Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-eu-11/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. D., zbog kaznenih djela ubojstva u stjecaju, sa umišljajno nedozvoljenim donošenjem vatrenog oružja iz Zakona o oružju, paragraf 211. stavak 1., stavak 2. grupa 1. varijanta 4. grupa 2. varijanta 1. Kaznenog zakonika, paragraf 52. stavak 2. točka 2d, stavak 3. točka 2a Zakona o oružju u vezi sa paragrafom 2. stavak 2. i privitak 2. odlomak 2. pododlomak 1. rečenica 1. točka 1.2.1.2 uz Zakon o oružju, paragraf 25. stavak 2., 52., 53., 57.a stavak 1. rečenica 1. točka 2. 57b, 74. stavak 1. alternativa 2., stavak 2. Kaznenog zakonika Republike Njemačke, paragraf 54. stavak 1. Zakona o oružju, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i osuđenika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, broj Kv-eu-2/2021-3 od 14. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2022.,

p r e s u d i o  je

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i osuđenog D. D. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Kv-eu-2/2021-3 od 14. listopada 2021., pod točkom I. izreke utvrdio je da je osuđeni D. D., rođen ... u B. G., B. i H., s prebivalištem u N., T., …, Hrvat, državljanin Republike Hrvatske, trenutno u … presudom Okružnog suda Rottweil broj 1 Ks 10 Js 10802/17 od 26. lipnja 2018., koja je pravomoćna dana 4. srpnja 2018., proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela ubojstva u tri slučaja uvijek u stjecaju sa umišljajno nedozvoljenim donošenjem vatrenog oružja u oblast važenja Zakona o oružju (Waffengesetz) i sa umišljajno nedozvoljenim posjedovanjem i umišljajno nedozvoljenim nošenjem vatrenog oružja, paragraf 211. stavak 1., stavak 2. grupa 1. varijanta 4. grupa 2. varijanta 1. Kaznenog zakonika, paragraf 52. stavak 1. točka 2d, stavak 3., točka 2a Zakona o oružju svaki puta u vezi sa paragrafom 2. stavak 2. i privitak 2. odlomak 2. pododlomak 1. rečenica 1. točka 1.2.1.2. uz Zakon o oružju, paragraf 25. stavak 2., 52., 53., 57.a stavak 1. rečenica 1. točka 2. 57b, 74. stavak 1. alternativa2., stavak 2. Kaznenog zakonika Savezne Republike Njemačke, paragraf 54. stavak 1. točka 1. Zakona o oružju, jer je: uvečer dana ... u stanu u ulici …, V., ubio novog životnog suputnika svoje bivše životne suputnice, njegovu sestričnu, kao i šestogodišnjeg zajedničkog sina, od kojih nitko od njih nije računao sa napadom, a za izvođenje djela koristio je vatreno oružje koje je prije toga ilegalno kupio u Hrvatskoj, sve to iz bijesa i osvete prema svojoj bivšoj životnoj suputnici, koja se rastala od njega i koja je ishodila sudsku zabrana kontaktiranja i približavanja, te je zbog navedenih kaznenih djela osuđen na doživotnu kaznu zatvora. U navedenu kaznu zatvora je osuđeniku uračunato 288 dana provedenih u istražnom pritvoru, te 1126 dana na izdržavanju kazne, a izračun je izvršen na dan 2. kolovoza 2021. godine.

1.1. Nadalje, pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 89. stavak 1. u svezi s člankom 91. stavak 1. točka 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19. i 141/20., dalje: ZPSKS-EU) priznata je pravomoćna i izvršna presuda Okružnog suda Rottweil broj 1 Ks 10 Js 10802/17 od 26. lipnja 2018., koja je pravomoćna dana 4. srpnja 2018., kojom je osuđeni D. D. proglašen krivim zbog tri kaznena djela ubojstva u stjecaju, sa umišljajno nedozvoljenim donošenjem vatrenog oružja u oblast važenja Zakona u oružju, paragraf 211. stavak 1., stavak 2. grupa 1. varijanta 4. grupa 2. varijanta 1. Kaznenog zakonika, paragraf 52. stavak 1. točka 2d, stavak 3., točka 2a Zakona o oružju svaki puta u vezi sa paragrafom 2. stavak 2. i privitak 2. odlomak 2. pododlomak 1. rečenica 1. točka 1.2.1.2. uz Zakon o oružju, paragraf 25. stavak 2., 52., 53., 57.a stavak 1. rečenica 1. točka 2. 57b, 74. stavak 1. alternativa2., stavak 2. Kaznenog zakonika Savezne Republike Njemačke, paragraf 54. stavak 1. točka 1. Zakona o oružju, te je osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

