkcije šume iznosi 15.833,04 kn, naknada za podizanje sastojine iznosi 26.811,21 kn a naknada za šumsko zemljište iznosi 27.629,37 kn, da je procijenjena drvna masa 25 m3/ha;

- da je dr. L. B., koja je izradila nalaz i mišljenje, navela da se ne može očitovati da li je koridor te pristupni put koji su iskrčeni bio nužan za pristup dalekovodu;

- da su pristupni putevi izgrađeni na čest. zem. … i … k.o. P. u površini od 837 m2, da je posječeno radi izgradnje putova 2,13 m3, pa je prvostupanjski sud na temelju te činjenice utvrdio da naknada za troškove podizanja sastojine s obzirom na taj podatak iznosi 3.695,26 kn, naknada za šumsko zemljište iznosi 27.629,37 kn, naknada za drvene proizvode i obeštećenje općekorisne funkcije šuma 2.300,40 kn, iz čega je zaključio da je ukupni iznos šumske štete nastale na izgradnji putova iznosi 33.625,03 kn;

i polazeći od toga da je propisana obveza obaju parničnih stranka za čišćenje koridora ispod nadzemnih elektroenergetskih vodova odnosno dalekovoda a što proizlazi iz odredbe članka 22. Pravilnika o zaštiti šuma od požara („Narodne novine“, broj 26/03 – dalje: Pravilnik o zaštiti) kojom je propisano da se čišćenje i uspostava sigurnosnih visina i udaljenosti na trasama elektroenergetskih vodova provodi sukladno propisima o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova nadzivnog napona od 1 kW do 40 kW, i odredbe članka 117. Pravilnika o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova nazivnog napona 1kW do 400 kW („Službeni list SFRJ, broj 65 od 4. studenog 1988. – „Narodne novine“, broj: 53/91 i 24/97, dalje: Pravilnik) kojom je propisano da sigurnosna udaljenost vodova od bilo kojeg dijela stabla iznosi 3 metra, dok je člankom 101. Pravilnika propisano da u mjestima nepristupačnim vozilima sigurnosna udaljenost iznosi 4 m, a člankom 102. Pravilnika u odnosu na mjesta pristupačna vozilima (iznad livada i oranica, poljskih i šumskih putova, oko naseljenih područja) sigurnosna udaljenost iznosi 5 m, te odredbe članka 30. Zakona o energiji („Narodne novine“, broj: 68/01, 177/04, 76/07, 152/08 i 127/10- u daljnjem tekstu: ZOE) prema kojoj energetski subjekt ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za postavljanje i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima, a pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup na njihove nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža, odnosno sustav energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja te sječe drveća i drugog raslinja koje ugrožavaju ove objekte, uređaje, mrežu ili sustav (stavak 2.), prvostupanjski sud je zaključio da nema protupravnosti u ponašanju tuženika kada se radi o sječi šume ispod dalekovoda, a time ni odgovornosti za štetu. Pri tome sud smatra da na to nema utjecaja činjenica da li je na predmetnim nekretninama uspostavljena služnost temeljem koje je tuženik imao pravo postaviti nadzemne vodove, kao niti da li je o tome obavijestio tuženika, već obveza čišćenja šume ispod nadzemnih elektroenergetskih vodova za obje stranke proizlazi iz same činjenice da su vodovi postavljeni, a sve u svrhu sprječavanja nastanka šumskih požara.

12. U odnosu na zahtjev za naknadu štete zbog sječe šuma radi izgradnje pristupnog puta prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev jer se na sječu šume radi izgradnje pristupnih putova ne odnose navedene odredbe Zakona o energiji i Pravilnika, a tuženik je morao zahtijevati suglasnost od tužitelja radi izvršenja navedene sječe, a kako tuženik ne navodi da je imao suglasnost za radove, a na njemu je teret dokaza te činjenice, prvostupanjski sud je zaključio da je odgovoran za nastalu štetu i pozivom na odredbu članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO) obvezao je tuženika na podmirenje te štete.

13. Za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjski je sud dao dovoljno jasne i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u pitanje navodima žalbe.

14. U smislu odredbe članka 30. stavak 2. ZoE tuženik je ovlašten posjeći drveće i drugo raslinje koje ugrožava elektroenergetske objekte, uređaje, mrežu ili sustav s tim da se čišćenje i uspostava sigurnosnih visina i udaljenosti na trasama elektroenergetskih vodova provodi sukladno propisima o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova. Tako je prema članku 117. Pravilnika tuženik bio ovlašten ukloniti stabla koja su na udaljenosti bližoj od 3 metra u odnosu na vodove, na mjestima nepristupačnim vozilima ta sigurnosna udaljenost iznosila je 4 m, a na mjestima pristupačnim vozilima iznad livada i oranica, poljskih i šumskih putova kod naseljenih područja sigurnosna udaljenost je iznosila 5m, s tim da je vještak prilikom saslušanja naveo da se kod uklanjanja drveća koje se približi na manjoj udaljenosti elektroenergetskim vodovima to u pravilu radi sječom u podnožju takvog drveća. I tužiteljičina je obveza bila, u smislu članka 15. i 16. stavak 1. Pravilnika o zaštiti na poduzimanje preventivno-uzgojnih radova i to čišćenje i uspostave sigurnosnih visina i udaljenosti na trasama dalekovoda u svrhu smanjenja opasnosti i mogućnosti šteta od požara. U konkretnom slučaju tuženik je upravo poduzimao radnje radi čišćenja dijela zemljišta koje se nalazi ispod dalekovoda, i takvo postupanje tuženika nije protupravno, pa nema jednog od temeljnih osnova za odgovornost za eventualnu štetu. Kod ovakvog odlučivanja sud je imao na umu i da iz raspravne građe ne proizlazi da je sječa šume bila neopravdano velika.

