REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Ppž-4246/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. Ž. K. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbama okr. Ž. K. i okr. A. J. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 3. prosinca 2020., broj: 14 PpJ-413/2019-55, u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovane žalba okr. Ž. K. i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.

II. Djelomično se prihvaća žalba okr. A. J., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na tog okrivljenika na način da se okr. A. J., za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna u iznosu 383,90 kn (tristo osamdeset tri kune i devedeset lipa), što je protuvrijednost 100 DEM, odnosno 51,13 €, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po primitku ove presude, s time da će se izrečena novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine novčane kazne izrečene ovom presudom.

III. U ostalom dijelu odbija se žalba okr. A. J. kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje u odnosu na tog okrivljenika.

IV. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. Ž. K. i okr. A. J. obvezani su naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna, svaki okrivljenik, u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 3. prosinca 2020., broj: 14 PpJ-413/2019-55 proglašeni su krivim okr. Ž. K. i okr. A. J. da su, na način činjenično opisan u izreci presude počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu 700,00 kuna, koju kaznu su dužni platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, uz obvezu na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka u iznosu 200,00 kuna, svaki okrivljenik.

2. Protiv te presude okr. Ž. K. po branitelju odvjetniku B. K. pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede načela ne bis in idem, s prijedlogom da se žalba prihvati i postupi sukladno zakonu, podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Okr. A. J. protiv presude pravodobno je podnio žalbu po branitelju odvjetniku B. E. iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se žalba prihvati te preinači pobijana presuda na način da ga se oslobodi krivnje, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalba okr. Ž. K. nije osnovana.

5. Žalba okr. A. J. je djelomično osnovana

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbama, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

7. Bit žalbe okr. Ž. K. svodi se na tvrdnju da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije povrijeđeno načelo ne bis in idem. Naime, protiv okr. A. J. pokrenut je kazneni postupak za isti predmetni događaj koji se dogodio 19. kolovoza 2018. u 16,30 sati na štetu oštećenika (okr. Ž. K.) kojeg je teško tjelesno ozlijedio, pa postoji osnovana sumnja da je okr. A. J. počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teška tjelesna ozljeda iz čl. 119. st. 1. u vezi čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19), optužnica je potvrđena i kazneni predmet se vodi pod posl. br. K-9/2020 (Kov- 198/2019) kod Općinskog suda u Šibeniku.

7.1. Nije u pravu okr. Ž. K. kada tvrdi da je došlo do povrede načela ne bis in idem i da je pogrešno prvostupanjski sud vodio ovaj prekršajni postupak. Naime, ačelu u kaznenom pravu prema kome se ne može suditi dva puta za isto radi se o n

kažnjivo djelo, odnosno o zabrani da se pojedincu dva puta sudi u istoj stvari, temeljnom ljudskom pravu sadržanom u mnogobrojnim međunarodnopravnim dokumentima, koje je u hrvatskom pravnom poretku uzdignuto na ustavnu razinu (čl. 31. st. 2. Ustava Republike Hrvatske), a proklamirano je i u čl. 12. ZKP/08.

7.2. Kazneni postupak pokrenut je protiv okr. A. J., u kojem postupku Ž. K. ima procesnu poziciju oštećenika, dok u ovom prekršajnom postupku A. J. i Željko Kraljevac imaju procesnu poziciju okrivljenika. Budući se protiv okr. Ž. K. kao počinitelja prekršaja ne vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela kojim je obuhvaćen i prekršaj, u odnosu na njega isključena je primjena načela ne bis in idem, dok je primjenu načela ne bis in idem u odnosu na okr. A. J. prvostupanjski sud pravilno obrazložio u pobijanoj odluci (str. 7. i 8. ).

8. Okr. Ž. K., nadalje, navodi da prvostupanjski sud uzima samo jedan segment događaja koji se zbio 19. kolovoza 2018. u 16,30 sati u Rogoznici i s obzirom na isto, pogrešno utvrđuje činjenično stanje, te ističe da se događaj zbio kako je on to naveo u svom iskazu i tijekom postupka.