1.2. Pod točkom III. izreke prvostupanjske presude utvrđeno je da je kazneno djelo označeno u točki I. izreke te presude opisano i kažnjivo kao kazneno djelo ubojstva iz paragrafa 211. stavak 1., stavak 2. grupa 1. varijanta 4. grupa 2. varijanta 1. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke odgovara po bitnim obilježjima kaznenom djelu teškog ubojstva iz članka 111. točka 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/12., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje: KZ/11.), a za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora, a kazneno djelo iz paragraf 52. stavak 1. točka 2d, stavak 3., točka 2a Zakona o oružju svaki puta u vezi sa paragrafom 2. stavak 2. i privitak 2. odlomak 2. pododlomak 1. rečenica 1. točka 1.2.1.2. uz Zakon o oružju, paragraf 25. stavak 2., 52., 53., 57.a stavak 1. rečenica 1. točka 2. 57b, 74. stavak 1. alternativa2., stavak 2. Kaznenog zakonika Savezne Republike Njemačke, paragraf 54. stavak 1. točka 1. Zakona o oružju, odgovara po bitnim obilježjima kaznenom djelu nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11.

1.3. Pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 91. stavak 4. ZPSKS-EU, s domaćim pravom je usklađena kazna doživotnog zatvora izrečena osuđenom D. D. presudom Okružnog suda Rottweil broj 1 Ks 10 Js 10802/17 od 26. lipnja 2018., koja je pravomoćna dana 4. srpnja 2018., te je osuđenom D. D., na temelju članka 111. točka 1. i 4. KZ/11., izrečena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju 40 (četrdeset) godina.

1.4. Pod točkom V. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 98. stavka 2. ZPSKS-EU, osuđenom D. D. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno, i to 288 dana provedenih u istražnom pritvoru, te 1126 dana na izdržavanju kazne, a izračun je izvršen na dan 2. kolovoza 2021. godine, te nadalje.

2. Protiv te presude žalbu je uložio državni odvjetnik, te osuđeni D. D. po branitelju K. P., odvjetniku u S. B..

2.1. Državni odvjetnik se žali "… zbog odluke o kazni odnosno o usklađivanju kazne zatvora iz dostavljene presude s domaćim pravom", s prijedlogom "…da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu te pobijanu presudu preinači u odluci o usklađivanju kazne i optuženiku izrekne kaznu dugotrajnog zatvora".

2.2. Osuđenik u svojoj žalbi ne navodi zakonsku osnovu pobijanja, te predlaže "…ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku".

2.3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je osuđeni D. D., s prijedlogom "…odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu."

3. Žalbe državnog odvjetnika i osuđenika nisu osnovane.

4. Naime, neosnovano osuđenik navodi kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje pobijane presude, jer ne bi bila pribavljena potvrda iz članka 103. stavak 1. ZPSKS-a, budući, protivno toj žalbenoj tvrdnji, a prema stanju spisa, navedena potvrda je priložena i dio je spisa predmeta, kako na njemačkom, tako i po sudskom tumaču prevedena na hrvatski jezik.

4.1. Isto tako, nije u pravu osuđenik kada tvrdi kako prvostupanjski sud nije "…uskladio navedenu kaznu (kaznu doživotnog zatvora iz presude Zemaljskog suda u Rotweilu, Savezna Republika Njemačka) na način da je izrekao maksimalnu domaćim zakonom propisanu kaznu za isto ili slično kazneno djelo, jer je (prema ocjeni osuđenika) pogrešno izveo zaključak da je osuđenik osuđen za kaznena djela teškog ubojstva iz članka 111. stavak 1. točka 1. i 4. Kaznenog zakona". Naime, provjeravajući kažnjivost za djela iz presude njemačkog suda, prvostupanjski sud Republike Hrvatske je utvrđivao kojem kaznenom djelu u KZ/11. odgovaraju djela iz presude suda Savezne Republike Njemačke. Tako je utvrdio kako 3 (tri) kaznena djela ubojstva (žrtve A. R., V. P. i D. D.) iz paragrafa 211. stavak 1. i 2. grupa 1. varijanta 4. grupa 2. varijanta 1. Kaznenog zakonika Savezne Republike Njemačke, počinjenja u stjecaju sa kaznenim djelom nedozvoljenog posjedovanja i nošenja vatrenog oružja iz paragrafa 52. stavak 1. točka 2d stavak 3. točka 2a Zakona o oružju, odgovaraju po svojim bitnim obilježjima kaznenom djelu teškog ubojstva iz članka 111. točka 1. i 4. KZ/11. i kaznenom djelu nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11. S izloženim u svezi neosnovano osuđenik u žalbi tvrdi kako prvostupanjski sud ne bi obrazložio zašto kaznena djela iz presude njemačkog suda odgovaraju opisu kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. KZ/11. (kvalificirani oblik djela), a ne kaznenom djelu ubojstva iz članka 110. istog zakona (osnovni oblik djela). Protivno tome, u obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud je upravo apostrofirao kvalifikatorne okolnosti počinjenih ubojstava kao okolnosti iz presude njemačkog suda, koje su prema hrvatskom zakonodavstvu konstitutivne glede postojanja kaznenog djela teškog ubojstva (podmuklost, bijes i osveta, koje okolnosti prvostupanjski sud očitom pogreškom u pisanju označava kao otežavajuće umjesto kvalifikatorne okolnosti).

