REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9331/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M. Ć., kojeg brani V. D. L., odvjetnica u Zagrebu, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17 i 126/19) i dr., odlučujući povodom žalbe okrivljenika podnesenoj putem braniteljice, protiv presude Općinskog suda u Zagrebu, broj: 74. Pp-4863/2021 od 28. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2022.,

r i j e š i o j e :

I. U povodu žalbe okr. M. Ć., a po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod t. I, žalba okr. M. Ć. je u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, bespredmetna.

p r e s u d i o  j e

I. U ostalom dijelu se odbija kao neosnovana žalba okr. M. Ć. te prvostupanjska presuda u tom dijelu potvrđuje.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. M. Ć. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. M. Ć. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisan pod t. 1. izreke pobijane presude, za koji je okrivljeniku na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 31 dana, te zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisan pod t. 2. izreke pobijane presude, za koji je okrivljeniku na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 15 dana te je okrivljeniku izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 46 dana, u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju po policiji i zadržavanju po sudu pa mu je ostalo za izdržati 40 dana zatvora, a prema okrivljeniku je primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.

1.1. Pobijanom presudom je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti – alkoholizma u trajanju od jedne godine te zaštitna mjera zabrane uznemiravanja E. Ć., (rođ. xxxxx) s prebivalištem u Z., A. T. M. xx, u trajanju od tri mjeseca.

1.2. Okrivljenik je istom presudom obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. M. Ć. je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovni postupak.

3. Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i

te je po službenoj

razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti

dužnosti utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. PZ jer se presuda u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji temelji na nezakonitom dokazu, dok je u ostalom dijelu utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

U odnosu na rješenje:

5. Naime, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski je sud odluku o krivnji okrivljenika za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja temeljio na iskazu svjedokinje E. Ć., žrtve nasilja, okrivljenikove kćeri (rođ. u obitelji

xxxxx), ispitane na zapisnik o ispitivanju žrtve nasilja u obitelji (u žurnom postupku) dana 23. ožujka 2021. Međutim, navedeni zapisnik nije zakonit dokaz sukladno čl. 173. PZ-a u vezi odredbe čl. 285. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje ZKP/08) o ispitivanju svjedoka.

5.1. Čl. 173. PZ-a propisuje da će se pri ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku smisleno primjenjivati odredbe koje važe u Zakonu o kaznenom postupku za ispitivanje svjedoka, a iz zapisnika o ispitivanju svjedoka nije razvidno da je svjedokinja poučena o svojim pravima i dužnostima, odnosno, da je ispitana sukladno odredbama čl. 285. ZKP/08. Naime, čl. 285. st. 1. t. 1. ZKP/08 propisano je :"(1) Oslobođeni su obveze svjedočenja: 1) srodnici okrivljenika u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi do trećega stupnja zaključno te srodnici po tazbini do drugoga stupnja zaključno, dok čl. 285. st. 3. ZKP/08 propisuje: "(3) Tijelo koje vodi postupak dužno je osobe spomenute u stavku 1. ovog članka, prije njihova ispitivanja ili čim sazna za njihov odnos prema okrivljeniku, upozoriti da ne moraju svjedočiti. Osobe navedene u st. 1. t. 1. do 3. ovog članka će se upozoriti da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. Upozorenja i odgovori unose se u zapisnik." Čl. 300. st. 1. ZKP/08. propisano je: “Iskaz svjedoka se, osim u slučajevima posebno propisanim ovim Zakonom, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako: 3) upozorenje iz čl. 285. st. 3. ovoga Zakona i odricanje nije ubilježeno u zapisnik.“

5.2. Iz zapisnika o glavnoj raspravi na kojoj je ispitana navedena svjedokinja, okrivljenikova kćer (srodnik okrivljenika u ravnoj lozi) pred prvostupanjskim sudom razvidno je da ista nije upozorena u smislu čl. 285. st. 3. ZKP/08. da će se njen iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njenu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz.

5.3. Budući da prvostupanjski sud odluku o krivnji okr. M. Ć. žalitelja, za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji temelji i na zapisniku o ispitivanju navedene svjedokinje pred sudom, počinjena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. PZ-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo u odnosu na taj prekršaj ukinuti ne ulazeći, za sada u osnovanost nižih žalbenih osnova na koje se ukazuje žalbom, slijedom čega je žalba okr. M. Ć. u tom dijelu bespredmetna.

