REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2940/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz Č., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u S., protiv tuženika H. u. o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-805/2016-2 od 20. veljače 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-164/13 od 5. veljače 2016., u sjednici održanoj 22. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I izreke odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 20.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2013. do isplate te na naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.600,00 kuna sa zateznom kamatom od utuženja 28. ožujka 2013. pa do isplate. Prema stavku II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u odnosu na više zatraženo iz osnove troškova liječenja tužbeni zahtjev odbijen kao previsoko postavljen. Prema stavku III izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.150,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 5. veljače 2016. do isplate, dok je u odnosu na više zatraženo s osnova uništene odjeće i stvari tužbeni zahtjev odbijen kao previsoko postavljen. Prema stavku IV izreke svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda, dok je u stavku II izreke odbijen zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. i čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, drugostupanjsku presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sa zakonskom zateznom kamatom te za naknadom parničnih troškova.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode od 6. kolovoza 2012. u kojoj je tužitelj stradao kao vozač motocikla sudarivši se s vozilom inozemnih registracija.
7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja prema toj odredbi postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati. Suprotno tvrdnji tužitelja izreka presude ne proturječi stanju spisa, a u obrazloženju su navedeni jasni i neproturječni razlozi zbog kojih nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužbeni zahtjev neosnovan. Nije ostvarena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka i time što je sud za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti od 18% (a ne 13%), kako je to utvrdio prvostupanjski sud, dosudio naknadu štete u iznosu od 32.000,00 kuna. Time presuda nije kontradiktorna sa dokazima provedenim u postupku, jer je dosuđenjem navedene naknade ostvarena svrha koja se istom želi postići.
9. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
10. Pretežnim revizijskim navodima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) to ti revizijski navodi nisu ocijenjeni.
11. Tužitelj u reviziji određeno ne navodi niti obrazlaže revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP nije našao postojanje tog revizijskog razloga.
12. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 22. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
