REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 9 Pž-4524/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Baran, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JESENKE JURIĆ ŠOJAT, Zagreb, Makarska 60, OIB 95368580140, koju zastupa punomoćnica Jadranka Olivari Jirasek, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika MARIJANA ŠOJATA, Zagreb, Makarska 60, OIB 17796212858, kojeg zastupa punomoćnica Anja Lubin, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-780/2019 od 13. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-780/2019 od 13. srpnja 2021. u točkama I., u točki II. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužiteljica ovlaštenik na poslovnom udjelu tuženika Marijana Šojata u trgovačkom društvu Šojat d.o.o. Zagreb, i to poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 23.000,00 kn što predstavlja 100% temeljnog kapitala trgovačkog društva Šojat d.o.o. Zagreb, te u točki IV. njezine izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-780/2019 od 13. srpnja 2021. točki II. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužiteljica ovlaštenik u ½ (jednoj polovini) dijela na poslovnom udjelu u trgovačkom društvu Šojat d.o.o. Zagreb i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice kojim od suda traži da se utvrdi da je tužiteljica ovlaštenik u ½ dijela na poslovnom udjelu u trgovačkom društvu Šojat d.o.o. Zagreb.

III. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-780/2019 od 13. srpnja 2021. utvrđeno je da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika čini jedan poslovni udio u trgovačkom društvu Šojat d.o.o. Zagreb koji predstavlja iznos od 23.000,00 kn temeljnog kapitala što predstavlja 100% ukupnog temeljnog kapitala trgovačkog društva Šojat d.o.o. Zagreb (točka I. izreke). Utvrđeno je da je tužiteljica ovlaštenik na poslovnom udjelu tuženika u trgovačkom društvu Šojat d.o.o. Zagreb, i to poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 23.000,00 kn, što predstavlja 100% temeljnog kapitala navedenog društva i to u ½ (jednoj polovini) dijela predmetnog poslovnog udjela u društvu (točka II. izreke).Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak odmjeren u iznosu od 11.462,50 kn (točka IV. izreke). Tako je sud riješio pozivom na određenja iz članka 271., članka 279. i članka 281. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj: 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/98; dalje: ZBPO) u vezi s članka 248. i članka 249. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 162/98 i 116/03) u vezi članka 417. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11-pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD). Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom određenja iz članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) i primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 110/15; dalje: OT).

2. Protiv te presude u točkama I., II. i IV. njezine izreke tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u članka 353. stavka 1. ZPP-a, te zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže drugostupanjskom sudu odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev, odnosno podredno predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužiteljica je odgovorila na tuženikovu žalbu koju u cijelosti smatra neosnovanom te predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu. Istovremeno stavlja zahtjev za naknadu sastava troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke iz točke II. izreke pobijane presude, a kako je odlučeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

5. Ispitavši pobijanu presudu u točkama I., II. i IV. njezine izreke sukladno odredbama članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je presuda u pobijanom dijelu pravilna i osnovana na zakonu, osim kako je uvodno izneseno.

6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, kao ni njenim donošenjem, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok u odnosu na taj istaknuti žalbeni razlog, a suprotno žalbenim navodima – nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1. točke 11. ZPP-a. Naime, izreka presude je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama i primjeni relevantnog materijalnog prava.

7. Uvodno se ukazuje da je pobijana presuda postala pravomoćna u točkama III. i V. njezine izreke, budući da protiv tog dijela presude nisu izjavljene žalbe (arg. iz članka 333. ZPP-a).

8. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev na utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika čini jedan poslovni udio u trgovačkom društvu Šojat d.o.o. Zagreb, upisan u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu i koji predstavlja iznos od 23.000,00 kn temeljnog kapitala, što predstavlja 100% ukupnog temeljnog kapitala trgovačkog društva Šojat d.o.o. Zagreb, odnosno da se utvrdi da je tužiteljica ovlaštenik na poslovnom udjelu tuženika Marijana Šojata u trgovačkom društvu Šojat d.o.o. Zagreb, i to poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 23.000,00 kn, što predstavlja 100% temeljnog kapitala predmetnog društva, i to u ½ (jednoj polovini) dijela predmetnog poslovnog udjela u društvu.

