REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3850/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. S. d.o.o. iz P., zastupan po punomoćniku Z. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ž. O. iz T., kojeg zastupa punomoćnik N. Š., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-167/2017-2 od 20. svibnja 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj Povrv-235/15 od dana 20. prosinca 2016., u sjednici održanoj 22. veljače 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. M. iz I. G. poslovni broj Ovrv-757/2013 od 26. kolovoza 2013., naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 295.220,49 kuna sa zakonskom zateznom kamatom pobliže opisanom u tom stavku kao i u dijelu kojim je odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu 4.546,35 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 26. kolovoza 2013. do isplate. U stavku II izreke platni nalog iz točke I izreke ukinut je u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 35.887,64 kune sa zateznom kamatom kao i u dijelu troškova ovrhe za iznos od 135,00 kuna i pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos. Prema stavku III izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 55.820,79 kuna, dok je u stavku IV izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 6.187,50 kuna.
2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana te je u dijelu točke I izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. M. iz I. G. poslovni broj Ovrv- 757/2013 od 26. kolovoza 2013. te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 295.220,49 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate kao i trošak ovršnog postupka u iznosu 4.546,35 kuna sa zateznom kamatom od 20. prosinca 2016. do isplate te je u točki III izreke potvrđena presuda prvostupanjskog suda. U stavku II izreke djelomično je uvažena žalba tuženika u dijelu odluke o tijeku zateznih kamata na trošak ovršnog postupka te je ukinut platni nalog iz točke 1. izreke i tužbeni zahtjev djelomično odbijen u odnosu na zatraženu zakonsku zateznu kamatu od 26. kolovoza 2013. do 19. prosinca 2016. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan (stavak III izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine u cijelosti nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj se protivi navodima revizije te predlaže ovom sudu da reviziju tuženika odbaci, podredno odbije.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
8. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj sadržajno temelji na tvrdnji o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski sud obrazložio je žalbene navode od odlučnog značaja u pogledu tvrdnje tužitelja o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, dok se u pogledu ostalih žalbenih razloga očitovao o svim onim žalbenim razlozima koji su odlučni za rješenje spora.
8.1. Suprotno tvrdnji revidenta da su sudovi propustili izvršiti analizu svakog dokaza zasebno i svih zajedno, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, jer je obrazloženje presude sačinjeno (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP) s jasnim razlozima o svemu što je za odluku o zahtjevima stranaka od odlučnog značaja (pa i o dokazima i utvrđenim činjenicama prema kojima je odlučeno o zahtjevu tužitelja), a kako je drugostupanjski sud nakon ocjene svakog za odluku o predmetu spora odlučnog dokaza – kao i svih dokaza zajedno, i to u smislu odredbe čl. 8. ZPP, odgovorio i na sve relevantne žalbene navode, to navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, a na koju revident ukazuje, nije ostvarena. Nije dalje, osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP o istaknutom prigovoru radi prebijanja, jer drugostupanjska odluka sadrži valjano obrazloženje o tom žalbenom prigovoru, obzirom da je taj prigovor istaknut nakon pripremnog ročišta (list 117. spisa) pa je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada o takvom prigovoru radi prebijanja podnesen nakon zaključenja pripremnog ročišta nije odlučivao.
9. Pretežnim revizijskim navodima (o kvadraturi apartmana) tužitelj zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) to ti revizijski navodi nisu posebno ocijenjeni.
10. Predmet spora je isplata iznosa od 295.220,49 kuna.
11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužitelj kao kupac sa tuženikom kao prodavateljem 22. veljače 2011. zaključio ugovor o kupoprodaji većeg broja nekretnina po cijeni od 2.800,000,00 kuna,
- da je tužitelj ugovorom preuzeo obvezu dio potraživanja s osnove kupoprodajne cijene isplatiti neposredno hipotekarnim vjerovnicima radi podmirenja potraživanja osiguranih hipotekama upisanim na tim nekretninama pod brojem Z-605/07 i Z- 2516/10 te im je isplatio ukupno 1.327.815,88 kuna,
- da je dio kupoprodajne cijene u iznosu 1.159.947,66 kuna tužitelj tuženiku podmirio višestrukim prijebojem 9. ožujka 2011. u sklopu kojeg je podmirena tuženikova obveza prema društvu Dinova-diona d.o.o. koje je prodalo dvije nekretnine tuženiku po načelu „viđeno-kupljeno“,
- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Z. R. proizlazi da je preostalo potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu 295.220,49 kuna.
12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi pravilno održavaju na snazi rješenje o ovrsi na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP za ukupan iznos od 295.220,49 kuna za zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, dok je u preostalom dijelu od 35.887,64 kune ukidaju platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te nalažu tuženiku isplatiti navedeni iznos. Time je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
13. Tužitelj u reviziji određeno ne navodi niti obrazlaže revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP nije našao postojanje tog revizijskog razloga.
14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 22. veljače 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