15. Isto tako prvostupanjski sud je pravilno zaključio da sječa šume koja je učinjena radi formiranja pristupnog puta nije bila u funkciji zaštite dalekovoda, te da je tuženik morao ishoditi suglasnost tužitelja za prosijecanje šume radi stvaranja pristupnog puta, te je ispravno ocijenio da je njegovo ponašanje protupravno, da je zbog toga nastala šteta tužitelju, da postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, pa je naložio tuženiku plaćanje svote navedene pod točkom II izreke ove presude. Visinu štete prvostupanjski sud je utvrdio vještačenjem, i ta šteta je pravilno utvrđena.

16. Ocjenjujući važnije žalbene navode valja istaknuti slijedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

17. O žalbi tužitelja.

18. Temeljni žalbeni navodi tužitelja su da je dalekovod ispod kojeg je izvršena sječa bio bespravno postavljen i da je sječa bila bespravna.

19. U odnosu na ove žalbene navode valja u bitnom samo ponoviti ono što je i prvostupanjski sud rekao u svojoj presudi, a to je da je dalekovod postavljen, da je dalekovod bio u funkciji, i da je bila dužnost i pravo tuženika da prostor ispod dalekovoda očisti da bi se u svrhu prevencije potencijalnih požara, a kada tuženik to ima pravo onda se njegovo ponašanje, kada izvršava tu obvezu, ne može smatrati protupravnim. Ako je tvrdnja tužitelja točna da tuženik nije ishodio pravo služnosti prilikom postavljanja dalekovoda, tužitelj je imao druge mogućnosti radi zaštite svojih ugroženih prava.

20. Tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava pozivajući se na odredbu članka 30. stavak 4. Zakona o energiji. Odredbom članka 30. je propisano da energetski subjekt ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za postavljanje i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima (stavak 1.), a pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup na njihove nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža odnosno sustav elektroenergetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja, te sječe drveća i drugog raslinja koje ugrožava ove objekte, uređaje, mrežu ili sustav. Isto tako pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup mjernim uređajima koji se nalaze na njihovim nekretninama, te ne smiju sprječavati energetskog subjekta da isključi mjerne uređaje ili druge uređaje energetskog sustava (stavak 3.). Prema odredbi stavka 4. pravne i fizičke osobe iz stavka 2. i 3. imaju pravo na naknadu, odnosno naknadu štete prema općim propisima. Dakle, te osobe mogu ostvariti pravo na naknadu štete prema općim propisima, a jedna od pretpostavki koja se kod svake štete mora ispuniti je protupravnost u ponašanju, a kao što je već to navedeno u konkretnom slučaju nije bilo protupravnosti u ponašanju tuženika prilikom sječe šume.

21. O žalbi tuženika.

22. Glavne žalbene objekcije tuženika su da nema protupravnosti u njegovom ponašanju jer da bi došao do koridora morao je posjeći šumu na pristupnom putu, a tužitelj gospodari nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, da je Vlada donijela program aktivnosti za provedbu posebnih mjera zaštite od požara i da je postupao u skladu s odlukom Vlade, te da kamata ne teče od dana nastanka štete već od dana presuđenja.

23. Ovaj sud, kao i prvostupanjski, smatra da tuženik nije imao ovlaštenje po vlastitom nahođenju iskrčiti šumu radi izgradnje pristupnog puta, već je to mogao samo uz suglasnost i po uputama tužitelja, pa kako te suglasnosti nije bilo njegovo ponašanje je protupravno pa je dužan naknaditi štetu tužitelju. Tužitelj je, protivno shvaćanju tuženika, aktivno legitimiran za traženje naknade štete kao osoba koja gospodari šumama.

24. I konačno, tuženik je u pravu kada navodi da zakonske zatezne kamate na materijalnu štetu teku od dana presuđenja s obzirom da je visina štete utvrđena u to vrijeme, pa je u tom dijelu žalbu valjalo djelomično prihvatiti. Pravilnom primjenom materijalnog prava (odredbe članka 1089. stavak 2. ZOO) valjalo je potvrditi odluku o tijeku zakonskih zateznih kamata od presuđenja pa do isplate, a u preostalom dosuđujućem dijelu (od 31. kolovoza 2004. pa do 8. ožujka 2021.) preinačiti i odbiti.

25. Radi svega iznesenog na temelju odredbi članaka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 3. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 23. veljače 2022.

Sudac:

Emir Čustović