6. Nadalje, iako je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, već je ukinuta zbog naprijed istaknute

sad potrebno ukazati na nepotpuno, a time i pogrešno činjenično utvrđenje u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu a na koju sadržajno ukazuje i okrivljenik u žalbi. Naime, po stavu ovog suda, sama činjenica utvrđena na temelju izjave jednog svjedoka, žrtve nasilja, da je okrivljenik počinio nasilje u obitelji u alkoholiziranom stanju, ne predstavlja dostatan dokaz da je okrivljenik nasilje u obitelji počinio pod odlučujućim djelovanjem alkohola, zbog čega bi mu, a radi otklanjanja uvjeta koji poticajno djeluju na počinjenje nasilja u obitelji, bilo potrebno izreći zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

6.1. Odlučnu činjenicu koju je potrebno utvrditi da bi se moglo razmotriti izricanje predmetne zaštitne mjere, odnosno počinjenje prekršaja pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, potrebno je utvrditi s izvjesnošću (npr. svjedočenje članova obitelji o okrivljenikovoj ovisnosti, dosadašnje eventualno liječenje od ovisnosti, pravomoćne sudske odluke o počinjenom nasilju pod utjecajem alkohola i sl.), što je u konkretnom predmetu izostalo. Stoga, izostanak utvrđenja bitne činjenice ovisnosti okrivljenika o alkoholu te počinjenja ovog prekršaja pod ovisnosti o alkoholu, ne može dovesti do pravilne odluke o odlučujućim djelovanjem

zaštitnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

7. Obzirom na navedeno, trebalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te će sud prvog stupnja u ponovljenom postupku provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, otkloniti istaknutu bitnu povredu prekršajnog postupka utvrditi, utvrditi sve bitne okolnosti za eventualnu primjenu odgovarajuće zaštitne mjere te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku u odnosu na taj prekršaj koju će u svemu valjano obrazložiti.

U odnosu na presudu:

8. Žaleći se zbog bitne povrede odredbe prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, okrivljenik navodi da je izreka presude nerazumljiva jer prvostupanjski sud, navodeći kraticu „PZ“ kao pravnu osnovu za izricanje ukupne novčane kazne okrivljeniku, za određivanje obveze naknade troška prekršajnog postupka te prisilne naplate istih, nije naznačio puni naziv zakona kao niti broj „Narodnih novina“ u kojima je objavljen odgovarajući zakon, pozivajući se na stav Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci br. U-III-2562/2012 od 29. svibnja 2012., dok je za pravnu osnovu uračunavanja vremena oduzimanja slobode okrivljenika, u izreci naveden jedan zakon („PZ“), a u obrazloženju drugi („Prekršajni zakon“), zbog čega je, po mišljenju okrivljenika, izreka presuda proturječna razlozima.

8.1. Međutim, iako je obveza suda jasno naznačavanje pravne osnove za donošenje odluka, prema stavu ovog suda, ne označavanje „Narodnih novina“ u kojima je objavljen Prekršajni zakon kao materijalno-procesni zakon koji je primijenjen i naveden, kako u dijelovima izreke pobijane presude, tako i u obrazloženju iste te ne navođenje njegovog punog imena, već kratice, nije takvog značaja da bi se odluke koje su donesene na temelju tog zakona mogle smatrati proizvoljnima, odnosno, neutemeljenima na zakonu, budući da je iz onih dijelova izreke i obrazloženja u kojima se navodi puni naziv tog zakona, jasno da je riječ o Prekršajnom zakonu objavljenom u „Narodnim novinama“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18. Jednaki je stav izražen i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-2562/2012 od 29. svibnja 2012., na koji se poziva okrivljenik u žalbi. Iz istog razloga, ne čini izreku proturječnu razlozima, okolnost što je za pravnu osnovu uračunavanja vremena oduzimanja slobode okrivljenika, u istoj naveden „PZ“, a u obrazloženju „Prekršajni zakon“, kako se to neosnovano ističe u žalbi.

9. Nadalje, ističući bitnu povredu odredbe prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a izostanka razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na odluku o krivnji okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pogrešno okrivljenik navodi da zbog toga što se u obrazloženju presude ne navodi kojim riječima je okrivljenik omalovažavao točno koje policijske službenike, a kojim ih je vrijeđao, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu jer se u optužnom prijedlogu okrivljenik tereti samo za vrijeđanje policijskih službenika, a ne i za omalovažavanje, a za što je proglašen krivim u izreci pobijane presude, čime je po mišljenju okrivljenika, počinjena i bitna povreda odredbe prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. PZ-a.

