REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 251/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja UE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice DE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 4. tužiteljice FE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku mr. sc. Zrinku Zriliću, odvjetniku u Zadru, Elizabete Kotromanić 11/1, protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2429/16-2 od 16. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1945/12 od 12. veljače 2016., u sjednici održanoj 22. veljače 2022.,

p r e s u d i o  je :

Odbija se revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2429/16-2 od 16. listopada 2018., u odnosu na tužitelje UE i DE, kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Odbacuje se revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2429/16-2 od 16. listopada 2018., u odnosu na tuženike ZE i FE, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici platiti tužiteljima UE i DE svakom po 250.000,00 kn, a tužiteljima ĆE i FE svakom po 100.000,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2012. do isplate (točka I. izreke) i naknaditi im troškove parničnog postupka u iznosu od 91.812,50 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. ZPP-a, tj. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu u skladu s iznesenim navodima, a podredno predlaže ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju trpe zbog smrti supruga i brata, a koja šteta je posljedica nepravilnog rada Nacionalne središnjice za usklađivanje traganja i spašavanja na moru, nadzor i upravljanje pomorskim prometom (dalje: MRCC), tijela za koje tuženica odgovara u smislu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 150/11 i 12/13 - dalje: ZSDU).

7. Tuženica osporava ispunjenje pretpostavki iz čl. 14. ZSDU-e, odnosno osporava svoju odgovornost za nastalu štetu tužiteljima.

8. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te ako je prvostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.

9. Pobijana presuda nije donesena primjenom odredbe čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a, a ne radi se o presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora.

10. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP-a propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

11. U ovom predmetu svaki tužitelj ima svoj samostalni zahtjev, te stoga vrijednost predmeta spora tužitelja ME i FE prema tuženici ne prelazi 200.000,00 kn, slijedom čega revizija tuženice u odnosu na navedene zahtjeve navedenih tužitelja, podnesena temeljem čl. 382. st. 1. ZPP-a nije dopuštena jer ne udovoljava pretpostavkama iz citirane odredbe, to je istu valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a, a budući da nema ni sadržaj propisan u čl. 382. st. 2. ZPP-a, ona nije mogla biti razmatrana ni po pravilima za izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

12. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjski sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka, nije proturječna i može se ispitati jer sadrži jasne i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama. Time što je drugostupanjski sud, prihvaćajući utvrđenja prvostupanjskog suda i izneseno pravno shvaćanje o postojanju odgovornosti tuženice, to pravno shvaćanje „pojačao“ i činjenicom da je protiv djelatnika MRCC-a JE podignuta i potvrđena optužnica radi počinjenja kaznenog djela iz čl. 222. st. 4. u svezi s čl. 215. st. 1. i 3. KZ/2011, što tuženica smatra pogrešnim i da to nije odlučno za njezinu odgovornost, s obzirom da JE nije pravomoćno osuđen za navedeno kazneno djelo, pobijana presuda nije nejasna, nije nerazumljiva, ista se može ispitati, jer iz obrazloženja nižestupanjskih odluka je sasvim jasno zbog kojih razloga ti sudovi smatraju da su ispunjene pretpostavke za odgovornost za naknadu štete tuženice u smislu čl. 14. ZSDU-e, te iznošenjem navedenog pravnog shvaćanja po drugostupanjskom sudu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

13. Neosnovano se tuženica poziva i na istu bitnu povredu parničnog postupka navodeći da nižestupanjski sudovi nisu utvrdili postojanje doprinosa pokojnog CE nastanku štete jer prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Međutim, kako se iznošenjem navedene tvrdnje u biti ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, te kako u podnesenoj žalbi na prvostupanjsku presudu prigovor doprinosa CE nastanku štete nije iznesen, ne može se u revizijskoj fazi postupka iznositi nova činjenica niti u odnosu na novu činjenicu ukazivati na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka (čl. 387. ZPP-a.)

14. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji prethodi reviziji utvrdili:

- da je prema odredbama ZSDU-e, MRCC sa sjedištem u Rijeci, posebna ustrojstvena jedinica Uprave za sigurnost plovidbe, zaštitu mora i unutarnjih voda, upravna organizacija u sastavu Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, i da je tuženica odgovorna za pravilan i zakonit rad toga tijela,

- da su tužitelji majka, otac, brat i sestra pokojnog CE s kojim su sve do njegove smrti živjeli zajedno u zajednici života,

- da je uvečer s 9. na 10. travnja 2011. sada pokojni CE isplovio svojom drvenom brodicom na vesla u ribolov, da je u trenutku isplovljavanja vrijeme bilo dobro i pogodno za ribarenje, te da je na pučini bilo i drugih brodica koje su ribarile,