4.2. Osuđenik nije u pravu niti kada u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije "…na potpuno nedvojben način utvrdio da je ispunjen i dodatni uvjet iz članka 91. stavak 1. točka 2. ZSPKS-a", koji uvjet se odnosi na neprijavljeno prebivalište/boravište osuđenog državljanina Republike Hrvatske u Republici Hrvatskoj i izrečenoj mjeri njegove deportacije odnosno protjerivanja u Republiku Hrvatsku nakon otpuštanja sa izdržavanja kazne. Naime, pobijana presuda u tom smislu jasno i nedvojbeno označava osuđenika kao državljana Republike Hrvatske koji nema prijavljeno prebivalište/boravište u Republici Hrvatskoj, no, ZSPKS propisuje mogućnost priznanja i izvršenja presude države članice Europske unije. Upravo pod naprijed navedenom kumulativno ispunjenim pretpostavkama – državljanstvo Republike Hrvatske, neprijavljeno prebivalište/boravište u Republici Hrvatskoj, te izrečena mjera deportacije, odnosno protjerivanja iz države koja traži priznaje i izvršenje njezine presude. S tim u svezi prvostupanjski sud je utvrdio kako je odlukom P. V. F., Odjela za upravljanje, upravu i zaštitu građana utvrđeno je da je osuđeni D. D. "izgubio pravo na ulazak u zemlju, boravak (pravo slobodnog kretanja) u Saveznoj Republici Njemačkoj", te se određuje "…izručenje u Hrvatsku…iz pritvora", sve pod daljnjim uvjetima navedenim u toj odluci njemačkih upravnih vlasti. Riječ je o situaciji koju je prvostupanjski sud opisao u točki 4. obrazloženja svoje odluke, pa je utoliko neutemeljen i ovaj žalbeni navod osuđenika, te promašeno pozivanje na recentnu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženu u odluci broj Kž-eu-17/2019-4 od 9. listopada 2019.

5. Kako kazna doživotnog zatvora iz presude Okružnog suda Rottwel prelazi najveću hrvatskim pravom propisanu kaznu zatvora za kazneno djelo teškog ubojstva u stjecaju sa kaznenim djelom nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, sud je bio dužan tu kaznu u postupku priznanja i izvršenja presude njemačkog suda uskladiti sa hrvatskim kaznenim okvirom na način da izrekne maksimalnu domaćim zakonom propisanu kaznu za navedena kaznena djela (članak 91. stavak 5. ZPSKS-a).

5.1. Postavlja se pitanje je li u tim i takvim uvjetima maksimalna kazna zatvora dugotrajni zatvor u trajanju od 40 (četrdeset) godina, kako je to odlučio prvostupanjski sud, ili je to kazna dugotrajnog zakona u trajanju od 50 (pedeset) godina, kako to navodi u svojoj žalbi državni odvjetnik. Odgovor na ovo pitanje leži u odredbi članka 46. stavak 2. KZ/11., koja govori o kazni dugotrajnog zatvora i u odredbi članka 51. stavak 3. KZ/11. koje odredbe zakona propisuju pravila glede izricanja kazne dugotrajnog zatvora u trajanju od 50 (pedeset) godina. S tim u svezi se podsjeća kako se unutar postupka priznanja presude i izvršenja kazne prema odredbama ZPSKS-a ne preispituje presuda druge države članice Europske unije, pa niti u pitanju olakšavajućih i otežavajućih okolnosti prilikom izricanja kazne, no, to ne isključuje valorizaciju zakonskih uvjeta koji su relevantni i pravno odlučni glede usklađenja pravomoćno izrečene kazne sa kaznom koja je za konkretno djelo propisana u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu. Odredba članka 51. stavak 3. KZ/11. kao uvjet mogućnosti izricanja kazne dugotrajnog zatvora u trajanju od 50 (pedeset) godina zahtjeva prethodno pojedinačno utvrđenje kazne dugotrajnog zatvora za dva ili više kaznenih djela, pri čemu zbroj tako izrečenih kazni prelazi 50 (pedeset) godina. Kako njemački sud nije prethodno za počinjena tri kaznena djela utvrđivao pojedinačne kazne zatvora, već je istu izrekao "zbirno" (strana 46. točka 4. alineja 2. presude), to je ispravni prvostupanjski sud protumačio i primijenio odredbu članka 91. stavak 4. ZPSKS-a izričući osuđenom D. D. kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 (četrdeset) godina, kao najstrožu u opisanim okolnostima slučaja. Drugim riječima, kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 50 (pedeset) godina prema samom zakonskom tekstu može se izreći iznimno, pri čemu iznimke u kaznenom pravu treba tumačiti restriktivno, pa kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke glede izricanja kazne zatvora u trajanju od 50 (pedeset) godina, žalbu državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovanu.

6. Radi svega navedenog, kao u pobijanoj presudi nisu nađene povrede kaznenog postupka iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., niti je na štetu osuđenika povrijeđen kazneni zakon u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., temeljem odredbe članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. veljače 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.