9. Iz podataka u spisu i provedenog dokaznog postupka, te obrazloženja pobijane presude, proizlazi da su stranke zaključile brak 20. svibnja 1989., da je trgovačko društvo Šojat d.o.o. osnovano 1993. godine, te da je brak trajao do 22. svibnja 2013., kada je razveden pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2314/2013. Iz povijesnog izvatka sudskog registra proizlazi da je aktom o osnivanju društva od 20. listopada 1993. osnovano trgovačko društvo Šojat d.o.o. Zagreb, koje je usklađeno sa Zakonom o trgovačkim društvima 12. prosinca 1995., da je kao osnivač upisan tuženik Marijan Šojat, da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-18/45732 od 17. prosinca 2018. Marijan Šojat upisan kao prokurist društva, a kao uprava upisana je Jadranka Brkljačić koja društvo zastupa pojedinačno i samostalno od 10. prosinca 2018.; te je utvrđeno da temeljni kapital društva iznosi 23.000,00 kn sukladno Odluci o povećanju temeljnog kapitala i usklađenja temeljnog kapitala sa Zakonom o trgovačkim društvima.

10. Imajući u vidu iznesene činjenice, pravilno je sud prvog stupnja u predmetnom slučaju primijenio odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima kojima se uređuju imovinski odnosi bračnih drugova, a sve u svezi s odredbom članka 551. stavka 2. u svezi s odredbom članka 248. i članka 249. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 162/98 i 116/03) koji je na snazi od 1. studenog 2015., a kojim je određeno da se danom stupanja na snagu tog Zakona mijenjanju prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima.

11. Slijedom navedenog, za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme stjecanja imovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, presuda poslovni broj Rev 57/05-2).

12. Načelo bračne stečevine je da se sva imovina, pa tako i poslovni udjeli u trgovačkim društvima, stečena radom za vrijeme bračne zajednice ili potječe iz te imovine, smatra zajedničkom imovinom bračnih drugova, dakle skupnim vlasništvom neodređenih suvlasničkih razmjera, ako je stečena do 30. lipnja 1999., a ukoliko je stečena nakon 1. srpnja 2004., njihovom bračnom stečevinom u suvlasništvu supružnika na jednake dijelove, ako nije drugačije među njima ugovoreno. To proizlazi iz odredaba članka 271. i članka 274. Zakona o braku i porodičnim odnosima i članka 248. te članka 249. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 162/98).

13. Odredbom članka 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07; dalje: OBZ/08) i Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13; dalje: OBZ/13), odnosno odredbom članka 36. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 75/14 i 5/15; dalje: OBZ/15) je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je člankom 249. OBZ/08 i OBZ/13 te člankom 36. stavkom 3. OBZ/15 propisano da su bračni drugovim u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Člankom 253. stavcima 1. i 2. OBZ/08 kao i člankom 39. stavcima 1. i 2. OBZ/15 je propisano da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina (stavak 1.) i da je vlastita imovina imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.) (stavak 2.).

14. Prema odredbi članka 271. ZBPO-a imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. Prema članku 272. stavku 1. tog ZBPO-a imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, a prema stavku 2. imovina koju tokom bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u članku 271. tog Zakona, predstavlja njegovu posebnu imovinu.

15. Člankom 279. ZBPO-a propisano je da svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov udio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine, kao i na pojedinoj stvari iz te imovine. Odredbom članka 281. tog Zakona određeno je da kod određivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, dok u slučaju spora sud određuje koliki je doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

16. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 417. ZTD-a, kada je zaključio da je tužiteljica ovlaštenik u ½ dijela na poslovnom udjelu trgovačkog društva Šojat d.o.o. Zagreb.