- da je iznenadno u noći s 9. na 10. travnja 2011. oko 1,30 do 2,00 sata bura ojačala (izvješće DHMZ i svjedoka U i D koji su bili također svojim barkama na moru radi ribolova, te poziv pokojnog nadležnim službama),

- da uslijed bure CE svojim brodom nije mogao sigurno doveslati do obale, da nije naišao na sigurno mjesto na kojem bi pričekao smirivanje bure, kao što su to učinili neki od saslušanih svjedoka,

- da ga je bura nosila, zbog čega je sedam puta zvao službu za spašavanje 112 i MRCC (transkripti na listovima 23 do 27 spisa), unatoč čemu, i unatoč činjenici da je opisao tko je, gdje se nalazi, kakvo je njegovo stanje (između ostalog spominje slomljene noge) i kakve su okolnosti u kojima se nalazi, nije poduzeto ništa - nije poslana nikakva pomoć, zbog olako donesenog zaključka da se radi o alkoholiziranoj osobi, što je u konačnici rezultiralo smrću utapanjem CEprednika tužitelja,

- da je prije tog jakog naleta bure sada pokojni proveo 3 do 4 sata na moru ribareći i veslajući što da sigurno ne bi bio u stanju raditi da je bio u alkoholiziranom stanju, kao i da je bio svjestan opasnosti u kojoj se nalazi zbog čega je sedam puta i zvao upravo nadležne službe za spašavanje, a ne neke druge brojeve,

- da iz provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi istinitost činjeničnih tvrdnji tuženice da je sada pokojni mogao izaći iz brodice i sigurno doći na kopno budući tako nešto ne proizlazi iz njegova razgovara s djelatnikom MRCC-a ili drugih dokaza,

- da je, suprotno tvrdnji tuženice, CE opisao svoju poziciju, uvjete u kojima se nalazi pa čak naveo i da su mu noge slomljene, a što sve očito nije bilo dostatno da ga se ozbiljno shvati i da se pošalje pomoć,

- da je prema „Izvješću Stručnog povjerenstva za provedbu utvrđivanja okolnosti u svezi poziva pogibli CE iz svibnja 2011.“ zauzeto shvaćanje da je u odnosu na pokojnog izostala adekvatna i cjelovita pomoć nadležnih tijela čak i bez obzira na to jesu li pozivi upućeni na prave brojeve, u kojem dijelu tuženica nije ni dokazivala da ne bi bili upućeni na prave brojeve ili da nadležna tijela za pomoć nemaju mogućnost međusobne komunikacije,

- da je protiv djelatnika MRCC-a JE, s kojim je sada pokojni razgovarao i od kojeg je višekratno tražio pomoć podignuta i potvrđena optužnica radi počinjenja kaznenog djela iz čl. 222. st. 4. u vezi s čl. 215. t. 1. i 3. Kaznenog zakona iz 2011.,

- da je taj djelatnik, JE, **.**.2011. razgovarao s Lučkom kapetanijom Zadar i rekao im da ima dojavu osobe za koju smatra da je pod utjecajem alkohola i da nije mogao provjeriti istinitost toga što mu je sada pokojni prednik tužitelj govorio, odnosno da nije zatražio od te Kapetanije da iziđe i provjeri.

15. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbene zahtjeve tužitelja utvrdivši da je u konkretnom slučaju zbog nepravilnog rada tijela državne uprave nadležnog za pružanje pomoći došlo do smrti prednika tužitelja, te su pozivom na čl. 14. ZSDU-a u vezi s čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) tužiteljima dosudili zatraženu naknadu štete koju trpe zbog smrti bliske osobe.

16. Sukladno odredbi čl. 329.a st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

17. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

18. I u revizijskoj fazi postupka sporna je odgovornost tuženice za nezakonit i nepravilan rad njezinog tijela, konkretno MRCC-a zbog (ne)postupanja, odnosno postojanje uzročno posljedične veze između navedenog (ne)postupanja MRCC-a i predmetne štete.

19.1. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženica u podnesenoj reviziji navodi da je u konkretnom slučaju pogrešno utvrđeno postojanje uzročno posljedične veze između propusta u radu MRCC-a Rijeka i smrti CE. Smatra da takvog propusta u konkretnom slučaju nije bilo s obzirom da je djelatnost centra isključivo zaštita i spašavanje ljudskih života, a ne pomoć u spašavanju broda, te da i pod pretpostavkom da je postojao propust u radu tog državnog tijela ni tada ne znači da bi CE bio spašen od utapanja u moru. Pojašnjavajući navedeno ukazuje na telefonske pozive CE u te smatra da se iz tih poziva jedino može zaključiti da je brodica CE bila nasukana na Punti kod Sukošana i da mu je trebala pomoć radi tegljenja njegove brodice a, da njegov život nije bio ugrožen i da mu nije bila potrebna intervencija centra, a to što djelatnik centra nije odmah nakon prekida zadnjeg razgovora poslao temeljnu policiju na lice mjesta, kako je obećao CE, smatra da takav propust u postupanju djelatnika centra ne znači da bi isti bio spašen od utapanja, a pogotovo što je dežurni djelatnik centra u ovom slučaju obavijestio Lučku kapetaniju. Nadalje, smatra da je prvostupanjski sud proizvoljno zaključio da je služba tuženika trebala pružiti pomoć CE jer im je jasno dao do znanja da nije u opasnosti, osporavajući time utvrđenja nižestupanjski sudova da je u centru jasno dao do znanja da je u opasnosti.