9.1. Naime, iz sadržaja riječi navedenih u t. 2. izreke pobijane presude za koje se okrivljenik tereti da ih je upućivao policijskim službenicima prilikom vršenja službe: „Vidjet ćete vi mene, smradovi jedni, ne znate sa kim imate posla, di vam je nalog, stoko jedna smrdljiva, pička li vam materina bezobrazna, pičke jedne, smradovi jedni mali, ljigavi ste i jadni, svinje ste, prčim i vas i postaju, jebem vam mater smrdljivu“, razvidno je da se radi o izrazima kojima se objektivno vrijeđa, a ujedno i omalovažava policijske službenike. Pritom se ističe da su te riječi, istog sadržaja kao i riječi navedene u činjeničnom opisu optužnog prijedloga pa prvostupanjski sud nije prekoračio optužni prijedlog kada je te riječi naveo u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, dok je u zakonskom opisu naveo da je okrivljenik time „omalovažavao i vrijeđao“, a naznačavanje zakonskog opisa kako to djelo glasi, nije prekoračenje optužnog prijedloga u smislu čl. 195. st. 1. t. 6. PZ-a, niti se u konkretnom slučaju radi o dva različita pojma, kako to pogrešno smatra okrivljenik.

9.2. Osim toga, okolnost što policijski službenici koje je okrivljenik vrijeđao i omalovažavao prilikom njihovog vršenja službe, nisu poimence navedeni u izreci presude sa specifikacijom konkretno upućenih riječi, ne čini izreku presude proturječnu razlozima u obrazloženju u kojem je to navedeno, budući da za ostvarenje zakonskog obilježja konkretnog prekršaja nije bitan identitet policijskog službenika, već identitet optuženog događaja, koji je ostvaren protupravnim radnjama okrivljenika pa niti u ovom dijelu nije počinjena bitna povreda odredbe prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a na koju ukazuje okrivljenik u žalbi.

10. U odnosu na navod žalbe da se presuda temelji na nezakonitom dokazu – snimci iz vozila koja se preslušala na raspravi, zbog čega je počinjena bitna povreda odredbe prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. PZ-a, ističe se da je isti neosnovan, budući da je iz obrazloženja pobijane presude razvidno da tu snimku sud uopće nije ocjenjivao, niti je na istoj temeljio presudu (str. 8. presude, predzadnji odlomak) pa nije počinjena niti ova bitna povreda odredbe prekršajnog postupka. Iako je u pravu žalitelj kada navodi da se prvostupanjski sud nije očitovao o činjenici da je okrivljenik osporavao zakonitost predmetne snimke, ova povreda odredbe čl. 185. st. 7. PZ-a, po stavu ovog suda nije takve težine da bi u konkretnom slučaju dovela u pitanje pravilnost presude, odnosno, da bi utjecala ili mogla utjecati na presudu, budući da na njoj nije utemeljena presuda pa time nije počinjena povreda prava obrane iz čl. 195. st. 2. PZ-a.

11. Nadalje, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio, suprotno žalbenim navodima.

12. Naime, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza svjedoka, policijskih službenika S. I., P. P., V. T. i N. R., koje je prihvatio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, u kojima nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, kao i razloge odbijanja dokaznog prijedloga ispitivanja svjedoka M. I. i Z. Ć., a koje razloge prihvaća i ovaj sud, na koje se upućuje žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja.

13. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima se nastoje diskreditirati iskazi ispitanih svjedoka policijskih službenika na kojima se temelji pobijana presuda. Pritom se ističe i da je upravo činjenica što pojedini svjedoci nisu od riječi do riječi ponovili izraze kojima ih je okrivljenik omalovažavao i vrijeđao, već su u svom slobodnom iznošenju opisivali događaj i iskazivali riječi kojih su se sjećali očito doprinijela ocjeni vjerodostojnosti tih iskaza, budući da nije realno za očekivati da se doslovce citiraju riječi okrivljenika izgovorenih kritične zgode, zbog čega i ovaj sud ne sumnja u istinitost iskaza ispitanih svjedoka policijskih službenika te niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

14. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

15. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a povodom žalbenih navoda, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao kaznu zatvora u koju je uračunato vrijeme oduzimanja slobode, ali primijenivši mjeru upozorenja – uvjetnu osudu tako da se izrečena zatvorska kazna neće izvršiti ukoliko žalitelj u roku od šest mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene. Po ocjeni ovog suda izrečena kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a.

16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13), s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.

17. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. PZ-a (presuda) i čl. 206. st. 1. PZ-a (rješenje), odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 23. veljače 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, oštećenicu, braniteljicu i tužitelja.