17. Poslovni udjeli u određenom trgovačkom društvu podrazumijevaju skup svih prava i obveza članova društva u tim društvima na temelju preuzetog poslovnog udjela (članak 409. ZTD-a).

18. Poslovni udjeli mogu se prenositi i nasljeđivati.

19. Odredbom čl. 417. ZTD-a je propisano pravilo o više ovlaštenika na poslovnome udjelu koje ističe: ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. Oni solidarno odgovaraju za obveze koje otpadaju na taj udio (st. 1.). Pravne radnje koje društvo treba poduzeti prema imatelju poslovnoga udjela valjano su poduzete, ako nema zajedničkog zastupnika svih ovlaštenika, poduzme li ih i samo prema jednome od njih. One djeluju prema svim ovlaštenicima (st. 2.). Dakle, s obzirom na pravnu prirodu poslovnog udjela koji daje kako upravljačka tako i imovinska prava, dvije osobe mogu biti samo zajednički suovlaštenici na jednom poslovnom udjelu, a ne svaki u ½ dijela. Upitna je ovršivost izreke pobijane presude u navedenom dijelu izreke s obzirom na pravnu prirodu poslovnog udjela i činjenicu da se ne može glasovati na skupštini s ½ glasova jednog poslovnog udjela nego samo zajednički. Pravnu prirodu poslovnog udjela ne mogu izmijeniti odredbe ZBPO-a, jer se suvlasništvo ne može steći na poslovnom udjelu

20. U predmetnoj pravnoj stvari nije sporno da je trgovačko društvo Šojat d.o.o. osnovano 1993. godine, da je brak sklopljen 1989., te da je navedeno trgovačko društvo osnovano za vrijeme trajanja braka zajedničkim dogovorom između supružnika, a sve kako je uvodno izneseno. Tijekom postupku tužiteljica i tuženik su saslušani kao stranke, te su iskazali kako su za vrijeme trajanja braka i nakon osnivanja društva bile zaposlene i ostvarivale osobni dohodak. Tužiteljica je tako iskazala da je temeljni ulog u trgovačko društvo unesen u stvarima koje su kupljene iz njenih osobnih novčanih sredstava i to obročnom otplatom putem American kartice, a tuženik je iskazao kako je temeljni ulog unesen u stvarima, ali koje su kupljene iz njegovih osobnih novčanih sredstava, obročnom otplatom, međutim, ne sjeća se točno putem koje kartice. Isto tako, bivši supružnici su različito iskazivali u odnosu na činjenicu da su za čitavo vrijeme trajanja braka imali "odvojene blagajne", a tuženik je iskazivao kako su imali zajednička novčana sredstva uz dogovor koji će od supružnika voditi računa o pojedinim troškovima. Tužiteljica je iskazivala kako je za vrijeme trajanja braka, ostvarivala osobna primanja i brinula se o domaćinstvu, odgoju i podizanju djece te brinula o svim kućanskim poslovima, a koje navode tuženik nije osporio, niti je u tom dijelu iskazivao drugačije. Ocjenom i analizom iskaza tužiteljice i tuženika kao stranaka, a koje je sud prvog stupnja vrlo detaljno i jasno obrazložio, slijedi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao u smislu članka 219. ZPP-a da je trgovačko društvo Šojat d.o.o. njegova posebna imovina, odnosno nije dokazao da je temeljni ulog u trgovačkom društvu Šojat d.o.o. proizašao isključivo iz osobnih sredstava tuženika, zbog čega je sud pravilno u smislu citiranog članka 271. ZBPO prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika čini jedan poslovni udio u predmetnom trgovačkom društvu, koji predstavlja iznos od 23.000,00 kn temeljnog kapitala što predstavlja 100% ukupnog temeljenog kapitala društva Šojat d.o.o. Zagreb; a sve kako je pravilno odlučio u točki I. izreke pobijane presude.