9. Međutim, kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud, okr. Ž. K. sadržajno je u cijelosti priznao odlučne činjenice koje čine biće prekršaja za koje se tereti u optužbi, navodeći da je kritične zgode desnom rukom gurnuo okr. A. J. po njegovom lijevom ramenu, nakon čega ga okr. A. J. udara mobitelom i šakom desne ruke u predjelu lijevog oka, a nakon toga da je „morao sebe braniti“ pa ga dlanom desne ruke udario ga u predjelu glave i ponovno ga udario lijevom rukom u predjelu lica i usana, a što proizlazi i iz materijalnih dokaza koji prileže spisu predmeta. Ovakvu obranu okr. Ž. K. u bitnom je svojim iskazom potvrdila i svjedokinja Lj. K., njegova supruga (njen suprug je reagirao i odgurnuo okr. A. J. rukom, na što je A. J. uzvratio i mobitelom udario njenog supruga u oko, a njen suprug je uzvratio dva-tri puta udarcem dlanovima svojih ruku.) Iz sadržaja takve obrane moglo bi se zaključiti da žalitelj ističe postupanje u nužnoj obrani. Međutim, zaključak da se ne radi o postupanju žalitelja u nužnoj obrani proizlazi iz tijeka događaja, odnosno početka inkriminiranog događaja kako je opisan u optužnom prijedlogu, a kako ga opisuje sam žalitelj. Po ocjeni ovog suda, upravo tim odguravanjem okr. Ž. K. je započeo tjelesni sukob i manifestirao svoju volju za tjelesnim obračunom, čime je nedvojbeno isključena mogućnost instituta nužne obrane, pa samim time i eventualnog prekoračenja nužne obrane. Nadalje, i pod pretpostavkom točnosti tvrdnje da ga je okr. A. J. udario u predjelu lijevog oka, okr. Ž. K. je svojim daljnjim postupanjem, uzvraćajući udarcem u glavu a potom i u predjelu usana i lica okr. A. J., nastavio sa fizičkim obračunom. Čl. 18. st. 2. Prekršajnog zakona propisuje da je nužna obrana ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. U ovom prekršajnom predmetu izvedeni dokazi nedvojbeno ukazuju da je okr. Ž. K. odgurnuo okr. A. J. trenutku kada nije bio izložen nikakvom napadu na svoj tjelesni integritet, a po ocjeni ovog suda, obrana kakvu je upotrijebio nakon možebitnog udarca u oko nije bila razmjerna intenzitetu napada i neophodna za njegovo odbijanje, pa je neosnovano pozivanje žalitelja na nužnu obranu, budući da je on, svojim ponašanjem, jasno manifestirao volju za sukobom, u kojoj situaciji se ne može pozivati na institut nužne obrane.

10. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je prvostupanjski je sud okr. Ž. K. za počinjeni prekršaj izrekao primjerenu novčanu kaznu, koja nije previsoka.

11.1. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini od 700,00 kuna, a koja kazna je okr. Ž. K. izrečena prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju njegove krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

11.2. Naime, za prekršaj iz članka 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50-200 DEM, ili alternativno kazna zatvora do 30 dana, a prvostupanjski je sud, cijeneći olakotnu okolnosti na strani okrivljenika, ne nalazeći otegotne okolnosti, izrekao blažu vrstu propisane kazne, a novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud ne nalazi okolnosti koje bi opravdale izricanje novčane kazne u nižem iznosu.

12. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba okr. Ž. K.

13. Okr. A. J. u žalbi uvodno naznačuje da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, bez navođenja ikakvih konkretnih okolnosti i razloga u čemu bi se ta povreda sastojala, pa se ova žalbena tvrdnja niti nije mogla ispitati i ovaj sud je smatra paušalno iznesenom, a time i neosnovanom.

14. Žaleći se zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalbom se ističe da je zaključak prvostupanjskog suda neutemeljen, protivan dokazima izvedenim u predmetnom postupku koji dokazi ukazuju na nevjerodostojnost i neistinitost iskaza svjedoka Lj. K. i okr. Ž. K. koji su usklađeni i sračunati sa namjerom da se nanese šteta žalitelju, te se okr. A. J. poziva na ozljede koje mu je nanio okr. Ž. K.