19.2. Prema shvaćanju tuženice, da bi postojala odgovornost na njezinoj strani, nastala šteta mora biti neposredna posljedica nezakonitog postupanja tijela državne uprave, a s obzirom na izvedene dokaze da je nejasno na temelju čega su nižestupanjski sudovi utvrdili da je rad centra bio nezakonit.

20. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a.).

21.1. Prema odredbi čl. 14. ZSDU-e štetu koja određenoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u na njih prenesenim poslovima državne uprave naknađuje Republika Hrvatska. Za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu navedene odredbe trebaju kumulativno biti ispunjene tri pretpostavke nezakonit i/ili nepravilan rad državnog tijela, postojanje štete i uzročna veza između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela i nastale štete, pri čemu je potrebno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog rada državnog tijela, to jest da šteta ne bi nastala da njega nije bilo. Uzročnost u tom slučaju shvaća tako da šteta mora biti neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, što znači da ona ne bi nastala da takvog nezakonitog rada nije bilo (tipična posljedica). Dakle, navedenim odredbama je ustanovljen sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave koji se temelji na načelu uzročnosti Ovakav stav izražen je u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-2173/17-3 od 8. siječnja 2020.).

22.2. Uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu jest veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice. Prema adekvacijskoj teoriji uzročnosti, od više mogućih uzroka koji mogu biti u bližoj ili daljnjoj vezi sa nastankom štete, uzima se u obzir onaj uzrok koji je pravno relevantan jer je adekvatan i tipičan. Tipičan je onaj uzrok koji redovno dovodi do određene štete, za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice, a isključuju se svi događaji koji su na određeni način ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali nisu tipični za nastanak štete. Uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete mora biti neprekinuta, jer čim se veza prekine bilo slučajem, radnjom treće osobe ili samog oštećenika, štetnik ne odgovara za daljnje posljedice.

23. Prema navedenom, za odgovornost države, a kako bi ona od sebe otklonila odgovornost za naknadu štete odlučno je jesu li državna tijela propustila poduzeti razumne mjere, a koje mjere su mogle pružiti realnu mogućnost promjene ishoda ili ublažavanja opasnosti. Takve mjere, koje bi mogle pružiti realnu mogućnost promjene ishoda ili ublažavanja opasnosti, s obzirom na utvrđene okolnosti tuženica u ovom slučaju, prema zaključku nižestupanjskih sudova, a koji zaključak prihvaća i ovaj sud, je propustila poduzeti, a za koji zaključak su ti sudovi dali valjane razloge.

24. Stoga je prema shvaćanju ovog suda o tužbenom zahtjevu prvo i drugo tužitelja je odlučeno pravilnom primjenom materijalnog prava, a pravno shvaćanje o navedenim spornim pravnim pitanjima na kojima se temelji obrazloženje prvostupanjske i drugostupanjske presude prihvaća i ovaj sud.

25. Navodi tuženice izneseni u reviziji, u kojima osporava, po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje, (kojima ukazuje na nepostojanje nepravilnosti u radu tijela za koje tuženica odgovara, a koje nepravilnosti su rezultirale gubitkom ljudskog života), nisu uzeti u razmatranje primjenom čl. 385. ZPP-a.

26. Jednako tako, navodi da nižestupanjski sudovi nisu ocjenjivali dokaze odnosno nisu utvrdili činjenice je li sada pokojnik LE doprinio nastanku štete pokušavajući odsukati svoju brodicu unatoč lošim vremenskim prilikama, nisu pravno relevantni jer nisu izneseni u žalbi, zbog čega se sada ne mogu osnovano iznoisiti u podnesenoj reviziji (čl. 387. ZPP-a).

27. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP-a propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

28. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

29. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidentica se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

30. S obzirom da je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 14. ZSDU-e, a da se revizijski prigovori u biti svode na pogrešnu ocjenu provedenih dokaza, koja ni ovome sudu, iz navedenih razloga nije prihvatljiva, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja.

Zagreb, 22. veljače 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić