Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 8 Gž-1020/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. P. d.o.o. D., OIB:…, zastupan po pun. odvj. N. K. D. iz O., protiv tuženika S. D. iz Š., OIB: …, zastupan po odvj. S. N. V. iz O., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, posl.br. P-566/2020-14 od 17. rujna 2021., 23. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, posl.br. P-566/2020-14 od 17. rujna 2021. se potvrđuje.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku S. D. OIB: … iz Š.,D. T. da tužitelju B. P. d.o.o. OIB: …, S.. I.K. 1a, D., isplati iznos od 18.593,75 kn sa zateznom kamatom koja teče od 14. 04. 2020. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 (tri) postotna poena, u roku 15 dana." u cijelosti.

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.536,00 kuna."

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom ovu presudu pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i u cijelosti tužbeni zahtjev prihvatiti i obvezati tuženika naknaditi tužitelju parnične troškove uključujući i troškove žalbe.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu, predlaže istu odbiti, prvostupanjsku presudu potvrditi i obvezati tužitelja naknaditi mu troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora isplata je vrijednosti sustava video nadzora koji je ostao na nekretnini koju je tužitelj prodao tuženiku, a koji sustav tuženik odbija predati tužitelju.

6. Prvostupanjski je sud odbio zahtjev za isplatom, u prvom redu utvrdivši da je predmetni sustav video nadzora pertinencija nekretnine koja je bila predmet kupoprodaje između parničnih stranaka, da istu ulogu ima i danas, te je kao takva bila predmetom kupoprodaje zajedno s nekretninom.

6.1. Pored navedenog, prvostupanjski sud navodi i to da sve da sustav video nadzora nije bio predmetom kupoprodaje, tada bi tužitelju, kao vlasniku te stvari, pripadalo pravo tražiti povrat svoje stvari sukladno članku 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZV) i eventualnu naknadu štete, a nije ovlašten zahtijevati isplatu u novcu.

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

7.1. Žalba se podnosi zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ali se žalbenim navodima ova povreda ne konkretizira, pa ovaj sud tu povredu ne nalazi.

8. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna iz razloga koje je prvostupanjski sud naveo kao podredne, a navode se u točki 6.1. obrazloženja ove drugostupanjske presude, zbog čega otpada potreba za preispitivanjem pravilnosti onih činjenica koje je prvostupanjski sud utvrdio, a žalitelj ih osporava, točnije činjenice predstavlja li sustav video nadzora pertinenciju nekretnine u smislu odredbe članka 7. stavak 1. ZV-a, te da li je predmetni sustav obuhvaćen nesporno zaključenim ugovorom o kupoprodaji nekretnine na kojoj se nalazi.

9. Naime, u navodima tužbe tužitelj ističe da, premda je vlasnik sustava video nadzora i premda tuženik nema pravo zadržati navedeni nadzor, tužitelj ne traži njegovu predaju obrazlažući to kako slijedi (cit.):

"Imajući u vidu dugotrajnost sudskih postupaka, tužitelju nije u interesu ovom tužbom zahtijevati povrat sustava video-nadzora, već tužitelj traži isplatu vrijednosti istoga, sukladno priloženoj ponudi, umanjeno za troškove montaže i sitni potrošni materijal."

10. Dakle, već iz samih navoda tužbe jasno proizlazi da tužbeni zahtjev nije osnovan, jer sve da predmetni video nadzor nije pertinecija nekretnine, da nije obuhvaćen kupoprodajnim ugovorom, tužitelju kao vlasniku stvari pripada pravo tražiti povrat iste, sukladno odredbi članka 161. stavak 1. ZV-a, a isplata određene novčane svote može se javiti samo kao građanskopravna ponuda, dakle kao procesna facultas alternativa, što znači da je tužitelj ovlašten tražiti samo jednu činidbu (ovdje predaju stvari), ali može izjaviti da je umjesto stvari koju mu tuženik duguje, spreman primiti određeni novčani iznos, s time da se tuženik isplatom tog iznosa može osloboditi svoje obveze na predaju stvari (facultas alternativa, una res in obligatione duae in solutione). U tom slučaju sud može tuženika obvezati samo na izvršenje činidbe (dakle, u konkretnom slučaju predaju stvari), na koju je tuženik, kao posjednik, a nevlasnik, obvezan prema sadržaju građanskopravnog odnosa, a ponuda da umjesto toga može isplatiti određenu novčanu svotu i tako se osloboditi svoje obveze (na predaju) time ne gubi svoj građanskopravni značaj, makar se unosi u izreku presude.

11. Stoga, budući tužitelju kao vlasniku stvari pripada samo pravo na povrat te stvari, a ne pravo tražiti isplatu umjesto povrata, to je pravilna odluka kojom je tužbeni zahtjev odbijen.

12. Slijedom navedenog i žalbu je tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 368. ZPP-a.

13. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom to nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadom troškova žalbe, a kako odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje postupka to nije osnovan niti zahtjev tuženika da mu se taj trošak naknadi.

13.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. (u odnosu na tužitelja) i 155. stavak 1. ZPP-a (u odnosu na tuženika).

Dubrovnik, 23. veljače 2022.

Sutkinja:

Josita Begović