15. Međutim, okr. A. J. u ovom prekršajnom predmetu proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinjenog na način da je kritične prigode, revoltiran time što se susjedovi gosti okreću u dvorištu ispred kuće, došao u kraći verbalni sukob sa okr. Ž. K., nakon čega je glasno vičući psovao roditelje Ž. K. riječima „Jebem ti oca i majku.“ Navedeno proizlazi iz obrane okr. Ž. K. i suglasnog iskaza svjedokinje Lj. K., a okr. A. J. je u odnosu na taj dio optuženja naveo da je u dvorištu njegove obiteljske kuće došlo do sukoba između njega i okr. Ž. K. jer su njegovi gosti okretali svoje vozilo u njegovom dvorištu. Prvostupanjski je sud dao valjanu ocjenu dokaza izvedenih u postupku i za svoju odluku dao logične i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud, iznio razloge zbog kojih nije prihvatio dokazne prijedloge, pa kako podnositelj žalbe u žalbi nije iznio nikakve nove i uvjerljive činjenice u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi osporio krivnju za počinjeni prekršaj, nije osnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Dio optuženja koji se okr. A. J. stavlja na teret, da „uzvraća udarcem šakom desne ruke i udara Ž. K. u predjelu lijevog oka“ sud je izostavio iz činjeničnog opisa pobijane presude, kako ne bi došlo do povrede načela „ne bis in idem“, budući se za navedeno postupanje protiv okr. A. J. vodi kazneni postupak, a kako je to obrazloženo na str. 7. i 8. pobijane presude.

17. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se žalba okr. A. J. većim dijelom odnosi na daljnji napad na njega od strane okr. Ž. K., a nakon što je pao na pod. Međutim, sukladno odredbi čl. 192. st. 3. Prekršajnog zakona, okr. A. J. nije ovlaštenik prava na žalbu u odnosu na suokrivljenika, okr. Ž. K., budući prema odredbi čl. 192. st. 3. Prekršajnog zakona samo tužitelj može podnijeti žalbu i na štetu i u korist okrivljenika. U ovom prekršajnom postupku tužitelj je tijelo državne uprave koje je podnijelo optužni prijedlog, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava sisačko-moslavačka, Policijska postaja Novska, dok A. J. i Ž. K. imaju procesnu poziciju okrivljenika. Bez obzira na navedeno, ističe se da se optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja okr. Ž. K. ne stavlja se na teret da bi, kada je okr. A. J. pao na pod, gdje ostaje ležati, istoga nastavio gaziti i udarati, kako okr. A. J. navodi u obrani i ponavlja u žalbi, ističući da su ozljede kod njega mogle nastati napadom znatno većeg intenziteta i trajanja, dakle da su iste očito nastale udaranjem prvo šakom u glavu, a potom i nogama na podu od strane okr. Ž. K. Iz navedenih razloga osnovano je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog ispitivanja svjedokinje J. V., koji je predložen na utvrđivanje činjeničnog stanja koje niti nije obuhvaćeno optužnim prijedlogom.

18. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je prvostupanjski je sud za počinjeni prekršaj izrekao primjerenu novčanu kaznu, koja nije previsoka.

18.1. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini od 700,00 kuna, a koja kazna je okr. A. J. izrečena prvostupanjskom presudom, izrečena u previsokom novčanom iznosu. Naime, cijeneći manju količinu protupravnosti u postupanju okr. A. J. za koje je proglašen krivim u ovom prekršajnom postupku (glasno vičući psovao), uz činjenicu da nije prekršajno osuđivan, ovaj drugostupanjski sud je okr. A. J. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao u t. II. u izreci ove presude, bliže zakonom propisanog minimuma novčane kazne (zakonom je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50-200 DEM), smatrajući da je tako odmjerena novčana kazna primjerena stupnju njegove krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

19. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okr. Ž. K. i okr. A. J.

13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. (t. I.) i čl. 207. (t. II.) Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 23. veljače 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 7 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.