21. Nadalje, pravilno je sud, a sve u smislu članka 281. ZBPO zaključio, a ocjenom i analizom iskaza saslušanih stranaka da je doprinos tužiteljice i tuženika podjednak u stjecanju poslovnog udjela u predmetnom trgovačkom društvu kao bračne stečevine i zajedničke imovine parničnih stranaka, odnosno da je tužiteljica doprinijela u stjecanju spornog poslovnog udjela, kako zaradom tijekom radnog odnosa (a iz podataka u spisu proizlazi da je tužiteljica imala veća mjesečna primanja od tuženika), kako zaradom tijekom radnog odnosa, tako i radom u domaćinstvu i brigom za djecu, te je pravilno sud utvrdio da je tužiteljica Jesenka Jurić Šojat ovlaštenik na poslovnom udjelu tuženika Marijana Šojata u trgovačkom društvu d.o.o. Zagreb i to poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 23.000,00 kn, što predstavlja 100% temeljenog kapitala navedenog društva predmetnog poslovnog udjela u društvu; a sve kako je sud djelomično pravilno odlučio u točki II. izreke pobijane presude. Imajući u vidu izneseno, valja zaključiti da navodima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Neosnovano žalitelj navodi kako je sud pogrešno odlučio o „dopustivosti protutužbe“ koja je podnesena nakon zaključenja prethodnog postupka, a sve u svezi „….konstatacije prvostupanjskog suda da je prilikom odlučivanja o procesno-pravnoj osnovanosti podnošenja protutužbe sud isključivo imao na umu rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pob-585/16 od 16. srpnja 2017…..“ pa ističe mišljenje kako je sud trebao odbaciti protutužbu tužiteljice zbog formalnih nedostataka. Međutim, suprotno ovakvim navodima tuženika, pravilno je sud u obrazloženju pobijane presude (prvi pasus) vrlo jasno i detaljno opisao kronologiju predmetnog postupka, a sve imajući u vidu rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pob-585/16 od 16. srpnja 2017. (list 64.-66. spisa), kojim se sud oglasio stvarno nenadležnim u povodu dijela protutužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje bračne stečevine nad poslovnim udjelom u trgovačkom društvu Šojat d.o.o., a koje rješenje je postalo pravomoćno 8. siječnja 2019., nakon što je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžob-1003/17 od 8. siječnja 2019. (list 80.-81. spisa). Isto tako, neosnovani su navodi žalitelja u dijelu kada ističe da je obrazloženje nejasno i nerazumljivo budući da sud u obrazloženju koristi izraze predlagatelj osiguranja i protivnik osiguranja. Ovdje se napominje da ovi navodi su u cijelosti neosnovani, i ne dovode do ostvarenja ni relativno ni apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, budući da je jasno da kada sud navodi predlagatelja osiguranja, da misli na tužitelja, a kada navodi protivnika osiguranja, da misli na tuženika. Ocjena je ovoga vijeća da navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, budući da u žalbi nije naveo ni jedan konkretan navod koji bi doveo u pitanje pravilnost pobijane presude.

22. Isto tako, pravilna je i zakonita odluka o parničnim troškovima, kako po osnovi u smislu članka 154. stavka 1. ZPP-a, tako i u odnosu na visinu dosuđenih troškova u smislu članka 155. ZPP-a, a sve u svezi s odredbama Tarife. Isto tako žalitelj u žalbi ne obrazlaže razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku, osim što općenito navodi da se žali protiv odluke o parničnim troškovima.

23. Zbog toga je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu budući da je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti; a sve kako je odlučeno u točki I. izreke ove odluke; a na temelju članka 373. stavka 1. točke 3. ZPP-a kao u točki II. izreke ove odluke.

24. Odbijen je tužiteljičin zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1250,00 kn, budući prema ocjeni ovoga vijeća, ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. stavkom 1. ZPP-a).

25. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 22. veljače 2022.

Predsjednica vijeća

Nevenka Baran

Broj zapisa: eb306-95f0c

Kontrolni broj: 09ae6-1bef6-1ac78

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=NEVENKA BARAN, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.