Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-23/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika N. B., zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.
- u daljnjem tekstu KZ/11.-I) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, broj Ik I-274/2021-13 od 23. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika N. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem temeljem članka 170. točka 6.. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje u tekstu: ZIKZ) odbijen je prijedlog zatvorenika N. B. za uvjetni otpust, kao neosnovani.
1.1. Zatvorenik se nalazi u zatvoru na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 8 godina i 9 mjeseci izrečene presudom Općinskog suda u Puli-Pola broj Kv-358/2018. od 19. srpnja 2018., zbog kaznenih djela iz članka 229. stavak 1. KZ/11.-I i drugih, s početkom izdržavanja kazne 17. kolovoza 2014. i istekom 16. svibnja 2023.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik N. B., po opunomoćeniku N. S., odvjetniku u P., zbog "pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i bitne povrede kaznenog postupka", te predlaže da se pobijano rješenje preinači i prihvati njegov zahtjev te mu se odobri uvjetni otpust ili podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ-a spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj smatra da pobijano rješenje ne sadrži valjane razloge za odbijanje zatvorenikovog prijedloga za uvjetni otpust, te da samo paušalno navođenje činjenice da je zatvorenik osuđen i na izdržavanju kazne zatvora ne može biti razlog za donošenje pobijanog rješenja, a isto tako da sud nije s dovoljno pažnje ocijenio zatvorenikovo dosadašnje korektno izdržavanje kazne i da se radi o osuđivanosti za djela počinjena prije 10-tak godina, te da pozivanje suda na činjenicu vođenja drugog postupka nije i ne može biti razlog zbog kojeg mu je odbijen uvjetni otpust, pogotovo stoga što se ne radi o kaznenom djelu za koje propisana kazna zatvora više od 5 godina, što bi bio obligatorni razlog za odbijanje, a što ovdje nije slučaj, pa zatvorenik smatra da je pobijano rješenje samo po sebi proturječno
6. Protivno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika N. B. temeljem članka 170. točka 6. ZIKZ-a, a koji propisuje da će sud odbiti prijedlog za uvjetni otpust ako "postoje drugi razlozi koje sud ocijeni opravdanim u smislu odredbi o uvjetnom otpustu propisanih zakonom kojim se uređuju kaznena djela i kaznenopravne sankcije."
7. Naime, jedna od pretpostavki za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.-II) je osnovano očekivanje da osuđenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne, a prilikom odlučivanja o tome, potrebno je cijeniti okolnosti propisane u članku 59. stavku 2. KZ/11.-II.
8. Razmatrajući žalbene navode, drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud u konkretnoj situaciji osnovano odbio prijedloge za uvjetni otpust ocjenjujući da za sada ne bi bilo opravdano otpustiti zatvorenika na uvjetni otpust i da bi u konkretnom slučaju bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora. U pobijanom rješenju navedeni su dostatni i jasni razlozi, pa žalba zatvorenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., nije osnovana.
8.1. Tako, iz izvješća zatvora o izdržavanju kazne za zatvorenika proizlazi da je zatvorenik procijenjen na razinu "naročito uspješan", te da se ponaša u skladu s propisima, da je zadržao podršku obitelji, ima odobrene izvankaznioničke pogodnosti bez zlouporabe istih, a vjerojatnost kriminalnog povrata je procijenjena visokom. Navedeno pozitivno mišljenje podržao je i državni odvjetnik.
9. Međutim, prema ocjeni drugostupanjskog suda, unatoč određenim okolnostima koje zatvoreniku idu u prilog (naročito uspješan, ponaša se u skladu s propisima, pravilno i bez zlouporabe koristi odobrene izvankaznioničke pogodnosti), pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da, u odnosu na zatvorenika, vođenje drugog postupka ima utjecaja na donošenje rješenja o odbijanju uvjetnog otpusta. S tim u vezi treba istaći da žalitelj nije u pravu sa svojim žalbenim navodima kako ta činjenica ne može biti razlog odbijanja prijedloga zatvorenika, budući da prijedlog zatvorenika nije odbijen iz razloga propisanog u članku 170. točka 4. ZIKZ-a, kao obligatorni razlog, već iz razloga točke 6. citiranog članka, te predstavlja jednu od okolnosti od utjecaja na odluku o uvjetnom otpustu.
10. Stoga, u odnosu na zatvorenika nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. stavka 1. i 2. KZ/11.-II, jer činjenica postupka koji je tijeku svakako ulazi u razloge iz članka 170. točke 6. ZIKZ-a, kao oni drugi razlozi koji u smislu odredbi o uvjetnom otpustu propisanih zakonom, a kojima se uređuju kaznena djela i kaznenopravne sankcije, neovisno o tome što se ne radi o kaznenom djelu za koje je propisana kazna više od pet godina, stoga na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon, kako to žalitelj pogrešno smatra.
11. Stoga, negativna odluka prvostupanjskog suda je i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske osnovana, jer pozitivni pomaci do kojih je kod zatvorenika došlo tijekom izdržavanja kazne zatvora još nemaju onu kvalitetu koja bi opravdavala odobravanje uvjetnog otpusta, imajući u vidu trajanje izrečene kazne zatvora i višestruku pravomoćnu osuđivanost, kako za imovinske delikte, tako i za kaznena djela zbog kojih se sada nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora, te da ima postupak u tijeku zbog istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno donio svoju odluku, uz ocjenu da bi za postizanje svrhe kažnjavanja bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne, budući su upravo takvi razlozi za odbijanje prijedloga propisani u članku 170. stavak 6. ZIKZ-a, pa žalba zatvorenika niti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nije osnovana.
12. Kako dakle, žalbom zatvorenika N. B. nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 22. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
